JOHN STEINBECK - O MIEVIMA I LJUDIMA

Nekoliko milja juno od Soledada rijeka se Salinas primakla sasvim blizu brdovitoj obali pa tee duboka i zelena. Voda je i topla, jer je ljeskajui se klizila preko utog pijeska obasjana suncem, prije nego to je stigla do toga uzanog jaza. Na jednoj strani rijeke zlaani se obronci prigorja oblo uzdiu prema silnom, stjenovitom gorju Gabilana, ali na nizinskoj je strani voda obrubljena drveem vrbama to se svjee zazelene svakog proljea i u raljama niih grana nose naplavine zimske poplave, te sikomorama s pjegavim, bjelkastim, povijenim granama i granicama to se nadvijaju nad jaz. Na pjeskovitoj obali pod drveem napadao debeo sloj lia, tako suhog da guterica zauti kad protri kroza nj. S veera divlji kunii izlaze iz niskog bunja da sjede na pijesku, a vlani su zaravanci prekriveni nonim tragovima rakuna, rairenim otiscima apa to ih ostavljaju psi s oblinjih posjeda i rascijepljenim tragovima srna koje dolaze da se napoje u tami. Kroz vrbe i sikomore vodi staza. Tvrdo su je ugazili djeaci koji ovamo silaze s posjeda da se kupaju u dubokom jazu i skitnice to uveer umorno silaze s glavne ceste da se utabore pokraj vode. Pred niskom vodoravnom granom gorostasne sikomore lei hrpa pepela, preostala od mnogih vatri; grana je izlizana od ljudi koji su na njoj sjedili. U predveerje jednoga vrueg dana pokrenu se povjetarac meu liem. Sjena se uspinjala uz breuljke prema vrhu. Na pjeanim obalama nepomino su sjedili divlji kunii poput malena siva isklesana kamenja. A tada se od glavne ceste za^ ue koraci po utavu liu sikomore. Kunii neujno pojurie u zaklon. trkljasta se aplja teko vinu u zrak i tromo odletje niz rijeku. Naas mjesto ostade bez ivota, a onda se sa staze pojavie dva ovjeka i stupie na istinu kraj zelenog jaza. Sili su niza stazu idui jedan za drugim, pa ak i na otvorenu stadoe jedan iza drugoga. Obojica bijahu odjeveni u grube pamune hlae i grube pamune kapute s mjedenim pucetima. Jedan i drugi noahu crne zguvane eire, a preko ramena prebaene vrsto smotane.gunjeve. Prvi je bio malen i ustar, crnomanjast, nemirnih oiju i otrih, jakih crta na licu. Svaki mu je dio bio jasno izraen: malene, snane ake, i vitke ruke, tanak i koat nos. Za njim je stupala njegova suta protivnost  golem ovjek nepravilna lica, s krupnim blijedim oima i irokim sputenim ramenima; koracao je tekof pomalo vukui noge, kao to medvjed vue ape. Rukama nije zamahivao u hodu, ve su mu se mlitavo ovjesile. Prvi se ovjek naglo zaustavi na istini, tako da je njegov ] pratilac gotovo naletio na nj. Skinuo je eir i kaiprstom obrisao konu vrpcu iznutra i otresao s prsta znoj. Glomazni mu drug spusti svoje gunjeve na tlo i baci se na zemlju te stade piti s povrine zelenoga jaza; pio je dugim gutljajima, [ frkui u vodu kao konj. Mali mu ovjek nestrpljivo prie. I "Lennie!" ree otro. "Lennie, zaboga, ne pij toliko!" Lennie je i dalje frktao u vodu. Mali se ovjek nagnu nada nj i pro drma ga za rame. "Lennie. Bit e ti zlo kao ono sino." Lennie zaroni cijelu glavu pod vodu, zajedno sa eirom, I a onda sjede na obalu; sa eira mu se cijedila voda na plavi j kaput i tekla niz lea. "Ovo je divno", ree. "Pij i ti, George. Potegni dobrano!" Smjekao se sretno. George skide svoj zaveljaj s ramena i paljivo ga spusti I na obalu. "Nisam siguran da je ta voda dobra", ree. "Nekako [ je prljava." Lennie zabuka golemom apom po vodi i zamigolji pr I stima, tako da se voda malo uzburkala; preko jaza rairie se I koluti sve do druge strane i opet se vratie. Lennie je pro I matrao kako putuju. "Gledaj, George! Gledaj, to sam napravio!" George kleknu na rub jaza i stade piti iz ruke grabei vodu brzim pokretima. "Nije loa", priznade. "A zapravo ovjek ne bi rekao da tee. Ne bi nikad smio piti vodu koja ne tee, Lennie", ree beznadno. "Ti bi se napio i iz samog kanala kad oedni." Zagrabi dlanom vode i pljusnu je u lice pa je rastrlja rukom sve ispod brade i po zatiljku. Onda ponovo namjesti eir, odmaknu se od rijeke, privue koljena i obujmi ih. Lennie, koji je sve to promatrao, uini ba onako kao i George. I on se odmaknu od ruba vode, privue koljena, obujmi ih pa pogleda prijeko na Georga, da vidi je li uinio ba kao on. A eir natue malo dublje na oi, onako kako je George namjestio svoj. George je mrzovoljno buljio u vodu. Rubovi vjea bili su mu crveni od blistavog sunca. Ree ljutito: "Mogli smo se lijepo odvesti do samog posjeda, da je samo onaj prokleti ofer autobusa znao to govori. Jo samo komadi cestom", veli. Samo komadi". A kad tamo, gotovo etiri proklete milje! Nije htio stati kod ulaza u posjed, eto to je. Bio je prelijen da stane, vrag ga odnio. udim se da nije sam sebi prefin da uope stane u Soledadu. Naprosto nas izbaci i veli, Samo komadi cestom". Kladim se da je bilo vie nego etiri milje. Vraki vru dan." Lennie ga je plaho pogledavao. "George?" "Da? Sto bi?" "Kamo emo, George?" Mali ovjek naglom kretnjom navue eir na oi i mrko pogleda Lennija. "Dakle si ve zaboravio, je li? Treba da ti ponovo kaem, je li? Isuse Kriste, ti si mi prava budala!" "Zaboravio sam", Lennie e blago. "Trudio sam se da ne zaboravim. Potene mi rijei, George." "Dobro, dobro. Rei u ti opet. Nemam ionako to raditi. Mogao bih zapravo troiti sve svoje vrijeme na to, da ti pripovijedam a ti da zaboravi, pa da ponovo pripovijedam." "Pokuavao sam i pokuavao", branio se Lennie, "ali nije ilo. Sjeam se onoga o kuniima, George." "Do avola s kuniima. Sve ega se uope moe sjeati, to su ti kunii. Dobro! Sad sluaj, ali ovaj put mora zapamtiti, da ne zapadnemo u nepriliku. Sjea se kako smo sjedili u onom kanalu u ulici Howard i gledali onu plou?" Lennijevo se lice razvue u blaen smijeak. "Kako ne, George. Sjeam se, da ... ali ... to smo onda radili? Sjeam se nekih djevojaka kako prolaze, a ti kae ... ti yeli ..." "Do vraga s onim to ja kaem. Sjea li se kako smo ili u ured Murrava i Readvja, a oni nam dali radne iskaznice i autobusne karte?" "O, svakako, George. Sjeam se toga sada." Objema rukama brzo posegnu u vanjske depove na kaputu. Ree blago: "George ... Nemam svoje. Zacijelo sam je izgubio." U oaju spusti pogled na zemlju. "Pa nisi je nikada ni imao, ludo jedna. Imah ih obje ovdje. Misli li da bih ti dao da nosi svoju iskaznicu?" Lennie se olakano nasmijei. "Ja sam ... mislio sam da sam je stavio u vanjski dep." Ponovno posegnu rukom u dep. George ga otro pogleda. "to si to izvadio iz depa?" "Nema nita u mom depu", odvrati Lennie lukavo. "Znam da nema. Zato ima u ruci. to to ima u ruci i skriva?" "Nemam nita, George. Na potenu rije." "Ajde, daj ovamo." Lennie ukloni skupljenu aku to je dalje mogao od Geor gea. "To je samo mi, George." "Mi? Ziv mi?" "Mhm. Samo crknut mi, George. Nisam ga ubio. Potena rije. Naao sam ga. Naao sam ga crknuta." "Daj ga ovamo!" zapovjedi George. "Joj, ostavi mi ga, George." "Daj ga ovamo!" Lennijeva se sklopljena ruka polako pokori. George uze mia i baci ga preko jaza na drugu obalu u grmlje. "to, uostalom, hoe sa crknutim miem?" "Mogao bih ga milovati palcem dok hodamo", odvrati Lennie. "E, nee milovati nikakvih mieva dok sa mnom hoda. Sjea li se kamo sada idemo?" Lennie ga zbunjeno pogleda i onda u neprilici prisloni lice uz koljena. "Opet sam zaboravio." "Isuse Kriste!" ree George beznadno. "Dakle pazi! Mi idemo na rad na posjed poput onoga s kojega dolazimo sa sjevera." "Sa sjevera?" "Iz Weeda". "Ah, dakako. Sjeam se. Iz Weeda." "Posjed na koji idemo tamo je dolje, oko etvrt milje odavle. Ui emo i razgovarati s gazdom. Sad pazi ja u mu dati radne iskaznice, ali ti nee reci ni rijei. Samo e tamo stajati i nita nee govoriti. Sazna li kakva si budala, neemo dobiti posla. A ako te vidi na radu prije nego to te uje, mi smo se smjestili. Jesi li shvatio?" "Svakako, George. Svakako sam shvatio." "Dobro. Dakle, kad uemo da razgovaramo s gazdom, to e ti raditi?" Ja... ja", zamisli se Lennie. Lice mu se zategnu od naprezanja. "Ja... neu rei nita. Samo u tamo stajati." "Dobar si momak. To je sjajno. Sad to ponovi dvatri puta, da nikako ne zaboravi." Lennie je tiho mumljao za se: "Neu nita govoriti ... Neu nita govoriti... Neu nita govoriti." "U redu", ree George. "I nee raditi nita onako runo kao ono u Weedu." Lennie ga zbunjeno pogleda. "Kao to sam radio u Weedu?" "Oh, dakle si i to zaboravio, je li? Eh, ja te neu podsjeati, od samog straha da to opet ne uini." Lennijevo lice zasja razumijevanjem. "Najurili su nas iz Weeda", ispali pobjedonosno. "Najurili nas, vraga", George e s gaenjem. "Mi smo odjurili. Traili su nas, ali nas nisu uhvatili." Lennie se sav sretan cerekao. "To nisam zaboravio, budi siguran." George se izvali na pijesak i prekrii ruke ispod glave, a Lennie uini isto pa podigne glavu da vidi radi li sve kako treba. "Gospode, ti si prava muka", ree George. "Tako bih lako i lijepo mogao prolaziti da tebe nemam na vratu. Mogao bih tako lako ivjeti, a moda imati i djevojku." Lennie je asak leao utke, a onda ree pun nade. "Mi emo raditi na posjedu, George." "Tako je. To si shvatio. Ali emo spavati ovdje, jer za to imam razloga." Dan se sada brzo gubio. Samo su se vrhovi gorja Gabilan arili u svjetlu sunca, koje je nestalo iz doline. Vodena zmija, uzdignute glave, poput malog periskopa proklizi jazom. a se lako trzao u struji. U daljini, prema glavnoj cesti, jedan je ovjek neto vikao, a drugi mu odvikivao. Grane sikomore zaute na vjetriu, koji odmah zamrije. "George, zato ne idemo na posjed i tamo veeramo? Na posjedu se dobije veera." George se izvali na bok. "Za tebe nema razloga. Ovdje mi se svia. Sutra idemo na rad. Vidio sam vralice putem ovamo. Znai, tovarit emo vree sa itom da e nam sve pucati lea. Noas u leati evo ovdje i gledati u nebo. To mi se svia." Lennie se uspravi na koljena i pogleda Georga. "Zar neemo veerati?" "Svakako hoemo, ako nabere malo suha vrbova iblja. Imam u zaveljaju tri konzerve graha. Ti pripremi vatru. Dat u ti ibicu kad naslae iblja. Onda emo podgrijati grah i veerati." "Ja volim grah s preljevom od rajica", prihvati Lennie. "Eh, preljeva od rajica nemamo. Ajde donesi drva. I ne trati vrijeme. Jo malo pa e mrak." Lennie se nezgrapno podignu na noge i nestade u grmlju. George ostade leei na istome mjestu i tiho poe zvidukati. Dolje niz rijeku zau se pljuskanje vode u smjeru u kojem je otiao Lennie. George prestade zvidati te osluhnu. "Bijedna budala", ree tiho pa onda nastavi zvidati. Zaas se Lennie s lomljavom vratio kroz grmlje. U ruci je nosio vrbov pruti. George se uspravi. "Dakle tako", ree osorno. "Daj mi tog mia!" Rjeitim kretnjama Lenriie je nastojao dokazati svoju nevinost. "Kakva mia, George? Pa ja nemam mia." George isprui ruku. "Ajde, ajde. Daj mi ga. Nee me prevariti." Lennie je oklijevao, uzmicao, zaplaeno se osvrtao na rub grmlja, kao da bijegom namjerava izvojtiti slobodu. George ree hladno: "Dat e mi sada tog mia; ili hoe da te izmlatim?" "Da ti dadem to, George?" "Ti vraki dobro zna to. Hou toga mia." Oklijevajui Lennie posegnu u dep. Glas mu se nekako prekinu. "Ne znam zato ga ne smijem zadrati. To nije niiji mi. Nisam ga ukrao. Naao sam ga mrtva tik uz cestu." George je i dalje zapovjedniki drao ruku ispruenu. Polako, poput psia koji ne eli donijeti loptu svojem gospodaru, Lennie se priblii, ustuknu, ponovo se priblii. George otro pucnu prstima, i na taj zvuk Lennie mu poloi mia u ruku. , "Pa nisam radio nita zlo s njime, George. Samo sam gaj gladio." I George ustane i baci mia koliko je dalje mogao u grmlje kojim se hvatao mrak, pa prie k vodi i opere ruke. "Luda budalo. Misli li da nisam opazio da su ti noge mokre, jer si iao preko rijeke po njega?" Zauje Lennijev jecav pla i naglo se okrene. "Cmizdri kao bebica! Isuse Kriste! Takav klipan." Lenniju je drhtala usna, a suze mu navrle na oi. "Ali Lennie!" George mu stavi ruku na rame. "Pa ne oduzimam ti ga iz zlobe. Taj mi nije svje, Lennie; a osim toga, zdrobio si ga milujui ga. Nai drugog mia, koji je svje, pa u ti ga dati da ga neko vrijeme zadri." Lennie sjedne na zemlju i potiteno obori glavu. "ta ja znam gdje ima drugi mi. Sjeam se da mi ih je jedna gospoa davala svakoga kojeg bi uhvatila. Ali te gospoe nema ovdje." George se naruga. "Gospoa, je li? ak se i ne sjea tko je ta gospoa bila. To ti je bila tvoja tetka Clara. I prestala ti ih je davati. Uvijek si ih ubio." Lennie alosno uzdigne oi prema njemu. "Tako su bili mali", ree ispriavajui se. "Ja ih pomilujem, a oni me odmah ugrizu za prst. Onda ih malo utinem za glavu, a oni uginu kad su tako maleni." "elio bih da to skorije dobijemo kunie, George. Oni nisu tako maleni." "Do vraga i s tim kuniima! Ni ive mieve ne moe ti ovjek povjeriti! Tvoja tetka Clara dala ti je gumenog mia, pa nisi htio ni da uje o njemu." "Kad nije valjao za milovanje", ree Lennie. ar suneva zalaska ieznu s vrhova brda i sumrak se spusti u dolinu, a meu vrbe i sikomore zavue se polutama. Velik aran ispliva na povrinu vode, gutnu zraka i tada tajnovito opet potonu u mranu vodu ostavivi za sobom krugove koji su se irili. Gore nad glavom lie ponovo zatreperi, a male pahuljice vrbova pamuka otkinu se i slete na povrinu jaza. "Hoe li ii po ta drva?" upita George. "Ima ih dosta tamo gore, iza one sikomore. Naplavljeno drvo. Hajde, idi sad i donesi ih." Lennie zae za drvo i donese naramak suhog lia i granica. Nabaca ih na hrpu starog pepela pa poe po jo nekoliko naramaka. Ve je gotovo pala no. Nad vodom zaute krila divljeg goluba. George prie pripremljenoj hrpi i zapali suho lie. Plamen zapucketa meu granicama i poe hvatati oko sebe. George razvee svoj zaveljaj i izvadi tri konzerve graha. Postavi ih oko vatre to blie aru, ali tako da. ne dodiruju plamen. "Ima graha i za etvoricu", ree George. Lennie ga je promatrao preko ognja: "Ja volim grah s preljevom od rajice." i "Eh, ali ga mi nemamo", prasnu George. "to god nemamo, ba to eli. Svemogui Boe, da sam sam, mogao bih tako lijepo ivjeti. Mogao bih dobiti posla i rada, a nikakvih neugodnosti. Uope nikakvih neprilika, a kad doe konac mjeseca, mogao bih uzeti svojih pedeset dolara i otii u grad i kupiti to god me volja. Mogao bih provesti svu no u javnoj kui. Mogao bih jesti gdje god mi se svidi, u hotelu ili ma gdje, i naruiti svaku vraju stvar koju bih samo mogao zamisliti. I sve bih to mogao raditi svakoga prokletog mjeseca. Nabaviti abar viskija ili sjediti u kartanici i igrati karte ili biljar." Lennie je kleknuo i preko vatre gledao ljutitog Georgea. Lice mu se zateglo od uasa. "A to imam?" nastavljao je George bijesno. "Imam tebe! Ne moe se nigdje zadrati, a svaki posao koji dobijem, izgubim zbog tebe. Samo me neprestano vucara zemljom uzdu i poprijeko. I to jo nije ono najgore. Uvijek zapadne u nepriliku. Uini kakvo zlo, a ja te onda moram izbavljati." Glas mu se pojaa gotovo do vikanja. "Ti ludi pasji sine! Neprestano mi zakuhava poparu." Poprimi izvjetaen nain djevojica kad jedna drugu oponaa. "Samo sam htio opipati haljinu te djevojke samo sam je htio pomilovati kao da je mi ... Kako je do vraga mogla znati da si htio samo opipati njezinu haljinu? Ona se trgne, a ti je dri kao da je mi. Ona pone vriskati, i mi se moramo itav dan sakrivati u jarku za natapanje, a ljudi nas trae, i onda se moramo iuljati u mraku i pokupiti iz onog kraja. I neprestano neto takvo neprestano. elio bih da te mogu staviti u kavez sa milijun mieva, pa se onda zabavljaj." Srdba ga iznenada proe. Pogleda preko vatre u Lennijevo lice puno zebnje, a onda postieno skrene pogledom u plamen. Sad je ve bilo posve mrano, ali je vatra osvjetljivala stabla i zavojite grane na njima. Lennie otpue polako i oprezno oko ognja i posve se primaknu Georgeu, pa onda sjedne na pete. George okrene konzerve, tako da im je druga strana bila okrenuta prema vatri. Pretvarao se da ne primjeuje Lennija ovako blizu sebe. "George", posve e tiho. Nema odgovora. "George!" "to hoe?" "Samo sam se alio, George. Ne treba mi preljeva. Ne bih jeo preljeva pa da mi je ba pred nosom." "Da ga ima, mogao bi ga jesti." i. I "Ali ga ne bih jeo, George. Sve bih tebi ostavio. Mogao bi preliti sav grah njime, a ja ga ne bih ni dirnuo." George je sveudilj zlovoljno zurio u vatru. "Kad pomislim kako bih se sjajno provodio bez tebe, poludio bih. Nikada nemam mira." Lennie je svejednako kleao. Pogleda u stranu, u mrak preko rijeke. "George, ti hoe da ja odem i ostavim te sama?" "Kamo bi, do avola, mogao ii?" "Pa, mogao bih. Mogao bih otii tamo u ona brda. Ve bih negdje naao kakvu peinu." "Je li? A kako bi se hranio? Ti nema dovoljno pameti da nae hrane." "Naao bih neto, George. Meni ne treba dobre hrane s preljevom od rajice. Leao bih na suncu, i nitko me ne br vrijeao. A kad bih naao mia, mogao bih ga zadrati. Nitko mi ga ne bi oduzimao." George ga pogleda brzo i ispitljivo. "Bio sam gadan, je li?" "Ako me nee, ja mogu otii u brda i nai peinu. Mogu otii svakog asa." "Ne sluaj! Ja sam se samo alio, Lennie. Jer ja hou da ostane sa mnom. Nezgodno je to s mievima, uvijek ih ubije." Zastade. "Sad u ti rei to u uiniti, Lennie. im se ukae prva prigoda, poklonit u ti tene. Njega moda ne bi ubio. To bi bilo bolje od mieva. A mogao bi ga snanije milovati." Lennie je izmicao mamcu. Outio je svoju prednost. "Ako me nee, ti samo reci, i ja u otii u brda ravno u ona brda i ivjeti sam. I nitko mi nee krasti moje mieve." George ree: "Ja hou da ostane sa mnom, Lennie. Isuse Kriste, tako sama netko bi te ustrijelio mislei da si kojot. Ne, ostani sa mnom. Tvojoj tetki Clari ne bi bilo drago da pobjegne sam, premda je ve mrtva." Lennie ree prepredeno: "Pripovijedaj mi kao ono prije." "to da ti pripovijedam?" "O kuniima." George se iskesi. "Nee ti mene nasamariti." "Ajde, George", moljakao je Lennie. "Pripovijedaj mi. Molim te, George. Kao ono prije." "To te die, je li? Dobro, pripovijedat u ti, a onda emo veerati ..." Georgeov glas postade dublji. Ritmiki je ponavljao rijei kao da ih je ve mnogo puta izgovarao. "Ljudi kao mi, koji rade na posjedima, najsamotniji su ljudi na svijetu. Oni nemaju porodice. Oni ne pripadaju nikamo. Oni dolaze na posjed i zarade neto novaca, a onda odu u grad pa profukaju zaradu; i onda ih opet brzo vidi kako se vuku po nekom drugom posjedu. Nemaju nikakve budunosti pred sobom." Lennie je uivao. "To je to je to. Sad pripovijedaj kako je to s nama." George nastavi. "S nama nije tako. Mi imamo budunost. Mi imamo s kime razgovarati kome je i te kako stalo do nas. Mi ne moramo sjediti ni u kakvoj toionici i razbacivati svoj novac samo zato to nemamo kamo ii. Ako oni drugi momci dopadnu zatvora, mogu tamo mirno sagnjiti to se drugih tie. Ali ne mi." Lennie upadne. "Ali ne mi! A zato? Zato ... to ja imam tebe da pazi na me, a ti ima mene da pazim na te eto, zato." Nasmija se sav oaran. "Nastavi sad, George." "Pa ti to zna napamet. Moe i sam pripovijedati." "Ne, ne, ti. Ja zaboravljam neke stvari. Pripovijedaj kako e to biti." "U redu. Jednog dana imat emo skupljen novac pa emo kupiti kuicu i jiftrodva zemlje, pa kravu i nekoliko svinja i ..."  "I ivjeti od plodova zemlje", viknu Lennie. "I imati kunia. Nastavi, George! Pripovijedaj o tome kako emo imati vrt, pa o kuniima u krletkama i o kii zimi, o pei i o tome kako je debelo vrhnje na mlijeku da ga jedva moe rezati. Pripovijedaj o tome, George." "Zato sam ne pripovijeda? Pa ti to sve zna." "Ne ... pripovijedaj ti. Nije isto ako ja pripovijedam. Nastavi ... George. Kako ja poinjem uzgajati kunie." "Dobro", ree George, "imat emo veliki komad zemlje s povrem, pa kuicu za kunie i pilie. A kad bude zimi padala kia, naprosto emo rei: do vraga s radom, i naloiti vatru u pei, sjesti uz nju i sluati kako kia udara o krov ... Gluposti!" Izvadi svoj depni no. "Nemam vie vremena." Zatjera no kroz vrh jedne konzerve graha, ispili poklopac i doda konzervu Lenniju. Onda otvori drugu konzervu. Iz vanjskog depa na kaputu izvadi dvije lice i prui jednu Lenniju.  Sjedili su uz vatru, punili usta grahom i snano vakali. Nekoliko zrna graha kliznu Lenniju postrance iz usta. George mahnu licom. "to e rei sutra, kad ti gazda stavi pitanja?" Lennie prestade vakati i gutnu. Lice mu se zadubi. "Ja ... ja neu ... rei ni rijei." "Dobar si momak! To je sjajno, Lennie! Moda se popravlja. Kad budemo imali na komad zemlje, mogu ti mirno dati da uzgaja kunie. Pogotovu ako ovako dobro pamti." Lennie se guio od ponosa. "Ja mogu pamtiti", ree. George ponovo mahnu licom. "Pazi, Lennie. Hou da se ovdje ogleda. Ovo mjesto moe upamtiti, zar ne? Posjed je oko etvrt milje odavle onuda gore. Samo ide uz rijeku, je li? "Svakako", ree Lennie. "To mogu zapamtiti. Zar nisam zapamtio kako neu rei ni rijei?" "Naravno da jesi. Dakle pazi. Lennie ako se sluajno dogodi da zapadne u nepriliku, kao to ti se to prije uvijek dogaalo, hou da doe ravno ovamo i da se sakrije u bunju." "Da se sakrijem u bunju", polako ponovi Lennie. "Da se sakrije u bunju dok ne doem po tebe. Moe li to upamtiti?" "Svakako mogu, George. Da se sakrijem u bunju dok ti ne doe." "Ali ti nee zapasti u nepriliku, jer ako bude, neu ti dati da uzgaja kunie." Odbacio je svoju praznu konzervu u bunje. "Neu upasti ni u kakvu nepriliku, George. Neu rei ni rijei." "U redu. Donesi svoj sveanj ovamo k vatri. Lijepo e se spavati ovdje. Gleda u nebo, pa onda ovo lie. Nemoj vie stavljati na vatru. Pustit emo da zamre." Sloie leaje na pijesku. Kako je ar vatre opadao, krug se svjetla smanjivao; povijene grane nestadoe, a satno je slab odsjev pokazivao gdje su debla. Lennie zovnu iz tame: "George spava?" "Ne. to hoe?" "Da drimo kunie raznih boja, George." "Hoemo, hoemo", ree George sneno. "Crvene i plave i zelene kunie. Milijune kunia." "S dugom, mekanom dlakom, George, poput onih koje sam vidio na sajmu u Sacramentu."  "Naravno, s dugom dlakom." "Jer ja mogu i otii, George, i ivjeti u peini." "Moe ti otii i do avola", ree George. "Zavei sad!" Crveno je svjetlo eravice tamnjelo. Gore s obronka brda nad rijekom zatekta kojot, a s druge mu strane odgovori pas. Lie sikomore aptalo je pod lakim nonim povjetarcem. Radnika je nastamba bila dugaka, pravokutna zgrada. Zidovi su unutri bili okreeni, a pod neolien. U tri zida bio po jedan malen etvoran prozor, a u etvrtome vrsta vrata s drvenim zasunom. Uza zidove osam leita, pet njih prostrto gunjevima, a tri ostala s golim grubim presvlakama. Iznad svakog leita avlima pribijen po jedan sanduk za jabuke, s otvorom sprijeda, tako da je svaki pojedini posjednik leita imao dvije police za svoje osobne predmete. Te su police bile pretrpane sitnim predmetima, sapunom i talkom, britvama i onim asopisima sa Zapada koje radnici na poljoprivrednim posjedima toliko vole itati, kojima se rugaju ali im potajno vjeruju. Bilo je i lijekova na tim policama, boica, eljeva, a sa avala, zabijenih u stranu sanduka, po koja marama. Blizu jednog zida crna pe od livena eljeza, kojoj cijev dizala ravno kroza strop. Usred sobe stajao velik uglatj stol s porazbacanim igraim kartama, a oko njega porazmje teni sanduci, da slue igraima kao sjedalice. Oko deset sati ujutro sunce je bacilo krupnu, svijetlu,^ prainom zasienu zraku kroz jedan od prostranih prozora, u koju su ulijetale muhe i izlijetale iz nje poput jureih zvijezda. Drveni se zasun odignu. Vrata se otvore, a u nastambu ue visok, star ovjek sputenih ramena. Bio je odjeven u plave pamune hlae, a u lijevoj je ruci nosio veliku metlu. Iza njega ue George, a za Georgeom Lennie. "Gazda vas je sino oekivao", ree starac. "Bio je bijesan kao avo kad niste bili ovdje da jutros poete na posao." Isprui desnu ruku, a iz rukava mu proviri okrugao zglob, kao batrljica, ali bez ake. "Moete zauzeti ona dva kreveta tamo", ree pokazujui na dva leita blizu pei. George pristupi i baci svoje gunjeve na jutenu vreu punu slame, koja je sluila kao strunjaa. Zaviri na policu u svojem sanduku i skine s nje malu utu limenku. "Cuj. to je ovo, do vraga? Koji je to avo?" "Ne znam", odvrati starac. "Tu pie: Pouzdano ubija ui, ohare i drugu gamad". Kakav nam to vraji krevet dajete zapravo? Ne elimo nikakvih podstanara u hlaama." Stari ista premjesti svoju metlu i stisne je izmeu lakta i slabine dok je pruao ruku za limenkom. Paljivo proui naljepnicu. "Rei u vam neto", ree konano. "Posljednji momak koji je imao taj krevet bio je kova prokleto zgodan momak i ist ovjek kakva bi samo mogli poeljeti. Prao je ruke ak i poslije jela." "Kako se onda domogao uiju?" U Georgeu se polako kupila srdba. Lennie odloi svoj sveanj na susjedno leite i sjede. Promatrao je Georgea otvorenih usta. "Rei u ti kako", ree stari ista. "Taj ti je kova imenom Whitey bio od onih ljudi koji e nasuti praha ak i kad nema stjenica samo za svaku sigurnost zna? Rei u ti to je radio. Za jela bi ljutio svoj kuhani krumpir i vadio svaku mrljicu, ma kakva bila, prije nego bi ga jeo. A ako je na jajetu bila crvena pjega, on bi je ostrugao. Konano je otkazao zbog hrane. Takav ti je on bio ovjek ist. Nedjeljom bi se lijepo obukao, ak ako i nije nikamo izlazio; pa i maramu bi stavio, a onda sjedio ovdje." "Ba nisam tako siguran", ree George sumnjiavo. "to si ono rekao, zbog ega je otkazao?" Stari ovjek stavi utu limenku u dep i lancima prstiju protrlja bijele ekinje na obrazu. "Pa ... on je ... naprosto otkazao, kako to ve ljudi ine. Kae da je zbog hrane. Naprosto, htio je otii. Nije naveo nikakav drugi razlog, osim hrane. Jedne veeri samo veli Dajte mi moj obraun", kao to bi to i svatko drugi uinio." George odigne navlaku i zaviri pod nju. Nagnuo se nad vreu i paljivo je pregledavao. Lennie odmah ustade i uini isto sa svojom posteljom. Konano se George kanda zadovoljio. Razmotao je sveanj i stavio svoje predmete na policu: britvu i komad sapuna, ealj i boicu pilula, ljekovitu mast i konu podvezu za runi zglob. Onda uredno namjesti krevet s gunjevima. Stari ovjek ree: "Mislim da e gazda za as biti ovdje. Bogami, bio je ljut to jutros niste bili ovdje. Doao je ravno unutra kad smo zajutarkovali, pa kae, Gdje su, do avola, ti novi ljudi?". A onda se izderao i na konjuara." George izravna rukom nabor na svojoj postelji, a onda sjede. "Izderao se na konjuara?" upita. "Pa da. Zna, konjuar je crnac." "Crnac, ha?" "Jest. I zgodan momak. Ima iskrivljena lea gdje ga je konj udario. Gazda se uvijek dere na nj kad je bijesan. Ali konjuar ne mari ni koliko je crno pod noktom. Mnogo ita. Ima knjiga u svojoj sobi." "Kakav je ovjek gazda?" upita George. "Pa, dosta je zgodan ovjek. Koji put temeljito pobijesni, ali je dosta zgodan. Da ti kaem zna to je uinio na Boi? Donio je galon viskija evo ovamo i kae, Napijte se dobro, momci. Samo je jednom u godini Boi!"." "Vraga? itav galon?" "Jest, gospodine moj. Isuse, to smo se zabavljali. Te su veeri pustili crnca da doe. Mali koija, imenom Smittv, epao se sa crncem. I dobro se drao. Momci mu nisu dali da upotrijebi noge, pa ga je crnac pobijedio. Da je mogao upotrebljavati noge, Smittv kae da bi bio ubio crnca. Momci su rekli da Smittv ne smije upotrebljavati noge zato to crnac ima iskrivljena lea." Zastao je uivajui u sjeanju. "Poslije su momci otili u Soledad i ondje valjano probanili. Ja nisam iao. Nemam ja vie petlje za to." Lennie je upravo dovravao namjetanje svoje postelje. Drveni se zasun opet odignu i vrata se otvore. Malen, zbijen ovjek stajao je na pragu. Nosio je plave pamune hlae, koulju od flanela, crn raskopan prsluk i crn kaput. Palce je zadjenuo za pojas, s obiju strana etverouglaste eline spone. Na glavi je imao umrljan, sme, mekan eir iroka oboda, a na nogama izme s visokim petama i ostrugama dokaz da nije radnik. Stari ga ista brzo pogleda i onda poe prema vratima vukui noge, a u hodu je lancima trljao ekinje na licu. "Oni su momci upravo stigli", ree i otklapa mimo gazdu pa na vrata. Gazda zakorai u prostoriju brzim kratkim koracima ovjeka debelih nogu. "Pisao sam Murrayu i Readvju da mi trebaju dva ovjeka danas ujutro. Imate li radne listie?" George posegnu u dep, izvadi listie i prui ih gazdi. "Nije dakle bila pogreka Murrava i Readvja. Eto, na listiima stoji da je trebalo da jutros budete ovdje na radu." George obori pogled k nogama. "ofer autobusa pogreno nas je uputio", ree. "Morali smo pjeaiti deset milja. Rekao je da smo stigli, a nismo. Ujutro nismo mogli uhvatiti nikoga da nas poveze." Gazda ga pogleda ispod oka. "A ja sam morao poslati partije radnika da tovare ito bez dvojice. Sad nema smisla ii van do poslije ruka." Izvue iz depa biljenicu nadnica i otvori je na strani gdje je meu listove bila utaknuta olovka. George se znaajno namrti na Lennija, a Lennie mu kimne glavom, pokazujui da razumije. Gazda lizne jezikom olovku. "Kako se zove?" "George Milton." "A ti?" "On se zove Lennie Small", ree George. Imena uu u biljenicu. "Da vidimo, danas je dvadeseti, podne dvadesetoga." Zaklopi biljenicu. "Gdje ste vi momci radili? " "Gore oko Weeda", ree George. "I ti?" obrati se Lenniju. "Jest, i on," ree George. Gazda u ali uperi prst na Lennija. "Nije ba razgovorljiv, je li?" "Ne, nije, ali je svakako vraki dobar radnik. Jak kao bik." Lennie se samo smjekao. "Jak kao bik", ponovi. George se namrti na nj, a Lennie spusti glavu, 6d stida to je zaboravio. Gazda ree iznenada: "uj, Small!" Lennie podigne glavu. "to zna raditi?" U stravi Lennie pogleda na Georgea traei pomo. "Zna raditi sve to mu se kae", ree George. "Dobar je koija. Zna slagati vree sa itom, upravljati kultivatorom. Sve on zna. Samo mu dajte da pokua." Gazda se okrenu Georgeu. "Zato mu onda ne da da sam odgovori? to hoe sakriti?" George upadne glasno: "Oh! Ne kaem da je najbistriji. To nije. Ali kaem da je vraki dobar radnik. Moe on dignuti balu od etiri stotine funti." Gazda odluno stavi biljenicu u dep. Zadjenu palce za pojas i gotovo posve zamiri na jedno oko. "uj to ti tu meni prodaje?" "Ha?" "Rekoh, to si uloio u tog momka? Moda mu oduzima plau?" "Ne, naravno ne. Zato mislite da ga prodajem?" "Pa, nikada nisam vidio ovjeka koji bi se toliko trudio za drugoga. Samo bih htio znati kakav interes ti tu ima." George ree: "On je moj ... brati. Rekao sam njegovoj majci da u se brinuti za njega. Udario ga je konj u glavu kad je momak jo bio dijete. Nita mu ne manjka. Samo nije najbistriji. Ali on moe raditi sve to mu se naredi." Gazda se napol okrenu. "Pa, sam bog zna da ne treba pameti da se tovare vree sa jemom. Ali nemoj pokuavati da neto prikrije, Miltone. Pripazit u ja na vas. Zato ste otili iz Weeda?" "Posao je bio dovren", spremno e George. "Kakav posao?" "Mi ... mi smo kopali gnojite." "U redu. Ali nemoj pokuati da to prikrije, jer nee olako proi. Vidio sam ja ve prevejanaca. Poslije ruka idite s momcima tovariti ito. Oni pobiru jeam kod vralice. Ii ete sa Slimovom partijom." "Slim?" "Da. Visok, krupan koija. Vidjet ete ga za rukom." Naglo se okrenu i poe k vratima, ali prije nego to je izaao osvrnu se i podulje osmotri obojicu. Kad je zamro zvuk njegovih koraka, George se okrenu Lenniju. "Tako, dakle, rekao si da nee rei ni rijei. Da nee otvarati tu svoju veliku njuku i da e pustiti mene da govorim. Zamalo to nismo zbog toga izgubili posao." Lennie je beznadno zurio u svoje ruke. "Zaboravio sam, George." "Da, zaboravio si. Uvijek ti zaboravi, a ja te moram jezikom izbavljati." Teko se spusti na leite. "Sad e paziti na nas. Sad moramo biti oprezni i ne smijemo praviti nikakve greke. Sad mora dobro zaepiti tu svoju gubicu." Zauti zlovoljno. "George." "Sto hoe opet?" "Mene nije udario konj u glavu, je li, George?" "Bilo bi vraki dobro da jest", ree George pakosno. "Utedjelo bi svima prokleto mnogo neprilika." "Rekao si da sam ti brati, George." "Pa, to je bila la. I prokleto mi je drago da jest. Da sam ti roak, ustrijelio bih se." Iznenada se prekinu, stupi na otvorena vrata i proviri van. "Hej, koga avola oslukuje?" Stari ovjek polako ue u sobu. U ruci je nosio metlu. Za petama mu se vukao ovarski pas, sijed oko gubice, s blijedim, slijepim starim oima. Pas s mukom othrama na kraj sobe i lee na zemlju gunajui tiho i liui posivjelu, olinjalu dlaku. ista ga je promatrao, dok se pas nije smjestio. "Ja nisam oslukivao. Stajao sam samo asak u hladu i eao svoga psa. Upravo sam oistio praonicu." "Gurao si ta svoja uesa u na posao", ree George. "Ne volim njukala." Stari ovjek nelagodno pogleda od Georgea na Lennija pa opet natrag. "Upravo sam tamo doao", ree. Nisam uo nita to ste rekli. Mene nita ne zanima to ste govorili. Na posjedu se nikada ne prislukuje i nikada se ne stavljaju pitanja." "I .prokleto je dobro to je tako", ree George neto umekan. "Svakako, ako eli dugo ostati na radu." Ali ga je istaeva obrana umirila. "Ajde sjedni na as", ree. "To je prokleto star pas." "Da. Imam ga jo od onda kad je bio tene. Gospode, to je to bio dobar ovar kad je bio mlai." Nasloni metlu na zid i lancima protrlja bijeli ekinjasti obraz. "Kako vam se svidio gazda?" upita. "Prilino dobro. Izgleda posve pristojan." "Zgodan je on ovjek", sloi se ista. "Samo ga treba razumjeti." U tom asu mlad ovjek stupi u nastambu; vitak mladi opaljena lica, smeih oiju i bujne, sitno kovrave kose. Na lijevoj je ruci nosio rukavicu za rad i, poput gazde, izme s visokim petama. "Jeste li vidjeli moga starog?" upita. ista ree, "Bio je ovdje ba as prije, Gurley. Otiao je, mislim, u kuhinju." "Pokuat u ga uhvatiti", ree Gurley. Pogled mu kliznu preko novih pridolica, i on zastade. Hladno pogleda Georgea pa onda Lennija. Ruke mu se polako savinu u laktovima, a ake stegnu u pesnice. Ukoi se i zauze malo poguren stav. Pogled mu odmah postade proraunat i borben. Lennie se uzvrpolji pod tim pogledom i nemirno premjesti noge. Curley mu prie posve blizu, okretnim korakom. "Vi ste ti novi momci na koje je stari ekao?" "Upravo smo doli", ree George. "Neka ovaj veliki govori." Lennie se zbunjeno previ jao. George ree, "A ako on nee da govori?" Curlev se okrenu strelovitom brzinom. "Krista mu, mora govoriti kad se s njime razgovara. Koga se avola ti uplee?" "Mi zajedno putujemo", ree George hladno. "Ah, tako dakle." George je stajao napet, nepomian. "Da, tako." Lennie je bespomono pogledavao Georga traei uputu. "I ti ne da ovom velikom da govori, je li tako?" "On moe govoriti, ako vam eli to rei." Lagano kimnu glavom Lenniju. "Upravo smo doli", ree Lennie tiho. Curlev je zurio ravno u njega. "No, drugi put odgovori kad te ovjek pita." Okrenu se prema vratima te izie, a ruke su mu jo bile malo povij ene u laktovima. George je gledao za njim, a onda se obrati istau. "uj, koji mu je avo? Lennie mu nije nita uradio." Starac pogleda oprezno na vrata, da se uvjeri da nitko ne prislukuje. "To je gazdin sin", ree tiho. "Curlev je prilino okretan. Imao je prilino uspjeha na boksakim natjecanjima. On je laka kategorija i okretan je." "Eh, neka bude okretan", ree George.. "Ali neka se ne zabada u Lennija. Lennie mu nije nita uinio. Sto on ima protiv Lennija?" ista se zamisli. "Pa ... rei u ti neto. Curlev je kao mnogi mali ljudi. Mrzi velike momke. Neprestano zapodijeva svau s velikim momcima. Kao da je nekako bijesan na njih to on nije velik. Ve si vidio takve malene ljude, zar ne? Uvijek nabruene?" "Svakako", ree George. "Vidio sam mnogo estokih malih ljudi. Ali e za Curleva biti bolje ako se ne zabuni kod Lennija. Lennie nije okretan, ali e taj klipan Curley nastradati ako se bude uputao s Lennijem." "Eh, Curley je prilino okretan", ree ista sumnjiavo. "Nikad mi se nije inilo poteno. Na primjer, Curley skoi na velikog momka i izmlati ga. Svatko kae kakav je Curlev junaina. A ako, na primjer, uini to isto pa dobije batina, onda svatko kae da bi taj veliki momak morao izabrati nekoga svoje veliine, pa se onda moda jo i zdrue protiv velikoga. Nikad mi se to nije inilo poteno. ini se da s Curleyem nitko ne moe izii na kraj." George je pazio na vrata. "Eh, bolje e biti ako se bude uvao Lennija", ree zloslutno. "Lennie nije borac, ali je jak i brz i ne poznaje pravila." Poe prema etverouglatom stolu i sjede na jedan od sanduka. Pokupi nekoliko karata i promijea ih. Starac sjede na drugi sanduk. "Nemoj kazati Curleyu da sam ti to rekao. On bi mi oderao kou. Ba ga briga. Nee nikada dobiti ni otkaz, jer je njegov stari ovdje gazda." George pridigne karte i poe ih okretati pogledavajui svaku i bacajui ih na hrpu. "ini se da je taj momak Curley neki pasji sin", ree. "Ne trpim opake male ljude." "Meni se ini da se u posljednje vrijeme pogorao", ree ista. "Oenio se prije dva tjedna. ena mu ivi prijeko, u gazdinoj kui. Nekako kao da je Curley postao drskiji otkako se oenio." "Moda se eli isticati zbog ene", proguna George. ista se zagrijavao ogovaranjem. "Jesi li mu vidio onu rukavicu na lijevoj ruci?" "Da. Vidio sam je." "Eh, ta je rukavica puna vazelina." "Vazelina? Za kog avola?" "Pa, rei u ti Curley kae, hoe da mu ta ruka bude mekana za njegovu enu." George je zadubljeno prouavao karte. "Gadno je takve stvari priati naokolo", ree. Starac je bio umiren. Izmamio je iz Georgea nepovoljnu izjavu. Osjeao se sad siguran, pa je govorio povjerljivije. "ekaj dok vidi Gurleyevu enu." George ponovo odignu karte i poe ih redati po stolu polako i paljivo. "Lijepa?" upita uzgred. "Jest. Lijepa ... ali ..." George je dalje prouavao karte. "Ali to?" "Pa namiguje i na druge." "Je li? Udata dva tjedna i namiguje na druge? Moda se Curlev zato tako vrpolji." "Vidio sam je kako oijuka sa Slimom. Slim upravlja mazgama. Vraki zgodan momak. Slim ne mora nositi izme s peticama kad radi oko ita. Vidio sam je kako gleda Slima. Curlev to nije nikad vidio. A vidio sam je i kako namiguje na Carlsona." George se pretvarao kao da ga ne zanima. "ini se da e biti veselo." ista ustade sa svojeg sanduka. "Zna to ja mislim?" George ne odgovori. "Pa, mislim da se Curlev oenio ... droljicom." "Nije on prvi", ree George. "Ima ih dosta koji su to uinili." :V Starac se odmaknu k vratima, a njegov stari pas dignu glavu, paljivo pogleda naokolo, a onda muno ustade da ga slijedi. "Moram pripremiti ljudima bazene za pranje. Partije e se uskoro vratiti. Vi ete, momci, tovariti vree s jemom?" "Jest." "Neete nita kazati Curlevu to sam rekao?" "Neemo, do vraga." "Eh, a ti je dobro pogledaj, pa e vidjeti je li drolja, ili nije." Stupi kroz vrata u blistavo sunce. George je zamiljeno polagao karte, okreui po tri odjednom. Stavi etiri trefa na hrpicu asova. etverokut sunanog svjetla leao je sada na podu, a muhe su njime prolijetale poput iskara. Izvana se zauo zveket orme i kripa teko optereenih osovina. Izdaleka odjeknu jasan povik. "Konjuaru hej, konjuaru!" A zatim: "Gdje je, do avola, taj prokleti crnac?" George je buljio u svoje poredane karte, a onda ih sve pokupi i okrenu se Lenniju. Lennie je leao na postelji i promatrao ga. "uj, Lennie. Nije ovo ba mjesto za nas. Bojim se. Imat e neprilika s tim klipanom Curlevem. Vidio sam ja ve takve. Kao da te htio ispipati. Sad misli da te uplaio, pa e te udariti im mu se ukae prigoda." Lennie je gledao zaplaeno. "Neu nikakvih neprilika", ree jadikujui. "Ne daj mu da me udari, George."  George ustade, ode do Lennijeva leaja pa sjede. "Mrzim takvu kopilad", ree. "Vidio sam mnogo takvih. Kao to stari kae, Curley nita ne riskira. Uvijek dobiva." Razmiljao je asak. "Ako se zakvai s tobom, Lennie, mi emo izletjeti odavle. Neka ti to bude posve jasno. On je gazdin sin. Pazi, Lennie. Ti se nastoj drati podalje od njega, razumije li? Nikada ne razgovaraj s njime. Ako ue ovamo, ti se odmakni na drugi kraj sobe. Hoe li, Lennie?" "Ja ne elim neprilika", tuio se Lennie. "Nikad mu nita nisam uinio." "Eh, to ti nee koristiti ako se Curlev eli istaknuti kao boksa. Naprosto nemoj s njime imati nikakva posla. Hoe li to zapamtiti?" "Svakako, George. Neu rei ni rijei." Sve se glasnije ula buka kola i ljudi koji su se vraali, mukao topot tekih kopita na tvrdu tlu, kripa konica i zveket lanaca na zaprezi. Ljudi se dozivali. Sjedei na leaju kraj Lennija George se namrti razmiljajui. Lennie plaho upita, "Ti se ne ljuti, George?" "Ne ljutim se na tebe. Ljutim se na tog klipana Curlejra. Nadao sam se da emo skupiti neto malo novaca moda stotinjak dolara." Glas mu zazvuei odluno. "Bjei od Curleva, Lennie." "Hou svakako, George. Neu rei ni rijei." "Ne daj da te uvue ali ako te taj pasji sin udari neka dobije svoje." "Sto neka dobije, George?" "Ah, nita, nita. Rei u ti kada. Mrzim takve ljude. Pazi, Lennie, ako se zaplete u bilo kakvu nepriliku, sjea se to sam ti rekao da ini?" Lennie se pridigne na laktu. Lice mu se iskrivi od naporna razmiljanja. A onda mu se oi pune tuge upere u lice Georgeu. "Ako se zapletem u kakvu nepriliku, nee mi dati da se brinem za kunie." "Nisam to mislio. Sjea li se gdje smo sino spavali? Dolje kod rijeke?" "Da. Sjeam se. O, svakako se sjeam! Ii u onamo i sakriti se u grmlju." "Sakrit e se dok ne doem po tebe. Nemoj da te tko vidi. Sakrij se u grmlje uz rijeku. Ponovi to!" "Sakrit u se u grmlju uz rijeku, u grmlju dolje uz rijeku." "Ako se zaplete u nepriliku." "Ako se zapletem u nepriliku." Vani zacvilje konica. Zau se dozivanje. "Konjuaru! Eeeej! Konjuaru!" "Ponavljaj to u sebi, Lennie", ree George, "tako da ne zaboravi." Obojica podigoe pogled, jer se etverokut sunanog svjetla na vratima zamraio. Na vratima je stajala mlada .ena  i gledala unutra. Imala je pune, debele nacrvenjene usne, iroko razmaknute oi i napadno naliene obraze. Nokti su joj bili crveni. Kosa joj je visjela u malim, smotanim uvojcima poput kobasica. Bila je odjevena u pamunu kunu haljinu; na nogama je nosila crvene papue, ureene upercima crvena nojeva perja. "Traim Curleva", ree. Glas joj je zvuao kroz nos i nekako resko. George odvrati pogled od nje i opet je pogleda. "Bio je ovdje as prije, ali je otiao." "Oh!" Ona stavi ruke na lea i nasloni se na dovratak, tako da joj se tijelo izvilo naprijed. "Vi ste novi momci koji su upravo stigli, je li?" "Da." Lennijev je pogled klizio niz njezino tijelo, i premda naoko nije gledala Lennija, ona se malo nakubi. Pogleda svoje nokte. "Curley je katkada ovdje", objasni. "Eh, a sada ga nema", osorno e George. "Ako ga nema, mislim da e biti dobro da ga potraim gdje drugdje", ree nestano. Lennie ju je promatrao kao oparan. George ree: "Ako ga vidim, javit u mu da ste ga traili." Nasmjehnula se vragoljasto i trgnula tijelom. "Ne moete nikome zamjeriti ako nekoga trai", ree. Iza nje se zaue koraci u prolazu. Ona okrenu glavu. "Zdravo, Slime", ree. Slimov se glas zau kroz vrata. "Zdravo, ljepotice!" "Pokuavam nai Curleva, Slime." "Eh, ba se mnogo ne trudi. Vidio sam ga kako ulazi u vau kuu." Iznenada se uplaila. "Zbogom momci", viknu u sobu i odjuri. George se okrenu Lenniju. "Isuse, kakve li vucibatine", ree. "Dakle, to je Curley uzeo za enu." "Lijepa je", branio ju je Lennie. "Da, i to svakako ne skriva. Curleva jo eka teak posao. Kladim se da bi ga ostavila za dvadeset dolara." Lennie je jo zurio u vrata gdje je maloprije stajala. "Uh, to je lijepa." Smjekao se zadovoljno. George ga brzo pogleda, a onda ga zgrabi za uho i prodrma. "Sluaj ti, ludi klipane", ree bijesno. "Da nisi ni pogledao tu mrcinu. Ne briga mene to ona kae i to radi. Vidio sam ja ve takve otrove, ali nisam nikada vidio opasnije meke za buturnicu nego to je ova. Ostavi se ti nje." Lennie je pokuavao osloboditi uho. "Pa nisam nita uinio, George." "Ne, ne, nisi. Ali nisi ni gledao u stranu dok je stajala na vratima i pokazivala noge." "Pa nisam mislio nita zlo, George. Potene mi rijei, nisam." "Eh, samo se ti dri podalje od nje, jer to ti je stupica kakve jo nisam vidio. Neka Curley samo dobije po nosu. Sam se u to upleo. Rukavica puna vazelina", ree s gaenjem. "I okladio bih se da jede sirova jaja i da pie tvrtkama za patentirane lijekove." Lennie iznenada uzviknu: "Ne svia mi se ovdje, George. Nije ovo dobro mjesto. Hou da odem odavle." "Moramo ostati dok neto ne zaradimo. Ne moemo drugaije, Lennie. Otii emo im mognemo. Meni se ne svia nita vie nego tebi." Vratio se k stolu i ponovo poeo slagati karte. "Ne, ne svia mi se", ree. "Pokupio bih se odavle za dvadeset i pet centi. Ako uzmognemo spremiti u dep samo nekoliko dolara, otisnut emo se uz rijeku American i ispirati zlato. Moda emo tamo moi zaraditi dva dolara na dan, a moda nabaemo i na zlatnu ilu." Lennie se ivo nagnu prema njemu. "Ajdmo, George. Ajdmo odavle. Ovdje je gadno." "Moramo ostati", odsjee George. "Zavei sad. Momci e sada poeti ulaziti." Iz oblinje praonice zau se um tekue vode i zveket sudova za pranje. George je prouavao karte. "Moda bi trebalo da se operemo", ree. "Ali nismo radili nita da bismo se zaprljali." Na prag stade visok ovjek. Pod miicom je nosio zguvan irok eir dok je zaeljavao ravno unatrag dugu, crnu, vlanu kosu. Poput ostalih nosio je plave pamune hlae i kratak pamuni kaput. Kad se poeljao, ue u sobu. Kretao se s dostojanstvom kakvim se odlikuju samo okrunjene glave i veliki majstori. Bio je to glavni koija, knez posjeda, koji zna upravljati sa deset, esnaest pa i dvadeset mazgi jednom jedinom uzdom. Mogao je volovskim biem ubiti muhu na bedru najblie upregnute mazge a da mazgu i ne dodirne. Njegovo je ponaanje odavalo ozbiljnost i tako dubok mir da bi sav razgovor zastao kad bi progovorio. Ugled mu je bio tako velik da se njegovo miljenje uvaavalo u svakom pitanju, bila to politika ili ljubav. Bio je to Slim, glavni koija. Otro mu lice nije odavalo godina. Moglo mu je biti trideset i pet ili pedeset. Njegovo bi uho ulo vie nego to mu se reklo, a polagani mu je govor imao prizvuk ne dubokih misli, ve razumijevanja koje je izvan dohvata misli. Pokreti njegovih velikih, mravih ruku bili su njeni kao pokreti plesaa u indijskim hramovima. On izravna svoj zgnjeeni eir, udubi ga po sredini i stavi na glavu. Prijazno pogleda pridolice u sobi i ree blago: "Vraki blijeti vani. Jedva mogu to vidjeti ovdje unutri. Vi) ste novi momci?" "Upravo stigli", ree George. "Tovarit ete jeam?" "Tako kae gazda." Slim sjede na sanduk za stolom nasuprot Georgeu Prou I avao je sloene redove karata, koje su prema njemu stajale naopako. "Nadam se da ete doi u moju partiju", ree. Glas mu je bio veoma blag. "Imam u svojoj partiji dvije budale koje ne razlikuju vreu jema od udovike. Jeste li vi, momci, ve kada tovarili jeam?" "Do vraga, jesmo", ree George. "Ja se ba nemam mnogo ime pohvaliti, ali onaj veliki klipan tamo moe sam dii vie ita nego mnogi udvoje." Lennie, koji je pratio razgovor pogledavajui sad jednoga sad drugoga, samodopadno se nasmijei toj pohvali. Slim s odobravanjem pogleda Georgea to je izrekao tu pohvalu. Nagnu se preko stola i kvrcnu uglom jedne slobodne karte. "Vi, momci, putujete naokolo zajedno?" Glas mu je zvuao prijateljski. Izazivao je povjerenje a da ga nije traio. "vi "Svakako", ree George. "Mi nekako pazimo jedan na drugoga." Pokae palcem na Lennija. "On nije ba najbistriji. Ali prokleto dobar radnik. Prokleto zgodan momak, ali nije najbistriji. Ve ga poznajem odavna." Slim pogleda nekako kroz Georgea pa iza njega., "Nema mnogo momaka koji putuju zajedno", ree zamiljeno. "Ne znam zato. Moda se svi na tom prokletom svijetu boje jedan drugoga." "Mnogo je ljepe ii naokolo s ovjekom koga poznaje", ree George. U nastambu ue snaan ovjek velika trbuha., S glave mu se jo cijedila voda od polijevanja i trljanja. "Zdravo, Slime", ree, a onda zastade i zagleda se u Georgea i Lennija. "Ovi su momci upravo stigli", ree Slim, da ih predstavi. "Drago mi je", ree krupni ovjek. "Zovem se Carlson." "Ja sam George Milton. A ovaj je ovdje Lennie Small." "Drago mi je," ponovi Carlson. "Pa malen ba nije. Tiho se nasmija svojoj dosjetki. "Nipoto nije malen", ponovi. "Htio sam te pitati, Slime kako je tvojoj kuji? Vidio sam jutros da je nema pod tvojim kolima." "Otenila se sino", ree Slim. "Devetero. etvero sam odmah utopio. Ne bi ih tolike mogla hraniti." "Pet ti ih je ostalo, a?" "Jest, pet. Zadrao sam najjae." "to misli, kakve e pasmine biti ti psi?" "Ne znam", ree Slim. "Nekakva vrsta ovara, rekao bih. Takvih sam ovuda najvie viao dok joj je bilo doba parenja." Carlson nastavi. "Ima petero tenadi, a? Hoe li ih sve zadrati?" "Ne znam. Moram ih zadrati neko vrijeme, da posiu mlijeko moje Lulu." Carlson ree zamiljeno: "Sluaj, Slime. Ba sam mislio, taj Candvjev pas tako je prokleto star da jedva moe hodati. A i zaudara kao sam avo. Kad god ue u nastambu, osjeam smrad jo dvatri dana. Zato ne kae Candvju da ga ustrijeli pa mu da jedno tene da ga uzgoji? Ve na milju daleko mogu nanjuiti toga psa. Nema zuba, tek to nije oslijepio, jesti ne moe. Candy ga hrani mlijekom. Ne moe nita drugo provakati." Engleski small znai malen. (Prev.) George je uporno zurio u Slima. Iznenada vani zazvei triangl, s poetka polagano, a onda sve bre i bre, dok se udarci nisu stopili u jedan jedini zvuk zvonjave. Onda prestade jednako nenadano kao to je i poelo. "Evo ga", ree Carlson. Izvana se zau buka glasova dok je prolazila skupina ljudi. Slim ustade polagano i dostojanstveno. "Bit e dobro, momci, da doete dok jo ima to za jelo. Za asdva nita nee ostati." Carlson zakoraknu natrag, da pusti Slima preda se, i tada oba ovjeka iziu na vrata. Lennie je uzbueno promatrao Georgea. George zgrnu karte u neurednu hrpu. "Jest!" ree George. "uo sam ga, Lennie. Zamolit u ga." "Jednoga smeeg i bijelog", vikao je Lennie uzbueno. "Hajdemo na ruak. Ne znam ima li smeeg i bijelog." Lennie se nije micao sa svog leita. "Odmah ga zamoli, George, da ne ubije jo kojega." "Svakako. Hajde sad, ustaj!" Lennie se prevrnu s leaja i ustade, te njih dvojica krenue prema vratima. Upravo kad su stigli do njih, Curlev banu unutra. "Jeste li tuda vidjeli neku enu?" upita ljutito. George ree hladno: "Prije neko pola sata moda." "Pa koga je avola radila?" George je mirno stajao promatrajui ljutitoga mladog ovjeka. Ree uvredljivo: "Rekla je da tebe trai." inilo se da Curlev zapravo sad vidi Georgea prvi put. Osinu ga oima, procijeni mu visinu, odmjeri doseg ruku, obuhvati mu pogledom vitak struk. "A kojim je putem otila?" upita konano. "Ne znam", ree George. "Nisam gledao za njom." Curlev ga mrko pogleda i okrenuvi se odjuri na vrata. "Zna, Lennie", ree George. "Bojim se da u se sam zapetljati s ovim klipanom. Mrzim ga do u duu. Isuse Kriste! Hajde. Nee nam ostati ni mrvice jela." Izioe na vrata. Sunce se proteglo u tankoj crti pod prozorom. Iz daljine se mogao uti tropot suda. Malo zatim stari pas uhramlje kroz otvorena vrata. Zurio je naokolo blagim, poluslijepim oima. Malo ponjui, a onda se spusti na tlo i poloi glavu meu ape. Curley upade ponovo na vrata i stade ogledavajui se po sobi. Pas pridignu glavu, ali kad Curlev odjuri, osijedjela se glava opet spusti na tlo. Premda je kroz prozore radnike nastambe prodiralo svjetlo predveerja, unutri je vladao polumrak. Kroz otvorena su vrata dopirali mukli udarci i povremena zveka igre potkovama, a ovdaonda zvuk glasova to se javljahu u znak odobravanja ili poruge. Slim i George uu zajedno u nastambu kojom se hvatao mrak. Slim posegnu rukom za kartaki stol i upali elektrinu svjetiljku s limenim sjenilom. Stol odmah zasja u jarkoj svjetlosti, unjasto sjenilo baci svjetlo svjetiljke ravno dolje, ostavljajui kutove prostorije i dalje u polumraku. Slim sjede na sanduk, a George zauze mjesto nasuprot njemu. "Nije to nita", ree Slim. "Pa ja bih ih ionako morao veinu utopiti. Ne treba mi zahvaljivati za to." George ree: "Tebi to moda nije mnogo, ali je prokleto mnogo njemu. Isuse Kriste, ne znam kako emo ga prisiliti da spava ovdje unutri. Htjet e spavati s njim vani u samom ambaru. Imat emo muke da ga sprijeimo da se zavue u sam sanduk s tim psiima." "Nije to nita", ponovi Slim. "uj, ti si svakako bio u pravu to se njega tie. Moda nije jako bistar, ali nikad nisam vidio takva radnika. Umalo da nije ubio svojeg pomagaa na tovarenju jema. Nema nikoga tko bi se mogao mjeriti s njime. Svemogui boe, nikad nisam vidio tako snana momka." George ree ponosno: "Samo reci Lenniju to da radi, i on e to uiniti ako nije potrebno misliti. Sam ne moe smisliti nita da uradi, ali svakako zna primati naloge." Vani zveknu potkova o eljezni klin i zaue se poklici odobravanja. Slim se malo povue natrag, tako da mu svjetlo ne pada  u lice. "udno kako se ti i on uvijek zajedno drite." To je bio Sliniov mirni poziv na povjerenje. "to je tu udno?" upita George kao da se brani. "O, ne znam. Jedva kada koji od momaka putuju zajedno. Teko da sam ikada vidio dva momka da putuju zajedno. Zna kakvi su radnici: samo uu, dobiju svoj leaj i rade mjesec dana, a onda otkazu i odlaze sami. ini se da uope ne mare ni za koga. Samo je nekako udno da luckast ovjek, kao to je on, i dovitljiv momi, kao to si ti, putuju zajedno." "Nije on luckast", ree George. "On je glup kao no, ali nije lud. A ni ja nisam ba tako bistar, inae ne bih tovario jeam za svojih pedeset dolara i opskrbu. Kad bih bio bistar, kad bih ak bio neto malo dovitljiv, imao bih svoje imanjce pa bih brao vlastite plodove umjesto da radim sav taj posao, a ne dobijem ono to izlazi iz zemlje." George uuti. elio je govoriti. Slim ga nije ni sokolio niti mu oduzimao hrabrost. Samo je sjedio naslonjen, miran i prijemljiv. "Nije to ba tako udno to on i ja idemo naokolo zajedno", naposlijetku e George. "Obojica smo se rodili u Auburnu. Poznavao sam njegovu tetku Claru. Uzela ga je kad jejo bio sitno dijete i odgojila ga. Kad mu je tetka Clara umrla, Lennie je naprosto poao sa mnom na rad. Nekako smo se priviknuli jedan na drugoga poslije nekog vremena." "Mhm, promrmlja Slim." George baci pogled prijeko na Slima i vidje mirne, bogolike oi uperene u sebe. "udno", nastavi. "Znao sam se prokleto zabavljati na njegov raun. Znao sam s njime zbijati ale, jer je bio suvie tup da se brine sam za se. Ali je bio ak i preglup da primijeti da sam se s njime naalio. Zabavljao sam se. Ovako pored njega izgledao sam sam sebi vraki pametan. Eh, on bi uinio svaku prokletu stvar to bih mu ja naloio. Da sam mu rekao neka skoi sa stijene, skoio bi ti on. S vremenom vie nije bilo tako prokleto zabavno. A nikad se nije ni naljutio. Znao bih ga premlatiti, a on mi je samo rukama mogao polomiti sve kosti u tijelu, ali nikada ni prsta nije podignuo na me." Georgeov glas poprimi prizvuk ispovijesti. "Rei u ti to me navelo da prestanem. Jednog je dana skupina ljudi stajala na obali rijeke Sacramento. Mislio sam da sam osobito dosjetljiv. Okrenem se Lenniju i kaem mu: Skoi!" I on skoi. Nije znao uope plivati. Prokleto je malo trebalo da se utopi prije nego to smo ga uhvatili. A bio je jo prokleto prijazan prema meni to sam ga izvukao. Sasvim je zaboravio da sam mu ja naloio da skoi. Eh, vie nikada nisam neto takvo uinio." "Zgodan je on momak", ree Slim. "ovjeku ne treba pameti da bude zgodan momak. Koji put mi se ini da je ba obratno. Uzmi kakva uistinu pametna ovjeka, i taj e ti jedva kada biti zgodan momak." George skupi razbacane karte na hrpu i poe ih opet slagati po vrijednosti. Vani su muklo tutnjile potkove udarajui o zemlju. Na prozorima je svjetlo predveerja jo jasno osvjetljavalo okna. "Ja nemam nikoga svoga", ree George. "Viao sam momke to sami lutaju po posjedima. Ne valja to. Nemaju nikakva veselja. Nakon duljeg vremena postaju zli. Neprestano trae gdje bi se pobili." "Jest, postaju zli", sloi se Slim. "Postanu takvi da ne ele ni s kim razgovarati." "Naravno, s Lennijem je ponajee prokleta muka", ree George. "Ali se navikne da ide naokolo s ovjekom pa ga se ne moe otresti." "Nije on zao", ree Slim. "Ja vidim da Lennie^ije nimalo zao." "Dabome da nije zao. Ali neprestano upada u neprilike, jer je tako prokleto glup. Kao ono to se desilo u Weedu ..." Zastao je zastao je okreui kartu. Pogledao je sav u strahu i zabuljio se prijeko u Slima. Ti ne bi nikome kazao?" "to je uinio u Weedu?" mirno upita Slim. "Ti ne bi kazao? Ne, naravno ne bi." "to je uinio u Weedu?" ponovo upita Slim. "Pa, vidio je onu djevojku u crvenoj haljini. A kako je glupav klipan, eli dodirnuti sve to mu se svia. Samo hoe da opipa. I tako on isprui ruku da opipa crvenu haljinu, a djevojka zavriti. To Lennija posve smete, i on vrsto dri, jer to je jedino to mu pada na pamet da uini. Eh, a ta djevojka samo vriti i vriti. Ja sam bio neto malo podalje i uo sam svu tu dreku, pa dojurim. A Lennie je bio ve tako zastraen da naprosto nije znao nita drugo da uradi nego da i dalje dri. Mlatnuo sam ga kolcem iz plota, da ga prisilim da je pusti. Bio je tako uplaen da nije mogao ispustiti tu haljinu. A on je, zna, tako prokleto jak." 35 Slimove su oi gledale ravno, bez treptanja. Kimnuo je glavom veoma polagano. "Pa to je onda bilo?" George je paljivo slagao karte po bojama. "Onda ta djevojka odjuri i kae vlastima da je bila silovana. Momci u Weedu sloe drubu i krenu da linuju Lennija. I tako smo prosjedili sav preostali dio dana u vodi, u jarku za natapanje. Samo smo glavama virili izvan vode, izmeu trave to raste po obronku jarka. I te smo noi otpraili odanle." Slim je asak sjedio utke. "Nije nita uinio djevojci, ha?" upita konano. "Do vraga, ne. Samo ju jeuplaio. I ja bih se uplaio da me zgrabi. Ali joj nije ba nita uinio. Htio je samo opipati crvenu haljinu, onako kako uvijek eli milovati psie.". "Nije on zao", ree Slim. "Na milju daleko mogu prepoznati zla ovjeka." "Naravno da nije, i on e uiniti svaku prokletu stvar to mu ja ..." Lennie ue na vrata. Ogrnuo se plavim pamunim kaputom kao kakvim ogrtaem i stupao pognut naprijed. "Hej, Lennie", ree George. "Kako ti se svia psi?" Lennie ree bez daha: "Sme je i bijel, ba kakva sam elio." Poe ravno prema svojem leaju te lee i okrenu lice prema zidu, a koljena privue k sebi. George odlunom kretnjom odloi svoje karte. "Lennie", ree otro. Lennie zakrenu vrat i pogleda preko ramena. "Ha? to hoe, George?" "Rekao sam ti da ne moe toga psia donijeti ovamo." "Kakva psia, George? Nemam ja nikakva psia." George mu brzo prie, zgrabi ga za rame i prevrnu na bok. Posegnu rukom i podie siuno psetance koje je Lennie sakrivao uz grudi. Lennie se brzo uspravi. "Daj ga meni, George." "Sad e smjesta ustati i odnijeti to tene natrag u njegovo leglo", ree George. "Ono mora spavati sa svojom majkom. Hoe li da ga ubije? Tek se sino otenilo, a ti ga vadi iz legla. Odnesi ga natrag, ili u kazati Slimu da ti ga ne da." Lennie molei podignu ruke. "Daj mi ga, George. Odnijet u ga natrag. Nisam mislio nita zlo, George. Na asnu rije, nisam. Samo sam ga htio malo milovati." r~ George mu dade psetance. "U redu. Odnesi ga brzo natrag, i da ga vie nisi vadio. Ubit e ga, koliko te ja poznajem." Lennie posluno otklipe iz nastambe. Slim se nije bio ni maknuo. Mirne su mu oi slijedile Lennija na vrata. "Isuse", ree. "On je ba kao dijete, zar ne?" "Svakako, on je ba kao dijete. Nema u njemu vie zla nego u djetetu, osim to je tako jak. Kladim se da nee veeras doi ovamo spavati. On e spavati uza sam sanduk tamo u ambaru. Pa neka. Tamo vani ne ini nikakvu tetu." Vani je sada bilo ve gotovo mrano. Stari Candy, ista, ue i uputi se do svojeg leaja, a za njim doepesa njegov stari pas. "Zdravo, Slime. Zdravo, George. Zar ni jedan od vas nije igrao potkove?" "Ne volim igrati svaku veer", ree Slim. Candy nastavi: "Ima li tko od vas, ljudi, gutljaj viskija? Bole me crijeva." "Nemam", ree Slim. "I sam bih pio da imam, mada me ne bole crijeva." "Jako me bole", ree Candy. "To je od one proklete repe. Znao sam da e me boljeti, jo prije nego to sam je jeo." Krupni Carlson ue iz dvorita, koje je tonulo u mrak. Poe na drugi kraj nastambe i upali drugu svjetiljku sa sjenilom. "Ovdje je mranije nego u paklu", ree. "Isuse, to taj crnac zna bacati potkove." "Veoma je spretan", ree Slim. "Do sto avola, i te kako", ree Carlson. "Ne da nikome drugom mogunosti da pobijedi" Zastade i onjui zrak, onda, jo njukajui, spusti pogled na staroga psa. "Svemogui boe, to taj pas zaudara. Izbaci ga odavle, Candy! Nita ne zaudara tako kao stari pas. Mora ga izbaciti!" Candy se dokotrlja do ruba svoje postelje. Isprui ruku i potapa staroga psa, pa se ispria: "Tako sam mnogo s njime te i ne primjeujem kako zaudara." "Eh, ja ga ovdje ne mogu podnositi", ree Carlson. "Taj se smrad zadrava ovdje ak i kad pas ode." Tekim korakom prie psu i stade ga promatrati. "Nema zuba", ree. "Sav je ukoen od reumatizma. Nije ti ni od kakve koristi, Candy. A nije od koristi ni samome sebi. Zato ga ne ustrijeli, Candy?" Starac se nelagodno trzao. "Pa do vraga! Imam ga ve tako dugo. Imao sam ga ve kad je bio tene. uvao sam ovce s njime." Ponosno doda: "Ne bi vjerovao, kad ga sada pogleda, ali to je bio najbolji ovarski pas to sam ga ikada vidio." George ree: "Vidio sam u Weedu ovjeka koji je imao psa pasmine Airedale to je znao uvati ovce. Nauio je od drugih pasa." Carlson se nije dao smesti. "uj, Candy. Taj se stari pas samo mui. Kad bi ga izveo i pucao mu ravno u zatiljak"  nagnuo se naprijed i pokazao prstom "ba ovamo, ne bi ni znao to ga je pogodilo." Candy se sav nesretan ogledavao. "Ne", ree tiho. "Ne, ne bih to mogao uiniti. Suvie ga dugo imam." "Ali on nema nita od ivota", navaljivao je Carlson. "A zaudara gore od pakla. Da ti neto kaem. Ja u ga ustrijeliti pa ne mora ti." Candy naglo zbaci noge s postelje. Nemirno je eao bijele ekinje na obrazu. "Tako sam navikao na njega", ree tiho. "Imao sam ga jo dok je bio tene." "Eh, ali sad nisi dobar prema njemu, ako ga dri ha ivotu", ree Carlson. "uj, Slimova kuja ima ba sada mlade. Kladim se, Slim e ti dati jednog od tih psia da ga uzgaja, zar ne Slime?" Koija je svojim mirnim oima prouavao starog psa. "Jest", ree. "Moe dobiti psia ako eli." inilo se da sam sebe natjeruje na govor. "Carl ima pravo, Candy. Taj pas nije sebi ni od kakve koristi. Ja bih volio da me netko ustrijeli kad ostarim i postanem nemoan." Candy ga bespomono pogleda, jer su Slimova miljenja bila zakon. "Moda e ga boljeti", napomenu. "Meni nije teko brinuti se za nj." Carlson nastavi: "Onako kako bih ga ja ustrijelio on ne bi rii osjetio. Stavio bih revolver tano ovamo." Pokae vrkom cipele. "Tano na zatiljak. Ne bi ak ni zadrhtao." Candy je pogledom traio pomo od lica do lica. Vani je sad bilo ve posve tamno. Ue mlad radnik. Objeena mu se ramena povijala naprijed, a stupao je teko udarajui petama, kao da nosi nevidljivu vreu ita. Ode do svog leaja i stavi eir na policu. Onda dohvati nekakav jeftin asopis s police i donese ga pod svjetlo nad stolom. "Jesam ti to pokazao, Slime?" upita. "Pokazao, to?" Mladi okrenu posljednju stranu asopisa, stavi ga na stol i pokae prstom. "Evo ovdje, itaj." Slim se nagnu nad svenji. "Hajde", ree mladi. "itaj naglas." Slim je polako itao: "Dragi urednice! itam va magazin ve est godina i mislim da je najbolji od svih to se prodaju. Sviaju mi se pripovijetke Petera Randa. Mislim da je to sjajan momak. Dajte nam vie pripovijesti poput Crnog jahaa. Ja ne piem mnogo pisama. Samo sam htio da vam kaem da je po mojem miljenju va magazin najbolje to sam ikada kupio za deset centi." Slini upitno podignu pogled: "Zato eli da to itam?" Whit ree: "Nastavi. Proitaj ime na dnu." Slim proita: "elei vam svaki uspjeh, va William Tenner." Ponovo pogleda Whita: "Zato si htio da to itam?" Whit vanom kretnjom zaklopi asopis. "Ne sjea se Billa Tennera? Radio je ovdje prije neka tri mjeseca." Slim se zamisli... "Onaj mali?" upita. "Upravljao je kultivatorpm?" "Jest, on", uskliknu Whit. "On je bio taj ovjek!" "Ti misli da je on napisao ovo pismo?" "Znam tano. Bili i ja bili smo jednog dana ovdje. Billu je ba stigla jedna od tih knjiga. Pregledao ju je, pa veli: Napisao sam pismo. Ba me zanima jesu li ga stavili u knjigu." Ali ga nije bilo. Bili veli: Moda ga spremaju za kasnije." I eto, to su ba i uinili. Evo ga." "Mislim da si u pravu", ree Slim. "Evo ga ba u knjizi." George prui ruku za asopisom. "Daj da pogledamo." Whit ponovo nae ono mjesto, ali nije putao asopis iz ruku. Pokaza pismo kaiprstom. A onda ode do svojeg sanduka na zidu i paljivo poloi asopis u nj. "Ba me zanima je li ga Bili vidio", ree. "Bili i ja radili smo na onom komadu s poljskim grakom. Upravljali smo kultivatbrom, on i ja. Bili je bio vraki zgodan momak." Carlson se itavo vrijeme nije uputao u razgovor. I dalje je gledao staroga psa. Candy ga je nemirno promatrao. Konano e Carlson: "Ako eli, ja u rijeiti toga starog jadnika njegove bijede odmah sada, pa da to svrimo. Nita on ionako vie nema. Ne moe jesti, ne vidi, ne moe ak ni hodati bez boli." Candy ree pun nade: "Nema revolver." "Vraga nemam. Imam jedan Luger. Nee ga ba nita boljeti." Candy zamoli: "Moda sutra. Poekajmo do sutra." "Ne vidim razloga", ree Carlson. Ode do svojeg le aja, izvue torbu ispod njega i izvadi Lugerov revolverj "Daj da to obavimo", ree. "Ne moemo spavati ovako, da nam on ovdje zaudara." Stavi revolver u dep na boku. Candy je dugo gledao u Slima, ne bi li doekao prorj mjenu odluke. Ali se Slim nije ni maknuo. Konano Candj pristade tiho i beznadno: "U redu odvedi ga." Nije uope pogledao na psa. Ispruio se poleice na svor leaju, prekrstio ruke iza glave i zagledao se u strop. Carlson izvue iz depa kratak koni remen. Sagnu se i privrsti ga starom psu oko vrata. Svi su ga momci pr matrali osim Candyja. "Hajdemo", zovnu blago. A Candyji ree, ispriavajui se: "Nee ni osjetiti." Candy se ne makni; niti odgovori. Carlson povue za remen. "Hajdemo!" Star se pas ukoeno uspravi na noge i poe za remenom koji ga je lagano vukao. "Carlson!" zovnu Slim. "Da?" "Zna to mora?" "to misli, Slime?" "Uzmi lopatu", ree Slim kratko. "Oh, svakako! Razumijem!" I izvede psa van u mrakj George poe za njima do vrata, zatvori ih i polako stav opet zasun na svoje mjesto. Candy je ukoeno leao na svo joj postelji piljei u strop. Slim ree glasno: "Jedna od mojih mazga predvodnic ozlijedila je kopito. Moram ga namazati katranom." Glas mi se izgubi. Vani bijae tiho. Carlsonovi koraci zamrijee. U prostoriju se uvue tiina. Svi su podulje utjeli. George se tiho nasmija. "Kladim se da je Lennie sad u samoj staji sa svojim psiem. Sada, kad ima psia, nee vis ni htjeti da ulazi ovamo." Slim se javi: "Candy, dat u ti kojega hoe od tit psia." Candy nije odgovarao. Prostorijom opet zavlada tiina! Dopirala je iz noi i prodirala u prostoriju. George upitaj "Hoe li tko malo kartati?" "Ja u malo igrati s tobom", javi se Whit. Zauzee mjesto jedan nasuprot drugome pod svjetlom kod stola, ali George ne promijea karte. Nemirno je kvrcao rubom najgornje karte, i taj slabi, pucketavi zvuk privue poglede sviju ljudi u prostoriji, tako te je prestao. Na prostoriju se ponovo spusti tiina. Proe minuta, pa jo jedna. Candy je mirno leao zurei u strop. Slim ga je asak promatrao, a onda spusti pogled na svoje ruke; pokri jednu ruku drugom te je pritisnu. Ispod poda zau se lagan tropot glodanja, i svi momci zahvalno upere pogled u to mjesto. Samo je Candy i dalje zurio u strop. "ini se da je takor tamo dolje", ree George. "Trebalo bi da onamo postavimo klopku." Whit prasnu: "Koga avola radi tako dugo. Razdijeli nekoliko karata, zato ve jednom ne dijeli? Ovako neemo nikada zaigrati." George zbije karte u vrst snopi i stane im prouavati poleinu. Prostorijom je opet vladala tiina. U daljini se zau hitac. Momci brzo pogledae starca. Sve se glave okrenue prema njemu. Jo je trenutak zurio u strop. Onda se polako okrene na bok, licem prema zidu i ostade tako utke. George buno promijea karte te ih razdijeli. Whit privue tablicu i zabiljei imena za poetak. Ree: "Mislim da ste vi, momci, zaista doli ovamo da radite." "Kako to misli?" upita George. Whit se nasmija. "Pa, doli ste u petak. Imate jo dva dana rada do nedjelje." "Ne shvaam kako to misli", ree George. Whit se ponovo nasmija. "Shvaao bi ti da si bio mnogo po tim posjedima. Momak koji eli razgledati posjed, dolazi subotom poslije podne. Onda dobije veeru u subotu i tri obroka u nedjelju, a u ponedjeljak ujutro moe otii poslije doruka a da nije ni prstom maknuo. No vi ste doli na rad u petak o podne. Morate odraditi dan i po, kako god ste izraunali." George ga mirno pogleda. "Mi emo ostati ovdje neko vrijeme", ree. "Ja i Lennie namjeravamo neto pritedjeti." Vrata se tiho otvorie i konjuar proturi unutra glavu strpljivih oiju mravu crnaku glavu, izbrazdanu od patnji. "Gospodine Slime!" Slim dignu pogled sa starog Candvja. "Ha? O, zdravo, Crooks! to je?" "Rekli ste mi neka ugrijem katran za kopito te mazge. Ugrijao sam ga." "O, svakako, Crooks. Sad u ja doi i namazati kopito." "Mogu to i ja uiniti, ako elite, gospodine Slime." "Ne. Doi u da sam to uinim." On ustade. Crooks ree: "Gospodine Slime!" "Da?" "Onaj veliki novi momak vrze se oko vaih psia vani u staji." "Pa, nee poiniti nikakvu tetu. Poklonio sam mu jednog psia." "Mislio sam da vam samo kaem", ree Crooks. "On ih vadi iz loga i dri u rukama. To im nee koristiti." "Nee im uiniti nita naao", ree Slim. "Doi u ja sad s tobom." George dignu pogled. "Ako taj ludi klipan pravi previe budalatina, ti ga samo izbaci, Slime." Slim izie za konjuarom. George podijeli karte, Whit uze svoje i poe ih prouavati. "Jesi li ve vidio novu malu?" upita. "Koju malu?" upita George. "Pa, Curlevevu novu enu." "Da, vidio sam je." "Eh, nije li to laka roba?" "Nisam je tako dobro pogledao", ree George. Whit spusti ruku s kartama na stol, da pojaa utisak. "Pa, ostani samo ovdje i otvori oi. Vidjet e mnogo ta. Nita ona ne skriva. Nikad jo ovakvu nisam vidio. Neprestano namiguje na sve redom. Kladim se da oijuka i s konjuarom. Ne znam kog avola hoe." George upita nehajno: "Je li ve bilo kakvih neprilika otkako je dola ovamo?" Bilo je oito da Whita ne zanimaju njegove karte. Odloi ih, a George ih pokupi te ih stade opet redati po vrijednosti sedam karata u redu, pa est povie njih i pet opet iznad njih. Whit ree: "Znam to misli. Ne, nije jo nita bilo. Curleva svrbi pod koom, ali to je do sada sve. Svaki put kad su momci ovdje ona se pojavljuje. Ili trai Curleva, ili misli da je neto ovdje zaboravila, pa to trai. Ona kao da se ne moe drati podalje od momaka. Curleva sve samo bridi pod koom, ali se do sada jo nita nije desilo." "Nainit e ona veliku zbrku. Bit e velike zbrke zbog nje", ree George. "To ti je klopka za zatvor, klopka s napetim otponcem. Taj e Curlev imati jo posla. Posjed s gomilom radnika nije mjesto za mladu enu, pogotovu ne za takvu." "Ako se eli provesti, valja ti sutra uveer s nama u grad", ree Whit. "Zato? to se radi?" "Pa, kao obino. Idemo u kuu stare Susy. Prokleto zgodan lokal. Stara je Susy aljivka . uvijek sipa ale. Kao ono to je rekla kad smo prole subote uveer doli pred vrata. Susy otvori vrata, a onda vie preko ramena: Odjenite ogrtae, djevojke, evo ide erif!" A nikada ne govori prljavtine. Ima tamo pet djevojaka." "Koliko vas to stoji?" upita George. "Dva i po. Moe dobiti au pia za dvadeset i pet centa. A Susy ima i lijepe stolice za sjedenje. Ako netko ba ne eli djevojku, moe samo sjediti, popiti dvijetri ae pa nazvati dobar dan, i Susy se nita ne buni. Ona ne sili momke i ne izbacuje ih ako ne ele djevojku." "Ba bih mogao poi i pogledati tu krmu", ree George. "Svakako. Doi s nama. Prokleto mnogo zabave a ona sve sipa ale. Kao ono to je jednom rekla: Znam neke koji imaju sag od krpa na podu i ukrasnu svjetiljku na gramofonu, pa ve misle da vode salon." To ona govori o Clarinoj kui. I veli Susy: Znam ja to vi, momci, elite. Moje su djevojke iste, i u mojem viskiju nema vode", kae. Ako tko od vas, momci, eli gledati ukrasnu svjetiljku, pa da sam riskira da se opee, eh, onda znate kamo ete ii." I kae: Ima ovdje momaka to hodaju naokolo savinutih nogu, jer su voljeli gledati ukrasnu svjetiljku"." "Clara vodi onu drugu kuu, je li?" upita George. "Jest", ree Whit. "Mi nikad ne idemo onamo. Clara rauna tri dolara za djevojku i trideset i pet centa za au pia, a ne sipa nikakve ale. Ali Susy ima istu kuu i lijepe stolice. Osim toga, ne puta svakog unutra." "Ja i Lennie tedimo novac", ree George. "Moda u otii malo tamo i popiti au, ali ne. namjeravam .potroiti! dva i po dolara." I "Eh, ovjek se mora katkada i proveseliti", ree Whit. Vrata se otvore, i Lennie i Carlson uu zajedno. Lenniel se odvue do svog leaja i sjede, nastojei da ne privue panju. Carlson posegnu pod svoj leaj te izvue torbu. Ne pogleda starog Candvja, koji je jo leao licem prema zidu. I Carlson pronae u torbi ipicu za ienje i limenku s uljem. I Poloi ih na postelju, a onda izvue revolver, izvadi magazini i izbaci metak iz cijevi. Tada se prihvati ienja cijevi ipl iom. Kad je revolver kljocnuo izbacivi metak, Candy se okrenu i trenutak pogteda revolver, pa se opet okrenu kl zidu. I Carlson ree uzgred: "Je li Curlev ve bio ovdje?" I "Nije", ree Whit. "to to podgriza toga Curleva?" Carlson zamiri niz cijev svojeg revolvera. "Trai svoju I enu. Vidio sam ga kako vani hoda sve naokolo." I Whit e podrugljivo: "On pola svojeg vremena utroi trai ei nju, a preostatak trai ona njega." i Curlev uzbueno banu u prostoriju. "Je li tko od vas! momaka vidio moju enu?" upita. I "Nije bila ovdje", ree Whit. i Curlev se prijetei ogleda prostorijom. "Gdje je, do vraga,! Slim?" J "Otiao je u staju", ree George. "Htio je namazati kaJ tranom napuklo kopito." Curleveva se ramena spustie i rairie. "Koliko je vrel mena to je otiao?" I "Pet do deset minuta." i Curlev iskoi na vrata i zalupi ih za sobom. I Whit ustane. "Mislim da bih to moda rado vidio", ree.l "Curlev samo kvari, inae ne bi iao na Slima. A Curlev jel okretan, prokleto okretan. Doao je u finale za Zlatnu ruI kavicu. Ima i novinske izreske o tome." Zatim razmisli asak.l "Usprkos tome, bolje bi bilo da ostavi Slima na miru. Nitko! ne zna to sve Slim moe." "Misli da je Slim s njegovom enom, je li?" upita George. "ini se tako", ree Whit. "Naravno, Slim nije. Barem ne mislim da jest. Ali bih volio vidjeti tu zbrku ako do nje doe. Hajdemo." "Ja ostajem ovdje", ree George. "Ne elim se ni u ta upletati. Lennie i ja moramo utedjeti novaca." Carlson je oistio revolver te ga stavi u torbu, a torbu gurnu pod leaj. "Mislim da u otii da to vidim", ree. Stari je Candy mirno leao, a Lennie je sa svojeg leaja oprezno promatrao Georgea. Kad su Whit i Carlson otili i vrata se za njima zatvorila, George se okrenu Lenniju. "ta ti je na dui?" "Nisam nita uinio, George. Slim kae da je bolje da ne tetoim te psie toliko jo neko vrijeme. Slim kae da to nije dobro za njih, pa sam se odmah vratio. Bio sam dobar, George." "I ja bih ti to mogao rei", ree George. "Pa, nisam ni jednome nita uinio. Samo sam drao svojega u krilu i milovao ga." "Jesi li vidio Slima tamo vani u staji?" upita George. "Naravno, jesam. Rekao mi je da e biti bolje ako vie ne mazim toga psia." "Jesi li vidio onu enu?" "Misli Curlevevu enu?" "Da. Je li dolazila u staju?" "Ne. Ja je bar nisam vidio." "Nisi vidio Slima da s njom razgovara?" "Aa. Nije bila u staji." "U redu", ree George. "Mislim da momci nee vidjeti tunjavu. Ako bude kakve tunjave, ti se, Lennie, dri podalje." "Neu ja nikakvih tunjava", ree Lennie. Ustade sa svojeg leaja i sjede na stol nasuprot Georgeu. George gotovo automatski promijea karte i poe ih sedati. Radio je to namjerno polagano i zamiljeno. Lennie posegnu za jednom kartom s likom te je promotri; onda je okrenu naopako i opet je proui. "Oba su kraja jednaka", ree. "George, zato su oba kraja jednaka?" "Ne znam", ree George. "Tako ih prave. to je Slim radio u staji kad si ga vidio?" "Slim?" "Da. Vidio si ga u staji, i on ti je rekao da toliko ne tetoi te psie." "Oh, da. Imao je sa sobom kantu s katranom i kist. Ne znam zato." "Siguran si da ta ena nije dolazila kao ono danas ovamo?" "Ne. Uope nije dolazila." George uzdahnu. "Milija je meni obina javna kua", ree. "Tamo ovjek moe ui i napiti se i istjerati sve iz sebe odjednom, a bez neprilika. I zna koliko e ga stajati. A ovo ti je meka za zatvor, to ti je klopka za buturnicu." Lennie je udivljeno sluao njegove rijei i polako micao usnama da bi lake pratio. "Sjea li se Andyja Cushmana, Lennie?" nastavi George. "Iao je u srednju kolu?" "Onoga ija je mati znala praviti vrue kolae za djecu?" upita Lennie. "Da, njega. Ti se moe sjetiti svega ako se radi o kakvu jelu." George je paljivo promatrao poredane karte. Stavi asa na hrpicu izluenih karata i na nj poloi dvojku, trojku i etvorku karo, jednu na drugu. "Andy je sada u zatvoru San Quentin zbog jedne namigue", ree. Lennie zabubnja prstima po stolu. "George!" "Ha?" "George, koliko e trebati dok nabavimo ono imanjce pa da ivimo od plodova zemlje i da nabavimo kunie?" "Ne znam", ree George. "Moramo utedjeti mnogo novaca. Znam za jedno imanjce koje moemo jeftino dobiti, ali ga ne prodaju." Stari se Candy polako okrenu. Oi mu bijahu irom rastvorene. Paljivo je promatrao Georgea. "Priaj o tom imanju, George", zamoli Lennie. "Pa, sino sam ti priao." "Ajde, priaj opet, George." "Pa, dobro. Ima deset jutara", ree George. "Ima i malu vjetrenjau. Ima drvenu kuicu i kokoinjac. Ima kuhinju, vonjak, trenje, jabuke, breskve, kajsije, orahe i neto jagoda. Ima mjesta za djetelinu i dovoljno vode za navodnjavanje. Ima i svinjac ..." "A kunii, George?" "Za sada nema mjesta za kunie, ali bih lako mogao sagraditi koji kavez, a ti bi mogao kunie hraniti djetelinom." "I te kako bih mogao", usklikne Lennie. "I prokleto pravo kae da bih mogao." Georgeove ruke prestadoe razmjetati karte. Glas mu se zagrijao. "A mogli bismo drati i nekoliko svinja. Mogao bih sagraditi punicu, kao onu to je djed imao, pa kad zakoljemo svinju, moemo suiti slaninu i unke, praviti kobasice i sve tomu slino. A kad lososi zaplivaju uz rijeku, mogli bismo ih nahvatati na stotine, usoliti ih i osuiti na dimu. Mogli bismo ih jesti za zajutrak. Nema nita bolje od suena lososa. A kad dozrije voe, mogli bismo ga konzervirati i rajicu, ta se lako konzervira. Svake bismo nedjelje zaklali pile ili kunia. Moda bismo imali kravu ili kozu, a vrhnje bi bilo tako prokleto gusto da bi ga morao rezati noem i vaditi licom." Lennie gaje promatrao razrogaenih oiju; a i stari ga je Candy motrio. Lennie ree tiho: "Mogli bismo ivjeti od plodova zemlje." "Svakako", ree George. "Sve vrste povra u vrtu, pa ako zaelimo malo viskija, moemo prodati koje jaje ili tako to, ili mlijeka. Onda bismo naprosto ivjeli. Tamo bismo pripadali. Ne bi bilo vie trkaranja naokolo niti bismo gutali ono to skuha japanski kuhar. Ne, gospodine moj, imali bismo svoje vlastito mjesto kamo bismo pripadali, a ne bismo spavali u kojekakvim barakama." "Daj pripovijedaj o kui, George", molio je Lennie. "Naravno, imali bismo kuu i sobu sami za se. Malu, trbuastu eljeznu pe, a zimi bismo u njoj loili vatru. Nema toliko zemlje da bismo morali suvie naporno raditi. Moda est ili sedam sati na dan. A kad posij emo ito, eh, mi bismo ga i poeli. Znali bismo to je proizalo iz na,eg sijanja." "Pa kunii", ivo e Lennie. "A ja bih se za njih brinuo. Pripovijedaj kako bih to radio, George." "Dabome, ti bi iziao na polje s djetelinom i nosio bi vreu. Napunio bi vreu i donio je natrag i istresao u kaveze kuniima." "A oni bi griskali i griskali", ree Lennie, "onako kako to oni radi. Vidio sam ih." "Otprilike svakih est tjedana", nastavi George, "oni bi se okotili, pa bismo imali svu silu kunia za jelo i za prodaju. A drali bismo i nekoliko golubova da lijetaju oko vjetrenjae, kao to sam gledao kad sam bio dijete." Zanesen gledao je u zid povie Lennijeve glave. "I to bi bilo nae vlastito, i nitko nas ne bi mogao izbaciti. Ako nam se tko ne svia, moemo rei: Nosi se do avola", i bogami, morao bi se i pokupiti. A ako naie prijatelj, eh, imali bismo poseban leaj, pa bismo rekli: Zato ne ostane preko noi", i tako mi boga, ostao bi. Imali bismo lovakog psa i dvije prugaste make, ali ti mora paziti na make, da se ne doepaju malih kunia." Lennie je teko disao. "Samo neka se i pokuaju doepati kunia! Prebit u im proklete ije. Ja u... ja u ih smrviti tapom." Zatim se smiri, mrmljajui u sebi i prijetei buduim makama koje bi se usudile uznemirivati budue kunie. George je sjedio oaran slikom koju je sam stvorio. Kad je Candy progovorio, obojica skoie kao da su zateeni na kakvu nevaljalu djelu. "Vi znate za takvo imanjce?" upita Candy. George odmah, postade oprezan. "A ako i znam", ree, "to se to tebe tie?" "Ne mora mi rei gdje je. Moe biti bilo gdje." "Svakako", ree George. "Ima pravo. Ne bi ga mogao nai ni za stotinu godina." Candy nastavi uzbueno: "Koliko trae za takvo imanjce?" George ga je sumnjiavo promatrao. "Pa mogao bih ga dobiti za est stotina dolara. Stari ljudi koji ga posjeduju posve su propali, a staroj je potrebna operacija. uj to se to tebe tie? Nita ti nema s nama." "Nisam od velike koristi samo sa jednom rukom", ree Candy. "Izgubio sam ruku ovdje na posjedu. Zato su mi dali posao istaa. I dali su mi dvjesta i pedeset dolara, jer sam izgubio ruku. A imam jo pedeset uteevine u banci ve sada. To su tri stotine, a potkraj mjeseca dobit u jo pedeset. Da vam neto kaem..." ivo se nagnu naprijed. "Kako bi bilo da se i ja prikljuim vama, momci? To znai tri stotine i pedeset dolara, koje bih ja uloio. Nisam od velike koristi, ali bih mogao kuhati i paziti na pilie i malo okopavati vrt. Sta velite?" George napol zatvori oi. "Moram razmisliti o tome. Uvijek smo to namjeravali uiniti sami." Cany ga prekide: "Ja bih nainio oporuku i ostavio svoj dio vama dvojici u sluaju da umrem, jer nemam roaka niti ikoga. Imate li vi, momci, to novaca? Moda bismo to imanjce mogli odmah kupiti?" George s gaenjem pijunu na pod. "Obojica imamo deset dolara." Onda doda zamiljeno: "uj, ako Lennie i ja radimo mjesec dana i ne potroimo nita, imat emo stotinu dolara. To bi bilo etiri stotine i pedeset. Kladim se da bismo ga mogli dobiti za toliko. Onda biste ti i Lennie mogli poeti rad na imanjcu, a ja bih naao posao i zaradio ostatak, a vi biste mogli prodavati jaja i takvo to." Zautjee. Zabezeknuti gledali su jedan drugoga. Ono to nikada stvarno nisu vjerovali, postalo je stvarnost. George ree s potovanjem: "Isuse Kriste! Mislim da bismo ga mogli kupiti." Oi su mu bile pune zauenja. "Kladim se da bismo ga mogli kupiti", ponovi tiho. Candy sjede na rub svoga leaja. Nemirno je eao svoju batrljicu. "Ozlijedio sam se prije etiri godine", ree. "Izbacit e oni mene uskoro. Cim ne mognem vie mesti barake, ostavit e me na brizi opini. Ako dam vama, momci, svoj novac, moda ete mi dati da okopavam vrt kad ak ni za to ne budem vie sposoban. Ja u prati sue i obavljati tomu sline poslie. Ali u biti na naem vlastitom posjedu i smjet u raditi na naem vlastitom posjedu." Nastavi tuno: "Vidjeli ste to su veeras uinili s mojim psom? Rekli su da nije vie od koristi niti sebi niti ikome drugom. Kad me ovdje izbace, volio bih da me tko ustrijeli. Ali takvo to oni nee uiniti. Neu imati kamo da odem, a posla vie ne mogu dobiti. Imat u jo trideset dolara kad vi, momci, budete spremni da otkaete." George ustade. "Kupit emo ga", ree. "Pogodit emo se za to staro imanjce i otii tamo ivjeti." Ponovo sjede. Svi su sjedili mirno, zaneseni ljepotom to su je vidjeli pred sobom, i svaki je u dui poletio u budunost, u vrijeme kad bi se ta krasota imala ostvariti. George ree, kao da se pita: "Zamislite da su poklade ili da cirkus doe u grad, ili se odigrava kakva utakmica ili  bilo to takvo." Stari je Candy kimao glavom u znak da odobrava tu zamisao. "Lijepo bismo otili onamo", ree George. "Ne bismo nikoga ni pitali da li smijemo. Samo bismo rekli: Idemo onamo", i otili bismo. Samo bismo pomuzli kravu, bacili ita piliima i otili." "I stavili malo trave kuniima", upade Lennie. "Nikada ih ne bih zaboravio nahraniti. Kad e to biti, George?" "Za mjesec dana. Ravno za mjesec dana. Znate to u ja? Pisat u starim ljudima koji imaju taj posjed, pisat u im da emo ga uzeti. A Candy e poslati sto dolara za kaparu." "Naravno da hou", ree Candy. "Imaju li ondje dobru pe?"    "Dabome, imaju lijepu pe, na ugljen i drvo." "Ja u uzeti svoga psia", ree Lennie. "Kladim se u to hoete da e mu se tamo svidjeti, Isusa mi!" Izvana se pribliavahu glasovi. George ree brzo: "Ne kazujte nikome o tome. Samo nas trojica i nitko drugi. Lako bi nas izbacili, pa ne bismo mogli skupiti novac. Samo nastavimo kao da emo tovariti jeam do kraja ivota, onda emo iznenada jednog dana otii po svoju plau i izdimiti odavle." Lennie i Candy kimali su glavom, a lica im se sjala od radosti. "Ne kazujte nikome", ponovi Lennie za sebe. "George", zovnu Candy. "A?" "Morao sam sam ustrijeliti psa, George. Nisam smio dopustiti da strani ovjek ustrijeli moga psa." Vrata se otvorie. Ue Slim, a za njim Curley, pa Carlson i Whit. Slimove su ruke bile crne od katrana, i on se mrtio. Curley se drao tik uz njega. "Pa ja nisam nita mislio, Slime", govorio je Curley. "Samo sam te pitao." "Eh", ree Slim, "preesto me ti pita. Pomalo postajem prokleto sit toga. Ako ne moe paziti na svoju prokletu enu, to da ja tu uinim? Odmii od mene!" "Ja ti samo nastojim objasniti da nisam nita mislio", ree Curley. "Mislio sam samo da si je moda vidio." "Zato joj ne kae da ostane kod kue, gdje joj je, do avola, i mjesto?" ree Carlson. "Puta je da se vrze oko baraka, pa e ti se doskora dogoditi neto iz ega se nee moi ispetljati." Curley se strelovito okrenu Carlsonu. "Ti se ne mijeaj u to, osim ako eli da iziemo van." Carlson se nasmije. "Budala prokleta", ree. "Pokuao si zaplaiti Slima, pa nisi uspio. Slim je zaplaio tebe. ut si kao ablji trbuh. Ne marim ja ako si najbolji boksa welter kategorije u zemlji. Samo se usudi na mene, pa u ti odbiti tu tvoju prokletu glavu." Candy se s veseljem prikljui napadaju, "Rukavica puna vazelina", ree s odvratnou. Curley ga bijesno pogleda. Oi mu kliznu dalje i zaustave se na Lenniju; a Lennie se jo blaeno smjekao u mislima na posjed. Poput malog terijera Curley priskoi Lenniju. "emu se ti, do avola, smije?" Lennie ga, ne shvaajui, pogleda. "Ha?" Tada provali Curlevev bijes. "Doi ovamo, ti veliki klipane. Dii se na noge. Ne doputam ja da mi se tu smije kakav god pasji sin. Pokazat u ti ja tko je ut." Lennie bespomono pogleda Georgea, a onda ustade i pokua uzmaknuti. Curlev je ve zauzeo stav i spremio se za napadaj. On zamahnu na Lennija lijevom rukom, a onda ga desnom udari po nosu. Lennie kriknu od uasa. Krv mu provali iz nosa. "George", vikao je, "neka me ostavi na miru, George." Uzmicao je dok nije doao do zida, a Curlev ga je slijedio, snano ga udarajui po licu. Lenniju su ruke visjele niz bokove bio je suvie zastraen da se brani. George skoi viui: "Zgrabi ga, Lennie. Ne daj mu!" Lennie je pokrio lice svojim golemim apama i blejao od uasa. Vikao je: "Neka prestane, George." Curlev ga na to udari u trbuh i presijee mu dah. Slim skoi na noge. "Taj odvratni mali takor", viknu. "Sam u ga!" George isprui ruku i zgrabi Slima. "ekaj as", viknu. Stavi udubljene dlanove oko usta i dreknu: "Zgrabi ga, Lennie!" Lennie skinu ruke s lica i ogleda se za Georgeom, a Curlev ga udari po oima. Veliko je lice bilo obliveno krvlju. George ponovo dreknu: "Rekao sam, zgrabi ga!" Curleveva je aka bila u zamahu, kad je Lennie doepa. Idui as Curlev se koprcao kao riba na udici, a stisnuta mu se caka izgubila u Lennijevoj velikoj ruci. George potra preko sobe. "Pusti ga, Lennie! Pusti ga!" Lennie je, uasnut, gledao malog ovjeka koji se koprcao u njegovu zahvatu. Krv je tekla Lenniju niz lice, a jedno mu je oko bilo ozlijeeno i zatvoreno. George ga pljusnu nekoliko puta, ali Lennie jo nije putao stisnutu aku. Curlev je ve bio blijed i zgren i ve se jedva otimao. Stajao je plaui, a aka mu se gubila u Lennijevoj api. George je vikao i vikao: "Pusti mu ruku, Lennie! Pusti! Slime, doi i pomogni mi dok taj ovjek jo ima neto od ruke." Iznenada Lennie otvori ruku. uuri se uza zid. "Pa ti si mi rekao, George", ree sav jadan. ili Curlev je sjeo na zemlju gledajui u udu svoju smrvljenu aku. Slim i Carlson nagnue se nad njega. Onda se Slim uspravi i, uasnut, pogleda Lennija. "Moramo ga odvesti lijeniku", ree. "ini mi se da su mu sve kosti u ruci polomljene." "Nisam htio", vikao je Lennie. "Nisam ga htio ozlijediti." "Carlsone" viknu Slim. "Idi i upregni kola. Odvest emo ga u Soledad da mu namjeste ruku." Carlson odjuri napolje. Slim se okrenu Lenniju, koji je tiho jadikovao. "Nije tvoja krivnja", ree. "Ovoj se budali to jednom moralo dogoditi. Ali Isuse! Jedva da mu je jo neto ostalo od ruke." Slim odjuri van i za as se vrati s limenom aom vode. Prinese je Curlevevim usnama. "Slime", ree George. "Nas e sada izbaciti, je li? A nama je potrebna uteevina. Hoe li nas Curlevev stari sada izbaciti?" Slim se suho osmjehnu. Kleknuo je pored Curleva. "Ti si dovoljno priseban da moe sluati, je li?" upita. Curlev kimnu. "Dobro, onda sluaj", nastavi Slim. "Mislim da ti je stroj zahvatio ruku. Ako nikome ne kae to se dogodilo, neemo ni mi rei. Ali ti samo kai i pokuaj da tom momku pribavi otkaz, pa emo mi priati svakome, i svi e ti se smijati." "Neu kazati", ree Curlev. Izbjegavao je da pogleda Lennija. Izvana se zaue tokovi jednoprenih kola. Slim pomoe Curlevu na noge. "Ajde sada. Carlson e te odvesti lijeniku." On pomoe Curlevu na vrata. Zvuk se tokova izgubi. Slim se za as vrati u nastambu. Pogleda Lennija, koji je jo zaplaeno uao uza zid. "Da vidimo tvoje ruke", zatrai. Lennie isprui ruke. "Kriste svemogui, ne bih htio da se na mene razljuti", ree Slim. George upade: "Lennie je bio samo zastraen", protumai. "Nije znao to da radi. Rekao sam ti da se nitko ne bi smioj tui s njime. Mislim da sam to rekao i Candvju." Candy sveano potvrdi glavom. "Jest, tako si kazao", ree. "Ba jutros, kad se Curlev prvi put okomio na tvoga prijatelja, ti si rekao: Bolje e biti za njega da se ne igra si Lennijem, ako sebi eli dobro." Jest, upravo si mi tako rekao."! George se okrenu Lenniju. "Nije tvoja krivnja", ree  "Ne treba se vie plaiti. Ti si uinio samo ono to sam ti ja naloio. Moda e biti bolje da ode u praonicu i opere lice. Izgleda uasno." Lennie se nasmjehnu svojim izranjenim usnama. "Nisam htio nikakve neprilike", ree. Poe prema vratima, ali ba prije nego to stie do njih, okrenu se natrag. "George?" "to hoe?" "Ja se jo smijem brinuti za kunie, je li, George?" "Naravno. Nisi nita zlo uinio." "Nisam imao nikakve zle namjere, George." "Dobro, kupi se sada van i operi to lice!" Crooks, crnac konjuar, imao je svoj leaj u spremitu za ormu, maloj sui prislonjenoj o zid staje. Na jednoj strani male prostorije bio "je etvrtast prozor sa etiri okna, a na drugoj uska vrata od dasaka, koja su vodila u staju. Crooksov je leaj bio dugaak sanduk napunjen slamom, a na njoj nabacani njegovi pokrivai. Na zidu kraj prozora visjeli su s klinova oteeni dijelovi orme, jo u popravku, i remeni nove koe, a pod samim prozorom stajala je klupica za sedlarski i remenarski alat: zavrnuti noevi, igle, klupka lanenog konca i malo runo zakivalo. O klinovima visjeli i drugi dijelovi orme proderan ham, iz kojeg je provirivala konjska dlaka podstave, oteen komut i zapreni lanac s proderanom konom presvlakom. Crooksov je sanduk za jabuke visio nad leajem, a u njemu niz boica s lijekovima za njega i za konje. Bile su tu limenke sedlarskog sapuna i zamrljana kantica katrana, iz koje je virio kist. Naokolo po podu leao je razasut niz linih predmeta, jer je Crooks, ivei sam, mogao ostavljati stvari u neredu, a kao konjuar i bogalj bio je stalniji u namjetenju nego ostali ljudi, pa je nakupio vie stvari nego to bi na leima mogao ponijeti. Crooks je posjedovao vie pari cipela, par gumenih izama, veliku budilicu i jednocjevnu lovaku puku. Imao je i knjiga: raupan rjenik i izguvan primjerak kalif orni jskog graanskog zakonika za godinu 1905. Na posebnoj polici nad njegovim leajem bilo je razderanih asopisa i nekoliko prlja53 I vih knjiga. Sa avla na zidu povie kreveta vis jele velike naoari u zlatnom okviru. Ta je prostorija bila pometena i prilino ista, jer je Crooks bio ponosan, povuen ovjek. Drao se podalje od svakoga i zahtijevao to isto od drugih. Trup mu je bio povijen na lijevo zbog savijene kime, a oi mu leale duboko u glavi: zbog svoje dubine bijahu kao da svjetlucaju upornou. Mravo mu je lice bilo izbrazdano dubokim crnim borama, a tanke usne, stisnute od boli, bile su svijetlije od lica. Bila je subotnja veer. Kroz otvorena vrata, koja su vodila u staju, ulo se kako se konji pomiu, kopkaju nogama, griskaju sijeno, zvekeu lananim ularima. U konjuarevoj sobici mala je elektrina kugla bacala slabo uto svjetlo. Crooks je sjedio na svom leaju. Koulju je straga bio izvadio iz radnikih hlaa. U jednoj je ruci drao bocu sa sredstvom za trljanje, a drugom je trljao hrptenicu. Ovdaonda kapnuo bi nekoliko kapi lijeka na ruiasti dlan i posegnuo pod koulju da ponovo trlja. Napinjao je miice na leima i podrhtavao. Lennie se neujno pojavi na otvorenim vratima, gdje stade, gledajui unutra, a golema su mu plea gotovo ispunjavala otvor vrata. U prvi as Crooks ga nije ni opazio, ali kad je podigao oi, ukruti se i lice mu se smrkne. Izvue ruku ipod koulje. Lennie se bespomono nasmijei u nastojanju da se sprijatelji. Crooks ree otro: "Nema Oprava dolaziti u moju sobu. Ovo je moja soba. Nitko nema ovdje nikakva prava osim mene." Lennie gutnu, smijeak mu postade jo uljudniji. "Ne inim ja nita", objasni Lennie. "Doao sam samo da pogledam svoga psia, pa sam vidio tvoje svjetlo." "Eh, imam pravo na svjetlo. Tdi ti samo dalje i gubi se, iz moje sobe. Ja nisam poeljan u radnikoj nastambi, a ti nisi poeljan u mojoj sobi." "Zato nisi poeljan?" upita Lennie. "Jer sam crn. Oni tamo kartaju, ali ja ne mogu, jer sami crn. Kau da zaudaram. E, kaem ja tebi, vi meni svi zaudaf rate." Lennie bespomono zamahnu svojim velikim rukama. "Svi su otili u grad", ree. "Slim i George, svi. George kae da moram ostati ovdje i paziti da ne upadnem u kakvu nepriliku. Vidio sam tvoje svjetlo." "Pa, to eli?" "Nita vidio sam tvoje svjetlo. Pomislio sam da bih mogao malo ui i sjesti." Crooks je zurio u Lenriija, a onda posegnu rukom iza sebe, skinu naoari, namjesti ih na svoje ruiaste ui pa se ponovo zagleda. "Uostalom, ne znam to radi u staji", prigovori. "Nisi koija. Nije potrebno da pomoni radnik uope dolazi u staju. Ti nisi koija. Ti nema nikakva posla oko konja." "Psi", ponovi Lennie. "Doao sam da vidim svoga psia." "Dobro, onda idi i pogledaj svoga psia. I ne dolazi onamo gdje nisi poeljan." Lenniju nestade smijeak s lica. Zakoraknuo je u sobu, a onda se sjetio te ustuknuo opet prema vratima. "Pogledao sam ih malo. Slim kae da ih ne smijem mnogo milovati." "Pa ti si ih neprestano vadio iz loga", ree Crooks. "udim se kako ih stara ne preseli drugamo." "O, ona ne mari. Puta me." Lennie se bio opet pomaknuo u sobu. i Crooks se namrti, ali ga je Lennijev smijeak razoruavao i pobijedio. "Ajde, ui i sjedni malo", ree Crooks. "Kad ve nee da izie i ostavi me na miru, onda moe i sjesti." To je zvualo malo prijatelj skije. "Svi su momci otili u grad, ha?" "Svi osim starog Candvja. On sam sjedi u nastambi, ilji olovku, ilji i rauna." Crooks namjesti naoari. "Rauna? O emu Candy rauna?" Lennie gotovo uzviknu: "O kuniima." "Ti si enut", ree Crooks. "Najeo si se ludih gljiva. O kakvim ti to kuniima govori?" "O kuniima koje emo nabaviti, a ja u se o njima brinuti, kositi travu i davati im vode, i sve tako." "Naprosto si lud", ree Crooks. "Ne zamjeravam onom momku s kojim putuje to te dri po strani." Lennie ree mirno: "To nije la. Mi emo to uiniti. Kupit emo imanjce i ivjeti od plodova zemlje." Crooks se namjesti udobnije na svom leaju. "Sjedni", ponudi mu. "Sjedni na bavicu sa avlima." Lennie pogrbljen sjede na "bavicu. "Ti misli da je la"," ree, "ali nije la. Svaka je rije istina, moe pitati Georgea." Crooks nasloni tamni podbradak na ruiasti dlan. "Ti putuje naokolo sa Georgeom, je li?" "Naravno. Ja i on idemo svuda zajedno." Crooks nastavi: "On kadto pria, a ti ne zna koga on to avola pria. Zar nije tako?" Nagnuo se naprijed probadajui Lennija svojim dubokim oima. "Zar nije tako?" "Jest ... ponekad." "On samo pria i pria, a ti ne zna o kojem se to avolu radi?" "Jest ... ponekad. Ali ... ne uvijek." Crooks se nagnu naprijed preko ruba leaja. "Ja nisam crnac s Juga", ree. "Rodio sam se evo ovdje, u Kaliforniji. Moj je stari imao farmu peradi, oko deset jutara. Bijela su djeca dolazila na nae imanje da se igraju, a katkada sam ja iao da se igram kod njih, i neka su od njih bila vrlo prijazna. Mojemu se staromu to nije svialo. Zato to nije volio, saznao sam tek mnogo kasnije. A sada znam." Oklijevao je, a kad je opet progovorio, glas mu je bio tii. "Na milje naokolo nije bilo druge crnake obitelji. A sada nema ni jednog crnca na tom posjedu, i samo je jedna obitelj u Soledadu." Nasmija se. "Ako neto kaem, eh pa to samo crnac kae." Lennie upita: "to misli, koliko e jo vremena trebati dok ti psii budu dovoljno stari da ih ovjek moe milovati?" Crooks se ponovo nasmija. "ovjek ti moe priati i biti siguran da nee izbrbljati. Dva tjedna, i psii e biti kako treba. Zna George na emu je. Samo pria, a ti nita ne razumije." Uzbueno se nagnu naprijed. "To je samo brbljanje crnca, i to crnca sa slomljenim kostima. Stoga to nita ne znai, razumije? Ionako ne bi upamtio. Vidio sam to sto i sto puta kako jedan ovjek pria drugomu, a svejedno mu je, da li ga taj uje i da li ga razumije. Glavno je da razgovaraju ili da sjede mirno i ne razgovaraju. Svejedno je to, posve svejedno." Uzbuenje mu je toliko poraslo da je rukom poeo udarati po koljenu. "George ti moe priati ludorije, pa nita zato. Glavno je da se razgovara. Glavno je da si s nekim. To je sve." Zastade. Glas mu je postao tih i uvjerljiv. "Zamisli da se George vie ne vrati. Zamisli da je popio kakav praak i naprosto se ne vrati. to e onda?" Lermijeva se panja postepeno obraala onome to se govorilo. "to?" upita. "Rekoh, zamisli da je George otiao veeras u grad, i ti vie nikada o njemu ne uje." Crookc je htio silom istisnuti neku vrstu line pobjede. "Samo zamisli to", ponovi. "Nee on to uiniti", viknu Lennie. "George ne bi nita takvo uinio. Ja sam ve dugo sa Georgeom. On e se vratiti veeras ..." Ipak mu je ta sumnja bila nepodnosiva. "Zar ne misli da hoe?" Crooksovo lice zasja nasladom nad njegovom mukom. "Nitko ne moe kazati to e sve ovjek uiniti", kaza mirno. "Uzmimo, on eli da se vrati, a ne moe. Recimo da ga ubiju ili rane, pa se ne moe vratiti." Lennie se muio da shvati. "George nee nita takvo uiniti", ponovi. "George je oprezan. On nee biti ranjen. On nije nikada bio ranjen, jer je oprezan." "Eh, recimo, samo recimo da se ne vrati. to e onda?" Lennijevo se lice nabora od zabrinutosti. "Ne znam. Sluaj, to ti zapravo radi?" viknu. "To nije istina. George nije ranjen." Crooks je zaintaio. "Hoe li da ti kaem to e se desiti? Strpat e te u ludnicu. Stavit e ti ovratnik i privezati te poput psa." Lennijeve se oi iznenada usredotoe, smire i bijesnu ludilom, On ustade i prijetei zakoraknu prema Crooksu. "Tko je ozlijedio Georgea?" upita. Crooks vidje kako mu se pribliava opasnost. On se odmaknu natrag na svojem leaju, da se ukloni s puta. "Samo sam tako rekao", ree. "George nije ozlijeen. On je posve zdrav. Svakako e se vratiti." Lennie je stajao nad njim. "emu si tako rekao? Neka nitko ne govori da je George ozlijeen." Crooks ukloni naoari i obrie oi prstima. "Samo ti sjedni", ree. "George nije ozlijeen." Lennie se reei vrati na svoje sjedite na bavici od avala. "Neka nitko ne pria da je George ozlijeen", gunao je. Crooks ree blago: "Moda sad moe razumjeti. Ti ima Georgea. Ti zna da e se on vratiti. Uzmimo da nema nikoga. Uzmimo da ne moe u radniku nastambu da igra rummy, jer si crn. Kako bi ti se to svidjelo? Uzmimo da mora sjediti ovdje i itati knjige. Dodue, mogao bi igrati pot57 kovice dok ne zanoi, ali onda mora itati knjige. Od knjiga nikakve koristi. ovjek treba nekoga da bude blizu njega." On zajei: "ovjek poludi ako nikoga nema. Svejedno tko je taj, glavno je da je s tobom. Ja ti kaem", vikao je, "kaem ti, ovjek postaje suvie samotan, i smui mu se." "George e se vratiti", uvjeravao je Lennie zaplaenim glasom. "Moda se George ve i vratio. Moda je bolje da idem i pogledam." "Nisam te htio zastraiti", ree Crooks. "On e se vratiti. Ja sam govorio o sebi. ovjek sjedi no^u sam ovdje, pa moda ita knjige ili razmilja, ili takva to. Gdjekad pone misliti, a nikoga nema da mu kae to je, a to nije. Ako moda neto vidi, on ne zna je li to ispravno ili nije. Ne moe se obratiti drugome i pitati da li i on vidi. On to ne moe rei. On nema niega po emu bi mjerio. Vidio sam ja ovdje kojeta. Nisam bio pijan. Ne znam da li sam spavao. Da je  tko bio sa mnom, mogao bi mi rei jesam li spavao, i onda bi bilo sve u redu. Ali ovako naprosto ne znam." Crooks je sada gledao preko sobe, usmjerivi pogled prema prozoru. Lennie ree jadno: "George nee otii i ostaviti me. Ja znam da to George nee uiniti." Konjuar je nastavljao kao kroz san: "Sjeam se vremena kada sam bio malo dijete na oevoj farmi peradi. Imao sam dva brata. Uvijek su bili uza me, uvijek. Spavali smo u istoj sobi, u istom krevetu sva trojica. Imali smo lijehu s jagodama. Imali smo komad zasijan djetelinom. Za sunanog jutra putali smo pilie u djetelinu. Moja su braa sjedila na preki ograde i pazila na njih bijeli su to bili pilii." Lennijevo se zanimanje postepeno vraalo na ono to se govorilo. "George kae da emo mi imati djetelinu za kunie." "Kakve kunie?" "Imat emo kunie i lijehu s jagodama." "Ti si lud." "Hoemo, imat emo. Pitaj Georgea." "Ti si lud." Crooks je bio pun prezira. "Vidio sam stotine ljudi kako dolaze cestom na posjede, sa svojim zaveljajem na leima i s tom istom prokletom priom u glavi. Stotine njih. Dolaze, pa otkazuju i idu dalje; i svaki prokleti pojedinac ima komadi zemlje u glavi. A nikada ga se ni jedan jedini prokletnik ne domogne. To ti je isto kao i nebo. Svatko eli komadi zemlje. Proitao sam ja ovdje svu silu knjiga. Nikada nitko ne dospije u nebo, i nikada se nitko ne dompgne zemlje. To je samo u njihovim glavama. Neprestano o tome priaju, ali to je samo u njihovim glavama." Tu zastade i pogleda prema otvorenim vratima, jer su se konji nemirno micali, a ularni lanci zveketali. Jedan konj zanjiti. "Mislim da je netko tamo vani", ree Crooks. "Moda Slim. Slim dolazi kadto i dvatri puta nou. Slim je pravi koija. On pazi na svoju zapregu." Bolno se uspravi i poe prema vratima. "Jeste li vi, Slime?" zovnu. Candvjev glas odgovori. "Slim je otiao u grad. uj, jesi li vidio Lennija?" "Misli, onoga velikoga?" "Jest. Jesi li ga vidio ovdje negdje?" "On je ovdje unutri", ree Crooks kratko pa se vrati svome leaju i lee. Candy je zastao na pragu eui batrljicu; zaslijepljen je gledao u osvijetljenu prostoriju. Nije ni pokuao ui. "Zna to, Lennie. Ja sam izraunao sve s tim kuniima." Crooks ree razdraljivo: "Moe ui ako eli." Candy kao da se zbunio. "Pa, ne znam. Naravno, ako to eli." "Ajde ui. Ako svatko ulazi, zato ne bi i ti." Crooksu je bilo teko prikriti zadovoljstvo srdbom. Candy ue, ali je jo bio zbunjen. "Ima lijepu, udobnu sobicu ovdje", ree Crooksu. "Zacijelo je lijepo imati ovako sobu sam za se." "Svakako", ree Crooks. "I ubrite pod prozorom. To je svakako sjajno." Lennie upade: "Rekao si neto o kuniima." Candy se nasloni na zid kraj rastrganoga komuta eui se po osakaenu zglobu. "Ja sam ve dugo ovdje", ree. "I Crooks je ve dugo ovdje. Ovo sam prvi put uao u njegovu sobu." Crooks e mrano: "Ljudi ba m. dolaze esto u crnevu sobu. Nitko nije bio ovdje osim Slima. Slima i gazde." Candy brzo promijeni predmet razgovora. "Slim je najbolji koija koga sam ikad vidio." Lennie se nagnu prema starom istau. "ta je s tim kuniima?" uporno ponovi. Candy se nasmjehnu: "Sve sam izraunao. Moemo za59 raditi novaca na njima, ako se toga prihvatimo kako treba." "Ali u ja na njih paziti", upade Lennie. "George kae da u ja na njih paziti. Obeao je." Crooks okrutno upade. "Vi se, ljudi, samo zavaravate. Govorit ete o tome do besvijesti, ali se zemlje neete domoi. Ti e ovdje biti ista dok te ne iznesu u lijesu. Vraga, vidio sam ja previe ljudi. Lennie e ovdje otkazati i biti na cesti za dvatri tjedna. ini se da svaki ima zemlju na pameti." Candy je ljutito trljao obraz: "Moe biti prokleto siguran da emo to izvesti. George kae da hoemo. Novac ve imamo." "Je li?" ree Crooks. "A gdje je sada George? U gradu, u javnoj kui. Eto, tamo odlazi va novac. Isuse, vidio sam ja to i suvie esto. Vidio sam i premnogo ljudi kojima je zemlja na pameti. A nikada je ne dobiju u ruke." Candy viknu: "Naravno da je svi ele. Svatko eli komadi zemlje, ne mnogo. Samo neto to bi bilo njegovo. Neto na emu moe ivjeti i odakle ga nitko ne moe izbaciti. Ja je nikada nisam imao. Sijao sam ito za gotovo svakog ovjeka u toj dravi, ali to nije bilo moje ito, i kada sam eo, nije to bila moja etva. Ali emo sada mi to izvesti u to moe biti siguran. George nema novac u gradu. Taj je novac u banci. Ja i Lennie i George. Imat emo sobu sami za se. Imat emo psa i kunie i pilie. Imat emo zeleno ito, a moda i kravu ili kozu." Zastao je svladan tom slikom. "Ti kae da imate novac?" upita Crooks. "Tano. Najvei dio ve imamo. Treba da namaknemo samo jo malo. Za mjesec dana imat emo sve. George je ve i zemlju pronaao." Crooks posegnu rukom za lea i opipa kraljenicu. "Nikada nisam vidio ovjeka koji bi to uistinu izveo", ree. "Vidio sam ljude napol lude od enje za zemljom, ali svaki put javna kua ili kartanje odnesu ono to treba za zemlju." Oklijevao je. "Ako bi vama, momci, trebala radna snaga da besplatno radi, samo za stan i hranu, eh, ja bih doao i pomagao. Nisam takav bogalj da ne bih mogao da radim kao pas, ako hou." "Je li tko od vas, momci, vidio Curleva?" Svi naglo okrenue glave prema vratima. U sobu je gledala Curleveva ena. Lice joj je bilo pretjerano namazano. Usne malo otvorene. Snano je disala, kao da je trala. "Curley nije bio ovdje", ree Candy mrzovoljno. Stajala je mirno na pragu, smijeei im se malo, te trljala nokte jedne ruke palcem i kaiprstom druge. A oi su joj putovale s lica na lice. "Ostavili su sve slabe ovdje", ree konano. "Mislite li da ne znam kamo su svi otili? Cak i Curlejr. Znam kamo su svi otili." Lennie ju je promatrao kao opsjednut, ali su Candy i Crooks, mrtei se, izbjegavali njezin pogled. Candy se javi. "Onda ako znate, zato nas pitate gdje je Curley?" Gledala ih je zabavljajui se. "Smijeno", ree. "Ako uhvatim bilo kojega momka i on je sam, ja se s njim lijepo sporazumijevam. Ali samo neka su dva momka zajedno, vi ve neete da razgovarate. Svi su samo bijesni." Pusti prste i stavi ruke na bokove. "Vi ste svi u strahu jedan od drugoga, eto to je. Svaki se pojedini boji da mu ostali to ne pronau." Nakon stanke Crooks se oglasi: "Bit e moda ipak bolje da sada odete u svoju kuu. Mi ne elimo neprilika." "Eh, pa ja vam ne zadajem neprilika. Mislite li da ja ne volim razgovarati s nekim od vremena do vremena? Mislite li da ja volim neprestano amiti u toj kui?" Candy. poloi osakaeni zglob na koljeno i njeno ga protrlja rukom. Ree prijekorno: "Vi imate mua. Nemate nikakva prava da se naokolo zabavljate s drugim momcima i izazivate neprilike." Mlada ena planu. "Svakako, imam mua. Svi ste ga vidjeli. Sjajan momak, je li? Uvijek samo pripovijeda to e umiti onima koje ne voli, a on ne voli nikoga. Mislite li da u ja samo sjediti tamo u onoj kui i sluati kako e Curley zadati dva poetna udarca ljevicom i onda upotrijebiti prokuani desni kroe? Jedan dva", veli. Samo prokuani jedan dva, i on je na zemlji."" Zastala je, a lice joj izgubi zlovoljan izraz i zasja zanimanjem. "ujte to se dogodilo s Curleyevom rukom?" Nastao je nelagodan tajac. Candy kriom pogleda Lennija. Onda se nakalja. "Pa ... Curley ... stroj mu je zahvatio ruku, gospoo. Zdrobio mu ruku." asak je promatrala, a onda se nasmija. "Dabome! Mislite li da ete me namagariti? Curley je neto zapoeo to nije dovrio. Zahvaen strojem dabome! Eh, sada nee nikome zadati prokuani jedan dva otkako mu je ruka zdrobljena. Tko mu je zdrobio ruku?" Candy e ponovo zlovoljno: "Stroj mu je zahvatio." "U redu", ree ona prezirno. "U redu, krijte ga ako hoete. to me briga? Vi bijedne skitnice mislite da ste tako prokleto dovitljivi. to mislite, to sam ja dijete? Kaem vam, mogla sam otii s putujuim kazalitem. I to ne samo s jednim. A jedan mi je ovjek rekao da bi me mogao staviti u film ..." Bila je bez daha od gnjeva. "Subotnja veer. Svi su izili da neto poduzmu. Svi! A to radim ja? Stojim ovdje i razgovaram s nekoliko skitnica sa zaveljajem s crncem, glupavcem i uljivom starom ovcom pa i tq mi je drago, jer drugoga nikoga nema." Lennie ju je promatrao napol otvorenih usta. Crooks se povukao u strano zatitno dostojanstvo crnca. Ali kod staroga Candvja iznenada nastade promjena. Iznenada je ustao i prevrnuo svoju bavicu od avala. "Dosta mi je", ree ljuti to. "Niste poeljni ovdje. Rekosmo vam da niste. I kaem vam, krivo ste zamislili to smo mi. Nemate dovoljno pameti u toj pileoj glavi ak ni da vidite da nismo skitnice. Uzmimo da nas dadete izbaciti. Uzmimo da to uinite. Mislite da emo udariti glavnom cestom i traiti drugo ovako bijedno zaposlenje za dvadeset i pet centa. Vi ne znate da mi imamo vlastiti posjed, kamo moemo otii, i vlastitu kuu. Mine moramo ostati ovdje. Imamo kuu i pilie, i voke i posjed, koji je sto puta ljepi od ovoga. A imamo i prijatelje, jest, to mi imamo. Moda je bilo vremena kad smo se straili da nas ne izbace, ali sada vie ne. Imamo vlastitu zemlju, i ta je naa, i mi moemo otii onamo." Curleveva mu se ena nasmija. "Dabome", ree. "Previe sam vas ja takvih vidjela. Kad biste imali dvadeset i pet centi na tom svijetu, eh, ve biste bili u gradu i kupili za njih dvije ae rakije i oblizivali dno ae. Poznajem ja vas momci!" Candvjevo se lice sve vie rumenjelo, ali prije nego to je prestala govoriti, on je ve vladao sobom. Bio je gospodar poloaja. "Morao sam znati", ree blago. "Moda e biti bolje da se pokupite i brinete za svoj posao. Mi vam nemamo ba nita kazati. Mi znamo to imamo, i svejedno nam je da li vi to znate ili ne znate. Zato e moda biti bolje da se sada izgubite odavle, jer Curlevu moda nee biti po volji da mu je ena u staji s nama, dotepenim skitnicama." Ona prijee pogledom s lica na lice, a sva su bila nepristupana. Najdulje je gledala Lennija, dok nije sav smeten poniknuo pogledom. Iznenada ona ree: "Gdje si zaradio te inasnice na licu?" Lennie podie oi u osjeaju krivnje. "Tko ja?" "Jest ti." Lennie se pogledom obrati Candvju za pomo, a onda opet obori pogled u krilo. "Stroj mu je zahvatio ruku", ree. Curleveva se ena nasmija. "Vrlo dobro, stroj! Razgovarat u s tobom kasnije. Sviaju mi se strojevi." Candy upade: "Ostavite tog momka na miru. Nemojte se s njime petljati. Rei u Georgeu to kaete. George vam . nee dati da se petljate s Lennijem." "Tko je George?" upita ona. "Onaj mali s kojim si doao?" Lennie se sretno nasmjehnu. "To je taj", ree. "To je taj ovjek, i on e mi dati da pazim na kunie." "Eh, ako je to sve to eli, ja bih ti sama mogla nabaviti dva kunia." Crooks skoi sa svog leaja i stade pred nju. "Dosta mi je", ree hladno. "Vi nemate pravo dolaziti u sobu crnca. Vi nemate pravo da se ovdje uope petljate. Sada ete izii, i to brzo. Ako neete, molit u gazdu da vam vie nikada ne dopusti da dolazite u staju." Ona se okrenu k njemu, puna prezira. "Cuj, crne", ree. "Zna to ti ja mogu uiniti ako samo zine?" Crooks je nemono zurio u nju, a onda sjeo na svoj leaj i povukao se u se. Ona mu se posve priblii. "Zna li to bih mogla uiniti?" Crooks kao da se smanjivao, pa se stisnu uza zid. "Da, gospoo." "Eh, onda se ne mijeaj, crne. Mogla bih te dati objesiti na drvo tako lako da ak ne bi bilo ni smijeno." Crooks se sveo na nita. Tu vie nije bilo ni linosti, ni nekoga ja niega 3to bi moglo izazvati sklonost ili mrnju. "Jest, gospoo", ree, a glas mu je bio tup. Trenutak je stajala nad njime, kao da eka da e se maknuti, kako bi ga mogla ponovo oinuti; ali je Crooks sjedio savreno mirno, odvraena pogleda, uvukavi u sebe sve to bi mu mogli povrijediti. Konano se okrenula ostaloj dvojici. Stari ju je Candy promatrao netremice. "Ako biste to uinili, mi bismo kazali", ree mirno. "Rekli bismo kako ste to izmislili o Crooksu." "Priajte, avo vas odnio", viknu ona. "Nitko vas ne bi sluao, i vi to znate. Nitko vas ne bi sluao." Candy popusti. "Ne", suglasi se. "Nitko nas ne bi sluao." Lennie zacvilje: "Volio bih da je George ovdje. Volio bih da je George ovdje." Candy mu pristupi. "Ne boj se nita", ree. "Upravo sam uo kako se momci vraaju. George e sada ve biti u nastambi, kladim se." On se okrenu Curlevevoj eni. "Bolje je da idete sada kui", ree mirno. "Ako sada odmah odete, neemo rei Curlevu da ste bili ovdje." Ona ga hladno odmjeri. "Nisam ba sigurna da si neto uo." "Bolje e biti da se ne izlaete", ree on. "Ako niste sigurni, bolje je uiniti ono to je sigurno." Ona se okrenu Lenniju. "Drago mi je to si malo udesio Curleva. To mu se ve dugo spremalo. Kadto bih voljela da ga sama udesim." Ona kliznu kroz vrata i ieznu u mranoj staji. Dok je prolazila kroza staju, ularni su lanci zveketali, neki su konji frktali, a neki toptali nogama. inilo se kao da Crooks polako izviruje ispod zatitnih naslaga koje je bio navukao. "Je li to istina to si rekao da su se momci vratili?" upita. "Svakako. uo sam ih." "Eh, ja nisam nita uo." "Vrata su zalupila", ree Candy, pa nastavi: "Isuse Kriste, to se Curleyeva ena zna neujno kretati. Rekao bih da je imala mnogo vjebe." Crooks je sada izbjegavao itav taj predmet. "Moda e biti bolje, momci, da odete", ree. "Nisam siguran da vas ovdje jo elim. Crnac mora imati neka prava, ak ako mu i nisu po volji." Candy uzvrati: "Ta vjetica nije ti to morala rei." "Nije to nita", ree Crooks tupo. "Vi ste, momci, uli i sjeli, pa sam zaboravio. To to ona kae, istina je." Vani u staji konji su stali rzati, lanci su zazveketali, a jedan glas zovnu: "Lennie! Ej, Lennie! Jesi li u staji?" "To je George", kliknu Lennie. Pa se odazove: "Ovdje sam, George. Evo me unutri." U trenu George je stajao u dovratku i ogledavao se po sobici, negodujui. "to radi u Crooksovoj sobi? Ne bi smio biti ovdje." Crooks kimnu glavom. "Rekao sam im, ali su ipak uli." "Eh, pa zato ih nisi izbacio?" "Nije me mnogo smetalo", ree Crooks. "Lennie je dobar momak." Sada se Candy razmahnu. "Oh, George! Ja sam raunao i raunao. Smislio sam kako moemo na tim kuniima ak i novaca zaraditi." George se namrti. "Mislim da sam vam rekao da o tome nikom ne pripovijedate." Candy je bio utuen. "Nismo rekli nikome, osim Crooksu." "Eh, momci", ree George, "iziite odavle. Isuse, ini se da ne mogu ni na as otii." Candy i Lennie ustadoe i pooe prema vratima. Crooks zovnu: "Candy!" "Ha?" "Sjea li se to sam rekao o okopavanju i obavljanju sitnih poslova?" "Jest", ree Candy. "Sjeam se." "Eh, pa zaboravi to", ree Crooks. "Nisam ozbiljno mislio. Samo sam se alio. Ja ne bih htio ii ni na kakvo takvo imanje." "Pa, u redu, ako tako misli. Laku no." Njih trojica izioe na vrata. Dok su prolazili kroza staju konji su frktali a ularni lanci zveketali. Crooks je sjedio na svojemu leaju i asak gledao na vrata, a onda posegao za boicom s lijekom. Izvue koulju na leima, nali malo lijeka na ruiasti dlan i, posegnuvi za lea, poe polako trljati kria. itava jedna strana staje bila je visoko zatrpana novim sijenom, a iznad te hrpe vis jele su etverozube mehanike vile, objeene o koloturnik. Sijeno se sputalo poput padine brijega do drugoga kraja staje, gdje je bio prazan prostor, jo  neispunjen sijenom nove kosidbe. Postrance se vidjele ljese, a izmeu drvenih pregrada virile konjske glave. Bila je nedjelja poslije podne. Poivajui, konji su griskali preostale ake sijena te udarali nogama, grizli drvo na jaslama i zveketali ularnim lancima. Popodnevno se sunce probilo kroz pukotine zidova staje i poleglo po sijenu u svijetlim prugama. U zraku se ulo zujanje muha, lijeno popodnevno zvrndanje. Izvana je dopirao zveket potkova o eljezni klin i povici ljudi kod igre, as potiui, as se izrugujui. Ali je u staji bilo tiho i zujavo, uvukla se u nju neka lijenost i toplina. Samo je Lennie bio u staji; sjedio je u sijenu kraj sanduka pod jaslama, na onomu kraju staje koji jo nije bio zatrpan. Sjedio je u sijenu i promatrao uginulo tene to je pred njim lealo. Dugo ga je promatrao, a onda ispruio golemu ruku i pogladio ga, pogladio ga od jednoga kraja do drugoga. I Lennie je tiho govorio tenetu: "Zato si se dao ubiti? Ti nisi tako malen kao mievi. Nisam te jako lupnuo." Podignu glavu tenetu, zaviri mu u lice i ree: "Sad mi moda George nee dati da pazim na kunie ako otkrije da si ubijen." On izdubi jamicu u sijenu i poloi tene u nju te ga prekrije sijenom da se ne vidi; ali je i dalje zurio u humak koji je napravio. Ree: "Nije takvo zlo da bih morao ii da se sakrijem u gutik. On, ne! Ovo nije. Rei u Georgeu da sam ga naao mrtva." On otkopa tene i pretrai ga te ga stade gladiti od uiju do repa. Nastavi zabrinuto: "Ali e on znati. George uvijek zna. On e rei: Ti si to uinio. Nemoj pokuavati da me zavarava." I jo e rei: ,,E, ba zbog toga nee paziti na kunie!"" Iznenada planu. "Prokleo te bog!" viknu. "Zato si se dao ubiti? Nisi malen kao mievi." Uze tene i odbaci ga estokim zamahom od sebe, pa mu okrenu lea. Sjedio je nadvijen nad koljena i aptao: "Sad mi nee dopustiti da pazim na kunie. Sad mi nee dati." U svojoj se tuzi ljuljao naprijed i natrag. Izvana se ou zvonki udar potkove o eljezni klin, a zatim malen zbor povika. Lennie ustade i donese tene natrag, poloi ga na sijeno pa sjede. Ponovo ga je gladio. "Nisi bio dovoljno velik", ree. "Govorili su mi i govorili da nisi. Nisam znao da si tako krhak." Prstima se poigra mlohavom uskom teneta. "Moda e Georgeu biti svejedno", ree. "Ovaj prokleti mali skot nije nita znaio Georgeu." Iza kraja posljednjega pregratka pojavi se Curleveva ena. Dola je veoma tiho, tako da je Lennie nije ni primijetio. Nosila je svoju svijetlu pamunu haljinu i papue sa crvenim nojevim perjem. Lice joj je bilo namazano, a uvojci, nalik na sitne kobasice, svi na mjestu. Bila je ve posve blizu Lenniju prije nego to je on podigao pogled i spazio je. U zaprepatenju on prstima nabaca sijena na tene. Zlovoljno uzdigne pogled prema njoj. Ona ree: "to to tamo ima, ljepotane?" Lennie je ljutito pogleda. "George kae da" s vama ne smijem nita imati ni razgovarati, nita." Ona se nasmija. "George ti daje naloge za sve?" Lennie spusti pogled na sijeno. "Kae da neu smjeti paziti na kunie ako s vama razgovaram ili bilo to drugo." Ona ree mirno: "On se boji da Curlev ne pobjesni. Eh, Curlev ima ruku u zavoju a ako Curlev postane neugodan, moe mu prebiti i drugu ruku. Nisi ti mene prevario priom da mu ju je stroj zahvatio." Ali se Lennie nije dao uvui. "Ne, gospodine moj. Neu s vama razgovarati, niti ita." Ona kleknu u sijeno kraj njega. "uj", ree. "Svi su momci na natjecanju s potkovama. Tek je oko etiri sata. Nijedan nee ostaviti natjecanje. Zato ne smijem s tobom razgovarati? Nikada ne uspijevam da s nekim priam. Postajem strano samotna." "Eh", ree Lennie, "ali ja ne smijem s vama razgovarati niti ita drugo." "Postajem samotna", ree ona. "Ti moe razgovarati s ljudima, ali ja ne smijem razgovarati ni s kim, osim s Curleyem. Inae on pobjesni. Kako bi tebi bilo da ne razgovara ni s kim?" "Eh, ali ja ne bih smio. George se boji da u upasti u nevolju." Ona promijeni predmet razgovara. "to to ima tamo pokriveno?" Sad se Lenniju vrati sav jad. "Samo svoga psia", ree alosno. "Samo svoga malog psia." I on razgrnu sijeno s njega. "Gle, pa mrtav je", uzviknu ona. "Bio je tako malen", ree Lennie. "Samo sam se igrao s njim... a on je uinio kao da e me ugristi... a ja sam uinio kao da u ga uiti... i... i... to sam uinio i onda je bio mrtav." Ona ga stade tjeiti. "Nita se ti nemoj alostiti. To je bio samo mjeanac. Lako emo dobiti drugoga. itava je zemlja puna mjeanaca." "Nije toliko zbog toga", tumaio je Lennie sav jadan. "George mi sada nee dopustiti da pazim na kunie." "Zato nee?" "Eh, rekao je, ako uinim jo koju nevaljaltinu, nee mi dati da pazim na kunie." Ona mu se primaknu i stade ga umirivati: "Ne boj se sa mnom razgovarati. uj kako momci tamo vani galame. Okladili su se u etiri dolara za to natjecanje. Nijedan od njih nee otii dok ne bude gotovo." "Ako me George vidi kako razgovaram s vama, on e me temeljito izdevetati", ree Lennie oprezno. "Rekao mi je to." Lice joj bijesnu srdbom. "to mu smeta na meni"? viknu. "Zar ja nemam prava da i s kim razgovaram? to oni, uostalom misle tko sam ja? Ti si zgodan momak. Ne znam zato ne bih smjela s tobom razgovarati. Ja ti ne inim nita naao." "Eh, George kae da ete nas uvui u neku poparu." "Oh, gluposti!" ree ona. "to ja tebi inim naao? ini se da nijedan od njih ne mari kako ja moram ivjeti. Ja ti kaem, nisam ja navikla ovako ivjeti. Mogla sam neto od sebe stvoriti." Doda tajnovito: "Moda jo i hou." A onda joj rijei provalie u strasti saopavanja, kao da se uri prije negoli bi joj mogli oduzeti sluaoca. "Ja sam iz Salinasa", ree. "Dola sam onamo jo kao dijete. Eh, prolo ti je onuda putujue kazalite, i ja upoznam jednoga od glumaca. On mi kae da bih mogla ii s tim kazalitem. Ali me moja stara nije htjela pustiti. Istom mi je petnaest godina, govorila mi stara. Ali je ovjek govorio da bih mogla. I da sam otila, ne bih ivjela ovako, budi siguran." Lennie je gladio tene goredolje. "Mi emo imati malo imanje i kunie", protumai.  Ona brzo nastavi priu, da je ne bi prije prekinuli. "Drugi put sam upoznala jednog mukarca, bio je kod filma. Otila sam s njime na ples u Riverside Dance Palae. Rekao je da e me staviti u film. Kae da sam prirodni tip. im se vrati u Hollywood pisat e mi o tome." Paljivo pogleda Lennija da vidi da li ga se to doima. "Nikada nisam dobila to pismo", ree. "Sve mislim da mi ga je moja stara ukrala. Eh, nisam namjeravala ostati negdje gdje neu ni do ega dotjerati ili neto stvoriti od sebe i gdje ti se pisma kradu. A i pitala sam je li ga ukrala, a ona kae da nije. Zato sam se udala za Curleva. Upoznala sam ga iste veeri u zabavitu Riverside Dance Palae." Onda upita: "Slua li ti?" "Ja? Svakako." "Eh, nisam to nikome prije kazala. Moda i ne bi trebalo. Ne volim Curleya. On nije zgodan ovjek." A budui da mu se povjerila, ona se primaknu jo blie Lenniju i sjede uz njega. "Mogla sam biti kod filma i imati lijepe haljine sve one lijepe haljine kakve tamo nose. I mogla sam sjediti u onim velikim hotelima i da me samo slikaju. Kad bismo imali pokusna prikazivanja, mogla bih onamo ii i govoriti na radio, a ne bi me stajalo ni centa, jer bih bila kod filma. I onda sve one lijepe haljine kakve tamo nose. Jer taj mukarac kae da sam prirodni tip." Uzdignu pogled prema Lenniju pa rukom i akom uini veliajnu kretnju da pokae da zna glumiti. Prsti su joj slijedili zglob, a mali se prst otmjeno isticao od ostalih. Lennie duboko uzdahnu. Izvana dopre zvek potkove o kovinu i zatim zbor poklika. "Netko je postigao pogodak", ree Curleveva ena. Svjetlo se sada dizalo kako je sunce zalazilo, a sunane se trake uspinjale uza zid i padale iznad ljesa i iznad konjskih glava. Lennie ree: "Da moda odnesem toga psia van i bacim nekamo, pa George ne bi nikad saznao. A onda bih mogao paziti na kunie bez ikakvih neprilika." Curleveva se ena naljuti. "Zar ne misli ni na to osim na kunie?" "Imat emo imanjce", strpljivo objasni Lennie. "Imat emo kuu i vrt i komad posijan djetelinom za kunie, a ja u uzeti vreu, napuniti je djetelinom i onda odnijeti kuniima." "Zato si tako lud za kuniima?" upita ona. Lennie je morao paljivo misliti prije nego to je doao do zakljuka. Oprezno joj se primaknu te se nae tik uz nju. II "Volim milovati sve to je draesno. Jedno sam na sajmu vidio dugodlake kunie. to su bili lijepi, ne biste vjerovali. ak sam i mieve milovao, ali ne kada sam mogao dobiti neto bolje." Curleveva se ena malo odmaknu od njega. "Ja mislim da si lud", ree. "Ne, nisam", ozbiljno je tumaio Lennie. "George kae da nisam. Volim prstima milovati neto lijepo, neto mekano." Ona se malo umiri. "Eh, a tko to ne voli?" ree. "Svatko to voli. Ja volim opipavati svilu i barun. Voli li pipati barun?" Lennie se tiho nasmija od zadovoljstva. "Bogami, i te kako", kliknu sav sretan. "A imao sam i komad svile. Neka mi ga je gospoa dala, a ta gospoa bila je moja tetka Clara. Dala ga je ba meni otprilike ovoliki komad. Volio bih i sada imati taj barun." Lice mu se namrti. "Izgubio sam ga", ree. "Ve ga dugo nisam vidio." Curleveva mu se ena nasmija. "Ti si lud", ree, "ali si posve zgodan momak. Ba kao neko veliko dijete. No ovjek moe razumjeti to otprilike misli. Kad ureujem kosu, katkada samo sjedim, i gladim je, jer je tako mekana." Da pokae kako to ini, ona prstima pogladi tjeme. "Neki ljudi imaju tako nekako grubu kosu", ree samodopadno. "Evo, na primjer, Curlev. Kosa mu je ba kao ica. A moja je mekana i svilena. Naravno, ja je esto etkam. Od toga je svilena. Evo pipni ovdje." Ona uze Lennijevu ruku i poloi je na svoju glavu. "Pipni ovuda naokolo i vidi kako je meka." Lennijevi golemi prsti stadoe milovati njezinu kosu. "Nemoj je pomrsiti", ree ona. "Oh, to je divno", ree Lennie i pomilova jae. "Oh, to je divno." "Pazi, evo, pomrsit e je." A onda viknu ljutito: "Prestani sad, svu e mi je pomrsiti." Ona trgnu glavom u stranu, a Lennijevi se prsti sklopie snano oko njezinih uvojaka ne putajui ih. "Pusti", vikala je. "Pusti!" Lennija obuze strava. Lice mu se sve iskrivi. Ona tad vrisnu, a Lennijeva druga ruka zaklopi joj usta i nos. "Molim, nemojte", molio je. "Oh, molim, ne inite to. George e biti ljut." Ona se bijesno otimala pod njegovim rukama. Nogama je mlatarala po sijenu i previjala se da se oslobodi; ispod Lennijeve ruke prodre prigueno vriskanje. Lennie od straha zaplaka. "Oh, molim, nemojte to initi", moljakao je. "George e kazati da sam poinio neko zlo. Nee mi dati da pazim na kunie." Malo odmaknu ruku, a iz nje provali promukao krik. Tada se Lennie naljuti. "Eh, pa sada nemojte", ree. "Neu da vritite. Dovest ete me u nepriliku, ba kako je George rekao da hoete. Ne inite to!" Ona se i dalje otimala, a oi su joj bile lude od uasa. On je tada strese ljutio se na nju. "Nemojte vritati", ree i strese je; a tijelo joj se zakoprca poput ribe. A onda se umiri, jer joj je Lennie slomio kimu. On spusti pogled na nju i paljivo maknu ruku s njezinih usta! leala je nepomino. "Ne elim vam uiniti nita naao", ree, "ali e George pobjesniti ako vritite." Kako nije odgovarala niti se maknula, on e nagnu posve nad nju. Podignu joj ruku i pusti je da padne. asak kao da je bio smeten. A onda proaputa u stravi: "Uinio sam neto zlo. Uinio sam jo neto zlo." Nabaca sijena na nju tako da ju je djelomino prekrilo. Izvana dopre vika ljudi dvostruka zveka potkova o kovinu. Prvi put Lennie sada postade svjestan vanjskoga svijeta. uurio se u sijenu i oslukivao. "Uinio sam neto uistinu zlo", ree. "Nisam to smio uiniti. George e biti bijesan. I... rekao je... da se sakrijem u gutik dok on ne doe. To mi je rekao." Lennie se vrati i pogleda na mrtvu enu. tene je lealo tik uz nju. Lennie ga die.sa zemlje. "Bacit u ga nekamo", ree. "I ovako je ve dosta zlo." Stavi tene pod kaput, odulja se do zida staje te proviri kroz pukotine prema igraima. A onda, uljajui se, zaobie posljednje jasle i nestade. Sunane su zrake sada ve padale visoko na zid, a svjetlo se u staji smekalo. Curleveva je ena leala poleice, napol pokrivena sijenom. U staji je bilo veoma tiho, popodnevna je tiina vladala na posjedu. I kao da se ak i zveka potkova, ak i glasovi ljudi u igri stiavahu. Zrak se u staji mraio prije negoli vani. Na otvorena vrata za sijeno uleti golub te ponovo izleti. Iza posljednjeg se pregratka pojavi ovarska kuja, mrava i dugaka, tekih, ovjeenih sisa. Na pol puta do sanduka, gdje su joj bili mladi, ona osjeti mrtvaki miris Curleveve ene, i dlaka joj se na leima nakostrijei. Zacvilje i otpuza do sanduka te skoi meu tenad. Curleveva je ena leala napol pokrivena utim sijenom. A sva prostota i sva snovanja, sve nezadovoljstvo i sva bolesna elja za panjom iezli su joj s lica. Bila je veoma lijepa i jednostavna, a lice joj je bilo ljupko i mlado. Sada se zbog narumenjenih obraza i nacrvenjenih usta inila iva i kao da lako spava. Uvojci, kao sitne kobasiice, rasuli se po sijenu iza glave, a usne se rastvorile. Kao to se kadto dogaa, vrijeme kao da bijae na as zastalo, zvuk umuknu i pokret prestade, i tako potraja dulje nego jedan tren. Tada se vrijeme postepeno opet probudi i lijeno pokrenu. Konji su toptali s druge strane jasala, a ularni su lanci zveketali. Vani su glasovi ljudi postali jai i jasniji. Oko kraja posljednjeg pregratka uo se Candvjev glas. "Lennie", zvao je. "Oj, Lennie! Jesi li tu? Jo sam neto sraunao. Kazat u ti to moemo uiniti, Lennie." Stari se Candy pojavi iza posljednjeg pregratka. "Oj, Lennie!" zovnu ponovo; onda zastade, i tijelo mu se ukoi. Glatkim zglobom protrlja bijele ekinjaste zaliske. "Nisam znao da ste ovdje", ree Curlevevoj eni. Kad ona ne odgovori, on prie blie. "Ne biste smjeli ovdje spavati", ree s negodovanjem; a onda je ve bio uz nju i "Oh, Isuse Kriste!" Obazre se bespomono i protrlja bradu. A onda poskoi i brzo izie iz staje. Meutim staja sada oivje. Konji su toptali i frktali i vakali slamu iz svoje stelje i zveketali ularnim lancima. Za as se Candy vrati, a s njime George. "O emu si htio sa mnom govoriti?" upita George. Candy pokaza na Curlevevu enu. George iskolai oi. "Sto joj je?" upita. Prie blie i tada kriknu kao i Candy: "Isuse Kriste!" Baci se na koljena uz nju. Stavi joj ruku na srce. I kad se konano uspravio, polagano i ukoeno, lice mu je bilo tvrdo i nategnuto kao drvo, a oi mu bile krute. "Tko je to uinio?" upita Candy. George ga hladno pogleda. "Zar se ne dosjea?" upita. I Candy zautje. "Trebalo je da znam", ree George beznadno "Mislim da sam negdje u dnu pameti znao." Candy upita: "to emo sada, George? to emo sada?" Dugo je trebalo dok je George odgovorio. "Mislim... moramo rei... momcima. Mislim da ga moramo uhvatiti i zatvoriti. Ne moemo mu dopustiti da umakne. Pa taj bi jadni klipan uginuo od gladi." Pokua sam sebe umiriti. "Moda e ga zatvoriti i biti dobri prema njemu." Ali Candy ree uzbueno: "Morali bismo ga pustiti da pobjegne. Ne poznaje ti Curleva. Curlev e htjeti da ga linuju. Curlev e ga dati ubiti." George je promatrao Candvjeve usne. "Da", ree konano, "to je tano, Curlev e to uiniti. Ostali momci takoer." I on se obazre na Curlevevu enu. Candy sada izrazi svoje najvee strahovanje. "Ti i ja moemo kupiti ono imanjce, je li, George?" Prije nego to je George odgovorio, Candy spusti glavu i obori pogled na sijeno. Znao je. George ree tiho: "Mislim da sam znao ve od samoga poetka. Mislim da sam znao da ga nikad neemo kupiti. On je toliko volio o njemu sluati da sam pomalo poeo ve misliti da emo moi." "Dakle sve je propalo?" upita Candy zlovoljno. George ne odgovori na to pitanje. Ree: "Odradit u svoj mjesec dana, uzeti svojih pedeset dolara i ostati svu no u kakvoj smrdljivoj javnoj kui. Ili u sjesti u neku igranicu i ostati dok svi ne odu kui. Onda u se vratiti i raditi jo mjesec dana i opet imati pedeset dolara." "On je tako dobar momak", ree Candy. "Nisam mislio da bi ita takvo mogao uiniti." George je sveudilj zurio u Curleyevu enu. "Lennie to nije nipoto uinio iz pokvarenosti", ree. "Uvijek je inio nepodoptine, ali nikada nita zlo." Uspravi se i obazre na Candvja. "Sluaj sad. Moramo kazati momcima. Moraju ga uhvatiti, mislim. Nema drugog izlaza. Moda mu nee uiniti nita naao." Pa doda otro: "Neu im dati da Lenniju uine to naao. Sad sluaj! Momci bi mogli pomisliti da sam i ja bio u to umijean. Ja idem u nastambu. Ti onda malo kasnije izii i kai momcima o njoj, a ja u pridoi i praviti se kao da je dotle nisam vidio. Hoe li tako? Da momci ne misle da sam bio umijean?" "Svakako, George", ree Candy. "Svakako hou." "Dobro. Daj mi onda dvije minute vremena, pa zatim istri i kai momcima kako si je upravo naao. Ja sada idem." George se okrenu i brzo izie iz staje. Stari ga je Candy pratio pogledom. Bespomono se ogleda na Curleyevu enu, i malo pomalo alost mu se i srdba izlie u rijei. "Ti prokleta droljo", ree bijesno. "Uspjelo ti je, je li? Mislim da ti je drago. Svatko je znao da e stvoriti zbrku. Nisi bila ni za to. Nisi dobra ni za to ni sada, odvratna droljo!" mrcao je, a glas mu je podrhtavao. "Mogao sam okopavati vrt i prati sue za momke." Zastade, a onda nastavi jednolino. Ponavljao je stare rijei. "Kad bi doao cirkus ili se odravala utakmica... mi bismo ili gledati... samo bismo rekli: Do avola s radom", i otili bismo. Nikada ne bismo ni pitali koga. A imali bismo svinju i pilie ... a zimi... mala trbuasta pe... a onda doe kia... a mi bismo samo sjedili unutri." Oi mu se zamaglie od suza, i on se okrenu te nemono izie iz staje, trljajui ekinjaste zaliske batrljicom runoga zgloba. f Buka igre prestade vani. Zaue se upitni glasovi, topot nogu u trku, i ljudi upadoe u staju. Slim i Carlson, mladi Whit i Curlev, a za njima Crooks neopaeno. Iza njega iao je Candy, a posljednji George. George je obukao svoj plavi pamuni kaput i zakopao ga, a crni eir navukao duboko na oi. Potrae oko posljednje pregrade. Pogledima naoe u mraku Carleyevu enu pa zastadoe, utke je promatrajui. Slim joj tada mirno pristupi i opipa joj bilo. Mravim prstom dotaknu joj obraz, a onda joj zavue ruku pod malo iskrivljen vrat i prstima joj pretrai iju. Kad je ustao, ljudi se nagurae oko njega, i arolije nestade. Curley iznenada oivje. "Znam tko je to uinio", viknu. "Onaj veliki pasji sin. Znam da je on to uinio. Pa svi su ostali bili vani igrajui potkove." Natjeravao se u bijes. Uhvatit u ja njega. Idem po puku. Sam u ubiti toga velikog pasjeg sina. Prostrijelit u mu crijeva. Doite momci!" Bijesno izleti iz staje. Carlson ree: "Idem po svoj Luger", pa i on istri. Slim se mirno okrenu Georgeu. "Mislim da je to svakako Lennie uinio", ree. "Kima joj je slomljena. Lennie je to mogao uiniti." George nije odgovarao, ali je polako kimnuo glavom, eir mu je bio duboko navuen na lice da su mu oi bile sakrivene. Slim nastavi: "Moda kao ono u Weedu, o emu si pripovijedao." George ponovno kimnu. Slim uzdahnu. "Eh, mislim da ga moramo uhvatiti. to misli kamo je mogao otii?" inilo se da Georgeu treba vremena da oslobodi svoje rijei. "On je vjerojatno iao prema jugu", ree. "Doli smo sa sjevera, pa je vjerojatno krenuo prema jugu", ree. "Mislim da ga moramo uhvatiti", ponovi Slim. George mu se posve priblii. "Ne bismo li ga moda mogli dovesti, pa da ga zatvore? On je lud, Slime. On to nije nipoto uinio iz zlobe." Slim kimnu glavom. "Mogli bismo", ree, "ako bismo mogli zadrati Curleva kod kue. Ali e ga Curlev htjeti ustrijeliti. Curlev je jo bijesan zbog svoje ruke. A recimo da ga i zatvore, pa ga svezu i stave u kavez? Ni to nije dobro, George." "Znam", ree George. "Znam." Carlson utri u staju. "Taj mi je klipan ukrao Luger", viknu. "Nema ga u mojoj torbi." Curlev ue za njim, a u zdravoj je ruci nosio lovaku puku. Sada je Curlev bio hladan. "Dakle, momci", ree, "crnac ima lovaku puku. Uzmi je ti, Carlsone. Kad ga vidi, ne daj mu mogunosti. Pucaj mu u crijeva. To e ga oboriti." Whit ree uzbueno: "Ja nemam puke." Curlev naloi: "Ti idi u Soledad i dovedi redara. Nai Ala Wiltza, on je erifov zamjenik. Hajdmo sad." Okrenuo se sumnjiavo na Georgea. "Ti ide s nama, mome." "Da", ree George. "Idem. Ali uj, Curlev. Taj je jadni klipan lud. Nemoj ga ustrijeliti. Nije znao to ini." "Da ga ne ustrijelim?" viknu Curlev. "On ima Carlsonov Luger. Jasno da u ga ustrijeliti." George ree nesigurno: "Moda je Carlson izgubio svoj revolver." "Vidio sam ga jutros", ree Carlson. "Ne, odnesen je." Slim je stajao gledajui Curlevevu enu. Ree: "Curlev moda e biti bolje da ostane ovdje sa svojom enom." Curlev pocrvenje. "Ja idem", ree. "Sam u prostrijeliti crijeva tome velikom klipanu, premda imam samo jednu ruku. Dohvatit u ga ja." Slim se okrenu Candvju: "Onda, Candy, ostani ti ovdje s njom. Mi ostali bolje da krenemo." Oni odoe. George stade as kraj Candvja i obojica gledahu mrtvu enu na zemlji dok Curlev ne zovnu: "Ej, ti, George! Dri se nas, da ne mislimo da si i ti umijean." George krenu polako za njima, a noge je teko vukao. Kad su otili, Candy unu u sijeno i zagleda se u lice Curleveve ene. "Jadni klipan", ree tiho. Buka ljudi zamnje. Staja se postepeno mraila, a u svojim pregradama konji su se premjetali s noge na nogu i zveketali ularnim lancima. Stari Candy lee u sijeno i prekri oi podlakticom. Duboki zeleni jaz rijeke Salinas mirovao je u kasno poslije podne. Sunce je ve ostavilo dolinu, da se uspne uz obronke Gabilanskih brda, a vrhovi se lako zarumenjeli od sunanih zraka. Ali uz jaz, meu pjegavim sikomorama, zavladala je ugodna hladovina. Vodena zmija kliznu okretno jazom, okreui glavu poput periskopa s jedne strane na drugu, prepliva svu duinu jaza i doe do nogu nepomina drala, koji je stajao na pliini. Nijema se glava i kljun strelovito isprui i trgnu zmiju za glavu iz vode, a kljun je proguta, dok joj se rep mahnito previ jao. Izdaleka zaumi vjetar i njegov udarac poput vala prohuja vrhovima drvea. Lie sikomora okrenu svoje srebrnasto nalije, a smee, suho lie na zemlji poletje nekoliko koraaja. Poput srhaja, pokrenuti vjetrom, preletjele povrinom jaza siuni valii. Vjetar naglo zamre kao to je naglo i dunuo, i istina se opet umiri. dral je stajao na pliini, nepomian, ekajui. Jo jedna vodena zmijica zapliva jazom okreui glavu s jedne strane na drugu. Iznenada se Lennie pojavi iz gutika. Doao je neujno, kao to se prikrada medvjed. dral zalepeta teko krilima, izdie se iz vode i odletje niz rijeku. Zmijica kliznu meu a na obali jaza. Lennie prie tiho rubu jaza. Kleknu na zemlju i stade piti, jedva dodirujui vodu usnama. Kad je po suhom liu iznad njega unula neka ptiica, glava mu se trnu uvis, oi mu se i ui napregnue u smjeru zvuka, dok ne ugleda pticu, pa tad spusti glavu i nastavi piti. Kad se napio, sjede na obalu okrenut bokom prema jazu, tako da moe promatrati poetak staze. Koljena obujmi rukama, a bradu spusti na koljena. Svjetlo se dalje uspinjalo iz doline, a kako je putovalo, vrhovi brda kao da su gorjeli sve jaim arom. Lennie progovori: "Evo vidi. Nisam zaboravio, do avola. Sakrij se u gutik i ekaj Georgea." Navue eir duboko na oi. "George e me temeljito izgrditi", nastavi. "George e poeljeti da bude sam i da mene nema da mu smetam." Okrenu glavu i pogleda na svijetle vrhove brda. "Mogao bih otii ravno onamo i nai peinu", ree, pa tuno nastavi: "... i da nikad ne jedem preljev od rajice no, nita zato. Ako me George ne eli... otii u. Ja u otii." A onda se iz Lennijeve glave pojavi malena debela starica. Nosila je debele ispupene naoari i golemu pamunu pregau sa depovima, a sva je bila ukrobljena i ista. Stala je pred Lennija i stavila ruke na bokove, pa se s negodovanjem mrtila na njega. A kad je progovorila, bilo je to kao da govori Lennijevim glasom. "Govorila sam ti i govorila", ree. "Rekla sam ti, Sluaj Georgea, jer to je valjan ovjek i dobar prema tebi." Ali ti nikad ne pazi. ini nevaljaltine." A Lennie joj odgovori: "Nastojao sam, draga tetka Clara. Nastojao sam i nastojao." "Ti nikada ne misli na Georgea", nastavi ona Lennijevim glasom. "Uvijek ti je inio samo dobro. Kad bi dobio komad kolaa, uvijek si dobio polovicu ili preko polovice. A ako je bilo preljeva od rajica, on bi ga svega avao tebi." "Znam", ree Lennie jadno. "Nastojao sam, draga tetka Clara. Nastojao sam i nastojao." Ona ga prekinu. "Mogao bi se uvijek tako lijepo provoditi da nije bilo tebe. Uzeo bi svoju plau i proveo se u javnoj kui, a mogao je sjesti u igranicu i kartati se. Ali je morao paziti na tebe." Lennie zastenje od tuge. "Znam, tetka Clara. Otii u ravno u brda i nai peinu i ondje ivjeti, tako da vie ne budem Georgeu na nepriliku." "Ti to samo kae", otro e ona. "Ti to uvijek govori, a prokleto dobro zna da to nee uiniti. Ti e naprosto ostati i iz Georgea istjerati i samoga avla." "Pa ja bih zapravo mogao i otii. George mi nee sada dati da se brinem za kunie." Tetka Clara nestade, a iz Lennijeve se glave pojavi golem kuni. Sjede pred njega na stranje noge, strignu uima i strignu nosom prema njemu. I on progovori Lennijevim glasom. "Brinuti se za kunie", ree prezirno. "Ti ludi klipane. Nisi vrijedan ni da polie cipele kuniima. Ti bi ih zaboravio i ostavio ih da gladuju. To bi ti uinio. A to bi onda George mislio?" "Ne bih zaboravio", ree Lennie glasno. "Vraga ne bi", odvrati kuni. "Nisi vrijedan ni namatena kolca da te njime zabiju u pakao. Sam bog zna da je George uinio sve to je mogao da te izvue iz kaljue, ali koja korist od toga. Ako misli da e ti George dati da se brine za kunie, onda si ak i lui nego obino. Nee. On e batinom izbiti samoga avla iz tebe, eto, to e uiniti." Lennie sada odgovori ratoborno: "Nee, ne. George nee nita takvo uiniti. Poznajem Georgea ve od ne mogu se sjetiti kada i on nije nikada podignuo na me ruku sa tapom. On mi je dobar. On nee biti zao." "Eh, sit je on tebe", ree kuni. "Izbit e on samoga avola iz tebe, a onda e otii i ostaviti te." "Nee", viknu Lennie mahnito. "Nita takvo nee on uiniti. Znam ja Georgea. Ja i onputujemo zajedno." Ali je kuni, potiho, jednako ponavljao: "On e te ostaviti, ti ludi klipane. Ostavit e te posve sama. Ostavit e te, ludi klipane." Lennie pokrije ui rukama. "Nee, kaem ti da nee. Pa poviknu: "Oh, George George George!" George tiho istupi iz gutika, a kuni odskakuta natrag u Lennijev mozak. "Koga se avola dere?" ree George mirno. Lennie se uspravi na koljena. "Ti me nee ostaviti, je li, George? Znam da nee." George se ukoeno priblii i sjede na zemlju do njega. "Ne." "Znao sam", viknu Lennie. "Nisi ti takav." George je utio. "George", opet e Lennie. "Da?" "Uinio sam jo neto nevaljalo." "Ne mijenja nita na stvari", ree George i ponovo uuti. Sad su jo samo najvii grebeni bili u suncu. Sjena je u dolini bila plava i mekana. Iz daljine ulo se meusobno dovikivanje ljudi. George okrenu glavu i osluhne povike. "George", zovnu Lennie. "Da?" "Nee me izgrditi?" "Izgrditi te?" "Svakako, kako si to prije uvijek inio. Ovako: Kad ne bih imao tebe, uzeo bih svojih pedeset dolara ..."" "Isuse Kriste, Lennie! Ti se ne moe sjetiti niega to se dogodi, ali pamti svaku rije koju kaem." "Pa, nee to rei?" George se strese. Ree tupo: "Kad bih bio sam, mogao bih tako lako ivjeti." Glas mu je bio jednolian, bez naglaska. "Mogao bih dobiti posao i ne bih imao neprilika." Zastade. "Nastavi", ree Lennie. "A kad doe kraj mjeseca..." "A kad doe kraj mjeseca, mogao bih uzeti svojih pedeset dolara i otii u... javnu kuu..." Opet zastade. Lennie ga ivo pogleda. "Nastavi, George. Nee me dalje grditi? " "Ne", ree George. "Eh, ja mogu otii"s ree Lennie. "Otii u ravno u brda, i nai peinu ako me nee." George se ponovo strese. "Ne", ree. "Hou da ostane sa mnom ovdje." "Pripovijedaj mi kako si prije pripovijedao", lukavo e Lennie. "Da ti pripovijedam, to?" O drugim momcima i o nama." George poe: "Momci poput nas nemaju obitelji. Neto malo utede i onda to spiskaju. Nemaju nikoga na svijetu, tko bi i mrvu mario za njih..." "Ali mi ne", kliknu Lennie sretno. "Priaj sada o nama." George poutje asak. "Ali mi ne", ree. "Jer..." "Jer ja imam tebe, a ..." "A ja imam tebe. Imamo jedan drugoga, to je ono, zato ima netko tko mari za nas", kliknuo je Lennie slavodobitno. Veernji povjetarac pirnu istinom, i lie auti, a vjetrom podignuti valii preletjee zelenim jazom. Povici se mukaraca ponovo zaue, ovaj put mnogo blie. George skinu eir. Ree drhtavo: "Skini eir, Lennie. Zrak je tako ugodan." Lennie posluno skine eir i poloi ga preda se na zemlju. Sjena je u dolini sve vie plavjela, a veer se naglo pribliavala. Do njih je dopirao prasak granja u grmlju, noen vjetrom. "Priaj kako e biti", ree Lennie. George je oslukivao zvukove u daljini. Na as postade poslovan. "Pogledaj preko rijeke, Lennie, a ja u ti priati, tako da moe gotovo sve vidjeti." Lennie okrenu glavu i pogleda preko jaza pa uza sve mranije padine Gabilanskog gorja. "Nabavit emo imanjce", poe George. Posegnu u dep na boku te izvue Carlsonov Luger; oslobodi osigura i spusti ruku s revolverom na zemlju iza Lennijevih lea. Pogleda u Lennijev zatiljak, na mjesto gdje se sastaju lubanja i kima. Gore uzvodno zovnu muki glas, a drugi se mukarac odazva. "Nastavi", ree Lennie. George podignu revolver. Ruka mu se tresla, i on je ponovo ispusti na zemlju. "Nastavi", ree Lennie. "Kako e biti. Mi emo imati imanjce." "Imat emo kravu", ree George. "A moda i pilie... a dolje na ravnome imat emo., s djetelinom ..." "Za kunie", viknu Lennie. "Za kunie", ponovi George. "A ja u se brinuti za kunie." "A ti e se brinuti za kunie." Lennie zahihoe od sree. "I ivjet emo od plodova zemlje." "Da." Lennie okrenu glavu. "Ne, Lennie. Gledaj tamo dolje preko rijeke, gotovo kao da moe vidjeti to imanje." svinju i komadi zemlje i  r i sr Lennie se pokori. George spusti pogled na revolver. Sada se iz gutika zau prasak koraka. George se okrenu i pogleda u tom smjeru. "Nastavi, George. Kada emo to izvesti?" "Doskora." "Ti i ja." "Ti... i ja. Svi e biti dobri prema tebi. Nee vie biti neprilika. Nitko nee nikoga vrijeati niti okradati". Lennie ree: "Mislio sam da se ljuti na mene, George." "Ne", ree George. "Ne, Lennie. Ne ljutim se. Nikad se nisam ljutio, a ne ljutim se ni sada. To elim da zna." Glasovi su se sada pribliavali. George podie revolver i osluhnu glasove. Lennie je molio: "Hajdmo sada tamo. Hajdmo sada kupiti to imanje." "Svakako, sad odmah. Moram. Moramo." I George podie revolver, stisnu ruku i primaknu cijev posve do Lennijeva zatiljka. Ruka mu se tresla, ali mu je lice bilo odluno i ruka mu se umiri. Povue otponac. Prasak se hica pdvalja brdima i opet se isto tako vrati. Lennie se trgnu i onda se polako svali naprijed na pijesak i ostade leati, a da nije ni zadrhtao. George zadrhta i pogleda revolver, a onda ga baci od sebe na obalu, blizu hrpe stara pepela. Gutik kao da se napunio povicima i topotom koraka u trku. Slimov glas viknu: "George! Gdje si George?" Ali je George ukoeno sjedio na obali i gledao svoju , desnicu, kojom je odbacio revolver. Skupina ljudi banu na istinu s Curlevem na elu. On spazi Lennija na pijesku. "Ubio ga, bogami." Prie i spusti pogled na Lennija, a onda opet pogleda Georgea. "Tano u zatiljak", ree tiho. Slim prie odmah Georgeu i sjede na zemlju posve blizu njega. "Ne alosti se", ree Slim. "Koji put ovjek mora." Ali Carlson je stajao nad Georgeom. "Kako si to uinio?" upita. "Pa, uinio sam", ree George umorno. "Je li imao moj revolver?" "Da, imao je tvoj revolver." "A ti si mu ga oduzeo, zgrabio i ubio ga?" "Da. Tako." George je gotovo aputao. Uporno je gledao svoju desnicu, kojom je drao revolver.  Slim stisnu Georgeov lakat. "Hajde, George. Ti i ja idemo u grad da togod popijemo." George dopusti da mu pomogne na noge. "Jest, da togod popijemo." "Morao si, George. Kunem se, morao si. Hajde sa mnom." I povede Georgea na izlaz puteljka, pa gore prema glavnoj cesti. Cirley i Carlson gledali su za njima. A Carlson ree: "to misli, koji avo sad podgriza njih dvojicu?" RII PONI I DAR U praskozorje Billy Buck pojavio se iz drvene druinske zgrade i zastao asak na trijemu gledajui u nebo. Bio je to pleat, nizak ovjek, krivih nogu, s brcima kao u mora, irokih aka, nabreklih, miiavih dlanova. Oi mu bijahu zamiljene, vodenastosive, a kosa, koja mu je provirivala ispod eira iroka oboda, bijae ekinjasta, isuena od vjetra i sunca. Stojei na trijemu Billy je jo trpao koulju u plave radne hlae. Otpustio je opasa i ponovo ga pritegao. Na remenu se po izlizanim sjajnim tragovima ispred svake rupice moglo vidjeti kako se s godinama Billvjev struk postepeno irio. Poto je razvidio kakvo e biti vrijeme, Billy je oistio nos pritisnuvi kaiprstom najprije jednu pa onda drugu nosnicu, snano duhnuvi svaki put. Tada se uputio do staje trljajui dlanove. Tu je stao eati i etkati dva jahaa konja u njihovim pregracima, i dok je radio, neprestano im je tiho govorio. I tek to je dovrio posao, zazvoni kod stambene zgrade eljezni triangl. Billy sastavi eagiju i etku pritisnuvi jedno drugo i odloi ih na gredu te se uputi gore prema kui, na zajutrak. Svoj je posao obavljao tako odmjereno, a ipak bez uzaludna troenja vremena, da je stigao do kue dok je gospoa Tiflin jo zvonila u triangl. Ona mu kimnu prosijedom glavom i povue se u. kuhinju. Billy Buck sjede na stepenice, jer mu se kao kravaru ne bi pristojalo da prvi ue u blagovaonicu. uo je kako u kui gospodin Tiflin lupa nogama o pod nazuvajui izme. Visoki brenav glas triangla pokrenu i maloga Jodyja. Bio je to jo malen djeak desetgodinjak kose nalik na prasnu poutjelu travu, plahih uljudnih sivih oiju i usta koja bi se micala kad bi razmiljao. Zvuk triangla trgnu ga oda sna. Nije mu ni padalo na pamet da se ne pokori tome prodornom zvuku. Nikada to jo nije uinio, a niti itko drugi koga je on poznavao. Rukom odmaknu zamrenu kosu s oiju skinu nonu koulju povukavi je preko glave. Bio je odjeven zaas u plavu pamunu koulju i overall. Bilo je kasno ljeto, pa stoga, naravno, nije trebalo brinuti o cipelama. U kuhinji je malo priekao dok mu se majka nije odmaknula od kuhinjskog praonika i vratila k tednjaku. Tada se umio i prstima zagladio mokru kosu. Kad se odmaknuo od praonika, majka se otro okrenu prema njemu. Jody plaho pogleda u stranu. "Morat u ti uskoro podrezati kosu", ree majka. "Zajutrak je na stolu. Idi unutra, tako da Billy moe doi." Jody je sjeo za dugaki stol, prekriven bijelim linoleumom koji je od esta pranja bio ve mjestimino izlizan sve do podstave. Isprena su jaja leala poredana na veliku tanjuru. Jody stavi sebi na tanjur tri jajeta i primetnu tri debele krike prene slanine. Paljivo stade strugati mrljicu krvi s jednog umanjka. Uto ue tekim korakom Billy Buck. "To ti nee nauditi", objasni Jodyju. "To je samo znak koji ostavlja pijetao". Malo zatim ue u sobu Jodyjev otac, visok i strog. Po zvuku njegova koraka Jody je znao da otac nosi izme, ali je ipak zavirio pod stol da se uvjeri. Otac ugasi petrolejku iznad stola, jer je sad kroz prozore ve obilato prodiralo jutarnje svjetlo. Jody nije pitao kamo toga dana jau otac i Billy Buck, ali je elio da i on moe s njima. Otac je zahtijevao strogu stegu. Jody mu se u svemu pokoravao bez pitanja. Carl Tiflin sjeo  je sada za stol i posegnuo za tanjurom s jajima. "Jesi li pripremio krave za polazak, Billy?" upita otac. "U donjem su oboru", odgovori Billy. "Pa ja bih ih i sam mogao odvesti." "Svakako da bi mogao. Ali ovjeku treba drutvo. Osim toga, i grlo ti se silno sui." Carl Tiflin je toga jutra bio dobro raspoloen. Majka pomoli glavu na vrata: "Kada misli da e se vratiti, Carl?" "Ne mogu rei. Moram razgovarati s nekim ljudima u Salinasu. Moda me nee biti do noi." Jaja i kava i veliki komadi pogae nestadoe zaas. Jody poe za dvojicom mukaraca iz kue. Gledao je kako su se uspeli na konje, istjerali iz obora est starih krava muzara i krenuli preko breuljka prema Salinasu. Ili su da te stare krave prodaju mesaru. Kad su nestali iza sljemena breuljka, Jody se uputi uz brdo za kuom. Iza ugla kue dotre psi grbei se i kesei zube od zadovoljstva. Jody ih potapa po glavi Doubletree Mutta, psa velika debela repa i utih oiju, te Smashera, ovara koji je zadavio kojota i tom prilikom izgubio jedno oko. Ono jedno Smasherovo itavo uho strilo je vie nego to to smije biti kod ovarskog psa collieja. No Billy Buck rekao je da se to uvijek dogaa. Nakon oduevljena pozdrava psi zaposleno spustie njuke k zemlji i krenue naprijed ogledavajui se ovdaonda da bi se uvjerili da djeak dolazi za njima. Proli su gore kroz kokoinjac i vidjeli kako prepelice zoblju s piliima. Smasher malo pojuri pilie kako bi ostao u vjebi ako ikada bude ovaca za uvanje. Jody je iao dalje kroz veliki povrtnjak, gdje mu je zeleni kukuruz sezao preko glave. Bundeve su bile jo zelene i male. Nastavio je put do ruba gutika od kadulje, gdje je hladna voda iz izvora tekla kroz cijev i padala u okruglu drvenu kacu. Nagnuo se naprijed da se napije vode na drvenom rubu kace, obraslu zelenom mahovinom: tu je voda imala najbolji okus. Tada se okrenuo i pogledao natrag na ran, na nisku bijelo okreenu stambenu zgradu s pojasom crvenih pelargonija te na duguljastu druinsku zgradu kraj empresa, gdje je Billy Buck sam stanovao. Ispod empresa mogao je razabrati velik, crn kotao. Ondje su urili zaklane svinje. Tada se iznad sljemena brda pojavilo sunce, i u njegovu se svjetlu jarko razbijale okreene kue i gospodarske zgrade i zablistala mokra trava. U visokoj gutari iza Jodyja ptice su skakutale po tlu pravei veliku buku u suhom liu. Na susjednim breuljcima prodorno su se javljale vjeverice. Jody se zagleda prema gospodarskim zgradama. Osjeao je u zraku nekakvu neizvjesnost, neki osjeaj promjene i gubitka te dobitka nekih novih i stranih stvari. Nad obronkom breuljka dva su golema crna ljeinara kruila zrakom nisko iznad zemlje, a ispred njih klizile su glatko i hitro njihove sjene. U susjedstvu je uginula ivotinja. To je Jody ve znao. To moe biti krava, a mogu biti i ostaci kunia. Ljeinarima nita ne izbjegne. Jody ih je mrzio kao to ih mrzi svatko poten, no nita im se nije smjelo initi naao, jer oni uklanjaju strvinu. Nakon nekog vremena djeak se opet lagano spustio niz breuljak. Psi su ga ve davno ostavili i otili u ikaru da se zabave na svoj nain. Jody se vrati kroz povrtnjak pa za87 stade asak da bi petom smrskao zelenu dinju. Ali ga to nije usreilo. Znao je savreno dobro da takvo to ne valja initi. Da bi prikrio prijestup, nabaca nogom blata preko unitene dinje. Kad se vratio u kuu, majka se nadvi nad njegove hrapave ruke damu pregleda prste i nokte. Koje li koristi od toga da ga poalje ista u kolu, kad se putem moe jo toliko toga dogoditi! Uzdahnula je nad crnim raspuklinama u koi njegovih prstiju, a tada mu dala njegove knjige i ruak i otpremila ga na milju dalek put u kolu. Opazila je da mu se tog jutra usta neprestano miu. Jody poe svoje putovanje. Napunio je depove komadiima bijelog kremena to je leao na cesti, pa bi se svako malo nabacio na koju pticu ili divljeg kunia koji bi se predugo zadrao na cesti sunajui se. Kod raskra s onu stranu mosta susrete dva prijatelja, i sada su sva trojica zajedno nastavila put u kolu pravei smijeno velike korake i vladajui se prilino glupavo. kola se bila otvorila tek prije dva tjedna. Meu acima jo je vladao buntovni duh. Bilo je etiri sata poslije podne kad je Jody stigao na vrh breuljka i pred sobom dolje opet ugledao ran. Traio je oima jahae konje, ali je ispust bio prazan. Otac se dakle jo nije vratio. Tada se polako uputi u susret svojim popodnevnim kunim dunostima. Pred kuom na ulaznom trijemu naao je majku kako sjedi i krpa arapice. "U kuhinji ima dvije palainke", ree majka. Jody kliznu onamo i vrati se s jednom ve napol pojedenom palainkom i s punim ustima. Majka ga upita to je toga dana uio u koli, ali nije sluala njegov palainkom priguen odgovor. "Jody", prekide ga majka, "veeras se mora pobrinuti da napuni sanduk za drva sve do vrha. Sino si sloio tri jeke unakrst, pa je sanduk bio jedva do polovice pun. Veeras sloi trijeske ravno. I uj, Jody, neke nae kokoi valjda skrivaju jaja ili ih pak psi prodiru. Daj malo pogledaj naokolo po travi i vidi moe li nai koje gnijezdo." Jo vaui Jody izie da obavi svoje kuanske dunosti. Kad je bacio ito piliima, vidio je kako prepelice slijeu da s njima jedu. S nekog je razloga otac bio ponosan na to da prepelice dolaze u kokoinjac. Nikada nije doputao da se na ita puca u blizini kue, od samoga straha da prepelice ne bi moda otile. Kad je sanduk za drva bio pun, Jody uze svoju malu laku puku i uputi se gore k hladnom vrelu na rubu ikare. Ponovo se napi vode i tada poe ciljati pukom na kojeta kamenje, ptice u letu, veliki crni kotao za svinje pred empresom ali nije pucao, jer nije imao metaka, a nee ih ni imati dok mu ne bude dvanaest godina. Da ga je otac vidio kako cilja pukom u smjeru kue, bio bi odgodio metke za jo godinu dana. Jody se toga prisjeti, pa vie nije perio puku nizbrdo. Dvije je godine ve sasvim dovoljno da eka na metke. Gotovo su svi oevi darovi bili poklonjeni uz uvjete koji su im poneto smanjivali vrijednost. Ali je to bilo dobro za stegu. Veera je ekala sve do mraka, dok se otac nije vratio. Kad je konano uao s Billvjem Buckom, Jody osjeti sladunjavi miris rakije u njihovu dahu. U dui se tomu radovao, jer kad bi otac mirisao po rakiji, on bi kadto s njime razgovarao, a kadto bi ak i pripovijedao o kojeemu to je inio u onim divljim danima kad je bio jo djeak. Poslije veere Jody je sjeo uz kamin a njegove su plahe uljudne oi traile kutove sobe. ekao je da otac kae to im nosi, jer je Jody znao da otac ima neku vijest. Ali se ubrzo razoarao. Otac uperi prema njemu strog prst. "Bit e bolje da ide u postelju Jody. Trebat e mi ujutru." Nije zvuilo ba tako loe. Jody je volio obavljati poslove koje bi mu nareivali, ako nisu bile redovite dunosti. Spustio je pogled na pod a usnama je ve oblikovao pitanje prije nego ga je izrekao. "to emo raditi ujutru klati svinju?" upita tiho. "Ne brini. Bolje e biti da ode u postelju." Kad su se za njim zatvorila vrata, Jody je uo kako se otac i Billy Buck smiju, pa je znao da je posrijedi neka ala. A kasnije, kad je leao u postelji nastojei da razabere po koju ,rije od mrmljanja u drugoj sobi, uo je kako otac prosvjeduje, "Ali, Ruth, nisam mnogo za njega dao." , Jody je uo kako dolje kraj ambara sove love mieve i uo je kako grana neke voke tiho lupka o kuu. Jedna je krava mukala kad je utonuo u san. Kad je ujutro zazvonio triangl, Jody se odjenuo jo i bre nego inae. Dok je u kuhinji umivao lice i zaeljavao kosu, majka ga ljutito oslovi: "Da mi nisi izlazio dok nema u sebi valjan zajutrak!" Poao je u blagovaonicu i sjeo za dugi bijeli stol. Uzeo je sa tanjura komad peena tijesta koje se jo puilo, sloio na nj dvoje prenih jaja, prekrio ih drugim komadom peena tijesta i onda sve zgnjeio vilicom. Otac i Billy Buck uoe u sobu. Po batu njihovih koraka Jody je znao da obojica nose cipele niskih peta, ali je ipak zirnuo pod stol da provjeri. Otac ugasi petrolejku, jer je ve nastao dan. Drao se ozbiljno i strogo, dok Billy Buck nije uope pogledao Jodyja. Izmicao je djeakovu plahom upitnom pogledu i namakao cijeli komad dvopeka u svoju kavu. Carl Tiflin ree zlovoljno: "Ti e s nama poslije doruka!" Jodyju su zalogaji poeli zapinjati u grlu, jer je osjeao u zraku neto sudbonosno. Poto je Billy nagnuo svoj tanjuri i ocijedio iz njega prolivenu kavu i obrisao ruke o radne hlae, mukarci su ustali od stola i zajedno izali na jutarnje svjetlo. Jody ih je iz potovanja slijedio u maloj udaljenosti. Nastojao je da obuzda misli da mu ne jure naprijed, trudio se da potpuno obustavi rad mozga. "Carl!" doviknu majka. "Nemoj da zbog toga zakasni u kolu!" Proli su mimo empres, gdje je s grane visio vagir na koji su vjeali svinje nakon klanja, pa mimo crni kotao dakle se nee klati svinje. Sunce je sjalo iznad breuljka i bacalo dugake tamne sjene stabala i zgrada. Zaokrenuli su preko strnita da bi skratili put do staje. Otac otvori vrata, i oni stupe unutra. Na putu do taglja hodali su prema suncu, pa se sada u staji inilo tamno kao u rogu, a toplo od sijena i ivotinja. Otac se uputi prema jednom pregratku. "Hodi ovamo!" naloi djeaku. Jody je sad ve poinjao razaznavati predmete. Zavirio je u pregradak i naglo ustuknuo. Iz pregratka ga je gledalo rie drijebe. ulilo je ui, a u oima mu je svjetlucao neposluh. Dlaka mu je bila otra i gusta kao dlaka psa airedalea, griva dugaka i zamrena. Jodyju, se stegnu grlo i ponesta mu daha. "Treba ga valjano oeati" ree otac, "a ako ikada u90 jem da ga ne hrani ili mu ostavlja neist pregradak, prodat u ga onog asa." Jody vie nije smogao snage da gleda poniju u oi. Zagledao se asak u svoje ruke i onda plaho upitao? "Moj?" Nitko mu nije odgovarao. Pruio je ruku prema drebetu. Siva se njuka primaknu glasno njukajui, a tada se usne povuku natrag i snani se zubi stegnu oko Jodvjevih prsti. Poni zamahnu glavom goredolje, kao da se smije jer ga to zabavlja. Jody promotri svoje ozlijeene prste. "Eh", ree ponosno, "pa taj valjano grize." Oba se mukarca nasmiju, nekako  olakanjem. Carl Tiflin izie iz staje i uspe se na susjedni breuljak da budu nasamu, jer se osjeao smeten, a Billy Buck ostade. Lake je bilo razgovarati s Billyjem. Jody ponovo upita: "Moj?" Billy poe objanjavati posve poslovnim tonom. "Svakako! Naime, ako se za njega bude brinuo i ujahao ga kako valja. Ja u ti pokazati kako. To je jo drijebe. Neko ga jo vrijeme nee moi jahati." Jody ponovo isprui ozlijeenu ruku, i ovaj put poni dopusti da mu protrlja njuku. "Trebalo bi da imam mrkvu", ree Jody. "Gdje smo ga nabavili, Billy?" "Kupili smo ga na erif ovoj javnoj drabi", objasni Billy. "Neka je cirkuska druina pala pod steaj u Salinasu, imala dugova, pa je erif rasprodavao njihovu imovinu." Poni isprui njuku i otrese eonu grivu s divljih oiju. Jody ga pogladi po njuci. Tiho ree: "Nema sedla?" Billy se nasmija. "Zaboravio sam. Hodi ovamo." U spremitu za ormu on dohvati malo sedlo od crvena safijana. "To je sedlo samo za cirkus", ree s omalovaavanjem. "Nije podesno za gusto bunje, ali je bilo jeftino na drabi." Jody se nije usudio ni pogledati sedlo, naprosto nije mogao ni govoriti. Vrcima prstiju prijee po sjajnoj crvenoj koi i nakon duge stanke ree: "Ali e se na njemu lijepo doimati." Nastojao se sjetiti najvelebnijega i najljepega to god je znao. "Ako ve nema neko ime", ree "ja bih ga mogao nazvati Brda Gabilan." Billy je Buck znao kako je djeaku pri dui. "To je prilino dugo ime. Zato ga ne nazove samo Gabilan? To znai sokol. To bi bilo krasno ime za njega." Billy je bio sav sretan. "Ako bude sabirao strunu iz njegova repa, mogao bih ti jednom napraviti konop od strune. Mogao bi ga upotrijebiti kao povodac." Jody se htio vratiti pregratku. "Misli li da bih ga mogao odvesti u kolu da ga pokaem djeci?" No Billy zanijee glavom. "Jo se nije naviknuo ni na povodac. Nije nam bilo lako dovesti ga ovamo. Morali smo ga gotovo silom vui. No bit e bolje da se sad otputi u kolu." "Dovest u ovamo djecu poslijepodne da ga vide", ree Jody. Pola sata ranije nego inae dolo je to poslije pbdne est djeaka preko brda, u napornu trku, sputenih glava, maui rukama, zadihani. Projurili su mimo kuu i udarili preko strnita prema staji. A tada su malo kao u neprilici stajali pred ponijem i onda uprli u Jodyja pogled pun nova divljenja i nova potovanja. Prije toga dana Jody bijae samo djeak, odjeven u overall i plavu koulju mirniji od veine ostalih djeaka, ak i pod sumnjom da je pomalo kukavica. No sada je bio drugaiji. Iz tisuu stoljea izvukli su prastaro udivljenje pjeaka prema konjaniku. Instinktivno su znali da je ovjek na konju duhovno i tjelesno vei od pjeaka. Znali su da se Jody nekako udesno izdignuo iz jednakosti s njima i dobio mjesto iznad njih. Gabilan isprui glavu iz pregratka i stade ih njukati. "Zato ga ne jae?" viknue djeaci. "Zato mu ne ispreplete rep vrpcama kao za sajam? Kada e ga jahati?" U Jodyju se probudi hrabrost. I on je ve osjeao nadmo jahaa. "Nije jo dovoljno star. Jo ga dugo neu jahati. Vjebat u ga na dugu povodcu. Billy Buck pokazat e mi kako." "Pa zar ga ne moemo ni voditi malo naokolo?" "Nije se jo ni priviknuo na ular", objasni Jody. Htio je da bude posve sam kad prvi put izvede ponija. "Doite da vidite sedlo. Ostali su bez rijei pred crvenim sedlom od safijana, nisu od uda mogli ni zaustiti. "Nije ba za ikaru"; objanjavao je dalje Jody, "ali na njemu e se ipak lijepo doimati. Moda u jahati bez sedla kad idem u ikaru." "A kako e konopom uhvatiti kravu, kad nema kuke na sedlu?" "Moda u dobiti drugo sedlo za svakidanju upotrebu. Otac e moda htjeti da pomaem oko stoke." Dao im je da opipaju crveno sedlo i pokazao im mjedeni lani podvratnjaka i velika mjedena dugmeta na svakoj sljepooici, gdje se sastaju oglav i eoni remen. Sve je to bilo naprosto predivno. Malo kasnije morali su otii, i svaki je djeak u duhu premetao svoju imovinu ne bi li naao mito koje bi bilo dovoljno vrijedno da ga ponudi u zamjenu za doputenje da jednom pojase rieg konjia kad za to doe vrijeme. Jody je bio sretan kad su otili. Skinuo je sa zida eagiju i etku, uklonio ogradu pregratka i oprezno uniao. drijepcu su se oi krijesile i ve se namjetao da bi se mogao ritnuti. Ali mu Jody dodirnu plea i stade mu trljati visoki svedeni vrat, kako je uvijek vidio da Billy Buck ini. I tiho mu je govorio dubokim glasom: "Taaaako, mome." U poniju je postepeno poputala napetost. Jody je eao i etkao sve dok nije u pregratku leala cijela hrpa poispadale dlake i dok ponijeva koa nije poprimila tamnorii sjaj. Svaki put kad bi prestao, mislio je da je mogao i bolje. Grivu je spleo u tuce malih pletenica pa spleo i eonu grivu, a onda sve opet raspleo i etkom opet izravnao. Jody nije ni uo kad je majka ula u staju. Bila je ljuta kad je dola, ali kad je zavirila k poniju i vidjela da je Jody oko njega zaposlen, osjetila je kako ju je preplavio neobian ponos. "Zar si zaboravio sanduk s drvima?" upita blago. "Uskoro e mrak, a u kui nema ni treice. A ni pilii jo nisu nahranjeni." Jody brzo pokupi svoj alat. "Zaboravio sam, majko." "Eh, onda poslije ovoga prvo obavi svoje kune dunosti. Onda nee zaboraviti. Sve mi se ini, sad e kojeta zaboravljati ako malo ne pripazim na te." "Smijem li za njega uzeti mrkvu iz vrta, majko?" O tomu je morala malo razmisliti. "Ah pa mislim da moe, samo ako uzme one velike, ilave." "Od mrkve bude dlaka lijepa", ree Jody, a ona ponovo osjeti neobian val ponosa. Otkako je stigao poni, Jody nije vie nikada ekao da ga triangl digne iz postelje. Poprimio je naviku da se iulja iz postelje jo prije nego to se majka probudi, da se hitro odjene i tiho spusti dolje do staje, da vidi Gabilana. U siva, tiha jutra, kad su i zemlja i ikara, i zgrade i stabla srebrnastosivi i crni poput fotografskog negativa, on bi se iskradao do staje, mimo usnulo kamenje i empres. Purani, koji su spavali na drveu van dohvata kojota, javljali se snenim pukanjem. Polja se sivkasto sjala, kao da ih je posuo mraz, a u rosi se otro isticali tragovi kunia i poljskih mieva. Vjerni su psi ukoeno izlazili iz svojih kuica, nakostrijeene dlake, reui duboko iz grla. Kad bi do njih dopro Jodvjev miris, ukoeni bi im se repovi uzdigli i stali mahati u znak pozdrava. Zatim bi se oba psa Doubletree Mutt, s velikim debelim repom, i Smasher, budui uvar ovaca lijeno vratila na svoje tople leaje. Bilo je to za Jodvja neobino doba i tajnovito putovanje neko produenje sna. Ispoetka, kad je tek dobio ponija, volio se putem muiti milju da Gabilana nee biti u njegovu pregratku i to je bilo jo gore da nikada ondje nije ni bio. A imao je i druge slatke muke koje bi sam sebi zadavao. Mislio bi kako su takori u sedlu izglodali rupe zupasta ruba, i kako su mievi izgrizli Gabilanov rep da se sav prorijedio i istanjio. Obino bi posljednji komadi puta do staje prevalio u trku. Odignuo bi zarali kraun na stajskim vratima i uao unutra, ali kako god tiho tvorio vrata, Gabilan bi ga uvijek ve gledao preko ograde pregratka i tiho njiskao i toptao prednjom nogom, a u oima bi mu se krijesile crvene iskre poput eravice od hrastova drva. Kadto, kad bi im koji dan trebali radni konji, Jody bi naao Billvja Bucka kako u staji etka konje i stavlja na njih ormu. Billy bi stao uz njega i dugo promatrao Gabilana i Jodvju govorio mnogo ta o konjima. Tumaio mu kako se konji strano boje za svoje noge, pa im zato treba noge uvijek odizati i tapati im kopita i glenjeve, da ih oslobodi toga straha. Govorio je Jodvju kako konji vole da se s njima razgovara. Rekao mu je da uvijek mora razgovarati s ponijem i sve mu objanjavati zato je ovo ili ono. Billy dodue nije bio siguran da konj moe razumjeti sve to mu se kae, ali opet ne moe rei koliko od toga razumije. Konj nee nikada postati neugodan ako mu netko, koga on voli, sve objasni. Billy je znao navesti za to i primjere. Znao je, na primjer, da se neki konj, koji je ve bio mrtav umoran, posve pribrao kad mu se reklo da ima jo samo komadi puta do cilja. A znao je i kako se neki konj, koji je bio kao uzet od straha, prikupio kad mu je jaha rekao to ga je to zaplailo. Razgovarajui tako u rana jutra, Billy Buck uredno bi narezao tridesetak prst dugakih slamica i zataknuo ih za eir. I u toku dana, kad god bi htio proakati zube ili to griskati, trebalo je samo da posegne za jednom slamicom. Jody je paljivo sluao jer je znao, kao to su znali i svi ljudi u tom kraju, da je Billy Buck sjajan poznavalac konja. Vlastiti Billyjev konj bio je ilav indijanski poni s nelijepom glavom, ali bi na sajmenim natjecanjima gotovo uvijek odnosio prvu nagradu. Billy je znao uzetom uhvatiti mlada bika, dvaput omotati laso oko kuke na sedlu i tada sjahati, a konj bi i dalje pritezao i poputao laso, kako to ribi ini s ribom, drei uz to laso neprestano napetim, dok se bik ne bi svalio na zemlju ili bio poraen. Svako jutro, poto bi oeao i oetkao ponija, Jody bi spustio ogradu pregratka, i Gabilan bi sunuo mimo njega i projurio stajom pa van u ispust. Galopirao bi uokrug, a kadto skoio naprijed i doekao se ukoenih nogu. Stajao bi drui, nauljenih uiju, i kolutao oima da su mu se sve vidjele bjeloonice, pretvarajui se da je prestraen. Konano bi se frkui uputio do korita i zagnjurio njuku u vodu sve do nozdrva. Jody je tada bio ponosan, jer je znao da se po tome prosuuje konj. Slabi konji samo dodiruju ustima vodu, ali e plemenita, vatrena ivotinja turiti u vodu cijelu njuku i ostaviti samo toliko razmaka da moe disati. Jody bi tada stajao i promatrao ponija i opaao kojeta to nije nikada prije opaao ni na kojem drugom konju glatke, elastine miie na sapima i tetive na bedrima, koje su se stezale poput ake kad se stie, te sjaj koji je sunce davalo rioj dlaci. Kako je cio svoj ivot bio navikao da gleda konje, Jody ih nije nikada veoma pomno promatrao. No sada je zapaao pokretne uske, koje su licu davale izraaj, pa ak i neznatne promjene izraaja. Poni je govorio uima. Po tomu kako bi drao ui, mogao si tano prosuditi njegove osjeaje. Koji put bile su mu ukoene i uspravne, a koji put opet oputene i mlohave. Strigle bi natrag kad je bio ljutit ili u strahu, a ulile se kad je bio uznemiren, radoznao ili raspoloen, a njihov je poloaj odavao kakva je raspoloenja. Billy Buck drao je rije. Rano u jesen poelo je vjeba95 nje. Najprije je drijebe trebalo priviknuti na povodac, a to je bilo najtee, jer je to bilo prvo. Jody bi drao mrkvu i mamio i obeavao i vukao za konop. Poni bi se upro nogama ba kao magare im bi osjetio potezanje. Ali je za kratko vrijeme nauio. Jody bi hodao po cijelom rancu vodei ga na povodcu. Malopomalo poeo je isputati konop, dok ga poni nije slijedio bez voenja kamo god bi iao. Zatim je dolo vjebanje na dugom povodcu. To je bio polaganiji posao. Jody bi stajao u sredini kruga drei dugaak konop. Pucnuo bi jezikom, i poni bi poeo stupati u velikom krugu zadravan dugim konopom. Ponovo bi pucnuo jezikom da ponija natjera u lagan kas, i onda opet da ga natjera u puni galop. Gabilan je topotom jurio uokrug i silno uivao. Tada bi Jody viknuo "Hooop", i poni bi stao. I zamalo je Gabilan bio savren u tome. No u mnogoemu je taj poni bio nevaljalac. Zgrabio bi zubima Jodyja za hlae i stao mu na nogu. Ovdaonda strignuo bi uima i strahovito se ritnuo ciljajui na djeaka. Kad god bi poinio koju od tih nevaljaltina, Gabilan bi se opet smirio i gotovo kao smijao u sebi. Uveer bi Billy Buck pred ognjitem izraivao konop od strune. Jody bi sabirao u vreicu strunu iz repa, pa bi sjedio i promatrao kako Billy polako pravi konop kako suce nekoliko struna da naini uzicu, zatim mota dvije uzice u vrv i onda splee nekoliko vrvi da napravi konop. Dogotovljeni bi konop Billy valjao nogom po podu, da postane okrugao i tvrd. Vjebe na dugom povodcu brzo su se pribliavale savrenstvu. Jodvjev otac, promatrajui ponija kako stane pa krene, kako kasa i galopira, bio je zbog toga malo zabrinut. "Taj se ve pomalo pretvara u cirkuskog ponija", prigovarao je. "Ne volim takve konje. Konju se otima cijelo dostojanstvo ako ga tjera na to da pravi majstorije. Ovakav ti je konj kao glumac bez dostojanstva, bez svoga znaaja." A onda dometnu: "Mislim, bit e bolje da ga to prije navikne na sedlo." Jody pojuri u komoru za ormu. Ve je neko vrijeme jahao na tom sedlu, poloivi ga na drvena kozlia. Nebrojeno je puta mijenjao visinu stremena a nikada nije uspio da je podesi kako treba. Koji put, sjedei u sedlu na drvenu kozliu u komori za ormu, sav okruen hamovima, komutima i potpruzima, Jody bi u duhu izjahao iz prostorije. Ispred sebe preko obluka na sedlu prebacio bi svoju puku. Vidio je kako kraj njega lete polja i sluao topot kopita u punom galopu. Bio je to kakljiv posao prvi put osedlati ponija. Gabilan se grbio i propinjao i zbacio sedlo prije nego to se potprug mogao pritegnuti. Trebalo ga je neprestano iznova stavljati na njega, dok konano poni nije dopustio da ostane na njemu. A i opasivanje potpruga bilo je teko. Svaki bi dan Jody pritezao potprug malo jae, dok konano ponija sedlo nije uope vie smetalo. Onda je doao na red oglav sa valama. Billy je objasnio kako treba kao vale upotrijebiti najprije slatki korijen, dok se . Gabilan ne navikne na to da ima neto u ustima. "Naravno, mogli bismo ga i silom na sve priviknuti", tumaio je Billy, "ali onda ne bi bio tako dobar konj. Uvijek bi bio poneto zastraen, a ovako mu nee smetati, jer e sam privoljeti." Kad je poni prvi put nosio oglav, trzao je glavom amotamo i jezikom nastojao ukloniti vale, dok mu nije na kutove usta izbila krv. Pokuavao je skinuti oglav trljajui glavom o jasle. Vrtio je uima amotamp, a oi mu se zakrvavile, to od straha a to od neobuzdanosti uope. Jody je uivao, jer je znao da se samo konj bijedne due ne buni kad ga vjebaju. Jody bi sav zadrhtao pri pomisli na onaj as kad e prvi put sjediti u sedlu. Poni e ga vjerojatno zbaciti. U tome nema sramote. Sramota e biti ako odmah ne ustane i ponovo ne uzjae. Kadto bi sanjao kako lei u blatu i plae i ne moe se nagnati da ponovo uzjae. Od toga bi sna osjeao stid jo sve do podneva. Gabilan je brzo rastao. Ve je izgubio duge noge drebeta, a griva mu postajala sve dulja i crnija. Od redovita eanj a i etkanja dlaka mu je prilegla i postala glatka i sjajna poput naranastocrvena laka. Jody mu je mazao kopita uljem i brino ih obrezivao da ne pucaju. Konop od strune bio je ve gotovo dovren. Otac mu je poklonio par starih ostruga, koje je avinuo da budu ue, skratio im remenie i smanjio lanie, dok nisu pristajale. A tada je jednog dana rekao: "Taj poni bre raste nego to sam mislio. Mislim da ga J  moe jahati jo prije Dana zahvalnosti. Misli li da e se moi drati u sedlu?" "Ne znam", plaho e Jody. Do Dana zahvalnosti bilo je svega jo tri tjedna. Nadao se da nee padati kia, jer bi kia ostavila mrlje, na crvenom sedlu. Gabilan je sada ve poznao i zavolio Jodvja. Njiskao bi kad bi Jody dolazio preko strnita, a na pai bi dolazio trkom kad bi mu njegov gospodar fiuknuo. Uvijek bi ga doekala mrkva. Billy Buck neprestano je ponavljao Jodyju jahake upute. "Dakle, kad si jednom gore, samo vrsto stisni koljenima i ne hvataj se za sedlo, a ako bude zbaen, ne daj se odvratiti. Nema tako dobra jahaa da ga konj ne bi mogao zbaciti. Ti se samo opet popni prije nego on i pomisli kako te nadmudrio. Zamalo te vie nee moi zbaciti. Eto, tako treba." "Nadam se da nee prije biti kie", ree Jody. "Zato ne? Zar nee da bude odbaen u blato?" Donekle je to i bio razlog, ali se jo i pribojavao da bi se Gabilan, u uzbuenju propinjanja, mogao omaknuti pa pasti na njega i slomiti mu nogu ili kuk. Vidio je ve da se i to dogaa ljudima, vidio je kako se previjaju na tlu kao zgnjeene bube, pa se toga plaio. Vjebao se na drvenu kozliu kako e drati uzde u lijevoj ruci a eir u desnoj. Ako tako zaposli ruke, nee moi zgrabiti kuku sedla ako osjeti da pada. Nije volio ni pomisliti na ono to e se dogoditi ako se ipak uhvati za kuku. Moda ni otac ni Billy Buck ne bi od samog stida vie nikada s njim ni razgovarali. To bi se proulo, pa bi se i majka stidjela. A u kolskom dvoritu ne, bilo je suvie strano i pomisliti na to. Poeo je stavljati nogu i pritiskati svom svojom teinom na stremen, kad bi Gabilan bio osedlan, ali nije prebacivao nogu poniju preko lea. To mu je bilo zabranjeno do Dana zahvalnosti. Svako bi poslijepodne stavio crveno sedlo na ponija i vrsto ga pritegnuo. Poni je ve nauio da nadme trbuh do neprirodna obujma dok se pritezao potprug, te da ga onda Narodni blagdan u SAD (Thanksgiving Day) koji se obino slavi posljednjeg etvrtka u studenome. (Prev.) opusti kad je remen privren. Jody bi ga kadto odvodio gore do ruba ikare i davao mu da pije iz okrugle zelene kace, a kadto bi ga odvodio preko strnita gore na vrh breuljka, odakle se mogao vidjeti bijeli grad Salinas i geometrijska polja velike doline i hrastova stabla okruena ovcama. Tu i tamo probili bi se kroza ikaru i prodrli do malih okruglih istina, tako zatvorenih sa svih strana da bi nestajalo svijeta i od staroga bi ivota ostajalo samo nebo i zatvoreni krug ikare. Gabilanu su se ti izleti sviali, i to je pokazivao, drei glavu veoma visoko i podrhtavajui nozdrvama od radoznalosti. Kad bi se vratili s takve ekspedicije, mirisali bi po slatkoj kadulji kroz koju su se probijali. Vrijeme se polagano vuklo prema Danu zahvalnosti, no zima je naglo nahrupila. Oblaci se spustili i visjeli cio dan iznad krajine i dodirivali vrhunce breuljaka, a nou bi vjetar prodorno fijukao. Po cijeli dan suho je hrastovo lie padalo s drvea, dok nije prekrilo zemlju, a stabla su ipak ostala neizmijenjena. Jody je elio da ne bude kie prije Dana zahvalnosti, ali se kia ipak spustila. Smea je zemlja potamnjela a stabla se sjala. Odrezani su vrkovi strni pocrnjeli od plijesni; izloeni vlazi, plastovi su sijena posivjeli a mahovina na krovovima, koja se cijelo ljeto sivjela poput gutera, poprimila je ivu ukastozelenu boju. U toku tjedna, dok je padala kia, Jody je drao ponija u staji da ga zatiti od vlage, osim kratkog vremena poslije kole kad bi ga izvodio da se razgiba i napije na koritu u gornjem ispustu. I nijedanput se nije GabUan smoio. Mokro je vrijeme potrajalo sve dok se nije pojavilo malo nove trave. Jody je iao u kolu odjeven u nepromoiv kaput i kratke gumene izme. Konano je jednog dana granulo jasno sunce. Radei u staji oko ponija, Jody ree Billyju Bucku: "Moda u Gabilana ostaviti u oboru kad danas odem u kolu." "Bit e dobro za njega da bude vani na suncu", uvjeravao ga Billy. "Nijedna ivotinja ne voli da bude predugo zatvorena u tijesnu prostoru. Tvoj otac i ja idemo straga na brdo da oistimo izvor od lia." Billy je kimao glavom i akao zube jednom od svojih slamica. "Ali ako udari kia ..." zabrinuto e Jody. "Danas po svoj prilici nee vie padati. Ispadalo se." Billy zasue rukave na koulji i namjesti gumene remenie. "A ako i bude kie pa, malo kie ne udi konju." "Eh, ako bi ipak bilo kie, ti ga spremi, hoe li, Billy? Bojim se da se ne prehladi pa ga ne bih mogao jahati kad doe vrijeme." "Oh, svakako! Pripazit u na njega ako se vratimo na vrijeme. Ali danas nee biti kie." I tako je Jody, kad je otiao u kolu, ostavio Gabilana u oboru. Rijetko se dogaalo da Billy Buck ne bi bio u pravu. To nije ni moglo biti. Ali se toga dana prevario u vremenu: odmah poslije podneva natisnuli se oblaci preko brda i kia poe lijevati. Jody je uo kako je poela padati po krovu kole. Ve je mislio kako da podigne ruku i zatrai doputenje da izae iz razreda, pa kad jednom bude vani, da otri kui i spremi ponija. Odmah bi ga kaznili, i u koli i kod kue. Stoga odusta od te namjere tjeei se Billvjevim uvjeravanjem da kia ne moe nauditi konju. Kad se obuka konano zavrila, pourio se kui kroz mranu kiu. Iz pristranaka uz cestu izbijali su sitni mlazovi blatne vode. Kia je padala ukoso, pod udarcima hladna vjetra. Jody je kasao kui pljuskajui kroza ljunak i blato na cesti. S vrha brda ve je vidio Gabilana kako sav jadan stoji u ispustu. Ria mu je dlaka bila gotovo crna i sva isprugana tragovima vode. Stajao je objeene glave, okrenut od kie i vjetra. Jody dojuri trkom i brzo rastvori irom vrata od staje i uvede mokrog ponija drei ga za eonu grivu. Tada nae grubu jutenu vreu i stade mu trljati promoenu dlaku pa noge i glenjeve. Gabilan je strpljivo stajao, ali bi mu tijelom svaki as proao srh kao zapuh vjetra. Kad je otro ponija koliko je najbolje mogao, Jody ode u kuu i donese vrue vode u staju da namoi zob. Gabilan ba nije bio veoma gladan. Grickao je vruu kau, ali ga nije osobito zanimala, i jo je od vremena do vremena znao zadrhturiti. Vlana su mu se lea malko puila. Bio je ve gotovo mrak kad su se Billy Buck i Carl Tiflin vratili kui. "Kad je ulilo, sklonuli smo se kod Bena Herchea, a kia nije prestajala cijelo poslije podne", objanjavao je Carl Tiflin. Jody dobaci prijekoran pogled Billvju Bucku, i Billy se osjeti kriv. "Rekao si da nee padati", prekori ga Jody. Billy pogleda u stranu. "Teko je rei u ovo doba godine", kaza, ali mu je isprika zvuila uplje. Nije imao prava na to da bude pogreiv, i to je znao. "Poni je okisnuo, promoio se skroz naskroz." "Jesi li ga osuio?" "Istrljao sam ga vreom i dao mu vrue ito." Billy kimnu glavom u znak suglasnosti. "Misli li da e se prehladiti, Billy?" "Malo kie nije jo niemu naudilo", umirivao ga Billy. Otac se nato uplete u razgovor da malo poui djeaka. "Konj nije neka maza", ree. Carl Tiflin mrzio je slabost i bolest i osjeao estok prezir prema bespomonosti. Majkaje stavila na stol tanjir odrezaka te kuhani krumpir i kuhanu bundevu, a od toga se prostorija napunila oblakom pare. Sjeli su da jedu. Carl Tiflin jo je gunao protiv slabosti koja se u ivotinjama i ljudima stvara pretjeranim tetoenjem. Billy Buck osjeao se nevoljko jer je pogrijeio. "Jesi li ga pokrio gunjevima?" upita. "Ne. Nisam mogao nai nijedan gunj. Stavio sam mu na lea neke vree." "Onda emo otii dolje i pokriti ga kad pojedemo." Billyju je sada malo odlaknulo. Kad je Jodyjev otac otiao u sobu da sjedne uz kamin a majka prala sue, Billy potrai svjetiljku i zapali je te se kroz blato uputi do staje. U staji je bilo tamno i toplo i slatko je mirisalo. Konji su jo vakali svoje veernje sijeno. "Ti pridri svjetiljku!" naredi Billy. Opipao je poniju noge i dlanom mu ispitao vruinu sapi. Pritisnuo je obraz o ponijevu sivu njuku i zatim mu zavrnuo one kapke da pogleda one jabuice, te mu odignuo usne da vidi desni, i stavio mu prste u uha. "ini se da ba nije osobito raspoloen", ree Billy. "Istrlj at u ga." Billy nae neku vreu i stade estoko trljati poniju noge pa prsa i greben. Gabilan je bio nekako udnovato bezvoljan. Strpljivo se dao trljati. Konano Billy donese stari pamuni al iz konobe za ormu i prebaci ga poniju na lea te mu ga sveza uzicom oko vrata i prsiju. "Tako, sad e do jutra biti opet zdrav", ree Billy. . Majka je uzdigla pogled kad se Jody vratio u kuu. "Dugo bdi", ree. Tvrdom ga je rukom pridrala za bradicu da mu ukloni zamrenu kosu s oiju i rekla: "Ne brini zbog ponija. Ozdravit e. Billy zna moda bolje lijeiti konje nego ikoji veterinar u zemlji." Jody nije znao da ona opaa njegovu zabrinutost. Njeno se odmaknuo od nje i kleknuo pred ognjite dok ga vruina nije svega ispekla po trbuhu. Isprio se skroz naskroz i onda poao u postelju, ali zaspati bijae teko. Probudio se kako se njemu priinilo poslije dugog vremena. Soba je bila mrana, ali se kroz prozor sivjelo kao da se primie svitanje. Ustade i potrai svoj overall i dok je napipavao nogavice, ura u drugoj sobi otkuca dva sata. On odloi odjeu i uspe se natrag u postelju. Kad se ponovo probudio, bio je ve bijeli dan. Prvi put je, eto, prespavao zvonjavu triangla. Skoi iz postelje, pobaca na se odjeu te izie na vrata zakapajui jo koulju. Majka je asak gledala za njim i onda se tiho vratila na posao. Oi su joj bile zamiljene i blage. Tu i tamo usta bi joj se malo osmjehnula, ali joj se izraaj oiju nije mijenjao. Jody potri prema staji. Na po puta onamo zau zvuk kojega se pribojavao upalj, promukao kaalj konja. Nato poleti punim trkom. U staji nae Billvja Bucka kod ponija. Billy mu je trljao noge svojim snanim, debelim rukama. Uzdigao je oi i veselo se nasmijeio. "Samo se malo prehladio", ree Billy. "Za dva emo ga dana izvui." Jody pogleda ponijevu glavu. Oi su bile napol zatvorene a vjee suhe i nabrekle. U kutovima oiju lijepila se otvrdla sluz. Gabilanu se ui labavo ovjesile postrance a glavu je duboko spustio. Jody isprui ruku, ali joj se poni ne primaknu. Ponovo je zakaljao a cijelo mu se tijelo zgrilo od naprezanja. Iz nozdrva mu se cijedila rijetka tekuina. Jody se ogleda na Billyja Bucka. "Strano je bolestan, "Samo mala prehlada, kako sam ti ve rekao", odluno e Billy. "Idi i pojedi zajutrak, a onda natrag u kolu. Ja u se ve za njega pobrinuti." "Ali e ti moda morati obavljati to drugo. Moda e ga ostaviti." "Ne, neu. Neu ga uope ostavljati. Sutra je subota. Onda moe ostati uz njega cijeli dan." Billy je ponovo pogrijeio i zbog toga se nevoljko osjeao. Sada mora izlijeiti ponija. Jody se otputi u kuu i bezvoljno sjede na svoje mjesto za stolom. Jaja na slanini ve se ohladila, stisnula se mast, ali on nije primjeivao. Pojeo je svoju uobiajenu koliinu. ak nije ni pitao moe li ostati kod kue i ne ii u kolu. Majka mu zagladi kosu kad je uzimala njegov tanjir. "Billy e se pobrinuti za ponija", tjeila ga je. Cijeli je dan u koli kunjao. Nije znao odgovoriti ni na jedno pitanje ni proitati ijednu rije. Nije ak mogao ni da ikomu kae da je poni bolestan, jer bi mu se od toga moda jo pogoralo. I kad se kola konano zavrila, krenuo je kui sav u strahu. Iao je polagano i pustio da ga drugi djeaci ostave za sobom. elio je da ide dalje i dalje i da nikada ne stigne do ranca. Billy je bio u staji, kao to je i obeao, a poniju je bilo gore. Oi su mu sad bile gotovo zatvorene a dah mu otro pitio nailazei na smetnje u nosu. Onaj dio oiju koji se uope i mogao vidjeti, bio mu je prekriven nekakvom mrenom. Nije se moglo rei da li poni uope jo vidi. Ovdaonda zarzao bi da proisti nos, ali bi ga time kanda jo jae zaepio. Jody je maloduno gledao ponijevu dlaku. Bila je upava i neuredna i kao da je izgubila sav svoj nekadanji sjaj. Billy je mirno stajao kraj pregratka. Jodyju je bilo mrsko pitati, ali je morao znati. "Billy, hoe li hoe li ozdraviti?" Billy stavi prste pod ponijevu donju eljust i stade pipati. "Pipni ovdje", ree i povue Jodyjeve prste do velike nabrekline ispod eljusti. "Kad ta naraste, ja u je otvoriti, i onda e mu biti bolje." Jody brzo odvrati pogled jer je ve uo za tu nabreklinu. "to mu je?" Billy nije htio odgovoriti, ali je morao. Tri puta ne moe pogrijeiti. "Guntura", ree kratko. "Ali ne brini za to. Ja u ga izvui. Vidio sam kako su konji ozdravili i kad im je bilo gore nego Gabilanu. Sad u mu dati da udie vrue pare. I ti moe pomoi." "Hou", ree Jody sav jadan. Poao je za Billvjem u ambar i promatrao kako priprema vreu za parenje. Bila je to dugaka platnena vrea koja se stavljala konju na njuku i privrstila remeniima oko uiju. Billy napuni treinu vree mekinjama i k tome doda dvije ake osuena hmelja. Na vrh te suhe mjeavine izli malo karbolne kiseline i terpentina. "Ja u to sve mijeati dok ti otri u kuu po kotli vrele vode", ree Billy. Kad se Jody vratio s kotliem koji se puio, Billy privrsti remenie Gabilanu oko vrata i vrsto mu namjesti vreu oko njuke. Kroz prostranu rupicu u vrei stade nalijevati vrelu vodu na mjeavinu. Poni se trgnuo natrag kad se podignuo oblak guste pare, ali su mu tada isparine svojim umirljivim djelovanjem stale prodirati kroz nos u plua, a otra je para poela proiavati nosne kanale. Disao je glasno. Noge su mu drhtale kao u napadaju groznice a oi se zatvarale pred jetkim oblakom. Billy nali jo vode i pusti da se para die petnaest minuta. Konano odloi kotli i skine vreu Gabilanu s njuke. inilo se da je poniju bolje. Disao je slobodno a oi mu bile jae otvorene nego prije. "Vidi kako se od toga dobro osjea", ree Billy. "Sad emo ga opet zamotati u ebe. Moda e mu do jutra biti ve dobro." "Ja u noas ostati uz njega", predloi Jody. "Ne, nemoj. Ja u donijeti svoje pokrivae ovamo i staviti ih na sijeno. Ti moe ostati kod njega sutra i paziti ga ako bude trebalo." Sputala se no kad su otili u kuu na veeru. Jody nije ak ni opazio da je netko drugi nahranio pilie i napunio sanduk drvima. Otiao je mimo kuu do tamnog ruba ikare i napio se vode iz kace. Voda iz izvora bila je tako hladna da su ga zazebla usta i proli ga trnci. Nebo je iznad breuljka bilo jo osvijetljeno. Opazi sokola kako leti tako visoko da mu je sunce padalo na prsa pa je sjao kao iskra. Dva su ga kosa tjerala preko neba i sjala se napadajui svojega neprijatelja. Na zapadu su se opet skupljali oblaci, spremalo se na kiu. Otac nije uope govorio dok je obitelj veerala, ali poto je Billy Buck uzeo svoje pokrivae i otiao da spava u staji, Carl Tiflin naslae visoko drva na vatru u kaminu i poe pripovijedati prie. Pripovijedao je o divljem ovjeku koji je gol jurio krajem i imao rep i ui kao konj, pa o kuniimamakama iz Moro Coja, koji skau na stabla da hvataju ptice. Oivio je slavnu brau Maxwell koji su nali ilu zlata i njezine tragove tako paljivo zameli da je vie nikada nisu mogli nai. Jody je sjedio podnimivi se; usta su mu se nemirno micala, i otac pomalo razabra da on ne slua ba paljivo. "Zar nije to smijeno?" upita. Jody se uljudno nasmija i ree: "Jest, oe." Otac je tada bio ljut i uvrijeen. Prestao je pripovijedati. Nakon nekog vremena Jody uze svjetiljku i ode dolje u staju. Billy Buck spavao je na sijenu a poniju kao da je bilo mnogo bolje, samo mu je dah jo malo hroptao u pluima. Jody je stajao asak, dodirujui prstima grubu riu dlaku, a onda uzeo svoju svjetiljku i vratio se u kuu. Kad je bio u postelji, majka ue u sobu: "Ima li dovoljno pokrivaa? Pribliava se zima." "Imam, majko." "Hajde, odmori se noas." Oklijevala je da izie i neodluno popostala. "Poni e ve ozdraviti", ree. Jody je bio umoran. Ubrzo je usnuo i nije se probudio sve do zore. Triangl je zazvonio, i Billy Buck ve je stigao iz staje prije nego to je Jody stigao izii iz kue. "Kako mu je?" upita djeak. Billy je uvijek nagib bacao u sebe zajutrak. "Prilino dobro. Jutros u otvoriti onu nabreklinu. Onda e mu moda biti bolje." Poslije doruka Billy izvue svoj najbolji no sa posve iljastim vrhom. Dugo je otrio sjajnu otricu na malom brusu. Svaki je as iskuavao vrak i otricu noa na odebljaloj koi svoga palca, a konano ga je okuao na svojoj gornjoj usni. Na putu u staju Jody opazi kako je niknula mlada trava i kako se strn iz dana u dan stapa s mladim zelenim samoniklim usjevima. Jutro je bilo hladno i sunano. im je ugledao ponija, Jody je znao da mu je gore. Oi su mu bile zatvorene i posve slijepljene od osuene sluzi. Glava mu je visjela tako nisko da je nosom gotovo dodirivao svoju slamnu stelju. Za svakog bi udisaja malo zastenjao, duboko iz nutrine i strpljivo. Billy podie slabu glavu i naglo zaree svojim noem. Jody opazi kako je procurio ut gnoj. Pridravao je glavu konja dok je Bil!y stavljao na ranu mast od razrijeene karbolne kiseline. "Sad e mu biti bolje", uvjeravao ga Billy. "Taj ga uti otrov ini bolesnim." Jody pogleda Billyja Bucka ne vjerujui. "Strano je bolestan." Billy je dugo razmiljao to da kae. Malo da nije rekao neke nehajne rijei utjehe, ali se na vrijeme spasio. "Da, prilino je bolestan", ree konano. "Vidio sam jo i bolesnije pa su ozdravili. Ako ne dobije upalu plua, izvui emo ga. Ostani uz njega. Ako mu se pogora, doi po mene." Jo dugo poto je Billy otiao Jody je stajao kraj ponija milujui ga iza uiju. Poni nije trzao glavom kao inae, kad je bio zdrav. Hripanje u dahu postajalo je sve upljije. Doubletree Mutt zaviri u staju izazovno maui velikim repom, a njegovo zdravlje toliko raesti Jodyja da je potraio na tlu tvrdu crnu grudu i bacio je prema psu. Doubletree Mutt glasno zacvili i povue se da lijei pozlijeenu apu. Polovicom prijepodneva Billy se vrati i pripremi jo jednu vreu za parenje. Jody je budno motrio da li se poni i ovaj put pribire kao i prvi put. Disanje mu je postalo malo lake, ali glave nije dizao. Subota se polagano otezala. Kasno poslije podne Joy ode u kuu, snese dolje svoju posteljinu i pripremi sebi mjesto za spavanje u sijenu. Nije traio doputenje. Po tome kako ga je majka pogledala znao je da e mu dopustiti da uini gotovo sve. Te je noi ostavio zapaljenu svjetiljku na ici iznad pregratka. Billy mu bijae rekao da ee protrlja poniju noge. U devet se sati dignuo vjetar i zaurlao oko staje. I usprkos svojoj zabrinutosti Jody postade snen. Zavue se pod pokrivae i utonu u san, ali hrapavo disanje ponija prodirae mu u snove. I onako u snu zau trijesak i lomljavu koja je potrajala sve dok ga nije probudila. Vjetar je hujao kroza staju. On skoi na noge i pogleda niz redove pregradaka. Pod pritiskom vjetra vrata se na staji otvorila a poni je nestao. Jody zgrabi svjetiljku i pojuri van na buru te opazi Ga bilana kako slabim teturavim korakom odmie u mrak, sputene glave, stupajui polagano i mehaniki. Kad je Jody dotrao do njega i uhvatio ga za eonu grivu, poni je pustio da ga djeak odvede natrag i smjesti u pregradak. Hripanje se pojaalo a iz nosa je dopiralo otro piskanje. Sada Jody vie nije spavao. Piskut se u ponijevu dahu uo sve jae i prodornije. Jody je bio sretan kad je u zoru uao u staju Billy Buck. Billy je neko vrijeme promatrao konja kao da ga nikada prije nije vidio. Opipao mu je ui i sapi. "Jody", ree, "moram neto uiniti to nee htjeti da gleda. Ti dotle otri malo u kuu." Jody ga estoko zgrabi za podlakticu. "Nee ga valjda ustrijeliti?" Billy mu potapa ruku. "Ne. Otvorit u rupicu u duniku tako da moe disati. Nos mu je sav zatrpan. Kad ozdravi, stavit emo u rupicu malo mjedeno dugme da moe disati kroz dunik." Jody ne bi mogao otii sve da je i htio. Strano je gledati kako se ree ria koa, ali je beskrajno strasnije znati da se ree a to ne vidjeti. "Ostajem ovdje", ree gorko. "Jesi li siguran da to mora uiniti?" "Da, siguran sam. Ako ostane, moe mu drati glavu, to jest, ako ti od toga ne bude pozlilo." Opet se izvadio onaj sjajni no, i opet se brusio isto onako paljivo kao i prvi put. Jody je drao poniju glavu uvis tako da mu vrat bude napet, dok je Billy pipao goredolje da nae pravo mjesto. Jody zajeca kad je svijetli vrak noa nestao u grlu ivotinje. Poni je nemono ustuknuo a zatim mirno stao estoko drui. Krv procuri u gustu mlazu iz rane pa niz no i po Billyjevoj ruci u rukav na koulji. Sigurna etverasta ruka izreza okruglu rupu u mesu a iz rupe provali dah rasprskavajui krv u sitne kapljice. S naglim pristupom kisika poni iznenada dobi na snazi. Izmahnu stranjim nogama i pokua se propeti, ali mu je Jody vrsto drao glavu, dok je Billy mazao novu ranu karbolnom masti. Bio je to valjan posao. Krv je prestala tei a zrak je nadimao rupu i uvlaio je u pravilnim razmacima uz tih klokotav zvuk. Po krovu staje poela je padati kia koju je nosio noni vjetar. Uto zazvoni triangl za zajutrak. "Ti idi gore i pojedi, a ja u priekati", ree Billy. "Moramo paziti da se ta rupa ne zaepi." Jody krenu polako iz staje. Bio je previe utuen a da bi pripovijedao Billvju kako je vjetar otvorio vrata na staji i pustio ponija Tan. Iziao je iz staje u mokro sivo jutro i umorno se uputio Kui, upravo bolesno uivajui u tomu da pljuska nogama kroza sve lokve. Majka ga nahrani i preodjenu u suhu odjeu. Nije ga nita pitala. Kao da je znala da ne moe odgovarati na pitanja. Ali kad je bio spreman da se opet vrati u staju, ona donese zdjelu vrue kae od mekinja koja se jo puila. "To mu daj", ree. Ali Jody ne uze zdjelu. "Nita nee jesti", ree i istra iz kue. U staji mu Billy pokae kako e pamukom omotati vrh tapia i time istiti rupu za disanje kad se zaepi od sluzi. Jodvjev otac ue u staju pa stade uz njih pred pregradak. Konano se obrati djeaku: "Zar ne bi bilo bolje da poe sa mnom? Idem kolima preko brda." Jody odmahnu glavom. Ali je otac bio uporan. "Bolje bi bilo da doe da se malo ukloni ovomu." Billy se Ijutito brecnu na njega: "Ostavite ga na miru. Pa to je njegov konj nije li tako?" Carl Tiflin udalji se ne rekavi vie ni rijei. Osjeaji su mu bili duboko povrijeeni. Cijelo jutro Jody je pazio da se rana ne zatvori i da zrak slobodno izlazi i ulazi. O podne je poni umorno legao na bok i ispruio glavu. Billy se vrati. "Ako kani noas ostati uz njega, bit e bolje da malo prodrijema", ree. Odsutna duha Jody ode iz staje. Nebo se razvedrilo i poprimilo tvrdu razvodnjenoplavu boju. Na sve su strane ptice bile zaposlene crvima to su izmiljeli na vlanu povrinu zemlje. Jody se uputi gore do okrajka ikare i sjede na rub mahovinom obrasle kace. Gledao je dolje prema kui i staroj brvnari i tamnom empresu. Sve mu je to bilo dobro poznato, ali sada nekako udnovato izmijenjeno. Nije to vie bilo ono isto, ve neki okvir za sve ono to se dogaalo. S istoka je puhao hladan vjetar, znailo je to da za neko vrijeme vie nema kie. Do svojih nogu Jody opazi siune izdanke novog raslinja to se irilo tlom. U blatu oko vrela vidjele se tisue prepelijih tragova. Kroz povrtnjak pomoli se Doubletree Mutt uspinjui se postrance i malo u neprilici, a Jody, sjetivi se kako se ono nabacio na njega grudom, ogrli psa i poljubi ga u iroku crnu njuku. Pas je mirno sjedio kao da zna da se neto ozbiljno dogaa. Debeli mu je rep ozbiljno lupkao o zemlju. Jody mu ukloni s vrata nabubrela krpelja i zgnjei ga meu noktima palaca. Gadio mu se, pa je oprao ruke u hladnoj izvorskoj vodi. Osim jednolina uma vjetra, na rancu je vladala tiina. Jody je znao da mu majka nee zamjeriti ako ne doe kui da porua. Nakon nekog vremena polako se vrati u staju. Mutt se zavukao u svoju kuicu, i ondje je jo dugo tiho cvilio. Billy Buck ustade sa sanduka i predade mu tapi s namotanim pamukom. Poni je jo leao na boku, a rana mu se na grlu nadimala i uvlaila. Kad je Jody opazio kako je poniju dlaka suha i mrtva, znao je konano da za ponija nema vie nade. Vidio je ve mrtvu dlaku na psima i kravama, i to je bio siguran znak. Umorno sjede na sanduk i spusti ogradu pregratka. Dugo je upirao pogled u ranu koja se micala, i napokon zadrijemao, pa je poslijepodne brzo proteklo. Malo prije nego je zanoalo majka mu donese duboku zdjelu pirjana mesa i opet ode. Jody je malo jeo, a kad se spustio mrak, stavio je svjetiljku na pod do ponijeve glave, tako da moe promatrati ranu i odravati je otvorenom. I ponovo zadrijema, dok ga odjednom ne probudi nona studen. Vjetar je estoko puhao donosei studen sjevera. Jody donese pokriva sa svojega leaja u sijenu i zamota se u nj. Gabilanovo se disanje konano smirilo; rupa na vratu lagano se micala. U sjeriiku gore na tavanu letale su sove krijetei i traei mieve. Jody pokri glavu rukama i utonu u san. U snu je osjeao da se vjetar pojaao. uo je kako lupa naokolo stajom. Kad se probudio, ve se razdanilo. Vrata na staji bila su irom otvorena. Poni je nestao. On skoi i istra van u jutarnje svjetlo. Ponijevi su se tragovi posve jasno razaznavali. Vukli su se kroz rosu koja je poput mraza prekrila mladu travu umorni tragovi, spojeni tankim crtama gdje su se kopita jedva odizala. Vodili su prema ikari na po puta do vrha breuljka. Jody potri naprijed slijedei tragove. Sunce je sjalo na otar bijeli kremen koji je tu i tamo provirivao iz zemlje. Dok je slijedio jasne tragove, neka sjenka preleti ispred njega. On uzdignu pogled i ugleda krug crnih leinara koji se polako okretao i sputao sve nie i nie. Sumorne su ptice ubrzo nestale iza vrha breuljka. Jody sad pojuri bre naprijed, tjeran ludim strahom i srdbom. Tragovi su konano vodili u ikaru i zavijali meu visokim grmljem kadulje. Na vrhu breuljka Jodyju ponestade daha. Zastao je glasno daui. Krv mu je kucala u uima. A tada opazi ono to je traio. Dolje na jednoj od malih istina u ikari leao je rii poni. Iz daljine je Jody mogao razabrati kako mu se noge miu lagano i u trzajima. A u krugu oko njega stajali su leinari ekajui na trenutak smrti koju tako dobro poznaju. Jody skoi naprijed i pojuri niz obronak. Mokro je tlo zatomilo zvuk njegovih koraka a ikara ga zaklanjala. Kad je stigao onamo, ve je sve bilo gotovo. Prvi je leinar ve sjedio na ponijevoj glavi i upravo je podigao kljun koji mu se cijedio od tamne one tekuine. Jody se baci u taj krug poput make. Crna se braa dignu kao oblak, ali onaj veliki na ponijevoj glavi zakasni. Dok je jo skakutao da poleti, Jody ga uhvati za vrak krila i povue dolje. Ptica je bila velika gotovo kao i on. Slobodno ga krilo udari po obrazu snagom kijae, ali on ne ispusti svoj zahvat. aporci mu se zabie u nogu a koljena krila udarahu ga po licu s jedne i s druge strane. Jody nasumce posegnu svojom slobodnom rukom. Prsti mu nau vrat ptice koja se otimala. Crvene su ga oi gledale u lice, mirno i bez straha, ali otro; gola se glava okretala amotamo. Tada se kljun otvori i izbljuje usmrdjelu tekuinu. Jody podignu koljeno i pade na veliku pticu. Jednom joj je rukom pritiskao vrat na zemlju dok mu druga nae komad otra bijela kamena. Prvi udarac slomi ptici kljun i iskrenu ga, a iz razvaljenih konatih zvala provali crna krv. On udari ponovo, ali promai. Crvene neustraive oi gledale su ga i dalje, bezlino, bez straha i ravnoduno. Udarao je sve dalje i dalje dok leinar nije leao mrtav, dok mu se glava nije pretvorila u crvenu kau. Jo je djeak udarao po mrtvoj ptici kad ga je Billy Buck otrgnuo i vrsto pritisnuo k sebi da smiri njegovo drhtanje. Carl Tiflin obrie djeaku krv s lica crvenim pamunim rupcem. Jody je klonuo i smirio se. Otac gurnu mrtvog leinara vrkom cipele. "Jody", objasni mu, "leinar nije ubi" ponija. Zar ti to ne zna?" "Znam", umorno e Jody. Sada se Billy Buck naljutio. Podigao je Jodyja u naruje i ve se okrenuo da ga odnese kui. Ali sad se opet okrenu na Carla Tiflina. "Naravno da zna", ree bijesno. "Za ime boje, ovjee, zar vam nije jasno kako mu je pri dui!" II VELIKA BRDA U zukavoj ezi ljetnog poslijepodneva mali je Jody zlovoljno traio po rancu neto ime bi se zabavio. Ve je bio u staji i nabacivao se kamenjem na lastavija gnijezda pod ljebovima dok se te male kuice od blata nisu sve do zadnje raspale i iz njih poispadala slama i prljavo perje kojim su bile iznutra obloene. Zatim je kod stambene zgrade stavio komadi stara sira kao meku u stupicu za takore i namjestio je ondje gdje e utinuti za nos onog dobrog velikog psa, Doubletree Mutta. Jodvja nije vodio neki nagon okrutnosti; on se dosaivao to dugako vrue poslijepodne, Doubletree Mutt turio je svoj glupavi nos u stupicu, koja ga je estoko utinula, pa je zacvilio od bola i odepesao zakrvavljenih nozdrva. Bez obzira na to gdje bi bio ozlijeen, Mutt bi uvijek epesao. To je tako bio njegov nain. Jednom, kad je bio jo mlad, Mutt se uhvatio u stupicu za kojote i poslije toga uvijek je epesao, ak i kad bi ga tko izgrdio. Kad je Mutt zacvilio, majka doviknu Jodvju iz kue: "Jody! Prestani muiti toga psa i nai. neto ime e se zaposliti!" Jody nato osjeti neku pakost i baci se kamenom na Mutta. Zatim uze svoju praku s ulaznog trijema i uputi se gore prema rubu ikare da pokua ubiti kakvu pticu. Bila je to dobra praka, s gumenim remeniima kupljenim u duanu, ali iako je Jody ve esto pucao na ptice, nikada nije ni jednu pogodio. Uspeo se gore kroz povrtnjak diui prainu golim nonim prstima. Na putu nae savren kamen za praku okrugao i malo sploten, a dovoljno teak da dobro leti zrakom. On ga namjesti u konu kesicu svojeg oruja i poe dalje do ikare. Skupio je oi a usta su mu se nemirno micala; prvi put toga poslijepodneva imao je odreen cilj. U sjeni bunja kadulje ptiice su eprkale po liu; nemirno bi poletjele nekoliko stopa i ponovo stale eprkati. Jody nategnu gumene remenie svoje prake i oprezno se poe primicati. Malen drozd zastade i pogleda ga te se uuri spreman da poleti. Jody se jo malo primaknu polagano miui jednu nogu za drugom. Kad je bio udaljen nekih sedam metara, oprezno podigne praku i nacilja. Kamen zazvidi zrakom; drozd se naglo digne i ravno zaleti u kamen. I ptiica se srui smrskane glave. Jody pritra te je podie. "Eh, dobro sam te", ree. Onako mrtva, ptica se inila jo i manja nego kad je bila iva. Jody osjeti malu podmuklu bol u elucu, pa izvadi depni no i odreza ptici glavu. Zatim joj izvadi drob i odreza krila. Konano pobaca sve te ostatke u grmlje. Nije mu bilo ni do ptice ni do njezina ivota, ali je znao to bi stariji da su ga vidjeli; stidio se zbog onoga to bi rekli. Odlui da sve to zaboravi to bre moe te da nikada o tome i ne spomene. U to su godinje doba breuljci bili suhi i divlja je trava poprimila zlaanu boju, ali ondje gdje je cijev izvora napunila okruglu kacu i kaca se prelijevala, rastao je pojas krasne zelene trave, visoke, slatke i vlane. Jody se napije iz mahovinom obrasle kace i u hladnoj vodi spere ptiju krv s ruku. Tada se izvali poleice na travu i zagleda gore u bucmaste ljetne oblake. Zatvorivi jedno oko i unitivi time perspektivu, privue ih k sebi do na dohvat ruke tako da bi mogao podii prste i gladiti ih. Pomagao je blagom vjetru da ih izgura s neba. inilo mu se da sada bre plove kad im on pomae. Jednom debelom bijelom oblaku pornoe da preplovi rubove brda i vrsto ga odgurnu preko brijega van vidika. Pitao se to oblak tamo vidi. Sjede uspravno kako bi bolje mogao vidjeti velika brda, ondje gdje su se onako nagomilala i postajala sve tamnija i divljija, sve dok se nisu zavravala nazupanom kosom visoko gore prema zapadu. udnovata, tajanstvena brda: mislio je na ono malo to o njima zna. "to je s onu stranu brda?" upitao je jednom oca. "I opet brda, mislim. Zato?" "A na njihovoj drugoj strani?" "Opet brda. Zato?" "Opet brda sve dalje i dalje?" "Pa ne. Na kraju doe do oceana." "Ali to ima u brdima?" "Pa, samo litice i bunje, kamenje i suhoa." "Jesi li ikada bio ondje?" "Nisam". "Je li ikad tko bio ondje?"  jjg "Nekoliko ljudi, mislim. Opasno je meu liticama. itao sam da ima vie neistraene zemlje u brdima pokrajine Monterey negoli igdje drugdje u Sjedinjenim Dravama." Otac kao da je bio ponosan to je tako. "A na kraju je ocean?" "Na kraju je ocean." "Ali", djeak nije poputao, "ali izmeu toga? Zar to nitko ne zna?" "Oh, neki znaju, mislim. Ali ondje nema to da se nae. A nema ni mnogo vode. Samo kamenje i litice i krljavo grmlje. Zato?" "Bilo bi dobro otii onamo." "emu? Nema ondje nita." Jody je znao da ondje neto ima, neto osobito divno jer je nepoznato, neto skrovito i tajnovito. Osjeaa je da je tako. Rekao je majci: "Zna li ti to ima tamo u onim velikim planinama?" Ona ga je pogledala i opet upravila pogled u divlji planinski masiv i rekla: "Pa samo medvjed, mislim." "Kakav medvjed?" "Pa onaj to je otiao preko brda da vidi to ima tamo da se vidi." Jody je pitao i Billvja Bucka, njihova kravara, ima li tamo u planinama moda izgubljenih prastarih gradova, ali se Billy sloio s njegovim ocem. "Nije vjerojatno", rekao je Billy. "Ne bi imali to jesti, osim ako ondje ne ivi kakva vrsta ljudi koji mogu jesti kamenje." To su bila sva obavjetenja koja je Jody ikada dobio, i zbog toga su mu ta brda bila draga a i strana. esto je mislio na one milje i milje gorskih kosa to su se nanizale jedna za drugom, a na kraju iza svega more. Kad bi ujutro brdske glavice poprimile ruiastu boju, on bi osjeao da ga pozivaju k sebi; a kad bi se sunce uveer spustilo iza ruba planina i one se doimale kao ljubiast oaj, tada bi ih se Jody bojao; bile bi tada tako bezline i nedostine da se sama njihova ravnodunost inila kao neka prijetnja. Sada je okrenuo glavu prema istonom gorju brdima Gabilan. To bijahu prijazni bregovi s planinskim farmama u svojim skutovima i s borovim stablima po vrhovima. Tu ive ljudi a po obroncima bile su se bitke protiv Meksikanaca. Obazre se asak na Velika brda i zadre malo zbog te opreke. Dolje pod njim, dolinica izmeu breuljaka, gdje je stajao ran njegova oca, bila je sva sunana i sigurna. Roditeljska se kua bjelasala a staja bijae smea i topla. Na daljem breuljku pasle smee krave polako odmiui prema sjeveru. ak i mrki empres uz brvnaru bio je obian i siguran. Pilii su eprkali naokolo po praini u dvoritu brzim koracima valcera. Nekakav lik u pokretu privue Jodvjev pogled. Preko vrha breuljka, cestom koja vodi iz Salinasa, polagano je dolazio ovjek to je usmjerio prema kui. Jody ustade i pohitje kui, jer ako tkogod doe, on eli da bude ondje i vidi. Dok je djeak ve stigao do kue, ovjek koji je stupao cestom nalazio se tek na pol puta niz brdo nekakav mrav ovjek veoma ravnih plea. Da je to star ovjek, mogao je Jody razabrati samo po tome to je petama udarao o zemlju tvrdim trzajima. Kad se ovjek pribliio, Jody opazi da je odjeven u plave platnene farmerske hlae i kaput od iste tkanine. Nosio je teke cipele i star eir iroka ravna oboda. Preko ramena nosio je vreu, punu i nejednako ispupenu. Za nekoliko je asaka doklipsao toliko blizu da mu se moglo vidjeti lice. A to je lice bilo tamno kao isuena govedina. Povrh usta lebdio mu je plavkastobijel brk koji se isticao na tamnoj koi, a i kosa mu je bila sijeda gdje je provirivala na vratu. Koa se na licu ve toliko stegnula uz lubanju da su se pod njom jasno ocrtavale kosti, ne meso, tako te su se nos i brada inili otri i krhki. Oi mu bijahu velike, duboke i tamne, a vjee vrsto napete preko njih. arenica i zjenica bile su jedna cjelina, i posve crne, ali je bjeloonica bila smea. Na tome licu uope nije bilo bora. Stari je ovjek nosio plav kaput od vrste pamune tkanine, do vrata zakopan mjedenim pucetima, kao to je ve obiaj svih mukaraca koji ne nose koulje. Iz rukava provirivali snani koati zglavci i ruke kvrgave, pune ila i tvrde poput breskovih grana. Nokti mu bijahu ravni, tupi i sjajni. Stari se ovjek pribliio vratima i zbacio vreu kad se naao pred Jodyjem. Usne su mu malo zadrhtale a izmeu njih se zauo tih, bezlian glas: "ivi li ovdje?" On i Billy upute se natrag prema staji. Gospoa Tiflin poe u kuu govorei preko ramena: "Poslat u dolje koji pokriva." Gitano upitno pogleda Jodvja. "Ja u vam pokazati gdje je to", ree Jody. U sobici u staroj brvnari nalazio se drven leaj sa slamaricom, drven sanduk na kojem je stajao limeni fenjer, te naslonja za ljuljanje, ali bez naslona. Gitano oprezno odloi svoju vreu na pod i sjede na postelju. Jody je plaho stajao u sobici krzmajui da ode. Konano ree: "Jeste li doli iz onih velikih brda?" Gitano polako odmahnu glavom. "Nisam, ja sam radio dolje u dolini Salinas." Misao koja ga je salijetala tog poslijepodneva nije Jodyju davala mira. "Jeste li ikada ili u ona velika brda tamo straga?" Pogled se starih tamnih oiju nekamo uperi a svjetlo im se okrenu unutra, na godine koje su ivjele u Gitanovoj glavi. "Jednom kad sam jo bio malen djeak. Iao sam s ocem." "Sve donde, ravno u brda?" "Da." "to je bilo ondje?" kliknu Jody. "Jeste li vi vidjeli kakve ljude ili kue?" "Nisam." "Pa to je onda bilo ondje?" Gitanove su oi jo gledale unutra. Meu obrvama napnu mu se bora. "to ste vidjeli ondje?" ponovi Jody. "Ne znam", ree Gitano. "Ne sjeam se." "Je li bilo strano i suho?" "Ne sjeam se." Od uzbuenja Jody izgubi svoju plahost. "Zar se ba nita ne sjeate?" Gitanova se usta rastvore da izreku neku rije i ostanu otvorena dok mu je mozak traio tu rije. "Mislim da je bilo tiho mislim da je bilo lijepo." Kao da su Gitanove oi nale neto u tim davnim godinama, jer su se smekale i u njima kao da se javljao i opet gubio smijeak. "Zar niste vie nikada ili natrag u brda?" Jody nije poputao. "Nisam." "Zar nikada niste ni poeljeli?" No sada se u Gitanovu licu javi nestrpljivost. "Nisam", ree s prizvukom koji je Jodvju govorio da on o tome vie ne eli razgovarati. Djeaka je zahvatila udnovata oparanost. Nije htio otii od Gitana. Opet ga obuze njegova uobiajena plahost. "Biste li htjeli doi dolje do staje i viditi blago?" upita. Gitano ustade i stavi eir na glavu, spreman da ga slijedi. Ve se sputala veer. Stali su kraj korita za vodu dok su konji polako silazili s obronaka na veernje napajanje. Gitano poloi velike vorave ruke na najgornju preku na ogradi. Pet konja je silo i napojilo se, a zatim su postajkivali naokolo cupkajui prljavu travu ili trljajui bokove o ulateno drvo na ogradi. Davno poto su se napojili pojavi se na vrhu breuljka star konj i poe se muno sputati. Imao je duge ute zube; kopita mu bijahu splotena i otra poput lopata a ispod koe isticala mu se rebra i kukovi. Dohramao je do korita i stao piti vodu glasno srui. "To je stari Easter", objasni Jody. "To je prvi konj kojega je moj otac ikada imao. Ve mu je trideset godina." Djeak zaviri u Gitanove stare oi traei odgovor. "Nije vie ni za to", ree Gitano. Uto se pojave iz staje Jodjrjev otac i Billy Buck te im pristupe. "Prestar za rad", ponovi Gitano.  "Samo jede i uskoro e uginuti." Carl Tiflin uhvati te posljednje rijei. Mrzio je svoju surovost prema Gitanu, pa je stoga ponovo postao surov. "Sramota je ustrijeliti Eastera", ree. "To bi mu utedjelo mnogo muka i reume." Kriom pogleda Gitana da vidi shvaa li tu usporedbu, ali se velike koate ruke nisu ni maknule niti se tamne oi odvraale od konja. "Stare treba osloboditi njihova jada", nastavljao je Jodvjev otac. "Jedan hitac, snaan trijesak, moda jedna snana bol u glavi, i to je sve. To je bolje nego ukoena uda i bolni zubi." Billy Buck upade: "Oni imaju pravo da poivaju poto su cijeli ivot radili. Moda vole naprosto etati naokolo." Carl je uporno gledao mravog konja. "Ne moete danas ni zamisliti kako je Easter nekada izgledao", ree tiho. "Visok vrat, snana prsa, krasno tijelo. Mogao je preskoiti ogradu od pet poprenih greda, kao od ale. Pobijedio sam s njime na trkama kad mi je bilo petnaest godina. U svako sam vrijeme mogao za njega dobiti dvjesta dolara. Ne biste mogli ni zamisliti kako je bio lijep." On se prekinu jer je mrzio mekou. "Ali bi ga sada trebalo ustrijeliti", ree. "On ima prava na odmor", opet e Billy Buck. Jodvjevu ocu pade na pamet aljiva misao. On se obrati Gitanu. "Kad bi na kakvu obronku rasla unka i jaja, ja bih i vas poslao na pau", ree. "Ali ja sebi ne mogu priutiti da vam dadem pau u svojoj kuhinji." Smijao se toj primjedbi kad je s Billvjem Buckom iao prema kui. "Bilo bi dobro za sve nas kad bi unka i jaja rasli po obroncima." Jody je znao da otac trai gdje e zadati bol Gitanu. I s njime je to esto inio. Otac je znao svako mjesto u djeaku gdje e se neka rije zagnojiti. "On samo tako govori", ree Jody. "On ne misli ozbiljno ustrijeliti Eastera. On voli Eastera. To je bio prvi konj kojega je uope imao." Dok su tako stajali, sunce je zalo iza visokih planina a na ran se spustila tiina. Naveer kao da se Gitano osjeao nekako udomaeniji. Usnama proizvede neobian otar zvuk i isprui jednu ruku preko ograde. Stari mu se Easter ukoeno priblii a Gitano mu stade trljati mravi vrat pod grivom. "Svia li vam se?" tiho upita Jody. "Da ali ne vrijedi vie nita." Od kue se zau zvuk triangla. "To je veera", kliknu Jody. "Hajdemo gore na veeru." Dok su stupali prema kui, Jody ponovo opazi da je Gitanovo tijelo ravno kao tijelo mladia. Samo po nekoj trzavosti pokreta i vuenju peta moglo se vidjeti da je star. Purani su tekim lepetom uzlijetali na nie grane empresa kraj brvnare. Debela glatka maka s ranca prelazila je cestu nosei tako velika takora da mu se rep vukao zemljom. S obronaka je jo dopirao jasni zov prepelica. Jody i Gitano primakoe se stranjim stepenicama. Gospoa Tiflin proviri kroz vrata. "Ajde bre, Jody. Hodite unutra na veeru, Gitano." Carl i Billy Buck ve su poeli jesti za dugakim stolom to bijae prekriven navotenim platnom. Jody kliznu na svoju stolicu a da je nije ni pomaknuo, ali je Gitano i dalje stajao drei u ruci eir, sve dok Carl Tiflin nije uzdigao pogled i rekao: "Sjednite, sjednite. Bit e bolje da napunite trbuh prije nego krenete dalje." Carl se bojao da ne popusti i dopusti starcu da ostane, pa je stoga neprestano samog sebe podsjeao da to ne moe biti. Gitano poloi eir na pod i bojaljivo sjede za stol. Nije htio posezati za hranom. Carl mu ju je morao dodati. "Evo na, nakljukajte se." Gitano je jeo veoma polako, reui sitne komadie mesa i slaui male hrpice zgnjeena krumpira na svojem tanjiru. Carla Tiflina ta je situacija jo muila. "Zar nemate roaka u ovom kraju?" upita. Gitano odgovori malo ponosno: "Moj je svak u Montereyu. A imam ondje i neaka." "Eh, onda moete ii i ondje ivjeti." "Ja sam se ovdje rodio", ree Gitano s blagim ukorom u glasu. Jodyjeva majka doe iz kuhinje nosei veliku zdjelu pudinga od tapioke. Carl joj se obrati smijui se. "Jesam li ti rekao to sam mu kazao? Rekao sam, ako bi po obroncima rasla unka i jaja, ja bih mu dao da pase kao to pase stari Easter." Gitano je nepomino zurio u tanjir pred sobom. "Vjena je teta to ne moe ostati", ree gospoa Tiflin. "Sad mi samo jo i ti poni", ljutito e Carl. Kad su pojeli, Carl, Billy Buck i Jody odoe da malo posjede u dnevnoj sobi, a Gitano, bez rijei oprotaja ili hvale, proe kroz kuhinju te izae na stranja vrata. Jody je sjedio i potajno promatrao oca. Znao je kako je ocu muno pri dui. "Taj je kraj pun tih starih paisanosa", ree Carl Billyju Bucku. "To su vraki sposobni ljudi", uze ih Billy braniti. "Ti mogu raditi do vee starosti nego bijelci. Vidio sam jednoga od njih bilo mu je sto i pet godina, a jo je mogao jahati na konju. Neete vidjeti nijednog bijelog ovjeka Gitanove dobe koji bi mogao prevaliti pjeke dvadeset ili trideset milja." "Oh da, ilavi svakako jesu", priznade Carl. "No ujte, zar se i vi zalaete za njega? Sluajte, Billy", poe objanjavati, "ve imam dovoljno muke s tim kako da sprijeim da mi Talijanska banka ne podere taj posjed, a ne jo i da uzimam drugoga da ga hranim. To vi znate, Billy." "Svakako znam", ree Billy. "Kad biste bili bogati, bilo bi to neto drugo." "Tako je, a nije da on nema roaka kojima moe otii. Ima svakako i neake u samom Monterevu. Zato da ja vodim brigu o njemu?" Jody je mirno sjedio i sluao, a inilo mu se da uje blagi Gitanov glas i ono njegovo Ali ja sam se ovdje rodio", na to se nije dalo odgovoriti. Gitano je bio tajnovit kao i planine. Dokle si god mogao okom segnuti nizali su se gorski lanci, ali iza posljednjeg niza, koji se dizao visoko prema nebu, leala je velika nepoznata zemlja. A Gitano bijae star ovjek sve dok mu nisi zagledao umorne tamne oi. A straga u tim oima lealo je neto neznano. Nikada nije dosta rekao da bi se moglo pogoditi to je unutri, ispod tih oiju. Jody osjeti kako ga neto nevidljivo vue k brvnari. Kliznu sa stolice dok je jo otac govorio i neujno izie na vrata. No je bila veoma tamna i daleki su se tropoti jasno razabirali. S glavne ceste dopirao je preko breuljka zvuk praporaca na ormi sprege koja je vukla tovar drva. Jody je oprezno traio put preko mranog dvorita. Iz prozora sobice u brvnari dopirala je svjetlost. Kako je no bila tajnovita, tiho je priao prozoru i zavirio unutra. Gitano je sjedio u naslonjau za ljuljanje, leima okrenut prema prozoru. Desna mu se ruka polagano micala naprijed i natrag. Jody gurnu vrata i ue. Gitano se trgnu i uspravi te uhvativi komad jelenje koe pokua da je prebaci preko predmeta u svojem krilu, ali koa kliznu u stranu. Jody je zastao u strahopotovanju nad predmetom u Gitanovoj ruci krasnim, tankim, starinskim maem s pozlaenim balakom. Otrica se maa doimala kao tanka zraka tamna svjetla. Balak bijae izbuen bogato izrezbarenim ornamentom. "to je to?" upita Jody. Gitano ga samo pogleda sa zamjeravanjem u oima te pokupi spalu jelenju kou i vrsto zamota u nju krasnu otricu. Jody isprui ruku. "Zar ne mogu pogledati?" Gitanove su oi ljutito tinjale, i on odmahnu glavom. "Gdje ste ga dobili? Odakle je?" Gitano ga promotri dugim pogledom, kao da  razmilja. "Dobio sam ga od svog oca." "Eh, a odakle ga je on dobio?" Gitano spusti pogled na duguljasti zamotak u jelenovoj koi u svojoj ruci. "Ne znam." "Zar vam nikada nije rekao?" "Nije." "A to radite s njime?" Gitano ga pogleda malo iznenaeno. "Nita. Samo ga uvam." "Ne bih li ga mogao jo jednom vidjeti?" Starac polagano odmota sjajnu otricu i asak je okrenu tako da ju je obasjalo svjetlo fenjera. A tada je ponovo zamota. "Sada idi. elim spavati." Duhmio je u svjetiljku i ugasio je gotovo jo prije nego je Jody zatvorio vrata. Idui natrag prema kui, Jody je neto znao tanije od svega to je ikada znao: nikada ne smije ni pred kim govoriti o tome mau. Bilo bi neto strano ikomu o tome govoriti, jer bi se time razorilo neko krhko zdanje istine. Bila je to istina koju bi dioba mogla razoriti. Na putu preko mranog dvorita Jody proe kraj Billvja Bucka., "Pitaju gdje si", ree Billy. Jody se uulja u dnevnu sobu, a otac se okrenu prema njemu. "Gdje si bio?" "Samo sam iao da vidim je li se uhvatio koji takor u moju novu stupicu." "Vrijeme je da ide spavati", ree otac. Ujutro je Jody bio prvi na doruku. Zatim je doao otac i konano Billy Buck. Gospoa Tiflin naviri se iz kuhinje. "A gdje je starac, Billy?" upita ona. "Mislim da je ietao malo", odgovori Billy. "Zavirio sam u njegovu sobu, ali ga ondje nema." "Moda je ve rano krenuo u Monterey", ree Carl. "Dugaak je to put." "Nije", objasni Billy. "Vrea mu je u sobici." Poslije doruka Jody se uputi do brvnare. Muhe su se zaletavale amotamo u sunanom svjetlu. Toga se jutra ran inio nekako osobito tih. Kad je bio siguran da ga nitko ne promatra, Jody pohrli u sobicu i zaviri u Gitanovu vreu. U vrei je bio rezervni par dugakih pamunih gaa, rezervne platnene plave hlae i tri para iznoenih arapa. Niega drugog nije bilo u vrei. Jodvja stee jedak osjeaj samoe. Polagano se uputi natrag prema kui. Otac je stajao na ulaznom trijemu i razgovarao s gospoom Tiflin. "Mislim da je stari Easter konano uginuo", ree. "Nisam ga vidio da silazi na vodu s ostalim konjima." Polovicom jutra dojae Jess Tavlor sa ranca gore na brdu. "Nisi valjda prodao onu tvoju staru sivu mrcinu, je li, Carl?" "Naravno da nisam. Zato?" "Eh", ree Jess. "Bio sam jutros rano vani i vidio neto neobino. Vidio sam nekakva starca na staru konju, bez sedla, samo s komadom konopa kao uzdom. Uope nije iao cestom. Sijekao je ravno kroza ikaru. Mislim da je imao sa sobom puku. Barem sam vidio kako se neto svjetluca u njegovoj ruci." "To je stari Gitano", ree Carl Tiflin. "Pogledat u nije li nestala koja od mojih puaka." On nestade u kuu na nekoliko trenutaka. "Ne, sve su ovdje. Kojim je smjerom iao, Jess?" "Pa to je ba ono neobino. Usmjerio je ravno natrag, u brda." Carl se nasmija. "Nikada nisu prestari za krau", ree. "Mislim da je naprosto ukrao starog Eastera." "Hoe li za njim u potjeru, Carl?" "Ni govora. Barem mi je pritedio trud da zakopam tog konja. Rado bih znao odakle mu puka. I rado bih znao to hoe tamo?" Jody se udalji kroz povrtnjak prema rubu ikare. Pogledom je pretraivao visoke planine: greben za grebenom, a tamo na kraju lei ocean. Jedan mu se asak priini da razabire nekakvu crnu taku kako pue uz najdalji greben. Mislio je na ma i na Gitana. I mislio je na velike planine. Neka ga enja pomiluje, a taj je osjeaj bio tako snaan da je poelio da zaplae kako bi ga istjerao iz prsiju. Legao je na zelenu travu blizu okrugle kace i ruba ikare. Prekrivi oi ukrtenim rukama, podugo je tako leao, sav ispunjen rieiskazanom tugom. III OBEANJE Usred jednoga proljetnog poslijepodneva mali je Jody stupao vojnikim korakom po cesti obrubljenoj ikarom prema svojem roditeljskom rancu. Udarajui koljenom o zlatnoutu kanticu za mast u kojoj je nosio sebi ruak u kolu, zamiljao je dobar veliki bubanj, a jezikom je otro lepetao o zube oponaajui svirku malih bubnjeva i po koju trublju. Ostali lanovi etice, koji su tako junaki stupali s njime od kole, razili se malo prije po pojedinim udolinicama i udarili kolnim putovima prema svojim ranevima. Sada je Jody stupao naoko sam, visoko diui koljena i lupajui nogama; ali je za njim stupala zamiljena vojska s velikim stjegovima i maevima, neujna ali pogubna. Poslijepodne se osulo zelenilom i zlatom proljea. Ispod rairenih grana hrastovih stabala rasle biljke blijede i visoke, a breuljke pokrila mekana i gusta trava. Grmlje se kadulje sjalo novim srebrnim liem, a hrastovi se zaodjeli zlatnozelenim kukuljicama. Nad breuljcima je lebdio tako svje miris da su se konji na zaravancima jogunasto zaletavali upropanj, a tada se opet zaustavljali nekako zaueni; jaganjci, pa ak i stare ovce, neoekivano su poskakivali uvis i doekivali se na ukoene noge i opet pasli dalje; mladi nespretni telii busali se glavama pa se odmicali i opet busali,. Dok je siva i neujna vojska stupajui prolazila pod vodstvom Jodyja, ivotinje bi prestajale pasti ili prekidale igru i promatrale je kako prolazi. Jody se odjednom zaustavi. Siva vojska stade, smuena i nestrpljiva. Jbdy se spusti na koljena. Vojska asak popostade u dugakim, nesigurnim redovima, a tada se s tihim uzdahom aljenja vinu uvis u obliku lagane sive maglice i ieznu. Jody je naime opazio kako se ispod praine na cesti miu roii na glavi rogatog gutera. Zaprljana mu ruka poletje naprijed i zgrabi bodljikavi vijenac i vrsto ga stegnu dok se ivotinjica opirala. Jody tada okrenu gutera na lea, izloivi mu blijedouti trbuh. Kaiprstom mu poe njeno milovati vrat i prsa dok se guter nije smirio, dok mu se oi nisu sklopile i on se sav opustio i zaspao. Jody otvori svoju kanticu za ruak i stavi u nju svoju prvu lovinu. Sada se micao dalje lako prignutih koljena i pogrbljenih plea; bose mu noge bijahu mudre i neujne. U desnoj mu se ruci stvorila dugaka siva puka. ikara du ceste nemirno je oivjela novim i neoekivanim stanovnitvom sivim tigrovima i sivim medvjedima. Lov je bio veoma dobar, jer dok je Jody stigao do mjesta gdje se cesta odvaja i gdje je na stupu stajao potanski sandui, ulovio je jo dva rogata gutera, etiri mala zelena gutera, jednu bjelouku, esnaest utokrilih skakavaca i jednoga smeeg vlanog dadevnjaka ispod nekog kamena. To je drutvance sve nesretno krabalo po limenoj stijenki njegove kantice za ruak. Na odvojku ceste puka se rasplinula a tigrovi i medvjedi ieznuli s obronaka. ak i vlane ivotinje, kojima je bilo tako neudobno u kantici za ruak, prestale su za njega postojati, jer je crvena metalna zastavica na potanskom sanduiu stajala uspravno, u znak da unutri ima pote. Jody odloi svoju kanticu na zemlju i otvori sandui. Unutri je bio katalog neke trgovake kue i primjerak Salinskog tjednika. On opet zatvori sandui, podie svoju kanticu i otkasa preko hrpta breuljka dolje u udolinu ranca. Protra kraj staje i potroena stoga sijena, pa brvnare i empresa. Buno uletje na prednja vrata stambene zgrade viui: "Majko, majko, evo kataloga!" Gospoa je Tiflin stajala u kuhinji i licom grabila kiselo mlijeko u platnenu vreicu. Ona odloi posao i oplahnu ruke pod pipom. "Evo me u kuhinji, Jody, ovdje sam." On uletje u kuhinju i buno odloi svoju kanticu na praonik. "Evo ga. Smijem li otvoriti katalog, majko?" Gospoa Tiflin ponovo uhvati licu i vrati se opet svojem poslu oko pripremanja sira. "Nemoj ga izgubiti, Jody. Otac e svakako htjeti da ga vidi." licom ostrue ostatke mlijeka u vreicu. "Oh, Jody, otac eli da s tobom govori prije nego to se prihvati svojih kunih poslova." Mahnuvi rukom otjera muhu koja je kruila oko vreice za pravljenje sira. Jody prestraeno zaklopi novi katalog. "Majko?" "Zato nikada ne slua? Kaem ti da otac eli s tobom govoriti." Djeak oprezno odloi katalog na dasku praonika. "Zar ti je li zbog neega to sam poinio?" Gospoa se Tiflin nasmija. "Uvijek ima lou savjest. Sto si uinio?" "Nita, majko", ree djeak nesigurno. Ali se nije mogao sjetiti, a bijae i nemogue znati koje bi se djelo moglo kasnije prikazati kao zloin. Majka objesi nabreklu vreicu o avao da se cijedi u praonik. "Rekao je samo da eli s tobom govoriti kad doe kui. Negdje je dolje kod staje." Jody se okrenu te izae na stranja vrata. No kad je uo kako majka otvara kanticu za ruak te kako se zagrcnula od srdbe, neko ga sjeanje podbode, i on pojuri prema staji, svjesno preuvi ljutit glas koji ga je dozivao iz kue. Carl Tiflin i Billy Buck, pomonik na rancu, stajahu uz ogradu donjeg obora. Oba su se jednom nogom odupirali na najdonju preku ograde i s oba lakta podboili na najgornju preku. Razgovarali su polako i neodreeno. U oboru je pol tuceta konja zadovoljno cupkalo slatku travu. Kobila Nellie stajala je leima prema vratima i trljala bedra o snani dovratak. Jody se primicao s osjeajem nesigurnosti. Vukao je jednu nogu kako bi izazvao dojam velike nevinosti i nehajnosti. Kad je stigao do njih dvojice, stavi jednu nogu na najdonju preku te i sam poe gledati u obor. Mukarci se pogledae ispod oka. "Htio sam s tobom govoriti", ree Carl strogim glasom, koji je primjenjivao kod djece i ivotinja. "Da, oe", ree Jody s osjeajem krivnje. "Billy mi, evo kae da si se valjano brinuo za ponija prije nego je uginuo." Nije prijetila nikakva kazna. Jody se osmjeli. "Da, oe, jesam." "Billy kae da ima dobru, strpljivu ruku za konje." Jody osjeti kako ga je zalio osjeaj topla prijateljstva za Billyja Bucka. "Vjebao je ponija jednako dobro kao i ma tko drugi koje sam vidio." , Tada Carl Tiflin postepeno prijee na stvar. "Kad bi mogao imati drugog konja, bi li radio za nj?" Jody sav zadrhta. "Bih, oe." "Eh, onda dobro pazi. Billy kae da je najbolji nain da stekne iskustvo s konjima, ako uzgoji drijebe." "To je jedini valjan nain", upade Billy. "Dakle, pazi dobro, Jody", nastavi Carl. "Jess Taylor na rancu gore na brijegu ima lijepa pastuha, ali to stoji pet dolara. Ja u izdati taj novac, ali ti e ga morati odraditi tokom ljeta. Hoe li?" Jody osjeti kako mu se nutrina stee. "Hou, oe," ree tiho. "I da mi se onda ne tui! I da ne zaboravlja kad ti se kae da neto uradi!" "Da, oe." "U redu dakle. Sutra ujutro odvest e Nellie gore na brijeg k pastuhu. A morat e i pripaziti na nju dok se ne odrijebi." "Da, oe." "A sada e biti bolje da se pobrine za pilie i drva." Jody se brzo pokupi. Prolazei iza Billyja Bucka gotovo da nije ispruio ruku da bi mu dotaknuo noge u plavim platnenim hlaama. U hodu poe malo zanositi ramenima od same zrelosti i osjeaja vanosti. Svojeg se posla prihvatio ozbiljnije no ikada. Te veeri nije istresao kantu zrnja piliima sve na jednu hrpu, tako da bf morali skakati jedan preko drugoga i boriti se da ga se domognu. Ne, prosuo je zrnje tako na iroko i tako paljivo da ni same kokoi nisu mogle sve pronai. A u kui, poto je sasluao majino jadanje nad djeacima koji pune svoje kantice za ruak sluzavim, uguenim gmizavcima i kukcima, on obea da to vie nikada nee initi. Doista, Jody je osjeao da su sve takve ludorije nestale u prolosti. On je sad ve previe odrastao a da bi ikada vie stavljao abe u svoju kanticu za ruak. Donio je toliko drva i tako ih visoko naslagao da je majka hodala po kuhinji strepei da se na nju ne srui lavina hrastovih drva. Kad je sve obavio, kad je pokupio jaja koja su ve tjedne i tjedne leala sakrivena, Jody se opet uputio dolje mimo empres pa mimo brvnaru prema oboru. Tusta aba krastaa, koja ga je gledala ispod korita za napajanje stoke, nije kod njega izazvala uope nikakav uzbudljiv dojam. Carl Tiflin i Billy Buck nisu bili nigdje na vidiku, ali po zveckanju kovine na drugom kraju staje Jody je znao da se Billy Buck upravo sprema da pomuze krave. Ostali su konji pasli prema gornjem rubu obora, ali se Nellie jo nemirno eala o dovratak. Jody joj se polako priblii govorei: "Taaako, curo, taaako, Nellie." Kobila pakosno strignu uima, iskesi ute zube i okrenu glavu prema njemu: oi joj bijahu staklenaste i bijesne. Jody se pope na vrh ograde, ovjesi noge na drugu stranu te stade oinski odozgo promatrati kobilu. Dok je tako sjedio, primakla se veer. imii i none laste prelijetali su zrakom amotamo. Billy Buck, idui prema kui s punim vedrom mlijeka, opazi Jodyja pa zastade. "Dugo je to ekati", ree blago. "Strano e se zamoriti ekajui." "Ne, neu, Billy. Koliko e trajati?" "Gotovo godinu dana." "Eh, neu se zamoriti." Kod kue prodorno zajei triangl. Jody se spusti s ograde i krenu kraj Billyja Bucka u kuu na veeru. ak je i ispruio ruku i uhvatio vjedricu s mlijekom da je pomogne nositi. Sutradan poslije doruka Carl Tiflin smota novanicu od pet dolara u komad novinskog papira i prikopa taj zamotak pribadaom u dep na prsima Jodyjeva overalla. Billy Buck stavi kobili Nellie ular na glavu i izvede je iz obora. "Pazi sada", upozori ga. "Dri je na kratko ovdje, tako da te ne moe ugristi. Sva je luda." Jody uhvati za sam koni dio ulara te krenu uzbrdo prema rancu gore na hrptu brijega, a Nellie je iza njega poskakivala i neprestano se trzala. Na panjacima du puta klasovi su se divlje zobi upravo izvijali iz pazuha svojih listova. Toplo je jutarnje sunce tako slatko sjalo Jodyju na lea da je usprkos svojoj zrelosti bio prisiljen da tu i tamo uini ozbiljan skok ukoenih nogu. S ograda se javljali sjajni crni kosovi svojim ljupkim zovom. eve cvrkutale i uborile poput vode, a gugutke se glasale svojim zovom suzdrane alosti. Na poljima sjedili divlji kunii i sunali se, i samo su im razmaknute ui provirivale iznad vrkova trave. Nakon jednog sata neprestana uspona Jody zaokrenu na uski put koji je vodio uz strmiji breuljak do ranca gore na grebenu. Ve se mogao razabirati crveni krov staje iznad hrastovih stabala i uti jednolian lave psa blizu kue. Nellie se iznenada trgnu natrag i malne oslobodi. Iz  smjera staje Jody zau prodoran zvidav njisak i trijesak o drvo, a zatim viku nekog ovjeka. Nellie se propinjala i njiskala. Kako Jody nije isputao povodac, ona se zaleti prema njemu iskeenih zubiju. On brzo ispusti konop i brebolje ukloni se s puta u grmlje. Gore ispod hrastova ponovo se zau prodoran njisak, a Nellie mu odgovori. Topui kopitima o zemlju pojavi se pastuh i pojuri niz brdo vukui za sobom otrgnuto ue ulara. Oi su mu se grozniavo krijesile. irom rastvorene i napete nozdrve bile mu crvene kao plamen. Crna, glatka dlaka sjala mu se na suncu. Pastuh je dojurio tako brzo da se nije mogao zaustaviti kad je stigao do Nellie. Kobili ui strignu natrag; ona se u trenu okrenu i ritnu prema njemu dok je prolazio. Pastuh se naglo okrenu i propnu. Prednjim kopitom udari kobilu, i dok je ona jo teturala pod tim udarcem, on je zubima epa za vrat i ugrize do krvi. U asu, se Nellino raspoloenje izmijeni. Ona postade koketno enstvena. Usnama mu stade cupkati svedeni vrat. Zatim mu se primaknu i stade se ramenom trljati o njegovo rame. Jody je stajao napol skriven u ikari i promatrao. Uto zau iza sebe korak konja, ali prije nego se mogao okrenuti neka ga ruka zgrabi za naramenice overalla i podignu sa zemlje. Jess Taylor stavi djeaka iza sebe na konja. "Mogao si stradati", ree. "Sundog je koji put sam avo. Pretrgnuo je konop i sunuo na vrata." Jody je mirno sjedio, no zaas viknu: "On e je ozlijediti, ubit e je! Otjerajte ga!" Jess se nasmija. "Nee joj biti nita. Moda je bolje da sie i skoi malo gore u kuu. Moda e ti dati gore komad kolaa." Ali Jody odmahnu glavom. "Ona je moja, i drijebe e biti moje. Ja u ga uzgojiti." Jess kimnu glavom. "Da, tako i valja. Carl kadto ima razboritih misli." Malo kasnije je opasnost minula. Jess skinu Jodyja s konja i onda uhvati pastuha za pretrgnuto ue. On odjaha naprijed a Jody ga je slijedio vodei Nellie. Tek poto je otkopao dep i predao pet dolara i poto je pojeo dva komada pite, Jody krenu kui. Nellie ga je posluno slijedila. Bila je tako mirna da se Jody popeo na neki panj i vei dio puta kui projahao. Onih pet dolara koje je otac predujmio svedoe Jodyja na pravo kmetstvo za sav preostali dio proljea i ljeta. Kad se kosilo, on je upravljao velikim grabljama. Vodio je konja koji je vukao sprene vile, a kad je stigao stroj za pravljenje bala, on je opet tjerao konja koji je stupajui u krugu tlaio bale. Uz to ga je Carl Tiflin nauio jo i musti krave i dao mu da timari jednu, tako da je veerom i jutrom imao jo po jedan posao vie. Smea kobila Nellie ubrzo postade nekako sama sobom zadovoljna. Kad bi hodala po obroncima, koji su se poeli zlatiti, ili obavljala lagane poslove, usne bi joj se krivile u neprestanom ispraznom smijeku. Kretala se polagano, s mirnom vanosti kakve carice. Kad bi je upregli s drugim konjima, vukla bi jednoliko i ravnoduno. Jody bi je svaki dan prigledavao. Prouavao ju je kritinim okom, ali nije opaao ba nikakvih promjena. Jednog poslijepodneva Billy Buck nasloni vile za gnoj o zid staje. Otpusti pojas i gurnu u hlae okrajak koulje te ponovo pritegnu pojas. Iz vrpce na eiru izvadi slamicu i stavi je u kut usta. Jody, koji je vani pomagao velikom ozbiljnom psu Doubletree Muttu da iskopa bisagaa, uspravi se kad je Billy laganim korakom izaao iz staje. "Hajdmo gore da pogledamo Nellie", predloi Billy. Jody odmah izjednai svoj korak s njegovim. Doubletree Mutt promatrao ih je preko ramena; zatim poe opet bijesno kopati, reui i lajui krotko i otro da pokae kako je bisaga malne ve uhvaen. Kad je ponovo pogledao preko ramena i vidio da to ni Jodyja ni Billa ne zanima, on se krzmajui pope iz rupe i krenu za njima uzbrdo. Divlja je zob dozrijevala. Svaki se klas otro po vio pod svojim teretom zrnja a trava se ve dosta osuila, pa je utala dok su Jody i Billy kroz nju koraali. Na po puta uz breuljak ugledae Nellie i zelenka Petea kako cupkaju klasje divlje zobi. Kad su se pribliili, Nellie ih pogleda, strignu uima natrag i poe buntovno zamahivati glavom goredolje. Billy joj pristupi, stavi joj ruku pod grivu i potapa vrat, dok joj se ui nisu opet naulile i ona mu stala usnama njeno cupkati koulju. Jody upita: "Misli li da e ona uistinu imati drijebe?" Billy zavrnu kobili kapke s oiju uhvativi ih palcem i kaiprstom. Opipa joj donju usnu i prstima ispita crno, konato vime. "Ne bi me zaudilo", ree. "Ali se nije uope izmijenila. Ve je prolo tri mjeseca." Billy protrlja kobili plosnato elo zglobom prsta, a ona zarza od zadovoljstva. "Rekao sam ti da e se zamoriti ekanjem. Jo pet mjeseci nee vidjeti ni znaka, a jo je najmanje osam mjeseci dok se odrijebi, tamo negdje u sijenju." Jody duboko uzdahnu. "To je dugo, zar ne?" "A onda e trebati jo dvije godine prije nego ga moe jahati." Jody kliknu sav oajan: "Pa ve u biti odrastao." "Jest, jest, bit e ve starac", naali se Billy. "to misli, kakve e boje biti drijebe?" "Pa to ne moe nikada rei. Pastuh je crn, a kobila je smea. drijebe moe biti crno ili smee, ili sivo ili areno. To se ne moe rei. Koji put crna kobila moe imati i bijelo drijebe." "Eh, nadam se da e biti crno i pastuh." "Ako bude pastuh, morat emo ga ukopiti. Otac ti ne bi dopustio da ima pastuha." "Moda i bi", ree Jody. "Mogao bih ga odgojiti da ne bude pakostan." Billy nakubi usne a slamica mu iz kuta usana kliznu u sredinu usta. "Pastuhu ne moe nikada vjerovati", ree kritiki. "Samo se tuku i izazivaju neprilike. Kad ih spopadne udno raspoloenje, nee da rade. Uznemiruju kobile a konjima zagoravaju ivot. Otac ti ne bi dao drati pastuha." Nellie se pomalo odmicala cupkajui poluosuenu travu. Jody oguli zrnje s vlati trave i baci ga u zrak tako da su iljate pernate sjemenke poletjele kao strelice. "Reci mi kako e to biti, Billy. Je li isto onako kao kad se krave tele?" "Jest, tako nekako. Samo su kobile malo osjetljivije. Koji put mora biti uz nju da joj pomogne. A koji put, ako poe naopako, mora ..." Zastao je. "Mora to Billy?" "Mora isjei drijebe na komade da ga izvadi, inae e kobila uginuti." "Ali ovaj put nee biti tako, zar ne Billy?" "Oh, ne. Nellie je ve imala dobru drebad." "Smijem li i ja prisustvovati, Billy? Hoe li me sigurno zvati?" "Svakako, zvat u te. Naravno da hou." "Reci mi kako e to biti." "Pa, vidio si kako se krave tele. To ti je gotovo isto. Kobila poinje stenjati i napinjati se, a onda, ako je dobar, ispravan porod, pojavi se glava i prednje noge a prednja kopita probiju rupu isto onako kao i kod telia. I drijebe poinje disati. Dobro je biti prisutan, jer ako mu noge ne lee ispravno, moda ne moe probiti posteljicu, pa bi se moglo uguiti." Jody se snopiem trave lupkao po nogama. "Onda emo morati biti uz nju, zar ne?" "On, svakako emo biti." Okrenuli su se i polako sili niz breuljak prema staji. Jodvja je muilo neto to je morao rei, iako nije elio. "Billy", zapoe sav nesretan, "Billy, ti nee dati da se neto dogodi drebetu, zar ne?" Billy je znao da on misli na rieg ponija Gabilana kako je uginuo od gunturaa. Billy je znao da je dotada bio nepogreiv, a da sada moe i da naini pogreku. To mu je saznanje oduzimalo nekadanju sigurnost. "To ne mogu rei", kaza otresito. "Svata se moe dogoditi, a da ne bude moja pogreka." Pekao ga je gubitak ugleda, pa stoga ree neprijazno: "Ja u uiniti sve to znam, ali ne obeavam. Nellie je dobra kobila. Odrijebila je dosada ve dobru drebad, pa bi tako trebalo i ovaj put." I ostavi Jodyja i povue se u komoru za ormu kraj staje, jer su mu osjeaji bili povrijeeni. Jody je esto navraao do ruba ikare za kuom. Voda je s izvora tekla u tanku mlazu kroz zaralu eljeznu cijev u staru zelenu kacu. Ondje gdje se voda prelijevala preko ruba kace na zemlju, rasla je krpica vjeno zelene trave. ak i ljeti, kad su breuljci bili ispreni i smei, ta se krpica uvijek zelenjela. Cijele se godine tihim uborom voda izlijevala u kacu. To je mjesto s vremenom postalo sredinja taka za Jodyja. Kad bi ga kaznili, svjea bi ga zelena trava i ubor vode umirili. Kad bi bio opak, kod ikare bi ga napustila jetka kiselina pakosti. Kad bi sjedio u travi i sluao romon vode, sve bi se pregrade, koje bi mu u dui podigao kruti dan, naprosto poruile. Crni pak empres kod brvnare bijae mu isto toliko nemio koliko mu kaca za vodu bijae draga; jer do toga bi stabla prije ili kasnije dolazile sve svinje da ih zakolju. I klanje svinja imalo je dodue svojih ari s onom drekom i krvlju, ali bi Jodvju tada srce tako brzo udaralo da bi ga boljelo. Poto bi svinje ourili u velikom eljeznom kotlu na tronoku, a koa im bila ostrugana i bijela, Jody bi morao otii do kace s vodom da malo posjedi u travi, dok mu se srce ne bi opet smirilo. Kaca s vodom i crni empres bijahu opreke i neprijatelji. Kad ga je Billy ostavio i ljutito otiao, Jody se uputi gore prema kui. Putom je mislio na Nellie i na malo drijebe. Iznenada opazi da se nalazi pod crnim empresom, i to ba pod samim visokim drvenim nogarima gdje su se vjeale svinje. Rukom ukloni svijetloplavu kosu s ela i pojuri dalje. inilo mu se da to ne ukazuje na dobro to misli na svoje drijebe ba na mjestu gdje se kolje, pogotovu nakon onoga to mu je Billy rekao. Da bi osujetio nepovoljan ishod toga loeg stjecaja okolnosti, on brzo proe mimo kuu pa kroz kokoinjak i kroz povrtnjak dok na kraju ne stie do ruba ikare. Sjeo je na zelenu travu. Do ui mu je dopiralo grgotanje vode. Zagledao se preko gospodarskih zgrada i dalje u oble breuljke, rodne i poutjele itom. Mogao je vidjeti i Nellie kako pase na obronku. Kao uvijek, njegovo je omiljelo mjesto uz vrelo iskljuilo vrijeme i daljinu. U duhu je gledao crno, dugonogo drijebe kako gurka glavom Nellie u slabine traei mlijeka. A onda je opet vidio sebe kako privikava poodraslog konjica na povodac. Za svega nekoliko trenutaka taj je drepi izrastao u predivnu ivotinju sa snanim prsima, s vratom visokim i svedenim poput vrata morskog konjica, i s repom koji je palucao i prelijevao se poput crna plamena. Taj je konj straan prema svakomu, osim prema Jodvju. Pred kolom djeaci moljakaju da smiju malo pojahati, a Jody im sa smijekom doputa. No tek to uzjau, crni ih demon zbaci. Eh, to je za njega ime Crni Demon. Rominjava voda i trava ,i sunano svjetlo vratie se na asak, a zatim ... Pokadto nou ljudi na ranevima, sigurni u svojim posteljama, uju gromoglasan topot kopita u prolazu. Govore: "To je Jody na Demonu. On opet pomae erifu." I tada... U areni za rodeo u Salinasu uta praina ispunja zrak. Najavljeno je natjecanje u hvatanju goveda lasom. Kad Jody dojae na vrancu do ulaza za natjecatelje, ostali natjecatelji samo slijeu ramenima i odustaju da se takmie za prvo mjesto, jer je veoma dobro poznato da Jody i Demon mogu mnogo bre lasom uhvatiti i oboriti bika nego to to mogu dva uvjebana ovjeka zajedno. Jody vie nije djeak, a Demon nije vie konj. Njih dvojica zajedno jedno su slavno jedinstveno bie. I zatim... Predsjednik im pie pismo i moli ih da pomognu uhvatiti nekog lopova u Washingtonu ... Jody se udobno namjesti na travi. Mali je potoi izvorne vode tiho rominjao u kacu obraslu mahovinom. Godina je polako odmicala. Nebrojeno je ve puta Jody smatrao svoje drijebe izgubljenim. S kobilom se nije deavala nikakva promjena. Carl Tiflin jo ju je uprezao u lagana kola, ili je vukla velike grablje i zaprene vile, kad se sijeno spremalo u pojatu. Proe ljeto, a i topla, vedra jesen. A tada se po tlu stadoe kovitlati mahniti jutarnji vjetrovi, u zraku se pojavi neka studen, a divlja loza poprimi crvenu boju. Jednog rujanskog jutra, kad je Jody pojeo svoj doruak, majka ga pozva u kuhinju. Lijevala je vrelu vodu u kabao pun suhih mekinja i smijeala gustu kau koja se puila. "Da, majko?" upita Jody. "Evo, gledaj kako ja to radim. To e odsada ti morati raditi svako jutro." "A to je to?" "To ti je topla kaa za Nellie. To e je krijepiti." Jody protre elo zglobom prsta. "Je li zdrava?" upita bojaljivo. Gospoa Tiflin odloi kotli i stade mijeati kau velikom drvenom kuhaom. "Naravno da je zdrava, samo odsada mora na nju bolje paziti. Evo, odnesi joj ovaj zajutrak!" Jody uhvati kabao i pohrli mimo brvnaru i mimo staju, a teki ga je kabao udarao po koljenima. Naao je Nellie kod korita za napajanje. Igrala se vodom pravei valove i zamahujui glavom tako da je voda pljuskala preko ruba na zemlju. Jody se pope preko ograde i stavi kraj kobile kabao s kaom koja se puila. Zatim se odmaknu korakdva natrag da je pogleda. Doista, izmijenila se. Trbuh joj je nabreknuo. U hodu je nogama mekano dodirivala zemlju. Kobila zagnjuri njuku u kabao i stade pohlepno gutati vrui zajutrak. A poto je pojela i nosom jo malo gurkala kabao po tlu, mirno je pristupila Jodyju i stala trti obraz o njega. Iz komore za ormu izie Billy Buck te mu pristupi. "Brzo pone kad jednom pone, zar ne?" "Zar je to poelo odjednom?" "Ah, ne, samo si ti neko vrijeme prestao promatrati." On povue glavu kobile prema Jodyju. "A bit e i dobra. Vidi kako su joj oi prijazne! Neke kobile postanu opake, ali kada postanu dobre, onda svakoga vole." Nellie proturi glavu Billyju ispod pazuha te stade trljati vrat provlaei ga amotamo izmeu njegove miice i tijela. "Pazi da sada s njom osobito lijepo postupa", upozori Billy. "Koliko jo?" upita Jody bez daha. Billy poe apatom brojati na prste. "Kakva tri mjeseca", ree glasno. "Tano se ne moe kazati. Koji put je jedanaest mjeseci tano na dan, ali moe biti i dva tjedna prije ili mjesec dana kasnije, a da nita ne smeta." Jody upre pogled u zemlju. "Billy", poe nemirno, "Billy, ti e me zvati kad se bude raalo? zar ne? Pustit e me da budem prisutan, hoe li?" Billy griznu vrak Nellina uha prednjim zubima. "Carl kae da eli da pone sasvim od poetka. To je i jedini nain da naui. Nitko ti ne moe nita rei. Kako je ono moj otac uinio sa mnom zbog gunja pod sedlom. Bio je dostavlja dravne pote kad sam ja bio tako velik kao ti, i ja sam mu malo pomagao. Jedan sam dan ostavio nabor u svojem gunju ispod sedla, pa se konju od trenja napravila rana na hrptu. Otac me uope nije izgrdio. Ali naredno jutro natovario je na me sedlo od dvadeset kila. Morao sam voditi konja i po suncu nositi to sedlo preko cijelog brijega. Umalo to nisam lipsao. Vie nikad nisam ostavio nabore u gunju. Nisam naprosto mogao. I odonda nisam nikada vie u ivotu stavljao gunj na konja, a da pri tom ne bih osjetio ono sedlo na svojim leima." Jody isprui ruku i uhvati Nellie za grivu. "Ti e mi rei sve to moram initi, je li? Ti sigurno zna sve o konjima?" Billy se nasmija. "Pa ja sam ve i sam napol konj, zna", ree. "Majka mi je umrla kad sam se rodio, a kako je moj otac bio dravni potar u brdskom kraju, a krava gotovo nigdje nije bilo, to mi je naprosto davao kobilje mlijeko." Uozbiljivi se nastavi: "A konji to znaju. Zar ti to ne zna, Nellie?" Kobila okrenu glavu i asak mu pogleda ravno u oi, a takvo to konji zapravo nikada i ne ine. Billy je sada bio ponosan i pun samopouzdanja. Poe se malo razmetati: "Pobrinut u se da dobije dobro drepe i da pone kako valja. I bude li inio sve onako kako ti kaem, imat e najboljeg konja u cijelom kraju." Jody osjeti neku toplinu i ponos toliki ponos da je, vraajui se kui, savijao noge i zanosio pleima kako to ine jahai. I pri tom je aptao: "Heeej, ti, Crni Demone! Lake malo, i ne dri noge na zemlji!" Zima je naglo navalila. Nekoliko, uvodnih estokih pljuskova s vjetrom, a zatim gusta, jednolika kia. Breuljci su poeli gubiti svoje utilo i tamnjeti od vode, a zimski potoci poee buiti niz kotline. Posvuda su nicali vrganji i divlje peurke, a prije Boia proviri mlada trava. Ali te godine Boi nije za Jodvja bio najvaniji dan. Onaj neki neodreeni dan u sijenju postao je za njega osovina oko koje su se okretali mjeseci. Kad je dola kia, stavio je Nellie u njezin pregradak u staji i svako joj jutro donosio toplu hranu, oeao je i oetkao. Kobila je tako silno krupnjela da se Jody uznemirio. "Pa ona e se raspuknuti", potui se Billyju. Billy poloi svoju snanu etvrtastu ruku na nabrekli trbuh kobile. "Popipaj ovdje", ree mirno. "Moe ve osjeati kako se mie. Mislim da bi se iznenadio kad bi bili dvojci drepii." "To valjda ne misli", viknu Jody. "Ti ne misli da e biti dvojci, zar ne, Billy?" "Ne, ne mislim, ali dogaa se ipak, koji put." Prva dva tjedna u sijenju kia je neprestano padala. Kad nije bio u koli, Jody je provodio najvei dio vremena u II pregratku uz Nellie. Dvadeset puta na dan stavljao bi joj ruku na trbuh da osjeti kako se drijebe mie. Nellie je postajala sve njenija i prijaznija prema njemu. Trljala bi o njega njuku, a kad bi stupio u staju, tiho bi zanjitila. Jednog dana Carl Tiflin doe u staju s Jodvjem. S udivljenjem je gledao pomno njegovanu smeu dlaku kobile i pipnuo joj vrsto meso na rebrima i pleima. "To si valjano uradio", ree Jodvju. A to bijae najvea nagrada koju je on uope znao dati. Jo je sate i sate Jody bio sav pijan od ponosa. Najposlije osvanu i 15. sijenja, ali drebeta ne bijae. Doe i 20. sijenja, i Jodvju se u elucu zgvali gruda straha. "Je li sve kako treba?" upita Billvja. "Oh, svakako." I opet bi pitao: "Jesi li siguran da e sve biti kako treba?" Billy pogladi kobili vrat. Ona nemirno strese glavom. "Rekoh ti da nije uvijek u isto vrijeme, Jody. Treba samo da eka." Kad je doao konac mjeseca a jo uvijek nita, Jody se sav usplahiri. Nellie je toliko okrupnjela da je teko disala; ui su joj bile posve skupljene i nauljene kao da je boli glava. Jody je nemirno spavao, snovi mu postali bunovni. U noi drugog veljae on se probudi plaui. Majka mu do viknu: "Jody, ti sanja. Probudi se i poni iznova." Ali je Jody bio pun uasa i oaja. Leao je mirno nekoliko trenutaka ekajui da majka opet zaspi, a onda se brzo odjenuo i bosonog se iuljao iz kue. No bijae crna, tamna neprobojna. Sipila je sitna kia. Iz mraka se pojavi empres i brvnara pa opet, sve utonu u mrak. Vrata na staji kripnue kad ih je otvorio, a to se po danu nije nikad deavalo. Jody pristupi jaslama i nae fenjer i limenku sa ibicama. Zapali stijenj i krenu niz dugaki, slamom posuti prolaz do Nellina pregratka. Kobila je stajala uspravno. Cijelo joj se tijelo ljuljalo s jedne strane na drugu. Jody je zovnu: "Tako, Nellie, taaako, Nellie", no ona se ne prestade ljuljati niti se ogleda. Kad je stupio u pregradak i dirnuo joj rame, ona zadrhta pod njegovom rukom. Uto se gore iz sjenika tik nad pregratkom zau glas Billvja Bucka: "Jody, to to tamo radi?" Jody se trgnu natrag i uperi pogled pun jada gore prema gnijezdu u sijenu gdje je Billy leao. "Misli li da je zdrava?" "Pa svakako, mislim da jest." "Ti nee dopustiti da se ita dogodi, Billy, sigurno nee, je li?" Billy se odozgo otrese na njega: "Rekoh ti ve da u te zvati, pa u tako i uiniti. Sada se kupi natrag u postelju i prestani sebi trti glavu zbog te kobile. Ima ona dosta posla i bez tvoga zanovijetanja." Jody se pokunji jer jo nikada nije uo Billyja da govori u takvu tonu. "Mislio sam samo da malo prigledam", ree. "Probudio sam se." Billy se malo ublai. "Dobro, dobro, a sad hajde u postelju. Neu da joj dosauje. Rekoh ti da u ti pribaviti dobro drijebe. Hajde sad!" Jody se polako uputi iz staje. Duhnu u fenjer i odloi ga u jasle. Noni mrak i hladna vlaga vani udare mu u lice i svega ga obujme. elio je da vjeruje sve to Billy kae, kao to je nekada vjerovao dok nije poni uginuo. Trebalo mu je asakdva dok je mogao oima, zaslijepljenim od slabanog plamena fenjera, razabirati oblike u tami. Bose su mu noge zeble na vlanom tlu. Na granama empresa purani su se prestraili i malo ueretali, a dva vrijedna psa, vrei svoju dunost, izlete iz svojih kuica bijesno lajui da bi rasplaili kojote koji, kako su mislili, vrebaju ispod stabla. Dok se tiho provlaio kroz kuhinju, Jody se spotae o stolicu. Carl zovnu iz spavaonice. "Tko je tamo? Sto je to tamo?" A gospoa Tiflin upita sneno: "to je, Carl?" Carl se u trenu pojavi iz spavaonice nosei svijeu i opazi Jodyja jo prije nego se djeak mogao uvui u postelju. "to radi vani?" Jody se plaho okrenu u stranu. "Bio sam dolje da prigledam kobilu." U Jodyjevu se ocu ljutnja to je bio probuen borila jedan as s odobravanjem. "uj", ree konano, "nema u ovoj zemlji ovjeka koji bi o drebadi znao vie od Billyja. To ti prepusti njemu." Jodyju navale na usta rijei. "Ali je poni uginuo ..." "Nemoj ti za to njega kriviti", strogo e Carl. "Ako Billy ne moe spasiti konja, onda se taj i ne moe spasiti." Gospoa Tiflin zovnu: "Daj neka oisti noge i ide u postelju, Carl. Sutra e cijeli dan kunjati." Jovju se inilo da je tek zaklopio oi da pokua zaspati, kad ga netko estoko strese za rame. Kraj njega je stajaoBillv Buck drei u ruci fenjer. "Ustaj", ree. "Pouri!" Okrenuo se i brzo iziao iz sobe. Gospoa Tiflin zovnu: "to je? Jeste li to vi, Billv?" "Da, gospoo." "Je li Nellie spremna?" "Da, gospoo." "Eh, dobro, ustat u i zagrijati vode, moe vam ustrebati." Jody pobaca ha se odjeu tako brzo da je jo prije izletio na stranja vrata nego je Billvjev uznjihali fenjer stigao do polovice puta prema staji. Na vrhovima se brda ve nazirao rub zore, ali u udolinu ranca jo nije prodrlo svjetlo. Jody kao pomaman potri za fenjerom i sustie Billyja upravo kad je ovaj doao do staje. Billy objesi fenjer o zid pregratka te skinu platneni kaput. Jody opazi da ispod kaputa ima samo koulju bez rukava. Nellie je stajala sva napeta i ukoena. Dok su tako promatrali, ona se odjednom sva zguri. Gr joj sape cijelo tijelo i opet popusti. Ali za koji asak poe iznova pa opet popusti. Billy promrmlja uznemireno: "Neto je naopako." Njegova gola ruka nestade. "Oh, Isuse", ree. "Izvrnuto je." Opet gr, i ovaj put Billy poe vui da su mu miii iskoili na nadlaktici i ramenu. Vukao je velikom snagom i elo mu se orosilo znojem. Nellie je vritila od bola. Billy je mrmljao: "Krivo lei. Ne mogu ga okrenuti. U krivom je smjeru. Okrenuto je posve naopako." Izvan sebe pogleda prema Jodyju. A tada paljivo, veoma paljivo provjeri prstima. Obrazi su mu se nategnuli i posivjeli. Cijelu je dugu minutu upitno gledao Jodyja, koji je stajao malo podalje iza pregratka. Tada pristupi k jaslama ispod prozora nad gnojitem i desnom mokrom rukom uhvati eki za potkivanje. "Izii, Jody", naloi mu Billy. Djeak je mirno stajao i tupo zurio u njega. "Idi van, kaem ti. Bit e prekasno." Jody se ne maknu. Billy tad brzo pristupi glavi kobile. Viknu: "Okreni lice, do avola, okreni lice!" Ovaj put Jody poslua i okrenu glavu u stranu. uo je kako Billy hrapavo ape u pregratku. A tada zau uplji zvuk smrskane kosti. Nellie prodorno zahihota. Jody se jo pravovremeno okrenu natrag da vidi kako se eki die i ponovo pada na plosnato elo. Nellie se tada teko svali na bok i jo malo zadrhta. Billy priskoi nabreklom trbuhu. U ruci je drao svoj veliki depni no. On odignu kou i zatjera u nju no. Pilio je i parao napeti trbuh. Zrak se napuni tekim vonjem topla iva droba. Ostali konji stadoe njiskati i ritati se i otimati sa svojih lanaca. Billy odbaci no. Objema rukama posegnu u stranu, nepravilnu rupu i izvue velik, bijeli sveanj koji se cijedio. Zubima zadere rupu u omot. Kroz prodor se pojavi mala crna glava i male glatke, mokre uske. Zau se grgljav uzdisaj, i onda jo jedan. Billy sljuti posteljicu, uze no i prereza pupkovinu. Jedan je as drao na rukama crna mala drijepia i gledao ga. Zatim prie Jodyju i poloi drepia u slamu do njegovih nogu. Billyju se s lica, ruku i prsiju cijedilo crvenilo. Tijelo mu je drhtalo a zubi cvokotali. Glas mu je zatajio. Govorio je grlenim apatom: "Evo tvoga drebeta. Obeao sam. Evo ga. Morao sam to uiniti morao sam." Zastade i pogleda preko ramena u pregradak. "Idi po vruu vodu i spuvu", aptao je. "Operi ga i osui kao to bi uinila njegova majka. Morat e ga hraniti rukom. Tu je tvoje drijebe kako sam ti obeao." Jody je glupavo zurio u mokro drijebe koje je teko disalo. Ispruilo je vrat i pokuavalo da pridigne glavu. Bezizraajne oi bijahu mu tamnoplave. "Bog te ubio", viknu Billy, "hoe li ii sad po vodu? Hoe li ili nee?" Jody se okrenu i otkasa iz staje van u zoru. Cijeli ga je prsni ko bolio, od grla do eluca. Noge mu bijahu ukoene i teke. Nastojao je da se raduje zbog drebeta, no krvavo lice i izmuene, umorne oi Billyja Bucka lebdjele su pred njim u zraku. IV VODA NARODA U subotu je poslijepodne Billy Buck, pomonik na rancu, kupio vilama posljednje ostatke sijena iz prologodinjeg stoga i bacao ih u malim hrpicama preko iane ograde gdje ih je nekoliko goveda doekivalo bez osobita zanimanja. Visoko u zraku oujski je vjetar tjerao prema istoku male oblake nalik na pramen je topovskog dima. Gore se sa grebena breuljaka ulo kako vjetar zvidi u ikari, ali dolje u kotlinu ranca nije dopirao ni daak. Iz kue se pomoli mali Jody jedui debelu kriku kruha s maslacem. Opazivi da je Billy zaposlen oko posljednjih ostataka plasta, Jody se uputi dolje vukui noge ba onako kako su mu rekli da se najbre unitava dobra koa na cipelama. Kad je prolazio kraj empresova stabla, jato bijelih golubova prhnu s grana, obleti stablo u krugu i ponovo se spusti u kronju. Mlada arena maka skoi s trijema brvnare, otkasa ukoenih nogu preko puta, naglo se okrenu i opet otkasa natrag. Jody podignu kamen da bi malo produio tu igru, no bilo je ve prekasno, jer prije nego to je kamen mogao poletjeti, maka je ve bila pod trijemom. Stoga baci kamen u kronju empresa pa ponovo nagna bijele golubove na uskovitlan let. Stigavi do istroena plasta, djeak se nasloni na ogradu od bodljikave ice. "Misli li da je to sada sve?" upita. Postariji pomonik ranca zastade u brinom poslu i zabode vile u zemlju. Skinu crni eir i zagladi kosu. "Nita nije ostalo to ne bi bilo raskvaeno od vlage iz zemlje", ree pa opet namjesti eir i protrlja isuene dlanove. "Tu zacijelo ima mnogo mieva", opet e Jody. "Ima ih kao pljeve", odgovori Billy. "Sve prosto vrvi od mieva." "Pa moda bih mogao, kad si sve posvravao, dozvati pse i loviti mieve." "To bi svakako mogao, mislim", ree Billy Buck. Vilama zagrabi hrpicu vlana sijena sa dna stoga i baci ga uvis. U isti as iskoe iz nje tri mia i pohrle kao pomamni da se opet zavuku pod sijeno. Jody uzdahnu od zadovoljstva. Ti su debeli, okrugli, drski mievi osueni na propast. Osam su mjeseci ivjeli i mnoili se u plastu, sigurni od maaka i stupica, od otrova i od Jodyja. U svojoj su sigurnosti postali samozadovoljni, preuzetni i debeli. Sada je doao as njihove propasti; nee preivjeti vie ni jedan dan. Billy zaokrui okom po vrhovima breuljaka koji su opkoljavali ran. "Moda e biti bolje da prije upita oca", upozori ga Billy. "Dobro, a gdje je? Odmah u ga pitati." "Odjahao je poslije ruka do ranca gore na hrptu. Uskoro e natrag." Jody se lijeno nasloni o stup ograde. "Mislim da mu nee biti krivo." Prihvaajui se opet svojega posla, Billy ga opomenu: "Svejedno, bolje da ga pita. Zna kakav je." Jody je to i te kako dobro znao. Njegov je otac, Carl Tiflin, bio uporan u tome da za svaki zahvat na rancu, bio krupan ili sitan, trae od njega doputenje. Jody posve opusti tijelo i kliznu niza stup dok nije napokon sjedio na zemlji. Pogleda uvis na vjetrom gonjene oblaie. "Hoe li kia, "Mogla bi. Vjetar je dobar za kiu, ali nije ba jak." "Eh, nadam se da nee padati dok ne potamanim te proklete mieve." Zirnu preko ramena na Billyja da vidi je li Billy opazio kako ve zrelo kune. Ali je Billy radio dalje bez ikakve primjedbe. Jody se okrenu i pogleda prema postranom breuljku odakle se sputao kolni put iz vanjskoga svijeta. Breuljak je bio obasjan blijedim oujskim suncem. Srebrni iak, plava grahorica i po koji makov cvijet cvali su meu grmovima kadulje. Na po puta uz breuljak Jody opazi crnoga psa, Doubletree Mutta, kako kopa za vjevericom u nekoj rupi. Neko je vrijeme kopao a onda zastao da izbaci hrpice blata izmeu stranjih nogu. Ozbiljnost s kojom je to radio poricala je da mu je poznato kao to mu je moralo biti da nikada jo nijedan pas nije uhvatio vjevericu kopajui u rupi. Dok je Jody tako gledao, crno se pseto iznenada ustremi i izvue natrake iz rupe te zagleda gore prema usjeklini na hrptu breuljka, kuda je prolazio put. I Jody pogleda prema usjeklini. Na blijedom se nebu asak odraavao Carl Tiflin ha konju a zatim poeo sputati cestom prema kui. Neto mu se u ruci bjelasalo. Djeak skoi na noge. "Nosi pismo", viknu i otri prema kui, jer e se pismo vjerojatno itati naglas, pa je htio da bude prisutan. Stigao je do kue prije oca i uletio unutra. Cuo je kako je zakripilo sedlo kad je otac sjahao, te kako je pljesnuo konja po bedru da ga potjera prema staji, gdje e ga Billy rasedlati i pustiti ga na pau. Jody uleti u kuhinju. "Dobili smo pismo!" viknu. Majka uspravi pogled sa zdjele s grahom. "Tko to?" "Otac. Vidio sam mu ga u ruci!" Uto stupi u kuhinju Carl a Jodvjeva ga majka upita: "Od koga je pismo, Carl?" On se smjesta namrti. "Kako si znala da ima pismo?" Ona pokaza glavom prema djeaku. "Rekao mi Sveznadar Jody." Jody se smete. Otac ga prezrivo pogleda odozgo. "Da, da, sve mi se ini da zbilja postaje Sveznadar", ree. "Za svaiji se posao brine osim za svoj. Svakamo gura svoj veliki nos." Gospoa se Tiflin malo ublai. "Pa, nema se ba ime baviti. Od koga je pismo?" Carl se jo mrgodio na Jodyja. "Ja u ga ve zaposliti ako ne bude pripazio." On isprui zapeaeno pismo. "Mislim da je od tvog oca." Gospoa Tiflin izvadi ukosnicu iz glave i raspara omot. Mudro je nakubila usta. Jody je promatrao kako joj oi lete recima amotamo. "On kae", prevodila je, "kae da e se dovesti ovamo u subotu da ostane neko vrijeme. Eh, pa danas je subota! Mora da je pismo zakasnilo." Pogleda na potansku marku. "To je otposlano prekjue. Trebalo je da jo juer bude ovdje." Upitno pogleda mua, i lice joj se nato smrknu. "A to sad tako gleda? Pa on ne dolazi tako esto." . Carl svrnu pogledom u stranu pred njezinom srdbom. Ponajvie je mogao biti krut prema njoj, ali kad bi ona prigodice planula gnjevom, on ga ne bi mogao nadvladati. "to ti je sad?" ponovo upita gospoa Tiflin. U njegovu se objanjenju osjeao prizvuk isprike kakvu bi potegao sam mali Jody: "Pa samo to to govori", nesigurno ree Carl. "Samo govori." "Pa to onda? I ti govori." "Svakako. Ali tvoj otac govori samo o jednom." "O Indijancima!" uzbueno upade Jody. "O Indijancima i o prijelazu preko nizina!" . Carl se bijesno otrese na njega: "Ti izii, gospodine Sveznadaru! Nosi se van!" Sav sniten Jody se pokupi kroza stranji ulaz i za sobom osobito pomno zatvori vrata s mreom. Pod kuhinjskim prozorom postiene mu i oborene oi opazie kamen neobina oblika i tako silno zanimljiv da je unuo na zemlju i podignuo ga te stao premetati po rukama. Kroza otvoren su kuhinjski prozor do njega jasno dopiralL glasovi. "Jody je bogami u pravu", uo je kako otac kae. "Samo o Indijancima i o prijelazu preko nizina. Onu pripovijest kako su im konje otjerali uo sam ve valjda tisuu puta. Samo govori i govori, a nikada ne mijenja ni jednu rije u svojim pripovijestima." Kad je gospoa Tiflin odgovorila, prizvuk je u njezinu glasu bio toliko izmijenjen da je Jody vani pod prozorom podigao glavu i prestao ogledavati svoj kamen. Glas gospoe Tiflin smekao se i objanjavao. Jody je znao kako e i njezino lice biti izmijenjeno da bude u skladu s glasom. Rekla je mirno: "Mora to ovako gledati, Carl. To je bilo ono najvee u ivotu moga oca. Vodio je povorku kola preko nizina skroz do obale, a kad je to bilo gotovo, i njegov je ivot bio gotov. To je bilo neto veliko, samo nije dosta dugo potrajalo. Gledaj!" nastavljala je. "To je kao da se rodio da to izvri, i kad je to izvrio, onda nije imao vie to da radi ve da o tomu misli i govori. Da se moglo ii jo dalje na zapad, bio bi iao. To mi je i sam kazao. Ali je na kraju bio ocean. On ivi uza sam ocean, gdje se morao zaustaviti." Ulovila je Carla, ulovila i zaplela u svoj blagi glas. "Vidio sam ga", prizna on mirno. "Odlazi dolje i zuri na zapad preko oceana." Glas mu se malo pootri. "A onda navraa gore u gostionicu "Konjska potkova" u PacificGroveu i pripovijeda ljudima kako su Indijanci otjerali konje." Ona ga opet pokua predobiti. "to e, njemu je to sve. Mogao bi biti strpljiv s njim i pretvarati se kao da slua." Carl se nestrpljivo okrenu. "Pa dobro, ako se ne bude J  I45 dalo izdrati, jo uvijek mogu otii dolje do druinske zgrade i posjediti s Billyjem", ree razdraeno, pa proe kroz kuu i zalupi za sobom vrata. Joy otri da obavi svoje kuanske dunosti. Nasipao je ita piliima a ni jednoga nije pojurio. Pokupio je jaja iz gnijezda. Klipsao je u kuu s drvima i tako ih paljivo slagao unakrst da se sanduk za drvo ve od dva naramka inio prepun. Dotle je majka dogotovila grah. Potakla je vatru i perutnjaom oetkala plou na tednjaku. Jody joj oprezno zimu u lice da vidi je li jo ljuta. "Zar danas dolazi?" upita. "Tako kae njegovo pismo." "Moda bolje da mu odem gore cestom u susret?" Gospoa Tiflin buno zalupi vrataca na tednjaku. "To bi bilo lijepo", ree. "Vjerojatno bi ga radovalo da mu se doe u susret." "Mislim da u onda i otii." Pred kuom Jody zovne pse prodornim zvidukom. "Hajdemo gore na brijeg!" naloi im. Maui repom psi potrae naprijed. Kadulja uz cestu okitila se njenim mladicama. Jody ih nekoliko natrga i stade ih trti dlanovima dok se zrak nije ispunio prodornim divljim mirisom. Uz glasan lave psi skoie s ceste i pojurie u ikaru za nekim kuniem. Poslije toga Jody ih vie nije vidio, jer kad nisu uspjeli uhvatiti kunia, vratili su se kui. Jody se polagano uspinjao uz breuljak prema samom hrptu. Kad je doao do usjekline kuda je prolazila cesta, popodnevni mu vjetar udari u lice, razbarui mu kosu i nabra koulju. Pogledao je dolje na nie breuljke i grebene, pa dalje prema prostranoj zelenoj dolini Salinas. Daleko tamo u ravnici vidio je bijeli grad Salinas i blijesak njegovih prozora u sunanom sjaju koji je blijedio. A dolje, ravno pod njim, sjatila se ha hrastovu stablu skuptina vrana. Stablo se crnjelo od vrana koje su sve graktale u jedan glas. Jody tada poe pogledom slijediti kolni put poev od grebena na kojem je stajao. Iza jednog breuljka put mu se izgubi iz vida, ali ga on opet pronae na drugoj strani. I na tom dalekom odsjeku puta ugleda kola to ih je vukao sme konj. Kola nestadoe iza breuljka. Jody sjede na zemlju i stade motriti mjesto gdje e se kola ponovo pojaviti. Po vrhovima breuljaka pjevao je vjetar a vunasti su oblaii hrlili prema istoku. Tada se kola pojave i zaustave. U crno odjeven ovjek sie sa sjedita i prie konju. Iako je bilo tako daleko, Jody je znao da je ovjek popustio remen sapinja, jer se konju glava spustila. Konj krenu dalje a ovjek polako pokroi uz njega uz brdo. Jody radosno zaviknu i potri im cestom u susret. Vjeverice su odskakivale sa ceste, a ptica trkaica zatrepta repom, odjuri preko vrha breuljaka i zaplovi zrakom kao jedrilica. Jody se trudio da kod svakog koraka skoi u sredinu svoje sjene. Pod nogom mu se zakotrlja kamen i obori ga. Djeak potri oko male okuke i malo podalje ugleda pred sobom svojega djeda i kola. Naglo uspori svoju nedolinu trku i priblii se dostojnim korakom. Konj je umorno klipsao uz brdo spotiui se a stari je ovjek koraao uz njega. Iza njih su na suncu, koje je tonulo na zapad, poskakivale njihove tamne divovske sjene. Djed je bio odjeven u crno sukneno odijelo i cipele s elastinim umecima te crnu kravatu oko kratka, tvrda ovratnika. U ruci je nosio crn eir iroka mekana oboda. Bijela mu je brada bila kratko ostriena a sijede se obrve objesile iznad oiju ba kao brkovi. Plave mu oi bijahu strogo vesele. Cijelo lice i lik odavahu nepokolebljivo dostojanstvo, pa se inilo da je svaki pokret neto nemogue. Kao da e se starac, kad se jednom smiri, okameniti i zauvijek prestati da se mie. Koraci su mu bili polagani i odmjereni. inilo se, kad jednom korakne, nikad se nee vratiti; kad jednom udari nekim smjerom put mu nee nikada zakretati, a ni brzina se poveati ili usporiti. Kad se Jody pojavio iza zavoja, djed mu lagano domahnu eirom u znak pozdrava i doviknu mu: "Vidi Jodvja! Doao si mi u susret, je li?" Jody se primae i okrenu te izjednaivi svoj korak sa starevim, ukruti tijelo i stade malo vui petama po zemlji. "Da, djede", ree. "Tek smo danas primili vae pismo." "Moralo je stii jo juer", ree djed. "Svakako juer. Kako su svi tvoji kod kue?" "Vrlo dobro, djede." Malo je krzmao a onda plaho predloi: "Biste li htjeli sutra u lov na mieve?" "U lov na mieve, Jody?" nasmija se djed. "Zar su ljudi dananje generacije spali na to da love mieve? Ti novi ljudi nisu ba jakote, ali to uistinu nisam mislio da bi mievi bili za njih lovina." "Ne, djede. To je samo igra. Sijeno je iz stoga potroeno. Ja u istjerati mieve pred pse. A vi moete gledati ili ak i malo tui po sijenu." Pogled se strogih veselih oiju spusti na djeaka. "Ah, razumijem. Vi ih dakle ne jedete. Na to jo niste spali." "Psi ih jedu, djede", objasni Jody. "To ba ne bi bilo isto kao lov na Indijance, mislim." "Ne, ne ba isto ali onda kasnije, kad je vojska lovila Indijance i pucala po djeci i palila njihove atore, nije ba bilo mnogo drugaije od tvojega lova na mieve." Stigli su na vrh breuljka i poeli se sputati u kotlinu prema rancu, a sunce im je nestalo s lea. "Ti si narastao", ree djed. "Cijeli palac, rekao bih." "Jo i vie", pohvali se Jody. "Na vratima gdje mi uvijek zabiljee visinu narastao sam ve za vie od palca od Dana zahvalnosti." "Moda dobiva previe vode, pa samo tjera uvis kao kukuruz. Priekaj dok potpuno izraste, pa emo onda vidjeti." Jody zimu u starevo lice da vidi bi li se morao osjeati povrijeen, ali u pronicavim plavim oima ne opazi neke namjere da se zada uvreda, a ni blijeska kazne ili ukora. "Mogli bismo zaklati prase", predloi Jody. "Oh ne! To vam ne bih mogao dopustiti. Ti me samo eli udobrovoljiti. Sad nije vrijeme za klanje, i sam dobro zna." "Vi znate Rileya, naega velikog nerasta?" "Da. Dobro se sjeam Rileya." "Eh, Riley je izjeo rupu u plastu i sijeno se sruilo na njega i zaguilo ga." "To svinje ine kad samo mogu", doeka djed. "Kao nerast, Riley je bio zapravo prijazna svinja. Koji put znao sam ga jahati, i nije mi zamjerio." Dolje ispod njih zalupe na kui vrata, i oni ugledaju Jodvjevu majku kako stoji na trijemu i mae pregaom u znak pozdrava. Opaze i Carla Tiflina kako prilazi od staje da bi ih doekao pred kuom. Sunce je sada ve nestalo s breuljaka. Plaviast se dim iz kunog dimnjaka vukao u ravnim slojevima kotlinom ranca, koja se ve zalila tamnoljubiastim odsjevom. Na nebu su bezvoljno visjeli vunasti oblaii, naputeni od vjetra koji se stiavao. Billy Buck pojavi se iz brvnare i snanim zamaho^ izli pun umivaonik sapunice na zemlju. Obrijao se, i to usred tjedna, jer je Billy neobino duboko potovao djeda, a djed je opet govorio da je Billy jedan od ono malo ljudi nove generacije koji se nisu raznjeili. Premda je Billy ve bio postariji ovjek, djed ga je smatrao mladiem. I Billy se sada pouri prema kui. Kad su Jody i djed pristigli, sve ih je troje doekalo ispred dvorinih vrata. "Zdravo, djede!" ree Carl. "Ve smo gledali gdje si." Gospoa Tiflin poljubi djeda u bradati obraz. Stajala je mirno dok ju je njegova velika ruka tapala po ramenu. Billy se sveano porukovao sa starcem, smjekajui se ispod svojeg slamastog brka. "Ja u spremiti vaeg konja", ree i odvede zapregu prema staji. Djed ga je pratio pogledom, i tada, okrenuvi se natrag ostalima, ree, kao to je ve sto puta prije rekao: "Valjan je to momak. Poznavao sam mu oca, staroga Muletail Bucka. Nikada nisam znao zato ga zovu Muletail, ako ne zato to je na mazgama prenosio poiljke." Gospoa Tiflin okrenu se i povede ih u kuu. "Koliko namjerava ostati, oe? Tvoje pismo to ne kae." "Pa, ne znam. Mislio sam da u ostati dva tjedna. Ali ja nikada ne ostajem koliko mislim da u ostati." Malo kasnije sjedili su za stolom s bijelim votanim platnom i veerali. Iznad stola visjela je svjetiljka s limenim ogledalom. Veliki noni leptiri mekano su lupkali izvana o stakla na prozorima blagovaonice. Djed je rezao svoj odrezak mesa na sitne komadie i polako vakao. "Gladan sam", ree. "Vonja ovamo otvorila mi je tek. Kao ono kad smo putovali na zapad preko nizina. Svake smo veeri bili toliko gladni da smo jedva mogli doekati da se meso ispee. Mogao sam pojesti dvije i po kile bivoljeg mesa svaku veer." "To dolazi od mnogo kretanja", ree Billy. "Moj je otac Muletail, mazgin rep. (Prev.) bio dravni dostavlja pote. Ja sam mu pomagao kad sam bio dijete. Nas smo dvojica sami mogli smazati gotovo cijeli srnei but." "Poznavao sam vaeg oca", ree djed. "Krasan je to bio ovjek. Zvali su ga Muletail Buck. Ne znam zato, ako ne zato to je na mazgama prenosio poiljke." "Tano", sloi se Billy. "Radio je s mazgama." Djed odloi no i vilicu i ogleda se oko stola. "Sjeam se kako nam je jednom ponestalo mesa ..." Glas mu poprimi neobian, jednplik, dubok i pjenuav prizvuk i kliznu u glasovnu koloteinu koju je sebi pripovijest ve utrla u toku vremena. "Nije bilo ni bivola ni antilopa, ak ni divljih kunia. Lovci nisu mogli ustrijeliti ni kojota. To je bilo vrijeme kad je voa morao budno paziti. Ja sam bio voa i dobro sam otvarao oi. Znate zato? Eh, im je ljude poela hvatati glad, poeli bi klati zaprene volove. Vjerujete li to? uo sam da su neke kolone putnika naprosto pojele svoja zaprena goveda. Poeli od sredine pa odmicali prema jednom i drugom kraju. Konano bi pojeli volove predvodnike a zatim onaj par ispred samih kola. U tomu ih je voa puta morao spreavati." Velik veernji leptir nekako je prodro u sobu i poeo kruiti oko objeene petrolejke. Billy ustade i pokua da ga uhvati izmeu dlanova. Carl zamahnu udubljenim dlanom, uhvati leptira i zdrobi ga pa poe do prozora i baci ga vam. "Kao to sam rekao", zapoe opet djed, ali ga Carl prekinu. "Bolje bi bilo da pojede jo malo mesa. Mi ostali ve smo svi spremni za puding." Judy opazi blijesak srdbe u majinim oima. Djed uhvati svoju vilicu i no. "Poteno sam gladan, istina je", ree. "Pripovijedat u vam o tome poslije." Kad se veera zavrila i kad je obitelj sjedila s Billvjem Buckom pred kaminom u drugoj sobi, Jody je radoznalo promatrao djeda. Opazi znakove koje je ve poznavao. Bradata se glava nagnula naprijed, oi poprimile blag izraaj i upitnim se pogledom zagledale u vatru; veliki se mravi prsti prepleli na crnim koljenima. "Sve mislim", poe, "sve mislim jesam li vam ikada pripovijedao kako su nam oni kradljivci Pijuti otjerali trideset i pet konja." "Mislim da jesi", prekinu ga Carl. "Zar to nije bilo ba prije nego to ste krenuli gore u podruje Tahoe?" Djed se naglo okrenu prema svojem zetu. "Tako je. Mora da sam vam tu dogodovtinu ve pripovijedao." "Ve mnogo puta", ree Carl okrutno, izbjegavajui enin pogled. Ali je osjeao na sebi njezine ljutite oi, pa doda: "Naravno, volio bih je opet uti." Djed se opet zagleda u vatru. Rasplete prste pa ih opet preplete. Jody je znao kako je starcu pri dui, kako mu je u nutrini sve razrueno i prazno. Zar nisu toga istog poslijepodneva Jodvja nazvali Sveznadarom? On se uzvinu do heroizma i izloi novoj opasnosti da mu nadjenu neko ime. "Priajte o Indijancima", zamoli tiho. Djedove oi opet poprimie strog izraaj. "Djeaci uvijek ele sluati o Indijancima. To je bio posao za mueve, ali djeaci ele sluati o tomu. Eh, da vidimo. Jesam li vam ve kada pripovijedao kako sam zahtijevao da svaka kola voze sa sobom dugaku eljeznu plou?" Svi su osim Jodvja utjeli. Jody ree: "Ne, nisi." "Dakle, kad bi Indijanci napali, poredali bismo kola u krug i borili se izmeu tokova. Mislio sam, ako svaka kola povezu takvu dugaku plou s prorezima za puke, mukarci je mogu staviti s vanjske strane tokova kad su kola u krugu i tako se zatititi. To e spasiti ivote, rekoh, i ujedno biti nadoknada za viak tereta u eljezu. Ali naravno, ljudi nisu htjeli. Nijedna kolona nije to dotada uradila, pa nisu mogli shvatiti zato da se oni uputaju u taj izdatak. No kasnije su to i te kako poalili." Jody zirnu prema majci i po njezinu izraaju vidje da ona uope ne slua. Carl je cupkao debelu kou na palcu, a Billy Buck promatrao pauka koji je puzao uza zid. Djedov glas opet upade u svoju pripovjedaku koloteinu. Jody je unaprijed znao koje e se rijei izgovoriti. Pripovijest je jednolino brujala pa se ubrzavala pri napadaju, postajala tuna nad ranama, pa opet prelazila u jadovanku pri pogrebima na velikim ravnicama. Jody je mirimo sjedio promatrajui djeda. Stroge su se plave oi doimale ravnoduno. inilo se da ni njega samoga ta pripovijest ne zanima. Kad je pripovijest bila gotova, kad je istekla stanka koju su iz potovanja pustili da protekne kao granica pripovijesti, Billy Buck ustade, protee se i laktima pridignu hlae. "Mislim da u se povui na poinak", ree. Zatim se okrenu djedu. "Dolje u brvnari imam stari rog za barut i staru kuburu. Jesam li vam ih ve pokazao?" Djed polagano kimnu glavom. "Da, mislim da jeste, Billy. Podsjea me na kuburu koju sam imao kad sam vodio ljude na zapad." Billy je uljudno stajao dok je ta kratka pripovijest bila gotova, a tada ree "Laku no" te izie. Carl Tiflin sad pokua promijeniti razgovor. "Kako je kraj od Montereva dovde? uo sam da je silno suho." "Suho je", ree. "Laguna Seca ba je bez kapi vode. Ali je to neto sasvim drugo nego 1887. Onda se cijeli kraj sasuio u prah, a godine 1861. mislim da su i svi kojoti izginuli od gladi. Ove smo godine imali petnaest palaca kie." "Da, ali je sve to bilo prerano. Sada bi nam trebalo kie." Car lov pogled pade na Jodvja. "Ne bi li bilo bolje da ide u postelju?" Jody posluno ustade. "Smijem li potamaniti mieve u starom stogu, oe?" "Mieve? Oh, svakako, sve ih potamani. Billy kae da vie nema dobra sijena." Jody izmijeni potajni zadovoljni pogled s djedom. "Sve u ih sutra potamaniti", ree. Leei u svojoj postelji, Jody je mislio na nevjerojatni svijet Indijanaca i bivola, svijet koji je zauvijek nestao. elio je da je mogao ivjeti u ono junako vrijeme, ali je znao da nije sazdan od junake grae. Nitko od ljudi koji danas ive, osim moda Billyja Bucka, nije sposoban za djela kakva su se onda inila. Tada je ivjela rasa divova, neustraivih ljudi, ljudi takve snage kakva je danas nepoznata. Jody je mislio na prostrane ravnice i na povorke kola kako preko njih odmiu poput nekih stonoga. Zamiljao je djeda, na veliku bijelu konju, kako svrstava ljude. Kroz misli su mu stupali veliki fantomi, stupali sve dalje i dalje sa zemlje i ieznuli. Na jedan se as tada vratio opet na ran. uo je mukli um koji tvore prostor i tiina. uo je kako se jedan od pasa vani u pseoj kuici ee zbog buhe i bubnja o pod apom. Uto se ponovo podignu vjetar, crni empres zastenje, a Jody utonu u san. Ustao je cijelo pol sata prije nego je triangl zazvonio na doruak. Kad je prolazio kuhinjom, majka je podjarivala vatru u tednjaku da je plamen sve grmio. "Rano si ustao", ree majka. "Kamo ide?" "Idem van da naem dobru batinu. Mi emo danas tamaniti mieve." "Tko to mi"?" "Pa, djed i ja." "Uspio si ga, dakle, pridobiti za to. Ti uvijek voli da je jo netko drugi uz tebe, za sluaj da treba podijeliti krivnju." "Odmah u se vratiti", ree Jody. "Samo bih htio da imam ve pripremljenu batinu poslije doruka." On zatvori za sobom vrata od mree i stupi van u svjee plaviasto jutro. Ptice su se buno javljale pred zoru a s breuljka se douljale domae make poput zdepastih zmija. Bile su u nonom lovu na bisagae, pa iako su sve etiri bile site njihova mesa, posjedale su u polukrug pred stranja vrata i dirljivo mijaukale za mlijekom. Doubletree Mutt i Smasher njukajui obilazili rub ikare pomno obavljajui tu dunost kao neki obred, ali kad im je Jody zafiuknuo, naglo su trgnuli glave uvis i zamahnuli repom. Dojurili su dolje do njega nabirui kou i zijevajui. Jody im ozbiljno potapa glave i poe do hrpe starih otpadaka, ispranih od kie i isuenih od vjetra i sunca. Tu odabra odbaen drak od metle i komadi neke stare letve. Iz depa izvue vrpcu za cipelu i labavo priveza kraj letve uz drak metle, tako da je dobio mlatilo. Za pokus zamahnu svojim novim orujem po zraku da je sve zazvidalo, te udari njime o zemlju da su psi odskoili u stranu i prestraeno zacviljeli. Jody se okrenu i uputi dolje mimo kuu prema mjestu gdje je stajao stari stog sijena, da malo pregleda poprite pokolja, ali mu Billy Buck, koji je strpljivo sjedio na stranjim stepenicama, doviknu: "Bolje da se vrati. Jo je svega minutadvije do doruka." Jody promijeni svoj smjer i uputi se prema kui. Prislonivi mlatilo uza stepenice ree: "To je za tjeranje mieva. Kladim se da su debeli. Kladim se da i ne znaju to im se danas sprema." "Ne, kao ni ti", doeka Billy filozofski, "a ni ja niti itko drugi." Jodyja zapanji ta pomisao. Znao je da je to istina. Mata mu odvrluda od lova na mieve. Majka uto izie na stranji ulazni trijem i zazvoni trianglom, i sve mu se misli rasplinue. Djed jo nije bio za stolom kad su posjedali. Billy mahnu glavom prema njegovoj praznoj stolici. "Je li sve u redu s njime? Nije mu valjda slabo?" "Dugo mu treba da se obue", ree gospoa Tiflin. "On elja brkove, otire cipele, etka odijelo." Carl posu eerom svoju kau. "ovjek koji je vodio kolonu na zapad mora dobro paziti kako se odijeva." Gospoa Tiflin opomenu ga: "Nemoj tako, Carl! Molim te, nemoj!" U njezinu je glasu bilo vie prijetnje nego zahtjeva. A ta prijetnja raesti Carla. "Eh, koliko eu jo puta morati sluati pripovijesti o eljeznim ploama i o trideset i pet konja? Ono je vrijeme svreno. Zato ga ne moe zaboraviti kad je sad svreno?" Dok je govorio sve se vie raspaljivao i dizao glas. "Zato mora te zgode pripovijedati nebrojeno puta? Proao je preko nizina. U redu! Sada je to gotovo. Nitko ne eli da o tom slua nebrojeno puta. Vanjska vrata na kuhinji tiho kljocnu. Njih se etvero za stolom sledi. Carl odloi svoju licu na stol i prstima dotaknu bradu. Kuhinjska se vrata tad otvore i djed ue u sobu. Na ustima mu je lebdio usiljen smijeak a oi mu mirkale. "Dobro jutro", pozdravi i sjede te se zagleda u svoj tanjur s kaom. Carl nije mogao dopustiti da sve tako ostane. "Jesi jesi li uo to sam rekao?" Djed lagano kimnu glavom. "Ne znam to me spopalo. Nisam tako mislio. Samo sam se alio." Jody zastieno pogleda majku i opazi da ona gleda Carla i da uope ne die. Bilo je strano to je Carl sada inio. Razdirao je samog sebe na komade takvim rijeima. Za njega je ve bilo strano i samo povui svoje rijei, ali povui ih sa sramotom bilo je beskrajno gore. Djed odvrati pogled u stranu. "Ja se trudim da pogodim ono pravo", ree blago. "Ne ljutim se nimalo. Nije mi krivo ono to si rekao, ali bi to moglo biti istina, i to bi mi bilo krivo." "Nije istina", ree Carl. "Jutros se ne osjeam dobro. alim to sam to rekao." "Ne treba da ali, Carl. Star ovjek koji put tota ne vidi. Moda si ti u pravu. Put je na Zapad zavren. Moda bi ga trebalo zaboraviti kad je sad gotov." Carl ustade od stola. "Dosta sam jeo. Idem na posao. Nemojte se uriti, Billy!" I on brzo izie iz blagovaonice. Billy pobaca u se ostatak svojeg doruka i brzo poe za njim. No Jody nije mogao ostaviti svoj stolac. "Zar neete vie pripovijedati pripovijesti?" upita Jody. "Pa, svakako u ih pripovijedati, ali samo onda kad kad sam siguran da ih ljudi ele sluati." "Ja ih volim sluati." "Oh, naravno da voli, ali ti si malen djeak. To je bio posao za mueve, ali samo mali djeaci vole da o tome sluaju." Ustade i Jody: "Priekat u vas vani, djede. Imam dobru batinu za te mieve." Poekao je kod vrata ograde dok starac nije iziao na trijem. "Hajdmo sada dolje da tamanimo mieve", pozva ga Jody. "Mislim da u samo malo posjediti na suncu, Jody. Ti samo idi tamaniti mieve." "Moete upotrijebiti moju batinu ako elite." "Ne, ja u samo malo ovdje posjediti." Jody se, neutjesen, okrenu i uputi dolje prema starom stogu. Pokuavao je rasplamsati svoje oduevljenje mislima na debele sone mieve. Stade udarati o zemlju svojim mlatilom. Psi su se umiljavali i cviljeli oko njega, ali on nikako nije mogao ii. Straga kod kue vidio je djeda kako sjedi na trijemu i doima se malen, tanak i crn. Jody napokon odustane i vrati se k djedu te sjede na stepenice do starevih nogu. "Ve si se vratio? Jesi li potamanio mieve?" "Nisam, djede. Tamanit u ih koji drugi dan." Jutarnje su muhe zujale tik iznad zemlje a mravi hrlili naokolo ispred stepenica. S breuljaka sputao se opojni miris kadulje. Daske trijema zagrijavale se na suncu. Jody je jedva i opazio kad je djed poeo govoriti. "Ne bi trebalo da ovdje ostanem, po onom kako mi je pri dui." Ogledavao je svoje snane starake ruke. "ini mi se kao da se cijeli put na Zapad nije ni isplatio." Pogled mu odluta uz postrani breuljak i zaustavi se na kopcu koji je nepomino sjedio na osuenoj grani. "Ja pripovijedam te stare pripovijesti, ali one nisu ono to hou da kaem. Ja samo znam kako bih htio da ljudi osjeaju kad ih njima pripovijedam. Nisu bili vani Indijanci, ni doivljaji, a ni to da smo stigli ovamo na Zapad. To je bila cijela gomila ljudi pretvorena u jednu jedinu ogromnu gmizavu ivotinju. A ja sam bio glava. Glavno je bilo prodirati na Zapad. Svaki je pojedinac elio neto za sebe samog, ali je ta ogromna ivotinja, koju su oni svi zajedno sainjavali, elja samo da prodre na Zapad. Ja sam bio voa, ali da mene ondje nije bilo, netko bi drugi bio glava. Jer glava je morala biti. O arkim podnevima sjene su se pod niskim dbunjem crnjele. Kad smo napokon ugledali planine, rasplakali smo se svi odreda. Ali ono vano nije bilo to da se stigne ovamo; vano je bilo samo napredovanje kao takvo i prodiranje na Zapad. Nosili smo ivot ovamo na Zapad i odloili ga kao to ovi mravi prenose svoja jajaca. A voa sam bio ja. To je prodiranje na Zapad bilo veliko kao Bog, a polagani koraci, bd kojih se to napredovanje sastojalo, nakupljali se i nakupljali dok se nije preao cijeli kontinent. Tada smo stigli dolje do mora L bilo je gotovo." On se prekinu i stade trti oi dok mu se vjee nisu zacrvenjele. "To bih ja morao pripovijedati, a ne pripovijesti." Kad je Jody progovorio, djed se trgnuo i spustio pogled prema njemu. "Moda bih ja jednog dana mogao voditi ljude", ree Jody. Starac se osmjehnu. "Nema kamo ii. Tu je ocean koji ti ne da dalje. Du obale ivi cio niz starih ljudi koji mrze ocean jer ih je zaustavio." "Ali na amcima bih mogao, djede." "Nema kamo ii, Jody. Sve je zauzeto. Ali to nije ono najgore ne, ne ono najgore. U ljudima je izginula elja za prodiranjem u nepoznato. Ta elja nije vie glad. Sve je to nestalo. Tvoj je otac u pravu. Gotovo je." Prepleo je prste na koljenu i zagledao se u njih. Jodyja napade velika tuga. "Moda biste eljeli au limuk nade ja bih vam je mogao spremiti." Djed ve htjede otkloniti, ali tada opazi Jodyjevo lice.! "To bi bilo lijepo", ree. "Da, bilo bi lijepo popiti limunadu." Jody otri u kuhinju gdje je majka brisala posljednje komade suda od doruka. "Mogu li dobiti limun, majko, da djedu priredim limunadu?" " ... i jo jedan limun da napravi limunadu za sebe", dometnu majka oponaajui njegov govor. "Ne, majko. Meni ne treba limunade." "Jody! Ti si bolestan!" Tada se iznenada zaustavi. "Uzmi limun iz hladionika", ree tiho. "Evo ti gnjeilo." CANNERY ROW Cannery Row Tvornika ulica u Montereyu u Kaliprniji, to je pjesma, vonj i kripa, neto svijetlo, to je zvuk, navika, enja i san. Cannery Row neto je nabacano i razbacano, lim, eljezo i ra, ostaci starih sanduka i dasaka, oteen plonik i korovom obrasla zemljita i hrpe starudija, male tvornice od valovita lima, gostionice, krme i javne kue, sitni prenatrpani duanii, laboratoriji i toionice. Stanovnici toga gradskog kuta kako je jednom rekao onaj ovjek jesu "djevojure, lupei, kockari i nitkovi", a time je mislio svatko. Da je taj ovjek zavirio kroz kakvo drugo okance, mogao bi rei: "Sveci i aneli, muenici i blaenici", pa bi rekao isto. U jutru, kad ribarske brodice nalove sardina, radnici koji izvlae mree zagaze tekim koracima u zaljev i pusu u svoje zvidaljke. Teko natovarene brodice pristaju uz obalu, gdje male tvornice konzerva zaranjaju svoje repove u zaljev. Ta je usporedba namjerno odabrana, jer kad bi tvornice zaranjale u zaljev njuke, konzervirane bi sardine, koje izlaze na drugom kraju, bile barem metajoriki jo strasnije. Tada zatule tvornike sirene, i po cijelom gradu mukarci i ene bacaju na se odjeu i trkom se sputaju prema tvornicama sardina, da stignu na posao. Ulateni automobili dovoze vie slojeve: nadzornike, knjigovoe, vlasnike, koji nestaju u uredima. A onda se iz grada slijevaju dolje Talijani, Kinezi i Poljaci, mukarci i ene u hlaama i nepromoivim kaputima i pregaama od votanog platna. Silaze trkom, da bi ribu oistili, izrezali, sloili, isprili i spremili u limenke. Sva ulica grmi i stenje, kripi i tropoe, srebrne rijeke riba izlijevaju se iz brodica, a brodice se sve vie izdiu iz vode, dok se posve ne isprazne. Tvornice tutnje, tropou i cvile, dok i posljednja riba nije oiena, izrezana, isprena i spremljena u limenku. Tad opet zatule sirene, i promoeni, vonjavi, umorni Talijani, Kinezi i Poljaci, mukarci i ene, kuljaju iz tvornica i umorno se uspinju gore u grad, a Tvornika ulica postaje opet ona prava mirna i arobna. U nju se vraa redovitiivot. Skitnice, koji su se sa zgraanjem povukli pod crni empres, izvlae se van, da posjedaju na zarale cijevi na praznom gradilitu. Djevojke iz Dorina lokala izlaze pred vrata da uhvate mrvu sunca, ako ga ima. Doktor dolazi iz Zapadnog biolokog laboratorija pa prelazi preko ceste da u Li ongovu duaniu popije vr piva. Slikar Henri poput foksterijera premee otpatke na travom obraslu gradilitu, ne bi li naao kakav dio ili komad drveta ili kovine koji mu treba za amac to ga gradi. Pomalo se sputa mrak, i pred Dorinim se lokalom pali svjetlo u svjetiljci koja obasjava ulicu stalnom mjeseinom. U Zapadni bioloki laboratorij navraaju se posjetioci da razgovaraju s Doktorom, a on odlazi preko ulice da od Li onga donese pet vreva piva. Kako se moe ta pjesma i taj vonj i reski tropot to neto svijetlo i neki zvuk, ta navika i taj san prikazati onako kako ivi? Kad sabirete morske ivotinje, naii ete na plosnate crve, koji su toliko njeni da ih je gotovo nemogue uhvatiti itave, jer se pod samim dodirom kidaju i raspadaju. Morate ih pustiti da se iscijede i sami uspuu na no, pa ih tada njeno dignete i stavite u svoju bocu s morskom vodom. I to bi moda bio pravi nain kako da se napie ta knjiga otvoriti stranicu i pustiti da pripovijesti same upuu u nju. . POGLAVLJE Li ongov duani nije dodue bio uzor reda, ali je zato bio udo od opskrbljenosti. U malenoj i prenatrpanoj jedinoj prostoriji moglo se nai sve to ovjek treba ili to on eli za svoj ivot i zadovoljstvo odjea, ivene namirnice i svjee i konzervirane, pie, duhan, ribolovna oprema, strojevi, amci, konopi, kape, svinjetina. Kod Li onga mogao si kupiti papue, svileni kimono, aicu viskija i cigaru. Mogao si praviti kombinacije za gotovo svako raspoloenje. Onu jedinu robu koju Li ong nije drao na zalihi mogao si dobiti preko puta, u Dorinu lokalu. Duani se otvarao u zoru i nije se zatvarao sve dok se nije i posljednji nestalni lutajui novi od deset centi potroio ili pohranio za no. Nije da bi Li ong bio gramzljiv. To ne! Ali ako bi tko zaelio potroiti novaca, on mu je to rado omoguio. Nad svojim se poloajem u zajednici Li Cong udio onoliko koliko se on ve i mogao uditi. S vremenom mu je svatko u ulici dugovao novaca. Nikada nije tjerao svoje mute^ rije, ali kad bi raun previe narastao, Li bi otkazao veresiju. No da ne mora otii gore u grad, muterija bi obino radije podmirila svoj dug ili barem nastojala da ga podmiri. Li je imao okruglo lice i bio je uljudan. Govorio je engleski dostojanstveno, a da ne bi nikada upotrebljavao slovo "r". Kad bi se u Kaliforniji razmahala borba izmeu tajnih kineskih udruenja, tu i tamo bi se na Lijevu glavu stavila ucjena. Tada bi on potajno otiao u San Francisco u bolnicu, dok se bura ne bi stiala. to je radio sa svojim novcem, to nitko nije nikada saznao. Moda ga nije ni imao. Moda mu se sva imovina sastojala samo od nepodmirenih rauna. Ali je ivio dobro i uivao potovanje sviju svojih susjeda. Vjerovao bi svojim muterijama, sve dok daljnje povjerenje ne bi postalo smijeno. Ponekad bi inio poslovne greke, ali je iz njih znao izvui korist u obliku dobronamjernosti, ali nikako drugaije. Tako je to bilo i u sluaju barake "Svratiste Palae". Svatko drugi, osim Li onga, smatrao bi taj posao istim gubitkom. U svojem bi duanu Li ong uvijek stajao iza tezge s cigarama, tako da bi mu blagajna stajala s lijeve, a raunalo s desne strane. U staklenom su ormariu bile poredane smee  cigare, cigarete, duhan "Buli Durham", mjeavina "Duke" i "Five Brothers", a iza njega na zidnim policama stajale su boce s viskijem od litre, pola litre i etvrt litre raznih vrsta: "Old Green River", "Old Town House", "Old Colonel" i najomiljelija "Old Tennessee", specijalna mjeavina zajameno etiri mjeseca stara, veoma jeftina, koju su u okolici zvali "Old Tennis Shoes" (Stare papue za tenis). Li ong nije bez razloga stajao izmeu viskija i muterije. Neki su veoma praktini ljudi povremeno pokuavali da mu odvrate panju na koji drugi dio duana. Bratii, neaci, sinovi i snahe dvorili bi u ostalom dijelu duana, ali Li nije nikada naputao tezgu s cigarama. Gornje staklo ormaria sluilo mu je kao pisai stol. Bucmaste, sitne ruke poivale bi mu na staklu, a prsti poigravali poput malih nemirnih kobasica. irok zlatan vjenani prsten na srednjem prstu ljevice bija.se mu jedini nakit, i njime bi neujno tuckao po gumenoj podlozi za sitan novac, na kojoj su se ve odavno izlizali gumeni epii. Li je imao puna dobroudna usta, iz kojih bi se bogato i toplo zacaklilo zlato kad god bi se nasmijeio. Nosio je naoari s polovinim staklima, a kako bi sve gledao kroz njih, morao bi glavu naginjati nauznak, da bi vidio u daljinu. Kamate i popuste, zbrojeve i odbitke izraunavao bi na raunalu svojim nemirnim kobasiastim prstiima, a smee prijazne oi kruile bi mu duanom i zlatni se zubi svjetlucali kad bi doekivao muterije. Jedne veeri, kad je stajao na uobiajenom mjestu na svenju novina, da mu ne ozebu noge, razmiljao je dobroudno i turobno o poslu koji mu je uspio tog poslijepodneva i koji se pokvario kasnije tokom istog poslijepodneva. Kad izaete iz duana i krenete ukoso preko zarasla gradilita provlaei se izmeu velikih zaralih cijevi to su ih tvornice izbacile, ugledat ete puteljak ugaen kroz korov. Poite njime mimo empres, preko eljeznike pruge i uspnite se po prekama kokojih ljestava, pa ete doi do dugake niske zgrade koja je godine i godine sluila kao skladite za riblje brano. Cijela je zgrada bila zapravo velika natkrita prostorija i pripadala je zabrinutu gospodinu koji se zvao Horace Abbeville. Horace je imao dvije ene i estero djece, i kroz niz godina uspjelo mu je, to molbama to nagovaranjem, stvoriti u duanu dug kakav nije imao nitko u Monterevu. Toga poslijepodneva on je doao u duan, i njegovo se osjetljivo umorno lice trzalo kad je vidio kako je Liju preletjela licem sjena strogosti. Li je tuckao tustim prstiem o gumeni podloak. Horace poloi ruke s dlanovima uzgor na tezgu s cigarama. "Mislim da vam dugujem mnogo novaca", ree skromno. Liju zubi zabljesnu pohvalno na takav uvod, koji se toliko razlikovao od svih koje je do tada uo. Ozbiljno kimnu glavom, ali prieka, da vidi kako e se ta smicalica dalje razviti. Horace ovlai usne jezikom (to ba nije bio malen posao) i to temeljito, od jednoga kuta do drugog. "Krivo mi je da mi djeca od toga trpe", ree. "Eto, uvjeren sam da im sada ne biste dali omoti slatkia." Li ongovo lice odavalo je suglasnost s tim zakljukom, "Mnogo novaca", ree. Horace nastavi: "Vi poznajete moju kuu gore, preko pruge, gdje je riblje brano." Li Cong kimnu. Brano je bilo njegovo. Horace e ozbiljno: "Kad bih vam ja ustupio tu kuu bi li se time izravnao moj dug prema vama?" Li ong nagnu glavu natrag i zagleda se u Horacea kroz svoja polovina stakla, dok je u mislima hitro prolazio raunima, a desna mu ruka nemirno posegnula za raunalom. Razmiljao je o grai skladita, koja je bila slaba, te o gradilitu kojemu bi vrijednost porasla ako bi se koja tvornica sardina ikada eljela proiriti. "Svakako", ree. "Eh, izvadite raune, a ja u vam ispostaviti namiru o kupnji zgrade." Horaceu se oevidno urilo. "Ne treba papila", ree Li. "Ja ispostaviti namilu za cijeli dug." Dostojanstveno su zakljuili pogodbu, a Li je u proslavu astio sa etvrt litre viskija "Old Tennis Shoes". Horace je zatim krenuo natrag, hodajui veoma uspravno preko gradilita pa mimo empres i preko pruge te gore do zgrade, koja je bila njegova, i ustrijelio se na hrpi ribljeg brana. I premda se to ne odnosi na ovu pripovijest, nijedno Abbevilleovo dijete, bez obzira na to tko mu je bila majka, nije odonda vie nikada ostalo bez slatkia. No vratimo se na ono vee. Horace je leao na daskama to bijahu poduprte kozliima, s iglama za balzamiranje zaboli denima u tijelo, a njegove su dvije ene sjedile zagrljene na stepenicama kue (bile su dobre prijateljice sve do poslije pogreba, a tada su podijelile djecu i vie nisu nikada progovorile meu sobom ni rijei). Li ong stajao iza svoje tezge s cigarama, a pogled njegovih prijaznih smeih oiju bio upravljen unutra, na mirnu i vjenu kinesku tugu. Znao je da tu ne bi bio mogao nita uiniti, ali je elio da je znao to Horace namjerava, pa moda pokuao pomoi. U Lijevoj dobroti i razumijevanju bilo je duboko uvrijeeno uvjerenje da ovjek ima nepovredivo pravo da se sam ubije, ali kadto to prijatelj moe uiniti nepotrebnim. On se ve obavezao da plati pogrebne trokove i poslao veliku koaru ivenih namirnica teko pogoenim porodicama. Sada je Li ong bio vlasnik Abbevilleove zgrade dobar krov, dobar pod, dva prozora i vrata. Zgrada je dodue bila sva zatrpana ribljim branom, koje je irilo lak ali prodoran vonj. Li ong bavio se milju da zgradu upotrijebi kao skladite za svoju duansku robu, kao nekakvo spremite, ali je nakon duljeg razmiljanja odustao od te pomisli. Zgrada je bila predaleko, i u nju je svatko mogao ui kroz prozor. Tuckao je zlatnim prstenom o gumeni podloak i razmiljao o tom problemu, kad se vrata otvore, i u duan stupi Mack. Mack bijae starosta, voa, savjetnik i pomalo iskoritavalac ake ljudi, koji nisu bili vezani ni zajednikom porodicom, ni novcem, ni kakvim drugim tenjama osim hrane, pia i zadovoljstva. Ali dok veina ljudi u potrazi za zadovoljstvom sebe unitava, pa umorna pada prije cilja, Mack i njegovi prijatelji prilazili su zadovoljstvu nehajno i lagano i mirno ga uivali. Mack i Hazel, mladi neobine snage, Eddie, koji je povremeno zamjenjivao pipniara u gostionici "La Ida", Hughie i Jones, koji su tu i tamo sakupljali abe i make za Zapadni bioloki laboratorij, stanovali su u onim velikim zaralim cijevima na gradilitu tik uz Li ongov duan. Naime, stanovali su u tim cijevima kad je bilo vlano, ali su za lijepa vremena stanovali u sjeni crnog empresa na vrhu gradilita. Velike su se grane sputale nisko i tvorile baldahin, pod kojim je ovjek mogao leati i promatrati vani strujanje i ivahnost na Cannerv Rowu. Li ong jedva se primjetno ukrutio kad je Mack uao, te je brzo preletio pogledom po duanu, da se uvjeri nije li doao i Eddie ili Hazel, ili Hughie ili Jones, i izgubio se negdje meu robom. Mack razotkri svoje karte s potenjem, koje osvaja. "Li", ree, "ja i Eddie i ostali uli smo da ste vlasnik Abbevilleove kue." Li Cong klimnu i poeka. "Ja i moji prijatelji mislili smo pitat emo vas bismo li se mogli onamo useliti. Mi emo paziti na zgradu", brzo pridometnu. "Ne bismo putali da itko provali ili nanese kakvu tetu. Djeca bi mogla porazbijati prozore, znate..." predlagao je Mack. "Zgrada bi mogla i izgorjeti ako na nju ne bi nitko pripazio." Li nagnu glavu natrag i pogleda Maku u oi kroza svoja polovina stakla te uspori tuckanje svojih prstiju, kako se duboko zamislio. U Mackovim je oima bilo dobronamjernosti i razumijevanja za blinjega te elje da svakoga usrei. Zato se, dakle, Li ong osjeao nekako opkoljen? Zato su mu se misli kretale oprezno, kao maka meu kaktusima? Prijedlog je bio. stavljen tako ljubazno, gotovo u filantropskom duhu. Li je u mislima poletio naprijed, da ocijeni mogunosti ne, to su. bile vjerojatnosti, i tuckanje njegovih prstiju jo se vie uspori. Gledao je u duhu kako odbija Mackovu molbu i ve vidio razbijena stakla na prozorima. Mack e tada po drugi put ponoviti da e paziti i uvati Lijev posjed a ako mu Li ponovo odbije, moe ve sada mirisati dim i vidjeti plamike kako puu uza zidove. Mack i njegovi prijatelji pokuat e da mu je pomognu pogasiti. Liju se prsti njeno smire na gumenom podloku. Bio je pobijeen. Znao je to. Preostaje mu samo mogunost da spasi obraz, a Mack e po svoj prilici biti velikoduan. Zato ree: "Vi htjeti platiti najamninu za moja kua? Vi htjeti stanovati tamo kao u hotelu?" Mack se smijeio cijelim licem i velikoduno uskliknuo: "ujte... to je ideja. Svakako. Koliko?" Li je razmiljao. Znao je da nije vano to zarauna. Ionako to nee dobiti. Pa onda moe i da odredi neku uistinu krepku svotu, koja e spasiti obraz. "Pet dolala na tjedan", ree. Mack je dosljedno igrao svoju ulogu do kraja. "Moram tome razgovarati s momcima", ree polako kao da premilja. "Ne biste, li mogli spustiti na etiri dolara na tjedan?" "Pet dolala", odluno e Li. "Eh, vidjet u to kau momci", ree Mack. I tako je, eto, dolo do toga. Svi su bili zadovoljni. A ako bi tko i mislio da je Li ong pretrpio ist gubitak, on barem nije tako gledao. Prozori su ostali itavi i poar nije buknuo. Najamnina se dodue nije plaala, no ako su stanari ikada i imali novaca a poesto bi ga i imali nikada im ne bi padalo na pamet da ga potroe igdje drugdje nego u Li ongovu duanu. Tako je sebi pribavio nekoliko dobrih potencijalnih muterija. A ilo je jo i dalje. Ako bi kakav pijanac izazvao neprilike u duanu, ako bi se iz New Montereva oborila djeurlija u namjeri da pljaka, Li ongu nije trebalo drugo nego da vikne, i njegovi bi mu stanari dojurili u pomo. A zasnovala se tu i jo jedna vrsta veza ne moe okradati svojeg dobroinitelja. to je Li ong utedio na konzervama graha rajica, mlijeka i dinja, vie je nego naplatilo najamninu. A to je u duanima sa ivenim namirnicama u New Montereyu iznenada poela nestajati roba, to se Li onga nije nita ticalo. Momci su se uselili, a riblje se brano iselilo. Nitko ne zna tko je kui dao ime, ali su je otada zauvijek svi znali pod imenom "Svratiste Palae". U cijevima i pod empresom nije bilo mjesta za pokustvo i one razne sitnice koje su ne samo mjerilo ve i granica nae civilizacije. Jednom su momci u Palaceu odluili da ga namjeste pokustvom. Pojavio se stolac, pa rasklopni krevet, pa jo jedan stolac. Jedna je trgovina eljeznom robom dodala limenku crvene boje, i to posve dragovoljno, jer nikada za nju ni znala nije, pa kako bi se pojavio koji novi stol ili klupica, odmah bi ih premazali bojom, a to bi ne samo uljepalo taj predmet ve ga i poneto izmijenilo, za sluaj ako bi njegov prijanji vlasnik ovamo zavirio. I tako je proradilo Svratiste Palae. Momci su sada mogli sjediti pred svojim vratima i gledati dolje preko pruge i preko gradilita te preko ulice ravno u prozore Zapadnog biolokog laboratorija. Nou bi sluali glazbu iz laboratorija i oima slijedili Doktora kad bi iao preko ulice u Li ongov duan po pivo. I Mack je tada rekao: "Taj je Doktor sjajan ovjek. Trebalo bi neto za nj uiniti." . POGLAVLJE Rije je simbol i uitak to upija ljude i prizore, stabla, biljke, tvornice i pekineze. Tada Djelo postaje Rije i opet natrag Djelo, ali iskrivljeno i satkano u fantastian uzorak. Rije upije Tvorniku ulicu, provari je i ispljuje, i ulica je poprimila odsjev zelenoga svijeta i mora u kojemu se ogledava nebo. Li ong vie je nego kineski trgovi. On to mora biti. Moda je on neko zlo, drano u ravnotei i podravano od dobra neki azijski planet, koji ostaje na svojoj putanji, jer ga na jednu stranu vue Lao Ce, a na drugu raunalo i blagajna pa Li ong lebdi, vrti se i kovitla meu ivenim namirnicama i duhovima. Krut ovjek, kada su u pitanju limenke s grahom, a mekan, kad su u pitanju kosti njegova djeda. Jer Li ong je prekopao grob na ChinaPointu i naao poutjele kosti i lubanju, uz koju je jo prianjala sijeda, ljepljiva kosa. I Li je paljivo spakovao kosti, poloio bedrene i goljenine kosti posve ravno, stavio lubanju u sredinu, a oko nje zdjeline i kljune kosti i opkolio ih rebrima s jedne i druge strane. Tada je svojeg lako slomljivog djeda, sloena u kutiju, poslao preko zapadnog mora, da bi konano poinuo u zemlji, koju su posvetile kosti njegovih pradjedova. A i Mack i njegovi momci vrte se svojom putanjom. Oni su Kreposti, Vrline, Ljepote u uurbanoj, raskidanoj ludosti Montereva, kao i kozmikog Montereva, gdje ljudi od straha i od gladi razaraju svoje eluce u borbi da sebi osiguraju odreenu hranu, gdje ljudi, od gladi za ljubavlju, unitavaju sve to je na njima vrijedno ljubavi. Mack i momci jesu Ljepote, Kreposti, Vrline. U svijetu, kojim upravljaju tigrovi sa irevima na elucu, koji je razrovan od bikova to trpe od greva, po kojemu njukaju za otpacima slijepi akali, Mack i momci slasno ruaju s tigrovima, miluju pomamne junice i pobiru mrvice, da nahrane morske galebove Tvornike ulice. Kakve koristi moe imati ovjek ako i dobije cijeli svijet, a doao je do svojeg imetka sa irom na elucu, kilom i dvostrukim naoarima? Mack i momci izbjegavaju tu stupicu, zaobilaze otrov, prekorauju zamku, dok cijela generacija uhvaenih, otrovanih ljudi, to nose pojas protiv kile, vie na njih i naziva ih nevaljalcima koji e zlo svriti, koji su sramota za mjesto, tati, lopovi, skitnice. Oe Na koji jesi u prirodi Ti koji si dao sposobnost za odravanje na ivotu i kojotu i obinom smeem takoru, domaem vrapcu, kunoj muhi i moljcu, Ti zacijelo osjea i veliku svemonu ljubav za nevaljalce i skitnice i one koji sramote grad, za Maka i momke. Za kreposti i vrline i lijenost i revnost. Oe Na koji jesi u prirodi. . POGLAVLJE Li ongov duan nalazi se zdesna praznom zemljitu (premda nitko ne zna rei zato se zove prazno, kad je sve zakreno starim kotlovima, zaralim cijevima, razbijenim sanducima i hrpama velikih kanta). U pozadini praznog zemljita prolazi eljeznika pruga, a iza nje stoji Svratiste Palae. Ali lijevu meu zemljita tvori stroga i dostojanstvena javna kua Dore Flood pristojno, isto, estito, staromodno zabavite, gdje moe popiti au piva meu prijateljima. Nije to kakva jeftina nona krma, ve solidan, krepostan klub, koji je podigla Dora. Kao "madam" i zabavljaica, ona ga vodi i dri u stezi ve pedeset godina, i za to je vrijeme, nadarena tankoutnou i potenjem, milosrdnou i nekim realizmom, postigla da je potuju inteligentni, naobraeni. i oni dobra srca. S istih je razloga mrzi ufitiljena i pohotna zajednica udatih usidjelica, kojih muevi potuju dom, ali ga mnogo ne vole. Dora je velika ena, velika, krupna ena plamene naranaste kose, koja ima slabost za blijedozelene veernje haljine. Ona vodi estitu kuu sa stalnim cijenama, ne toi estoko pie i ne doputa glasan ili prostaki govor u svojem lokalu. Od njezinih su djevojaka neke prilino neaktivne zbog poodmakle dobi i naruene snage, ali ih Dora nikad ne izbacuje, premda kako ona kae neke od njih ne poslue ni tri gosta u mjesecu, ali i dalje jedu svoja tri obroka na dan. U asu lokalnog patriotizma Dora je okrstila svoj lokal "Restoran Kalifornijska zastava", pa se pripovijedaju mnoge zgode o ljudima koji su uli da tu pojedu sendvi. U kui ima obino dvanaest djevojaka, uraunavi i stare, pa grki kuhar i ovjek koji vrijedi kao uvar, ali koji poduzima i svakovrsne osjetljive i opasne zadatke. On obustavlja tunjave, izbacuje pijane, umiruje histerine ispade, lijei glavobolju i toi pie. On previja rane od noa i udarca, pozdravlja se s redarima, a kako pretena polovica djevojaka vjeruje u Christian Science to on nedjeljom ujutro glasno ita odlomak iz lista "Nauka i zdravlje". Njegov prethodnik, koji nije bio tako valjano uravnoteen ovjek, zavrio je loe o tome e jo biti govora ali je Alfred ostao pobjednikom nad svojom okolinom i tu je okolinu odgojio. On zna koji mukarci treba da budu tamo, a koji ne. On zna vie o domaem ivotu graana Montereva nego li itko drugi u gradu. to se tie Dore njezina je egzistencija kakljiva. Budui da je protiv zakona, barem protiv njegova slova, ona se mora dvostruko vie pridravati zakona nego itko drugi. Ne smije biti pijanaca, ni tunjave, ni prostota, inae e joj zatvoriti lokal. A kako je protuzakonita, Dora mora biti naroito dobrotvorna. Svi je iskoritavaju. Ako redarstvo prireuje ples za svoj mirovni fond, i svatko drugi priloi dolar, Dora mora dati pedeset dolara. Kad je Trgovaka komora ureivala svoje nasade, svaki je trgovac dao po pet dolara, ali se od Dore trailo da dade stotinu. A isto je tako sa svim drugim s Crvenim kriem, Dobrotvornim opinskim fondom, skautima neopjevane, neobjavljivane, sramotne, prljave nadnice grijeha uvijek su na elu popisa dobrotvornih priloga. Ali za vrijeme privredne krize Dora je bila najtee pogoena. Uz redovite dobrotvorne prinose Dora bi gledala gladnu djecu ulice, nezaposlene oeve i zabrinute ene, pa je akom i kapom plaala duanske raune kroz dvije godine i tako se malone i sama upropastila. Dorine su djevojke valjano izvjebane i ugodne. One nee nikada osloviti mukarca na ulici, premda je moda no prije bio u njihovu lokalu. Prije nego to je Alfy, sadanji uvar, preuzeo svoje mje Christian Science, vjerovanje koje ui da se bolesti ne suzbijaju medicinskim lijeenjem, ve duhovnim djelovanjem vjere. (Prev.) sto, dogodila se u "Kalifornijskoj zastavi" tragedija koja je sve raalostila. Prijanji se uvar zvao William, a bio je tamnokos ovjek i doimao se samotno. Po danu, kad bi imao malo dunosti, dajadilo bi mu ensko drutvo. Kroz prozor je mogao vidjeti Maka i momke kako sjede na cijevima na praznom gradilitu, noge im se lijeno objesile u korov, te se sunaju razgovarajui polagano i filozofski o zanimljivim ali nevanim pitanjima. Tu i tamo, dok bi ih promatrao, vidio bi kako vade politricu viskija vrste "Stare papue za tenis" i otiru grlo boce u rukav i jedan za drugim naginju bocu. I William zaelje da bi se mogao pridruiti tome zgodnom drutvancu. Iziao je jednog dana i sjeo na cijev. Razgovor zape i drutvo utonu u nelagodnu, neprijaznu utnju, i nakon nekog vremena William se neutjeno vrati u "Kalifornijsku zastavu". Poslije je kroz prozor mogao vidjeti kako se razgovor opet razvezao, i to ga rastui. Bio je to ovjek mrana, runa lica, usta iskrivljenih od mrkog razmiljanja. Sutradan je opet poao onamo i ovaj put ponio sa sobom pol litre viskija. Mack i momci popili viski konano, nisu ludi ali sve to su govorili bilo je samo "ivio" i "Nazdravlje!" Malo kasnije William se opet vratio u "Kalifornijsku zastavu" pa ih je motrio kroz prozor i uo kako Mack glasno kae: "Do vraga, podvodnike ne trpim!" To oito nije bilo tano, ali to William nije znao. On se naprosto nije sviao Maku i momcima, to je bilo sve. Tad se Williamu slomilo srce. Ni skitnice ga nee u svoje drutvo. Smatraju ga mnogo, mnogo niim od sebe. William je oduvijek imao sklonost da kopka po sebi i da se optuuje. Stavio je eir na glavu i odetao obalom sve do svjetionika. Tu je stajao neko vrijeme na lijepom malom groblju, gdje se uvijek uje tutnjava valova. Mrane, tmurne misli rojile mu se glavom. Nitko ga ne voli. Nitko ne mari za njega. Makar ga i zvali uvarom, on je ipak podvodnik prljav podvodnik, neto najnie na svijetu. Mislio je dalje kako i on ima prava da ivi i da bude sretan ba kao i svatko drugi, bogamu! Ljutit se vratio natrag, ali ga srdba proe kad je stigao do "Kalifornijske zastave" i uspeo se stepenicama. Bila je ve^ er, i muziki je automat svirao "Pun mjesec", i William se sjeti kako je prva djevojka koja se ikada u njega zagledala voljela tu pjesmu prije nego to je pobjegla, udala se i nestala. Ta ga pjesma silno rastui. Dora je sjedila straga u sobi i pila aj kad je William uao. "to ti je?" upita. "Zar si bolestan?" "Nisam", odgovori William. "to je s postocima? Meni je svega dosta. Mislim da u se ustrijeliti." Dora je ve po koji put u ivotu izala nakraj sa ivano rastrojenim ljudima. Treba ih samo vjeto izmamiti iz tog raspolonja, bilo je njezino geslo. "Ali uini to u svoje slobodno vrijeme i nemoj mi zaprljati sagove", ree. Nad Williamovo se srce spusti siv vlaan oblak, i on polako izae iz sobe i krenu preko predvorja pa zakuca na vrata Eve Flangan. Eva je imala crvenu kosu i svaki bi tjedan odilazila na ispovijed. Bila je pobona i imala mnogo brae i sestara, ali se povremeno opijala, kada bi to najmanje oekivao. Kad je William uao, bojila je nokte na rukama i strano mrljala prste. Znao je da je trudna, a Dora nije doputala trudnoj djevojci da radi. "to te mui?" otresito upita Eva. Williama uhvati srdba. "Ustrijelit u se", odsijee bijesno. Eva se izdere na njega. "To je prljav, podao, gadan grijeh!" vikala je. "To je tebi i slino pa da nam onda zatvore lokal, ba kad imam gotovo dosta za put u East St. Louis. Ti si nevaljalac i klipan." Jo je vritala kad je William zatvorio sa sobom vrata i otiao u kuhinju. Bio je temeljito sit ena. Grki e kuhar biti pravi odmor poslije ena. Kuhar je u velikoj pregai, zasukanih rukava, prio svinjske odreske u dvije velike tave i prevrtao ih eljeznim ranjem. "Zdravo, Kits. Kako je?" Odresci su itali i cvrali na tavama. "Ne znam, Lou", ree William. "Kadto mislim da bi  najbolje bilo frc!" I prstom povue sebi preko grla. Grk odloi raanj na tednjak i jae zavrnu rukave. "Da fi kaem to su meni rekli, Kits", zakljui. "Rekli su mi da onaj koji o tomu govori to nikad ne uini." Williamova ruka posegnu za rotiljem. Drao ga je lagano u ruci, kao da ga odmjerava. Oima se duboko zagledao u tamne oi Grkove i u njima vidio nevjerovanje i podsmijeh. A kako je dalje zurio, oi su se Grkove uznemirile pa zabrinule. William opazi tu promjenu. Vidio je prvo kako Grk zna da on to moe uiniti, a zatim da Grk i zna da e on to uiniti. I im je to proitao u Grkovim oima, William je znao da to mora uiniti. Bio je alostan, jer se to sad inilo glupim. Ruka mu se podignu i rotilj mu se abi u srce. Zaudno mu je lako uao u tijelo. William je bio uvar prije nego to je Alfred doao. Alfreda su svi voljeli. U svako je doba mogao sjediti na cijevima s Makom i momcima. Mogao ih je ak i posjeivati gore u Svratitu Palae. . POGLAVLJE Uveer, ba u suton, neto se udno dogaalo u Tvornikoj ulici. Dogaalo se to u vremenu izmeu zapada sunca i asa kad se pali ulina rasvjeta. U ono kratko mirno sivo razdoblje. Niz breuljak, mimo Svratita Palae, niz kokoje ljestve pa preko praznog gradilita dolazio star Kinez. Imao je na sebi prastari plosnat slamnjak, plavo platneno radno odijelo i teke cipele; na jednoj mu se otkinuo potplat i na svakom koraku pljeskao o zemlju. U ruci je nosio prekritu koaricu od prua. Lice mu bijae mravo i smee i naborano poput suene govedine, a stare mu oi smee, ak i bjeloonice bijahu smee i duboko usaene, tako te se inilo da vire iz rupa. Pojavio bi se ba u suton, preao preko ulice te proao kroz prolaz izmeu Zapadnog biolokog laboratorija i ala i nestao izmeu stupova i elinih potpornja koji podupiru pristane. I do zore ga vie nitko ne bi vidio. Ali u zoru, u doba kad bi se ve pogasile uline svjetiljke a danje svjetlo jo nije svanulo, stari bi se Kinez izvlaio izmeu stupova, preao preko ala i ulice. Koara bi mu sad bila teka i mokra i sva se cijedila. Labavi bi mu potplat pljeskao ulicom. Uspeo bi se uzbrdo do druge ulice, proao kroz vrata u visokoj daanoj ogradi i do veeri ga vie nitko ne bi vidio. Ljudi bi u snu uli kako pljee potplatom u prolazu, pa bi se na as probudili. Tako se dogaalo ve godine i godine, ali se nitko na nj nije naviknuo. Neki su mislili da je on bog, a veoma stari ljudi smatrali su da je smrt, dok su djeca u njemu vidjeli veoma smijena stara Kineza, kako djeca ve uvijek misle da je sve to je staro i neobino ujedno i smijeno. Ali ga djeca nisu zadirkivala ili za njim vikala, kako im je ve obiaj, jer ga je okruivao neki oblak straha. Samo je jednom hrabar i lijep desetogodinji djeak, imenom Andy, iz Salinasa, izazvao starog Kineza. Andy je bio u posjetama u Montereyu i vidio starca i znao da za njim mora vikati, ako i samo zato da ne izgubi potovanje pred samim sobom. Ali je ak i Andy, koliko god bio hrabar, osjeao taj oblai straha. Svaku veer, iz dana u dan, Andy bi promatrao starca kako prolazi, i u njemu se borio osjeaj dunosti i strah. A onda se jedne veeri Andy ohrabrio i krenuo za starcem stupajui za njim i pjevajui prodornim piskutljivim glasom: "Sjedi Kinez na ogradi, in, in, in Doe bijelac i odree dugi mu perin." Starac je zastao i okrenuo se. Andy zamuknu. Tamnosmee oi promatrale su Andyja, a tanine se navorane usne micale. Ono to se tada dogodilo nije Andy nikada mogao ni objasniti ni zaboraviti. Jer te su se oi irile i irile dok Kineza vie nije bilo, ve je tu ostalo samo jedno golemo smee oko, veliko kao crkvena vrata. Andy je zavirio kroz ta sjajna prozirna smea vrata i ugledao samotnu ravnu krajinu, pruala se ona milje daleko i zavravala u daljini nizom fantastinih brda to su svojim oblikom nalikovale na kravlje i psee glave, na atore i gljive. Ravnica je bila obrasla niskom otrom travom, iz koje je tu i tamo provirivao humak. A na svakom humku sjedila nekakva sitna ivotinja nalik na svisca. I pred tom osamljenosti tom oajnom hladnom samoom krajobraza Andy tiho zaplae, jer nikog nije bilo na svijetu i on se osjeao naputen. Zatvorio je oi, da to ne mora vie gledati, a kad ih je otvorio, nalazio se u Tvornikoj ulici, a stari je Kinez upravo zamicao izmeu Zapadnog biolokog laboratorija i tvornice "Hediondo" lupkajui potplatom klipklap. Andy je bio jedini djeak koji je to ikada uinio i vie nikada nije pokuao. . POGLAVLJE Zapadni bioloki laboratorij nalazio se suelice praznom zemljitu. Li Congov duan stajao mu je ukoso zdesna, a Dorina "Kalifornijska zastava" ukoso slijeva. Laboratorij trguje udnom i lijepom robom. Prodaje divne morske ivotinje spuve, platenjake, moruzgve i zvjezdae, zmijae i mnogokrake zvjezdae, koljkae i brombuljke, crve i pueve i sve njihove fantastine i raznolike srodnike, pa ivo pokretno cvij"ee mora golokrnjake i zastrtokrnjake, krupnobodlje i tankobodlje jeince, rakovnice i raie i morske kozice: pjeskorovne i pucketave i one posve prozirne koje jedva bacaju sjenu. A Zapadni bioloki laboratorij prodaje i kukce i pueve, pauke i egrtue, takore i pele i gilagutere. Sve je to na prodaju. Tu su i mala neodreena Ijudska bia, neka itava, a druga opet izrezana na tanke plostice stisnute izmeu dva stakalca. A za studente ima tu i morskih pasa, kojima je iscijeena krv i zamijenjena utom i plavom bojom u venama i arterijama, tako da se skalpelom mogu pratiti sistemi ila. Ima tu i maaka s obojenim venama i arterijama, i isto tako prepariranih aba. Od Zapadnog biolokog laboratorija moe naruiti sve ivo to postoji, i prije ili kasnije ti e to i dobiti. To je niska zgrada okrenuta ulici. U prizemlju je skladite s policama koje seu sve do stropa i natrpane su staklenkama s prepariranim ivotinjama. U prizemlju se nalazi cementno korito s izljevom i sav ureaj i instrumenti za utrcavanje i prepariranje. Kroza stranje dvorite doe se do natkrite sue koja poiva na stupovima iznad mora. Tu su baseni za vee ivotinje morske pse, rae i hobotnice, svaka vrsta u svojoj betonskoj spremnici. U kuu se sprijeda ulazi stepenicama do vra^a koja vode u poslovnicu s pisaim stolom, koji je sav zakren hrpama neotvorene pote, s ormariima za kartoteku uza zidove, i sa eljeznom blagajnom na kojoj su vrata irom otvorena i poduprta klinom da se ne bi zaklopila. Jednom se naime blagajna zabunom zatvorila, a nitko nije znao kombinaciju brojeva njezine patentne brave. A u blagajni se nalazila otvorena limenka sardina i komad sira Eoquefort. I prije nego to je tvorniar mogao javiti kombiniciju brojeva, bilo je u blagajni ve svakojake nevolje. Doktor se tada sjetio na koji bi se nain mogao ovjek dobro osvetiti kakvoj banci ako bi to poelio. "Unajmi sigurnosni pretinac u banci", rekao je, "stavi u nju itavog svjeeg lososa i otputuj na est mjeseci." Poslije neprilike s patentnom blagajnom nije se vie u nju smjela spremati hrana. Ta se sada pohranjuje u ormariima za kartoteku. Iza poslovnice nalazi se prostorija s akvarijem i u njemu mnoge ive ivotinje. Tu su i mikroskopi i preparati i ormarii s medikamentima, ormari s laboratorijskim posudama i epruvetama, radni stolovi i mali motori, razne kemikalije. Iz te prostorije dopiru razliiti mirisi miris formalina, osuenih morskih zvijezda, morske vode i mentola, karbolne kiseline i octene kiseline, miris papira za pakovanje, slame i page, miris kloroforma i etera, miris ozona iz motora, miris finog elika i ulja za podmazivanje mikroskopa, miris acetona i gumenih cijevi, miris mokrih vunenih arapa i cipela, otri prodorni miris egrtua i ustajali strani miris takora. A kroza stranja vrata dopire miris alga i brombuljaka za oseke, i miris soli i morske pjene za plime. Lijevo iz poslovnice ulazi se u knjinicu. Zidovi su sve do stropa prekriti ormarima s knjigama, kutijama s brourama i separatima, knjigama svake vrste rjenicima, leksikonima, knjigama pjesama i drama. Uza zid stoji fonograf sa stotinama ploa poredanih uza nj. Pod prozorom drvena postelja, a po zidovima i ormarima vise pribijene reprodukcije Daumiera, Granama i Tiziana, Leonarda i Picassa, Dalija i Georga Grosza, ponegdje privrene u visini oiju, tako da ih moe gledati ako zaeli. U toj maloj prostoriji ima i stolaca i klupica i, naravno, ona postelja. Koji put sabralo se ovdje i po etrdeset ljudi. Iza te knjinice ili muzike prostorije, ili kako je ve elite nazvati, nalazi se kuhinja, uska komora s plinskim tednjakom, bojlerom i praonikom. Ali dok se neto hrane dri u ormariima za kartoteku u poslovnici, dotle se sue, kuhinjska mast i povre dri pod staklom u rasklopivim ormarima za knjige u kuhinji. To nije bilo diktirano nekim hirom. Naprosto je tako dolo. Sa stropa kuhinje vise komadi slanine, salame i osueni crni trpovi koji daju dobru juhu. Iza kuhinje nalazi se nunik i tu. koljka u nuniku proputala je pet godina, dok je nije dosjetljiv i velikoduan gost zabrtvio komadiem gume za vakanje. Doktor je i vlasnik i upravitelj Zapadnog biolokog laboratorija. To je prilino sitan ovjek, ali samo naoko sitan, jer je ilav i veoma jak, i kad ga uhvati bijesna srdba, moe biti i veoma estok. Nosi bradu, a lice mu je napol Kristovo, a riapol satirsko, i iz njega izbija istina. Kae se da je ponekoj djevojci pomogao iz neprilike. Doktorove su ruke ruke kirurga za mozak, razbor mu je hladan, a srce toplo. On e dotEru znak pozdrava, kad se proveze kraj pasa, a psi diu pogled i smijee mu se. Iz potrebe on moe ubiti bilo to, ali radi uitka ne bi mogao povrijediti ni osjeaj. Mui ga samo jedan velik strah da e smoiti glavu, pa zato i ljeti i zimi redovno nosi nepromoiv eir. On e sve do pazuha ugacati u ustajalu morsku vodu, a da ne osjeti vlagu, ali kap kie na glavi tjera ga u bezglav strah. Polako kroz godine Doktor se saivio s Tvornikom ulicom vie nego je ak i sam slutio. Postao je izvor filozofije i nauke i umjetnosti. U laboratoriju su djevojke iz Dorina lokala prvi put ule crkvenu glazbu i Gregorijanski koral. Li ong sluao bi na engleskom poeziju Li Poa. Slikar Henri prvi put je uo egipatsku Knjigu mrtvih i bio tako ganut da je promijenio svoje slikarsko sredstvo. Dotada je slikao tutkalom, eljeznom rom i arenim kokojim perjem, ali se promijenio, i njegove naredne etiri slike bile su izraene od etiri razne vrste orahovih ljusaka. Doktor bi sasluao svaku besmislicu i pretvarao je za tebe u neku mudrost. Njegov duh nije imao obzorja a njegovo suosjeanje nije bilo niim iskrivljeno. Znao bi razgovarati s djecom i govorio im o veoma dubokim stvarima na takav nain da mogu razumjeti. ivio je u svijetu udesa, u svijetu uzbuenja. Bio je pohotan kao kuni i njean kao avo. Svatko tko ga je poznavao bio mu je u dugu. I svatko tko bi pomislio na njega odmah bi i pomislio: "Moram uistinu uiniti neto lijepo za doktora." . POGLAVLJE Doktor je sabirao morske ivotinje u velikoj, plimom naplavljenoj bari na vrhu Poluotoka. arobno je to mjesto. Za plime to je uzburkan, zapjenjen basen u koji se ulijevaju veliki valovi preko grebena vani gdje pluta plutaa na zvidaljku. Ali kad doe oseka, taj mali vodeni svijet postaje miran i krasan. More je posve bistro, a dno mu oivi fantastinim ivotom ivotinja to hrle amotamo, bore se, hrane i mnoe. Raii hrle od rese do rese zalelujanih alga. Morske zvijezde ue iznad koljica i pueva, pripijaju se sa milijun sitnih prianjalka, pa tada polagano, nevjerojatnom snagom poteu dokle god se plijen ne otkine od stijene. Zvijezdi se eludac ispupava i obuhvaa svoju hranu. Naranasti i tokasti i prugasti golokrnjaci graciozno klize iznad stijena, a povlake im se viju poput sukanja panjolskih plesaica. Crne jegulje pomaljaju glave iz pukotina i ekaju na plijen. Rakovi pucavci glasno pucketaju svojim klijetima. Taj divni arolik svijet prekrit je staklenom ploom. Po pijesku na dnu hrle raii samci kao pomamna djeca. Jedan je sada naao praznu puevu kuicu, koja mu se vie svia od njegove, pa se izvlai, na as izlaui svoje meko tijelo neprijatelju, i hitro se zavlai u novu nastambu. Preko ograde zapljusne val i na tren uznemiri staklenastu vodu i stvori mjehurie na povrini. A onda se bara opet razbistri i smiri i opet je divna i ubojita. Ovdje jedan rai upa nogu svojem bratu. Moruzgve se rastvaraju kao mekano ivobojno cvijee i mame sve umorne i zbunjene ivotinje da na as otpoinu u njihovu naruju. A kad koji sitni rai ili koji "mali Ivica" te bare prihvati zeleni i ljubiasti poziv latice se strelovito sklapaju, ubojite elije zabijaju siune narkotine iglice u plijen, a on postaje slab, a moda i snen, dok mu razorne jetke probavne kiseline ne rastoe tijelo. Iz svojeg se skrovita tad iskrada podmukli ubojica hobotnica. Kree se polako, tiho, kao sivi oblai, pretvarajui se da je sad komadi morskog bilja, sad opet kamen, pa onda komadi trula.mesa, a zloudne joj kozje oi samo hladno motre. Ljigavo se primie raiu koji mirno jede, i kako se pribliava, ute joj oi gore a tijelo joj poprima ruiastu boju, koja odaje oekivanje i bijes. Iznenada potri lagano na vrcima svojih krakova, krvoedno kao maka u asu napadanja. Divljaki se baca na raia, voda se zamuti crnom tekuinom, a mete borbe zastire se smeastim oblakom dok hobotnica ubija raia. Na izloenim stijenama to stre iz vode brombuljci putaju mjehurie iza svojih zatvorenih vrata, a puevi se polako sue. A na stijene slijetaju crne muhe da pojedu sve to mogu nai. Prodoran miris joda iz alga, vapnenasti miris ljuturastih tijela i miris jakog proteina, miris sperme i jajaca ispunjaju zrak. Na golim stijenama morske zvijezde izbacuju sjeme i jajaca izmeu svojih krakova. Zrak je sav zasien mirisima ivota i obilja, smrti i probave, raspadanja i raanja. A preko vanjskog grebena vjetar donosi slane kapljice oceana, koji vani eka dok pribere snagu plime, da se J ponovo moe uliti u Veliku baru. A tamo na plutai zvidaljka tuli kao alostan, strpljiv bik. U bari su Doktor i Hazel radili zajedno. Hazel je stanovao u Svratifu Palae s Makom i momcima. Svoje je ime dobio isto onako sluajno kao to mu je odonda i ivot tekao. Hazel je bio osmo dijete, i kada se rodio, majka se smela to se tie njegova spola. Ionako je bila ve umorna i iznurena od nastojanja da nahrani i odjene sedmero djece i njihova oca. Na sve je naine pokuavala da zaradi novaca izradbom papirnog cvijea, uzgojem vrganja, uzgajanjem kunia radi mesa i krzna dok bi joj otac, sjedei u platnenom naslonjau, pruao svaku pomo koju su njegovi savjeti, dokazivanja i kritika mogli pruiti. Imala je staru tetku imenom Hazel, koja je, kako se govorilo, bila ivotno osigurana. Osmo je dijete dobilo ime Hazel prije nego to je majci sinulo da je Hazel djeak, a dotle se bijae ve i navikla na to ime, pa se nije ni trudila da ga izmijeni. Hazel je odrastao iao itiri godine u osnovnu kolu i etiri u popravilite, a ni u jednoj nije nita nauio. Openito se smatra da se u popravilitima ui pokvarenost i kriminalitet, ali Hazel nije bio dosta paljiv. Iziao je iz popravilita isto tako neoptereen pokvarenou kao to je ostao i neoptereen razlomcima i dugakim diobama. Hazel je volio sluati razgovor, ali nije sluao rijei, ve samo ton razgovora. Stavljao bi pitanja, ne zato da uje odgovore, ve samo da se tok razgovora ne bi prekidao. Bilo mu je dvadeset i est godina tamnokos i prijazan mladi snaan, usluan i privren. esto bi odlazio sabirati ivotinje s Doktorom i na tom je poslu bio koristan kad bi jednom znao to treba uraditi. Prsti bi mu se prikradali poput hobotnice, a zgrabili bi i drali poput moruzgva. Sigurno se kretao po kliskim stijenama i silno je volio taj lov. Doktor je na radu nosio svoj nepromoivi eir i gumene izme, a Hazel je klapsao naokolo u papuama za tenis i u plavim platnenim hlaama. Sabirali su morske zvijezde. Doktor je dobio narudbu na trista komada. Hazel podie neku bubuljiastu ljubiastocrvenu zvijezdu sa dna bare i gurnu je u svoju gotovo ve punu jutenu vreu. "Volio bih znati to s njima rade", ree. "Rade, s ime?" upita Doktor. "S morskim zvijezdama", odgovori Hazel. "Vi ih prodajete. Hazel je englesko ensko ime. (Prev.) Poslat ete ih cijelu bavu. A to oni tamo rade s njima? Pa za jelo nisu." "Prouavaju ih", strpljivo e Doktor, pa se prisjeti da je na to pitanje odgovorio Hazelu ve desetke puta. Ali je Doktor imao jednu naviku koje se nije mogao rijeiti. Kad bi tkogod stavio pitanje, Doktor je smatrao da on eli znati i odgovor. Takav je on bio. On sam nije nikada stavljao pitanja ako ne bi elio uti i odgovor, pa nije mogao zamisliti da ima takav mozak koji e pitati a da ne eli neto i saznati. A Hazel, koji je samo elio sluati razgovor, razvio je sistem prema kojemu je odgovor na jedno pitanje sluio kao osnova za drugo pitanje. To je odravalo razgovor. "A to nalaze za prouavanje?" nastavi Hazel. "Pa to su samo morske zvijezde. Ima ih ovuda na milijune. Mogao bih vam ih nabaviti cio milijun." "To su komplicirane i zanimljive ivotinje", objasni Doktor, malo kao da se brani. "Osim toga, one idu na Srednji zapad, na Sjeverozapadno sveuilite." Hazel se poslui svojom smicalicom. "Ondje nemaju morskih zvijezda?" "Ondje nemaju oceana", ree Doktor. "Oh!" dahnu Hazel, pa poe bjesomuno traiti neto o to bi mogao okaiti neko novo pitanje. Nije trpio da razgovor ovako zamre. Ali nije bio dovoljno brz. Dok je jo traio to bi pitao, Doktor je ve stavio svoje pitanje. To je Hazel mrzio, jer je to znailo da mora u mislima potraiti odgovor a traiti naokolo po Hazelovim mislima bilo je kao da sam luta po naputenom muzeju. Hazelov je mozak bio prenatrpan izlocima bez kataloga. Nikada nije nita zaboravljao, ali se nikada nije ni trudio da svoje uspomene sredi. Sve mu je u glavi bilo isprebacano kao ribarski pribor na dnu amca udice i visci, povrazi i meke i ostve sve ispremijeano i zamreno. Doktor ga upita: "A kako je gore u Palaceu?" Hazel proe prstima kroz svoju tamnu kosu i zadubi se u nered u svojim mislima. "Veoma dobro", ree. "Onaj momak Gay seli k nama, mislim. ena ga gadno tue. To ga ne smeta ako je budan, ali ona eka dok on zaspi, pa onda udri po njemu. To mu je mrsko. Mora se razbuditi i namlatiti je, a kad se opet spremi na spavanje, ona ga ponovo udari. Ne moe ovjek da se odmori, pa se zato seli k nama." "To je neto novo", ree Doktor. "Prije je obiavala pod prisegom ishoditi uhidbeni nalog, pa bi ga strpali u zatvor." "Jest", ree Hazel, "ali je to bilo prije nego to su podigli novi zatvor u Salinasu. Znao je sjediti i po trideset dana, pa mu je bilo itekako do toga da izae. Ali taj novi zatvor radio u eliji, pa dobri leajevi, a erif dobar ovjek. Kad Gay tamo ue, vie i ne eli izai. Toliko mu se ondje svia, pa ena vie ne trai da ga uhapse. Zato je izmislila ovo da ga udari dok on jo spava. To ubija ivce, kae Gay. A vi znate dobro kao i ja da Gay nije nikada uivao u tome da je istue. inio je to samo zato da sauva potovanje pred samim sobom. Ali mu je ve dojadilo. Mislim da e odsada biti kod nas. Doktor se uspravi. Valovi su se poeli izlijevati preko vanjskog grebena u Veliku baru. Nadolazila je plima, i iz mora vani poeli se preko stijena lijevati potoii vode. S puine je zapuhao svje vjetar, a oko rta pojavili se tuljani. Doktor gurnu svoj nepromoivi eir na potiljak. "Imamo dosta morskih zvijezda", ree pa doda: "uj, Hazel, ja znam da ima est ili sedam nedoraslih jestivih koljaka na dnu svoje vree. Ako nas zaustavi nadzornik ribolova, ti namjerava rei da su moje, da su uhvaene na moju dozvolu zar ne?" "Pa da do vraga", ree Hazel. "uj", prijazno e Doktor. "Uzmimo da ja i dobijem narudbu za takve koljke, a nadzornik moda misli da ja preesto iskoritavam moju dozvolu za sabiranje. Uzmimo da on misli da ih ja jedem." "Pa da do vraga", ree Hazel. "To ti je kao s odborom za industrijski alkohol. To su ljudi sumnjiave due. Uvijek misle da ja pijem taj alkohol. To oni misle o svakomu." "Eh, a zar ga ne pijete?" "Ba ne mnogo", ree Doktor. "Ono to stavljaju u alkohol ima straan okus, a velik je posao ponovo ga destilirati." "Pa i nema tako straan okus", preuze Hazel. "Ja i Mack malo smo gucnuli neki dan. to to oni stavljaju u nj?" Doktor je ve htio odgovoriti, kad je opet prozreo Hazelovu smicalicu. "Krenimo", ree. Prebacio je svoju vreu s morskim zvijezdama na plea i ve zaboravio zabranjene koljke na dnu Hazelove vree. Hazel krenu za njim iz naplavljene bare pa uz klizak puI teljak gore na vrsto tlo. Mali su im se raii hitro sklanjali s puta. Hazel je smatrao da e biti bolje ako zacementira grob nad temom jestivih koljaka. "Onaj se slikar vratio u Palae", zapoe. "Je li?" ree Doktor. "Jest. Znate, sve je nae slike izradio kokojim perjem, a sada kae da ih mora sve iznova izraditi ljuskama od oraha. Kae da je promijenio svoj svoj med medij." Doktor se tiho nasmija. "Jo gradi svoj amac?" "Dabome", pouri se Hazel. "Sve je na njemu izmijenio. Nekakva nova vrsta amca. Mislim da e ga rastaviti pa opet izmijeniti. Doktore je li on luckast?" Doktor spusti teku vreu sa zvijezdama na zemlju i popostane malo zadahtan. "Luckast?" upita. "Oh, jest, mislim da jest. Luckast otprilike onoliko koliko smo i mi, samo drukije." Takvo to nije nikada palo Hazelu na um. Gledao je sebe kao kristalno bistro jezero, svoj ivot kao zamueno staklo neshvaene kreposti. Posljednja Doktorova izjava malo ga je lecnula. "Ali amac..." viknu. "On taj amac ve gradi sedam godina, koliko ja znam. Potpornji su istrunuli, pa je napravio betonske potpornje. Svaki put kad ga ve gotovo dovri, on sve mijenja i poinje iz poetka. Ja mislim da je luckast. Sedam godina za jedan amac!" Doktor je sjedio na tlu i izuvao gumene izme. "Ti to ne razumije", ree blago. "Henri voli amce, ali se boji oceana." "A emu mu onda treba amac?" upita Hazel. "On voli amce", odgovori Doktor. "Ali uzmimo da on dovri svoj amac. Kad ga jednom dovri, ljudi e rei: Zato ga ne spusti u vodu?" A onda, ako ga spusti u vodu, morat se i isploviti na njemu, a on mrzi vodu. Zato, vidi, on nikada ne dovri amac tako da ga nikada ne mora spustiti u more." Hazel je pratio to obrazlaganje do neke take, ali je odustao prije nego to je pitanje bilo rijeeno, i ne samo odustao, ve traio kako da promijeni predmet razgovora. "Ja mislim da je on luckast", ree nesigurno. Po crnoj zemlji obrasloj ednjakom puzalo je na stotine smrdibuba. Mnogima je strio rep visoko u zrak. "Gle tih buba", upozori Hazel, zahvalan bubama to su tu. "Zanimljive su", ree Doktor. "Pa emu diu uvis stranjice?" Doktor smota vunene arape i turi ih u gumene izme, a iz depa izvue suhe arape i par tankih papua. "Ne znam zato", ree. "Nedavno sam pogledao u svoje knjige to su veoma obine ivotinje, a najobinije je to to diu rep uvis. Ali ni u jednoj knjizi nema ni spomena o tomu da diu rep uvis ili zato." .Vrkom svoje mokre papue za tenis Hazel prevrnu jednu od buba na lea, a sjajni je crni kukac bijesno mahao nogama nastojei da se ponovo uspravi. "Eh, a to vi mislite zato to one ine?" "Mislim da mole", ree Doktor. "Sto!" zaprepasti se Hazel. "Nije neobino to to one diu rep uvis", ree Doktor, "uistinu nevjerojatno i neobino jest to da nam se takvo to ini neobinim. Mi moemo uzeti samo sebe kao mjerilo. Ako bismo inili neto isto tako neobjanjivo i udno, vjerojatno bismo molili pa tako moda i one mole." "Pokupimo se ve jednom odavle", ree Hazel. . POGLAVLJE Svratiste Palae nije se razvilo odjednom. Kada su se Mack i Hazel, Eddie i Hughie i Jones uselili u nj, oni su u njem zapravo gledali tek neto vie negoli zaklon od vjetra i kie, kao mjesto kamo moe ii kad je sve drugo ve zatvoreno ili kad je dobrodolica slaba i uvela od prevelikog iskoritavanja. Tada je Palae bio samo dugaka gola prostorija, slabo osvijetljena sa dva mala prozora, sa zidovima od neoliena drveta, koji su prodorno vonjali na riblje brano. Tada nisu voljeli taj svoj dom. Ali je Mack znao da jepotrebna nekakva organizacija, pogotovu u takvu drutvu pohlepnih individualista. Vojska na vjebama koju nisu opremili topovima i artiljerijom i tankovima upotrebljava umjetne topove i modele kamiona, kako bi stvorila dojam svojeg razornog naoruanja a njezini se vojnici, koji treba da steknu otpornost, privikavaju na poljske topove rukujui cjepanicama na kotaima. Komadom krede Mack je na podu nacrtao pet pravokuta svaki sedam stopa dugaak i etiri stope irok, i u svaku etvorinu napisao jedno ime. To su bile tobonje postelje. Svaki je momak imao u svojem prostoru nepovrediva posjednika prava. Imao je zakonito pravo da navali na svakoga tko bi prodro u njegovu etvorinu. Ostatak prostorije bilo je zajedniko vlasnitvo sviju. To je bilo jo u prvim danima, kad su Mack i momci sjedili na podu, igrali karte uei, i spavali na tvrdim daskama. Vjerojatno, da se nije sluajno umijealo vrijeme, oni bi moda uvijek tako ivjeli. Ali silna kia, kakve prije nije nikada bilo, i koja je potrajala vie od mjesec dana, sve je to izmijenila. Vezani na kuu, momci su se zasitili uanja na podu. Goli zidovi od dasaka ve su im vrijeali oi. Ali kako lm je kua pruala zaklon, oni su je pomalo zavoljeli. A imala je tu posebnu dra to onamo nikada nije upadao nikakav razbjenjeli kuevlasnik. Jer Li ong nije nikada dolazio u blizinu. Tada je jednog poslijepodneva Hughie osvanuo s vojnikom posteljom s poderanim platnom. Utroio je dva sata da asije poderano mjesto ribarskim povrazom. Te su noi ostali momci, leei na podu u svojim etvorinama, promatrali kako se Hughie ugodno mekolji na svojem leaju uli su ga kako uzdie od beskrajne udobnosti, a zaspao je i zahrkao prije svih ostalih. Sutradan se Mack dovukao sav zadahtan nosei uzbrdo zarala spiralna pera neke madrace, koja je naao na hrpi starog eljeza. Tada je prestala apatija. Momci su se natjecali tko e vie uljepati Svratiste Palae, dok nije za nekoliko mjeseci kua bila, blago reeno, prenatrpana pokustvom. Bilo je tu starih sagova na podu, stolaca sa sjedalom i bez sjedala. Mack je dao crveno obojiti poivaljku od pletena prua. Bilo je tu stolia, pa golemi zidni sat bez brojanika i bez mehanizma. Zidovi su bili okreeni, pa se prostorija doimala kao svijetla i zrana. Poele su se pojavljivati slike ponajvie kalendari na kojima su bile naslikane nevjerojatno sone plavue s bocama CocaCole u ruci. Henri je kao svoj prilog dao dvije slike iz svojeg razdoblja kokojeg perja. U jednom je kutu stajao sveanj pozlaenih vrbovih maca, a na zidu kraj velikog sata bio je pribijen snop paunovih pera. Neto im je dulje trebalo da nabave pe, ali kad su nali to su eljeli udovite sa srebrnim ukrasima i cvjetovima na penicama, koje je sprijeda nalikovalo na vrt poniklovanih tulipana s tekom su je se mukom domogli. Bila je prevelika da je ukradu, a vlasnik se nikako nije htio odijeliti od nje u korist bolesne udovice sa osmero djece, koje je Mack izmislio i istovremeno se izdavao za njihova zatitnika. Vlasnik je traio dolar i po, i tri dana nije htio spustiti cijenu na osamdeset centi. Momci su zakljuili posao za osamdeset centi i potpisali muobveznicu na taj iznos, koju on vjerojatno jo i danas posjeduje. Pogodba se zakljuila u Seasideu, a pe je bila teka sto i pedeset kilograma. Kroz deset dana Mack i Hughie iscrpli su sve mogunosti prijevoza i tek kad su uvidjeli da im nitko nee pe odvesti kui, poeli su da je nose. Trebalo im je tri dana da je prenesu onih osam kilometara do svoje kue, pa su nou logorovali uz nju. Ali kad je jednom bila postavljena u Svratiste Palae, bila je dika i ognjite i sredite njihova doma. Njezino poniklovano cvijee i lie svijetlilo je radosnim svjetlom. Bio je to zlatni zub Palacea. Naloena zagrijala bi cijelu veliku prostoriju. Penica joj je bila divna, a na njezinim crnim poklopcima mogao si ispriti jaje. S tom velikom pei rodio se i ponos, a s ponosom Palae je postao domom. Eddie je zasadio slak da obraste ulazna vrata, a Hazel je nabavio nekakve neobino rijetke grmove fuksije u velikim limenkama od dvadeset i pet litara, i to je ulazu davalo neto sveano i malo ga zakrilo. Mack i momci voljeli su taj svoj dom i ak ga kadto malo i redili. U dui su prezirali nesreene ljude, koji nemaju svojeg doma, a kadto bi u tom svojem ponosu dovodili i po kojeg gosta kui na dandva. Eddie je povremeno radio kao zamjenik pipniara u "La Idi". Uskoio bi tamo kad bi redoviti pipniar Whitey obolio, a to se deavalo onako esto kako je to ve Whitey mogao nekanjeno provesti. Kad god bi Eddie zamjenjivao Whiteya, nestalo bi po nekoliko boca, pa ga stoga nije mogao ba tako esto zamjenjivati. Ali je Whitey volio da ga Eddie zamjenjuje, jer je bio uvjeren i to s pravom da je Eddie jedini ovjek koji nee pokuati da zauvijek zadri njegovo mjesto. U tom se smislu gotovo svatko mogao pouzdavati u Eddieja. Eddie nije morao otuivati mnogo pia. Pod tezgom je drao vr od pet litara, u koji je bio utaknut lijevak, to bi god ostalo u aama to bi Eddie izlio u lijevak prije nego bi oprao ae. Ako bi dolo do kakve prepirke ili se zapjevala pjesma u "La Idi", odnosno u kasnu no kad bi dobro raspoloenje dolo do svojeg loginog zavretka, Eddie bi izlijevao napola ili do dvije treine pune ae u lijevak. Pun koji bi od toga proizaao i koji bi odnio natrag u Palae bio je uvijek zanimljiv, a ponekad i pravo iznenaenje. Mjeavina rakije, piva, konjaka, viskija, vina, ruma i dina bila je uglavnom stalna, ali bi tu i tamo koji iscrpljeni gost naruio ljutu, ili liker od anisa, ili curagao, a te bi male primjese pridavale punu odreeno obiljeje. Eddie je imao naviku da prije odlaska ulije u vr i po koju kap gorkog aperitiva. Za dobro posjeenih veeri Eddie bi sabrao i do etiri litre. Bilo mu je posebno zadovoljstvo to time nitko nije nita gubio. Promatranjem je doao do zakljuka da se ovjek moe isto tako opiti sa pol ae kao i cijelom, naime ako je uope raspoloen da se opije. Eddie je bio veoma poeljan stanar Svratita Palae. Ostali nisu nikada od njega traili da pomogne spremati kuu, a jednom je ak Hazel oprao Eddie ju etiri para arapa. Tako su onog poslijepodneva, kad je Hazel s Doktorom bio vani da sabire ivotinje u Velikoj bari, momci sjedili naokolo u Palaceu pijuckajui rezultat Eddijeva najnovijeg doprinosa. Bio je tu i Gay, najnoviji lan drutva. Eddie je guckao iz svoje ae i cmakajui usnama nastojao da pogodi sastojine pia, "udno je to kako sve ide u serijama", ree. "Evo sino, na primjer. Barem su desetorica naruila Manhattane. A nekad moda ne narue Manhattan ni dva puta u mjesec dana. Sok od mogranja daje mu taj okus." Mack okusi iz svoje ae i to valjan gutljaj i ponovo je napuni. "Jest", ree mrko, "malenkosti su ono to pravi razliku." Ogledao se da vidi kako su ostali primili taj biser njegovih misli. No samo je Gay osjetio svu vanost njegovih rijei. "Svakako", ree, "malenkosti..." "A gdje je danas Hazel?" upita Mack. Jones se javi: "Hazel je izaao s Doktorom po morske zvijezde." Mack trijezno kimnu glavom. "Taj je Doktor vraki zgodan ovjek", ree. "Dat e ti dvadeset i pet centi u svako doba. Manhattan, cocktail od vermuta, viskija i raznih drugih primjesa. (Prev.) Kad sam se porezao, on mi je svaki dan stavljao nov zavoj. Vraki zgodan ovjek." Ostali su kimali glavom u znak najdubljeg sporazuma. "Ve odavna sve mislim", nastavi Mack, "to bismo mogli za njega uiniti neto lijepo. Neto to bi mu se svialo." "Sviala bi mu se kakva ena", ree Hughie. "Ima. on trietiri ene", ree Jones. "To moe uvijek znati kad povue prednje zastore i kad zasvira onakvu crkvenu muziku na fonografu." Mack prekori Hughieja: "Samo zato to po bijelu danu ne natjerava gole ene po ulicama, ti misli da Doktor ivi u celebratu." "to mu je to ,,u celebratu"? upita Eddie. "To ti je kad ne moe dobiti enu", objasni Mack. "Ja sam mislio da je to nekakvo drutvo", ree Jones. U sobi zavlada utnja. Mack se premjetao na svojoj poivaljci. Hughie je spustio prednje noge svoje stolice na pod. Gledali su u prazno, a onda svi uprli oi u Maka. Mack ree: "Mhm!" "A kakvo bi se drutvo po tvojem miljenju svialo Doktoru?" javi se Eddie. "A kakvo drugo i ima?" upita Jones. Mack je razmiljao. "Doktoru se ne bi sviala ova mjeavina iz vra." "Odakle to zna?" upita Hughie. "Nisi mu je nikad ni ponudio." "Oh, znam ja", ree Mack. "On je iao u koled. Jednom sam vidio kako je k njemu ula ena u krznenom ogrtau. Nikad nisam vidio da je izala. Bila su dva sata kad sam posljednji put pogledao a ona crkvena glazba neprestano svira. Ne nita mu takvo ne moe ponuditi." "Poslije tree ae prija sasvim dobro", lojalno se zaloi Hughie. "Ne", ree Mack. "Ne za Doktora. Mora biti viski i to onaj pravi." "On voli pivo", javi se Jones. "Uvijek etka prijeko u Lijev duan po pivo katkad i usred noi." "Ja mislim", ree Mack, "kad kupuje pivo, kupuje previe tare. Uzmimo pivo od osam stupnjeva tu ti troi svoje pare na 92 postotka vode i boje i hmelja i tomu slino. Eddie", doda, "misli li da bi mogao nabaviti etiripet boca viskija kod ,,La Ide" kad Whitey bude drugi put bolestan?" "Svakako", odgovori Eddie. "Ja bih to svakako mogao, ali sam onda propao zauvijek onda nam je vrelo presahnulo. Mislim da je Johnnie ionako ve postao sumnjiav. Neki dan mi kae: ini mi se da je tu jedan mi imenom Eddie." Naumio sam da se neko vrijeme malo pritajim i da samo donosim vr." "Jest, jest", potvrdi Jones. "Nemoj izgubiti taj posao. Kad bi se to dogodilo Whiteyu, mogao bi ti ondje ostati i tjedan ili vie dana, dok ne dobiju koga drugog. Mislim, ako hoemo prirediti drutvo za Doktora, onda moramo kupiti viski. to stoji galon?" "Ne znam", ree Hughie. Ja sam nikad ne kupujem vie od etvrtine naime odjednom. Uzmi litru i odmah ima prijatelja oko sebe. Ali uzmi etvrtinu, pa e je moi u miru popiti prije nego se oko tebe nagura cijelo drutvo." "Trebat e novaca da se Doktoru priredi drutvo", upozori Mack. "Ako uope hoemo da mu priredimo drutvo, onda to mora biti neto valjano. Trebao bi i velik kola. Kad bih samo znao kada mu je roendan." "Pa ne treba roendan za drutvo", ree Jones. "Ne treba ali je ipak zgodno", preuze Mack. "Mislim da bi trebalo kakvih desetdvanaest dolara da se Doktoru priredi drutvo kojega se ne bismo stidjeli." Pogledali su upitno jedan drugoga, a Hughie e na to: "Sardinerija Hediondo uzima ljude." "Ne", brzo se usprotivi Mack. "Mi uivamo dobar ugled i ne elimo da ga pokvarimo. Svaki od nas zadri posao mjesec dana pa i dulje kad se jednom namjestimo. Zato moemo uvijek i dobiti zaposlenje kad nam ustreba. Uzmimo da se namjestimo na dandva pa mi bismo izgubili svoj dobar glas koji uivamo kao radnici koji ne naputaju svoju slubu. Onda kad bi nam ustrebalo zaposlenje nitko nas ne bi htio uzeti." Ostali brzo potvrde svoju suglasnost kimajui glavom. "Mislim da u se zaposliti na dva mjeseca studeni i dio prosinca", ree Jones. "Zgodno je imati novaca oko Boia. Mogli bismo ove godine ispei purana." "Bogami, mogli bismo", ree Hughie. "Ja znam za jedno mjesto u dolini Carmel gdje ih ima tisuu i po u jednom jatu." "Dolina Carmel", sjeti se Hughie. "Znate da sam znao vi? sabirati kojeta po toj dolini za Doktora kornjae, poto: rakove i abe. Dobivao sam po pet centi za svaku abu." "I ja", javi se Gay. "Jednom sam nahvatao petsto aba." "Ako Doktor treba aba, onda je to sjajna prigoda", ree Mack. "Mogli bismo poi uz rijeku Carmel i napraviti mali izlet, a Doktoru bismo rekli za to je to i onda mu priredili bogovsku zabavu." U Svratitu Palae poe rasti tiho uzbuenje. "Gay", naloi Mack, "daj poviri van i vidi ako su Doktorova kola pred kuom." Gay odloi au i pogleda van. "Jo nisu", ree. "Eh, imao bi se vratiti svaki as", ree Mack. "Dakle, ovako emo mi to udesiti..." SM^P" . POGLAVLJE U travnju godine 1932. eksplodirala je na kotlu u sardineriji Hediondo cijev, i to ve trei put u dva tjedna, i upravni je odbor, koji se sastojao od gospodina Randolpha i jedne stenografkinje, odluio da bi bilo jeftinije kupiti novi kotao nego svako malo biti primoran obustaviti rad. S vremenom je novi kotao stigao, a stari su prevezli na prazno zemljite izmeu Li ongova duana i restorana "Kalifornijska zastava", gdje su ga smjestili na drvene podloke, da eka dok gospodin Randolph ne dobije neko nadahnue kako da ga pretvori u novac. Tvorniki je mehaniar postepeno uklonio s njega cijevi, da ih iskoristi za krpanje istroenih ureaja u tvornici Hediondo. Kotao se doimao kao staromodna lokomotiva bez tokova. Imao je velika vrata sprijeda u sredini i niska vrata za loenje. S vremenom je pocrvenio i smekao se od re, a malopomalo porastao je oko njega divlji sljez i hranio se krpicama re. Uz bokove mu se uzbujala divlja parga, a slatki je janu ispunio oko njega zrak ugodnim mirisom. Onda je netko bacio ovamo korijen tatule, pa se razvila debela mesnata stabljika, i veliki bijeli zvonoliki cvijetovi objesili se iznad vrata na kotlu. Nou je to cvijee mirisalo po ljubavi i uzbuenju nevjerojatno slatkim i uzbudljivim mirisom. Godine 1935. gospodin i gospoa Sam Mallov naselie se u tom kotlu. Cijevi su dotada ve sve nestale i kotao je pruao prostranu, suhu I zatienu nastambu. Dodue, kad bi ulazili na vrata za loenje morali bi se spustiti na ruke i koljena, ali kad ste jednom bili unutri, mogli ste se u sredini prostorije uspraviti, pa niste mogli poeljeti sue, toplije mjesto za boravak. Kroz vrata za loenje ugurali su matracu i namjestili se. Gospodin Mallov bio je tu sretan i zadovoljan, a dugo je to vremena bila i gospoa Mallov. Ispod kotla na breuljku leala je sva sila cijevi koje je takoer odbacila tvornica Hediondo. Potkraj godine 1937. ulov je ribe bio golem i sardinerije su radile punom parom, pa je ponestalo stanova. I tada je gospodin Mallov poeo iznajmljivati one vee cijevi kao prenoite neoenjenim mukarcima uz posve neznatnu najamninu. Kad se komadom katranskog papira prekrio jedan kraj cijevi, a komadiem starog saga drugi, te su cijevi tvorile udobne sobe, premda su mukarci, koji bi obiavali spavati u skvrenom poloaju, morali izmijeniti svoju naviku ili se iseliti. Bilo je i takvih koji su tvrdili da njihovo hrkanje odjekuje u cijevi pa ih budi. Ali, sve u svemu, gospodin je Mallov pravio male poslove i bio je zadovoljan. Gospoa Mallov bila je zadovoljna sve^ dok njezin mu nije postao stanodavac. Tada se ona poela mijenjati. Najprije je htjela sag, pa onda kadu za pranje, onda opet svjetiljku sa arenim svilenim sjenilom. Konano je jednog dana ula u kotao na rukama i koljenima, uspravila se i rekla malo bez daha: "Kod Holmana je rasprodaja zastora. Pravih ipkastih zastora s plavim i ruiastim rubiima dolar i devedeset osam centi po garnituri, i k tomu jo dobije motke za vjeanje zastora." , Gospodin se Mallov uspravi na madraci. "Zastori?" upita. "A emu e ti, pobogu, zastori?" "Volim da je sve lijepo", ree gospoa Mallov. "Uvijek sam voljela da za tebe bude sve lijepo", i donja joj usna poe podrhtavati. "Ali, draga", kliknu Sam Mallov, "nemam ja nita protiv zastora. Meni se zastori sviaju." "Samo dolar i devedeset i osam centi", plano e gospoa Mallov, "a ti mi ne priuti dolar i devedeset I osam centi." Poela je mrcati, a grudi su joj se nadimale. "Nije da ti ja ne bih priutio", ree gospodin Mallov. "Ali, draga to emo, zaboga, sa zastorima? Pa mi nemamo prozora." Gospoa je Mallov plakala i plakala, a Sam ju je drao u naruju i tjeio. "Mukarci naprosto ne shvaaju kako ena osjea", jecala je. "Mukarci nikada ne pokuavaju da se zamisle u enin poloaj."  I Sam je legao kraj nje i dugo joj jo trljao lea prije nego to je zaspala. . POGLAVLJE Kad se Doktorov auto vratio pred laboratorij, Mack i momci potajno su promatrali kako Hazel pomae unositi vree s morskim zvijezdama. Za par asaka Hazel se sav vlaan uspinjao kokojim Ijestvama do Palacea. Modre radne hlae bile su mu sve do stegna mokre od morske vode, a gdje se voda suila javljali se bijeli koluti od soli. Spustio se teko u stolicu za ljuljanje, koja je bila njegova, i odbacio svoje mokre papue za tenis. "Kako se osjea Doktor?" upita ga Mack. "Sjajno", odgovori Hazel. "Ne moe razumjeti ni rijei to kae. Zna to je rekao za smrdibube? Ah ne bolje da ti i ne kaem." "ini ti se da je u lijepom, prijaznom raspoloenju?" pitao je dalje Mack. "Svakako", ree Hazel. "Nalovili smo dvije stotine zvijezda. Dobro je raspoloen." "Sve mislim ne bi li bilo bolje da svi odemo prijeko?" upita Mack samog sebe pa onda i sam odgovori: "Ne, mislim da bi bolje bilo ako bi jedan iao sam. Moglo bi ga zbuniti ako bismo svi otili." "to to?" upita Hazel. "Imamo planove", ree Mak. "Ja u ii sam, tako da ga ne uplaimo. Vi momci ostanite ovdje i ekajte. Eto me natrag za koji as." Mack izae i oprezno se spusti niz kokoje ljestve pa onda preko pruge. Gospodin je Mallov sjedio na komadu opeke pred svojim kotlom. "Kako si, Same?" upita Mack. "Prilino dobro." "A kako je gospoa?" "Prilino dobro", ree gospodin Mallov. "Zna li za kakvo ljepilo kojim moe prilijepiti tkaninu na eljezo?" Obino bi se Mack bio naglavce upustio u taj problem, ali se sada nije dao odvratiti. "Ne znam", ree, Preao je preko praznog zemljita pa preko ulice te uao u prizemlje laboratorija. Doktor je sada bio bez eira, jer stvarno nije bilo mogunosti da smoi glavu, ukoliko ne bi pukla kakva cijev. Bio je zaposlen, vadio je morske zvijezde iz mokrih vrea te ih rasporeivao na hladnom betonskom podu. Zvijezde su bile zapletene u klupka, jer morska zvijezda voli da se za neto dri, a cijeli sat nisu imale za to da se prihvate osim jedna druge. Doktor ih je poredao u duge nizove, i one su se polako izravnavale, dok nisu prekrile betonski pod simetrinim zvijezdama. Doktorova se iljata smea brada ovlaila znojem od rada. Malo je nestrpljivo uzdigao pogled kad je Mack uao. Ne zato to bi s Makom uvijek ula i neka neprilika, ve zato to bi s njime uvijek neto ulo. "Zdravo Doktore", pozdravi Mack. "Dobro, dobro", nelagodno e Doktor. "Jeste uli za Phvllis Mae tamo prijeko kod Kalif ornijske zastave"? Udarila je nekog pijanca, pa joj se njegov zub zabio u aku i to joj se inficiralo sve do lakta. Pokazala mi je zub. Iz umjetnog je zubala. Je li umjetan zub otrovan, Doktore?" "Mislim da je sve otrovno to dolazi iz ljudskih usta", opomenu Doktor. "Je li bila kod lijenika?" "Vratar ju je povezao", ree Mack. "Odnijet u joj malo sulfamida", ree Doktor, pa poeka da se obori oluja. Znao je da je Mack doao po neto, a Mack je znao da on to zna. "Doktore", poe Mack, "trebaju li vam sad neke ivotinje?" Doktor uzdahnu s olakanjem. "Zato?" upita oprezno. Mack poe iskreno i povjerljivo. "Rei u vam, Doktore. Ja i momci moramo doi do para naprosto moramo. To je i za jednu dobru svrhu, moglo bi se rei za vrijednu svrhu." "Za bolesnu ruku Phvllis Mae?" Mack uoi da bi to bila zgodna izlika, malo promisli pa onda odusta. "Pa ne", ree. "Vanije je od toga. Kurvu ne moe ubiti. Ne to je neto drugo. Ja i momci mislili, ako vam neto treba pa, mi bismo vam to nabavili, a na taj bismo nain imali malo promjene." "" Zvuilo je to jednostavno i nevino. Doktor poslae jo etiri morske zvijezde u redove na podu. "Mogao bih upotrijebiti tri do etiri stotine aba", ree. "Nabavio bih ih sam, ali veeras moram dolje na La Jollu. Sutra je jaka plima, a ja moram naloviti hobotnica." "Je li ista cijena za abe?" upita Mack. "Pet centi po komadu?" "Ista cijena", ree Doktor. Mack e srdano: "Ne brinite za.abe, Doktore. Nabavit emo koliko god vam treba. Neka vam abe ne budu briga. Pa mi ih moemo nahvatati uz samu rijeku Carmel. Znam za jedno mjesto." "Dobro", ree Doktor. "Uzet u sve to nalovite, ali mi treba oko tri stotine." "Nemajte brige, Doktore. Ne gubite sna zbog toga. Dobit ete svoje abe, moda i sedam, osam stotina." Umirio je Doktora u pitanju aba, a onda mu se lice malo smrknu. "Doktore", ree, "postoji li kakva mogunost da upotrijebimo vaa kola da odemo u dolinu?" "Ne", ree Doktor. "Rekao sam ti. Moram se veeras odvesti do La Jolle da uhvatim sutranju plimu." ii;l "Oh", razoarano e Mack. "Oh. Ali, ne brinite zbog toga, Doktore. Moda moemo dobiti Li ongov stari kamion." A onda mu se lice jo malo jae otegnu. "Doktore", ree, "na raun takve pogodbe, biste li platili unaprijed dva ili tri dolara za benzin? Znam da nam Li ong nee dati benzina." "Ne", ree Doktor. Ve je jednom pao na takvu smicalicu. Jednom je dao novaca Gayu da ide po kornjae. Davao mu je novaca kroz dva tjedna, a na kraju Gay dospio u zatvor na prijavu svoje ene, pa nikada nije ni otiao po kornjae. "Eh, onda moda i ne moemo ii", alosno e Mack. Ali su Doktoru uistinu trebale abe. Pokuavao je iznai neki nain koji e biti trgovaka pogodba, a ne dobrotvorstvo. "Rei u ti to u uiniti", ree. "Dat u ti pismo za moju benzinsku stanicu, tako da moete dobiti deset galona benzina. Kako bi to bilo?" Mack se nasmjehnu. "Sjajno", ree. "To e biti ba sjajno. Ja i momci krenut emo rano jutro. Dok se vratite s juga, mi emo imati vie tih prokletih aba nego to ste ikada vidjeli u svem svojem ivotu." Doktor ode do stola za etiketiranje i napisa pismo Redu Williamsu na benzinskoj stanici, kojim odobrava da se Maku izda deset galona benzina. "Evo ti", ree. Mack se smjekao cijelim licem. "Doktore", ree, "moete veeras ii spavati a da ni asa ne mislite vie na abe. Dok se vratite, imat emo ih pune kahlice." Doktor je gledao za njim malo nelagodno. Doktorovi poslovi s Makom i momcima uvijek su bili zanimljivi, ali su rijetko kad donosili koristi Doktoru. S kajanjem se sjeao sluaja kad mu je Mack prodao petnaest maaka, a ve su do noi doli njihovi vlasnici i odnijeli ih sve do jednoga. "Mack", pitao ga je tada, "a zato sve samo mujaci?" "To je moj vlastiti izum, Doktore", rekao je Mack. "No vama u kazati, jer smo dobri prijatelji. Napravi veliku stupicu od ice i onda ne upotrijebi meku. Upotrijebi pa znate upotrijebi maku. Tako moe pohvatati sve maore u zemlji." Iziavi iz laboratorija Mack je preao preko ulice i uao u Li ongov duan. Gospoa Li rezala je slaninu na velikom mesarskom panju. Lijev brati ispravljao je ve malo uvenulo lie na glavici salate, onako kako djevojka ispravlja oputen uvojak kose. Na velikoj hrpi narani spavala je maka. Li ong stajao je na svojem uobiajenom mjestu iza tezge s cigarama a ispred polica s piem. Kad je Mack uao, malo je bre zakuckao prstom po podloku za sitan novac. Mack nije tratio mnogo vremena na uvod. "Li", ree, "na Doktor tu prijeko ima problem. Dobio je veliku narudbu za abe od jijujorkog muzeja. To za Doktora mnogo znai. Osim novaca to donosi i mnogo ugleda, ako dobije ovakvu narudbu. Doktor mora ii na jug, a ja i momci rekli smo da emo mu pomoi iz te neprilike. Ako ovjek doe u nepriliku, mislim da bi ga prijatelji morali izvui iz nje, osobito ako je taj ovjek tako zgodan kao na Doktor. A on kod vas sigurno potroi na mjesec i ezdesetsedamdeset dolara." Li ong samo je utio i promatrao. Tusti mu se prst jedva .1,1 pomicao na gumenom podloku, ali je lagano vigao kao rep napete make. Mack istupi sa svojim traenjem. "Hoete li nam dopustiti da uzmemo va stari teretnjak da odemo u dolinu Carmel po abe za Doktora za naega dobrog Doktora?" Li Cong pobjedonosno se nasmijei. "Kamion ne lai", ree. "Pokvalen je." To na as osupnu Maka, ali se on opet pribra.Na tezgi , za cigare rasprostre narudbu za benzin. "Gledajte", ree. "Doktoru trebaju abe. Dao mi je ovu narudbu za benzin, da mu ih nabavimo. Ne mogu Doktora ostaviti na cjedilu. Pa Gay je dobar mehaniar. Ako on popravi va teretnjak i valjano ga uredi, hoete li nam dopustiti da ga uzmemo?" Li nagnu glavu natrag, tako da moe vidjeti Maka kroza svoja polovina stakla. Naoko nita nevaljalo nije bilo u tom prijedlogu. Kamion je zaista bio u kvaru. Gay je uistinu biodobar mehaniar, a narudba za benzin bila je odluan dokaz, o estitosti namjere. "Koliko ete izostati?" upita Li. "Moda pol dana, a moda cio dan. Samo dok nahvatamo abe." Li je bio zabrinut, ali nije vidio izlaza. Bilo je tu svakakvih opasnosti, i Li ih je sve poznavao. "U ledu", ree konano. "Dobro", doeka Mack. "Znao sam da se Doktor moe u: vas pouzdati. Rei u Gayu neka se odmah prihvati posla na teretnjaku." On se okrenu da ode. "Kad sam ve ovdje", ree "Doktor nam plaa pet centi po komadu za te abe. Nahvatat emo ih sedam ili osam stotina. Kako bi bilo da uzmem pol litre viskija "Old Tennis Shoes" samo dok se vratimo sa abama?" "Ne", odvrati Li ong. . POGLAVLJE Frankie je poeo zalaziti u Zapadni bioloki laboratorij kad mu je bilo jedanaest godina. Gotovo tjedan dana stajao je samo pred ulazom u prizemlje i virio unutra. Onda je jednog dana stao s unutarnje strane vrata. Deset dana kasnije bio je u prizemlju. Imao je tamne oi, a kosa mu je bila crna, rutava, prljava griva. Ruke mu bijahu prljave. Uzeo je komad strugotine i stavio je u kantu za smee, a onda je stao promatrati kako Doktor stavlja naljepnice na staklenke s ljubiastim klobucima. Konano se Frankie primaknuo do radnog stola i stavio prljave prste na stol. Tri je tjedna trebalo Frankieju da dopre tako daleko, a cijelo je vrijeme bio spreman da u trenu mugne van. Konano ga je Doktor oslovio: "Kako ti je ime, sinko?" "Frankie." "Gdje stanuje?" "Tamo gore", mahnu rukom prema brdu. "Zato nisi u koli?" "Ja ne idem u kolu." "Zato?" "Nee me tamo." "Ruke su ti prljave. Zar ih nikada ne pere?" Frankie se pokunjio i pourio do izljeva da etkom istrlja ruke, i odonda ih je trljao etkom svaki dan sve do krvi. I svaki je dan dolazio u laboratorij. Razvila se veza bez mnogo razgovora. Doktor je telefonskim razgovorom provjerio da je istina ono to Frankie kae. Nisu ga htjeli u koli. Uiti nije mogao, i neto nije bilo kako treba s njegovom sposobnosti da usklauje misli i kretnje. Za njega nije bilo mjesta. Nije bio idiot, nije bio opasan, njegovi roditelji ili roditelj nisu htjeli plaati za njegovo uzdravanje u nekom zavodu. Frankie nije esto spavao u laboratoriju, ali je ondje provodio svoje dane. Katkada bi se zavukao u sanduk strugotina i tu spavao. To je vjerojatno inio kad bi kod kue nastupila kakva kriza. "Zato dolazi ovamo?" upitao ga je Doktor. "Vi me ne tucete niti mi dajete pet centi", odgovorio je Frankie. "Zar te kod kue tuku?" "Kod kue uvijek ima strieva. Neki me tuku i kau mi neka se kupim, a neki mi opet daju pet centi i kau neka se gubim." "Gdje ti je otac?" "Mrtav", nesigurno e Frankie. "A gdje ti je majka?" i  "Sa strievima." Doktor je Frankieju oiao kosu i rijeio ga uiju. U Li ongovu duanu nabavio mu je novi overall i prugastu majicu, a Frankie mu je postao robom. "Volim vas", ree jednog poslijepodneva. "Oh, volim vas." Htio je raditi u laboratoriju. Svaki bi dan meo pod, ali bi uvijek togod polo naopako. Nije mogao dokraja oistiti pod. Pokuao je da pomae u razvrstavanju potonih rakova po veliini. Bili su tamo u kablu, rakovi svih veliina. Trebalo ih je premjestiti u velike posude sve po veliini one od sedam centimetara zajedno, pa onda one od deset centimetara, i sve tako. Frankie se trudio, i elo mu se ovlailo od znoja, ali  nije mu ilo. Odnose veliina naprosto nije mogao shvatiti. "Ne", govorio je Doktor. "Pazi, Frankie. Poloi ih kraj prsta, evo ovako, tako da zna koliko je koji dugaak. Vidi? Ovaj see od vrha prsta do korijena palca. Sada samo izaberi drugoga koji see od vrha tvojeg prsta dolje do istog mjesta, pa e biti dobro." Frankie je pokuavao, ali ne ide te ne ide. Kad bi Doktor otiao gore na kat, Frankie bi se zavukao u sanduk sa strugotinama i ne bi izlazio cijelo poslijepodne. Ali je Frankie bio drag, dobar, prijazan djeak. Nauio je pripaljivati Doktoru cigaru, pa je htio da Doktor neprestano pui, kako bi mogao pripaljivati cigare. Od svega je Frankie najvie volio kada bi se gore u laboratoriju skupilo drutvo. Kad bi se okupili mukarci i djevojke da sjede i razgovaraju, kad bi veliki fonograf zasvirao glazbu, od koje bi mu podrhtavala sva unutranjost i koja bi mu u glavi stvarala neodreene lijepe i velike slike, to je djeaku bilo najmilije od svega. uurio bi se u kutu iza kakve stolice, da tako sakriven moe promatrati i sluati. Kad bi se zaorio smijeh nad kakvom alom koju nije razumijevao, Frankie bi se presretan smijao iza stolice, a kad bi se razgovor poveo o kojoj apstraktnoj temi, mrtio bi elo i postao paljiv i ozbiljan. Jednog je poslijepodneva uinio neto oajno. II laboratoriju se skupilo drutvance. Doktor je bio u kuhinji i nalijevao pivo, kad se Frankie pojavio iza njega. Zgrabivi au piva, pojurio je s njome na vrata i ponudio je nekoj djevojci koja je sjedila u velikom stolcu. Djevojka je uzela au i rekla: "Oh, hvala", i nasmjehnula mu se. A Doktor se pojavio na vratima i rekao: "Jest, Frankie mi je velika pomo." To Frankie nije mogao zaboraviti. Neprestano bi u sebi ponavljao kako je to teklo, kako je samo uzeo au i kako je djevojka sjedila, pa onda njezin glas "Oh, hvala" a Doktor "Velika mi je pomo Frankie mi je velika pomo svakako je Frankie velika pomo Frankie" i Oh, Gospode! Znao je da se sprema veliko drutvo, jer je Doktor kupio mesa za odreske i mnogo piva. I Doktor mu je dopustio da pomogne pospremiti sve gornje prostorije. Ali to nije bilo nita, jer se u Frankijevoj glavi rodila velika osnova, i on je ve sve u duhu gledao kako e to biti. Neprestano ju je u sebi ponavljao. Bila je divna, bila je savrena. I zabava je zapoela, i ljudi su doli i sjedili u prednjoj sobi djevojke i mlade ene i mukarci. Frankie je morao priekati dok ne ostane sam u kuhinji i dok se ne zatvore vrata. A to je dugo potrajalo. No konano je ostao sam, i vrata su bila zatvorena. uo je razgovor i glazbu iz velikog fonografa. Radio je veoma mirno: najprije posluavnik onda uzmi ae pazi da nijednu ne razbije. Sad ih napuni pivom, pa pusti da se pjena malo slegne, pa malo jo nadolij. Sada je bio spreman. Duboko je udahnuo i otvorio vrata. Oko njega zatutnji glazba i razgovor. On uzme posluavnik s pivom pa na vrata. Znao je kako e. Poao je ravno prema onoj istoj mladoj eni koja mu je prije jednom rekla "Hvala". I onda se dogodilo ono, ravno ispred nje. Nestalo je sklada izmeu misli i kretnja, ruke su se uspetljale, miije se steglo u bezglavu strahu, ivci su slali poruke mrtvom operateru, i odgovora nije bilo. Posluavnik i ae s pivom srue se naprijed, ravno u krilo mladoj eni. Frankie je stajao kao ukopan, a onda se okrenuo i otrao. U sobi je zavladala tiina. uli su ga kako tri niza stube ravno u podrum. uli su neko uplje ukanje a onda tiina. Doktor je mirno siao niza stube u podrum. Frankie se nalazio u sanduku sa strugotinama, zakopan sve do dna ispod velike hrpe strugotina. Doktor ga je uo kako tamo tiho jeca. ekao je asak, pa se onda opet mirno vratio gore. Tu ba nita nije mogao uiniti. . POGLAVLJE Li ongov kamion Ford, model T, imao je asnu prolost. Godine 1923. bio je osobni automobil Dra W. T. Watersa, koji se sluio njime pet godina i tada ga prodao nekom namjeteniku osiguravajueg drutva imenom Rattle. Gospodin Rattle nije ba bio paljiv ovjek. Kola koja je dobio u urednom, valjanom stanju tjerao je kao luak. Gospodin Rattle subotom bi uveer pio, i kola bi od toga trpjela. Odbojnici su im se slomili i sa vinuli. Uz to se i previe sluio konicom, pa je esto trebalo mijenjati ferode. Kad je gospodin Rattle pronevjerio novce neke stranke i pobjegao u San Jose, uhvatili su ga s nekakvom nauurenom blondinom i poslali natrag u roku od deset dana. Karoserija automobila bila je tako unitena da ju je naredni vlasnik razrezao na polovicu i dodao mali sanduk za teret. Slijedei je vlasnik skinuo prednji dio kabine i vjetrobran. Obino bi prevozio poiljke lignjeva i volio je da mu svje povjetarac pue u lice. Zvao se Francis Almones, a imao je alostan ivot, jer je uvijek zaraivao malenkost manje nego to mu je trebalo za ivot. Otac mu je ostavio neto malo novaca, ali iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, bez obzira na to kako bi naporno Francis radio ili pazio na novac, njegova se imovina smanjivala sve dok se on naprosto nije isuio i umro. Li ong je dobio kamion kao naplatu za raun za ivene namirnice. Do tog je vremena kamion imao tek neto malo vie od etiri kotaa i motora, a motor je bio tako sipljiv i mrzovoljan i senilan da je zahtijevao strunu njegu i obazrivost. Li ong nije mu to pruao, pa je tako kamion veinom stajao u visokoj travi iza duana, a izmeu bica bujao mu sljez. Na stranjim je tokovima imao pune gume, dok je sprijeda bio poduprt, tako da mu prednji tokovi ne dodiruju zemlju. Vjerojatno bi svaki od momaka iz Svratita Palae mogao staviti kamion u pogon, jer su svi bili sposobni praktini mehaniari, ali je Gay bio genijalan mehaniar. Za takva se mehaniara moe rei da ima blagoslovljene ruke. Jer ima ljud^ koji samo pogledaju, malo osluhnu, kucnu, neto malo namjeste, i stroj radi. Uistinu ima ljudi kraj kojih kola odmah i bolje voze. A takav je ovjek bio Gay. Njeno, znalaki i sigurno kretali bi mu se prsti kad bi ispitivao razvodnik ili podeavao vijak na rasplinjau. Znao je popraviti i osjetljive elektrine motore u laboratoriju. Mogao se svagda zaposliti u sardinerijama da je to elio, jer su u toj industriji, koja se gorko tui kad svake godine ne zaradi natrag svoje ukupne investicije, strojevi mnogo manje vani od novane bilance. Zapravo, ako bi se sardine mogle konzervirati trgovakim knjigama, vlasnici bi bili veoma sretni. Ovako su pak upotrebljavali prastara, iznemogla mehanika straila, koja su zahtijevala stalnu panju ovjeka poput Gaya. Mack je natjerao momke da rano ustanu. Popili su kavu i odmah se uputili prijeko iza duana, gdje je kamion stajao u korovu. Gay je upravljao akcijom. Udario je nogom o odignute prednje tokove. "Idite i uzajmite pumpu i napunite ih zrakom", naloi. Onda turi tapi u benzinski tank ispod daske koja je sluila kao sjedalo. Nekim je udom u tanku bilo centimetar benzina. Tada poe istraivati najvjerojatnije smetnje. Izvadio je razvodnik, ostrugao kontakte, podesio im razmak i stavio razvodnik na mjesto. Otvorio je rasplinja, da se uvjeri da proputa benzin. Pokrenuo je klipnjau da vidi nije li cijela osovina zapela i klipovi zarali u svojim stublinama. Dotle je ve stigla i pumpa, i Eddie i Jones su naizmjenino pumpali gume. Gay je radei pjevuckao "Tramtatata tramtatata". Izvadio je svjeice, oistio im kontakte i sastrugao s njih gar. Onda je iscijedio malo benzina u kanticu i nalio nekoliko kapi u svaku stublinu, pa opet uvrstio svjeice. Uspravio se. "Trebat e nam dvije suhe elije", ree. "Vidi da li e nam Li ong htjeti dati dvije." Mack ode i odmah se vrati sa sveopim "Ne" kojima je Li ong namjeravao obuhvatiti i sva daljnja traenja. Gay se duboko zamislio. "Znam gdje ima dvije i to prilino dobre, ali ja po njih ne idem." "Gdje to?" upita Mack. "Dolje u podrumu u mojoj kui", ree Gay. "Za pogon kunog zvona. Ako bi jedan od vas, momci, htio da se nekako uulja u moj podrum da ga moja ena ne vidi, one stoje na gredi na lijevoj strani kad ue. Ali ne dajte ni za boga da vas uhvati moja ena." Kratka konferencija odabra Eddija da izvri taj zadatak, i on se otputi. "Ako te uhvate, nemoj mene spominjati", viknu za njim Gay. Gay je dotle poeo ispitivati pedale. Pedal za kvailo nije posve dodirivao pod, pa je tako znao da je jo ostalo malo remena. Pedal za konicu dodirivao je pod, dakle se nije moglo koiti, ali na pedalu za vonju natrake jo je ostalo malo remena. Na Fordu model T vonja natrake tvoj je spas. I kad se remen prve brzine previe stanji a da bi mogao povui uza strm brijeg, ti lijepo okrene i vozi uzbrdo natrake. Gay se uvjerio da ima jo mnogo mogunosti za vonju natrake, pa je znao da je sve u redu. Bio je to dobar znak to se Eddie vratio sa suhim elijama bez ikakvih neprilika. Gospoa je Gay bila u kuhinji. uo ju je kako hoda naokolo, ali ona njega nije ula. Eddie je bio veoma spretan za takve pothvate. Gay spoji suhe elije, otvori benzin i namjesti kasno paljenje. "Zasui mu rep", ree. Bio ti je pravo udo taj Gay taj mali mehaniar od boga, taj sveti Franjo svega to se okree i vrti i eksplodira, sveti Franjo namotaka i armatura i mehanizama. I ako budu jednom sve te gomile automobila rastavljenih Durenberga, Bulcka, de Sotoa, Plvmoutha, amerikih Austina i IsottaFraschinija hvalile boga u velikom zboru, bit e to uglavnom zasluga Gaya i momaka njegova soja. Tek mali zaokret posve mali i motor je zahvatio, malo se muio, popostao, pa opet proradio. Gay namjesti ranije paljenje i smanji pritjecaj benzina. Prebaci na magnetsko paljenje, i ve se Li ongov Ford smijao i hohotao i radosno tektao, kao da zna da radi za ovjeka koji ga voli i shvaa. Kamion je imao dvije male tehnike zakonske smetnje nije imao novu registraciju i nije imao svjetla. Ali su momci straga dobro privrstili neku krpu, kao da se sluajno ovjesila preko stranje ploe s brojem, da bi mu prikrili godite, a prednju su plou izmrljali masnim debelim blatom. Oprema ekspedicije bila je skromna: nekoliko mrea na dugakom drku za hvatanje aba i nekoliko jutenih vrea. Kad gradski lovci izlaze u lov, natovare se hranom i piem, ali Mack to ne ini. S pravom je pretpostavljao da hrana dolazi sa sela. Dva kruha i ono to je preostalo od Eddijeva sa200 birnog vra bijahu im sve zalihe. Drutvo se utrpalo u kamion. Gay je upravljao kolima, a Mack je sjedio uz njega. Odrmusali su oko ugla Li ongova duana, pa dolje preko gradilita oprezno vijugajui izmeu naslaganih cijevi. Gospodin Mallov mahao im je sa svoga sjedita kraj kotla. Gay polako zavee preko plonika i njeno se spusti na kolnik jer je na prednjim gumama sve naokolo provirivala platnena podstava. Usprkos svoj njihovoj hitrini ve je bilo poslijepodne kad su krenuli. Kamion se polako dokoturao u servisnu stanicu Reda Williamsa. Mack izae, urui Redu svoj papir i ree: "Doktoru je ponestalo sitnoga. Zato ako nam napunite pet galona, a umjesto onih drugih pet galona da nam dadete dolar, bit e to ono to Doktor eli. On je morao otii na jug, znate. Ima ondje velik posao." Red se dobroudno smjekao. "Zna, Mack", ree, "Doktor je razmislio nema li neke mogunosti za smicalicu, pa se sjetio istoga onog ega i ti. Doktor je silno bistar ovjek. Stoga mi je jo sino telefonirao." . "Nalijte svih deset galona", ree Mack. "Ne ekajte. Samo e pljuskati van i razlijevati se. Ulijte pet, a pet nam dajte u limenki onakvoj zatvorenoj." Red se sretno smjeio. "Doktor se i na to sjetio", ree. "Ulijte deset galona", ree Mack. "I pazite da nita ne ostavite u cijevi." Mala ekspedicija nije krenula kroz sredite Montereva. Tankoutnost zbog stare registracije i nevaljalih svjetala prinukala je Gaya da odabere stranje ulice grada. Doi e jo vrijeme kad e se uspinjati uz brdo Carmel i sputati u dolinu, dobrih est kilometara po glavnoj prometnoj cesti, izloeni svakom redaru to sluajno naie, sve dok ne zaokrenu u priiino slabo prometnu cestu doline Carmel. Gay odabra neku stranju ulicu koja ih izvede na glavnu cestu kod Petrovih vrata, nedaleko od mjesta gdje poinje strmo brdo Carmel. Gay se s velikom bukom zaleti ve izdaleka uzbrdo i nakon pedesetak metara ubaci prvu brzinu. Znao je da nee ii, remen je bio previe izlizan. Na ravnu je ilo, ali ne na usponu. Zaustavio je kola, pustio da se okrenu i usmjerio ih nizbrdo. A onda je pojaao gas i ubacio vonju natrake. A taj remen nije bio izlizan. Polagano i uporno kamion je puzao, ali natrake, uz brdo Carmel. I samo je malo trebalo da im uspije. Hladnjak je zakipio, naravno, ali je veina strunjaka za modele T smatrala da on i ne radi dobro ako ne kipi. Netko bi morao napisati uen esej o moralnom, fizikom i estetskom djelovanju Forda, model T, na ameriku naciju. Dvije genreacije Amerikanaca znale su vie o Fordovu namotu negoli o clitorisu, o planetarnom sistemu zupanika i brzina, negoli o sunanom sistemu zvijezda. S modelom T nestao je dio koncepcije o privatnom vlasnitvu. Klijeta vie nisu bila osobni posjed, a pumpa za gume pripadala je onomu koji bi je posljednji podigao. Veina djece tog razdoblja bila je zaeta u Fordovima model T, a nemalen ih se broj u njima i rodio. Teorija o anglosaskom domu tako se iskrivila da se vie nikada nije posve oporavila. Kamion se hrabro penjao natrake uz brdo Carmel i proao cestu to vodi u Jacks Peak i ve se poeo uspinjati zadnjim i najstrmijim dijelom, kad mu se motor zadahtao, zagrcao i zaguio. inilo se neobino tiho kad je motor uutio. Gay, koji je ionako bio okrenut nizbrdo, zavee pedesetak metara niz brdo i zaokrenu na cestu Jacks Peak. "Sto je sad?" upita Mack. "Rasplinja, mislim", ree Gay. Motor je itio i pucketao od usijanosti, a mlazovi pare, koji su izbijali iz oduka, siktali su kao aligator. Rasplinja modela. T nije kompliciran, ali su mu potrebni svi njegovi dijelovi da bi mogao funkcionirati. Vrak igle mora tano sjediti u svojoj rupici, inae rasplinja nee raditi. Gay uze iglu u ruku. Vrak joj je bio otkinut. "Kako se to, do vraga, moglo dogoditi?" upita. "arolija", ree Mack, "prava arolija. Moe to popraviti?" "Do vraga, ne mogu", odvrati Gay. "Moram nabaviti drugu." "Koliko stoje?" "Otprilike dolar, ako kupi novu dvadeset i pet centi kod staretinara." "Ima dolar?" upita Mack. "Imam, ali mi nee trebati." "Eh, gledaj da se vrati to prije, hoe li?" Mi emo ostati ovdje." "Ionako neete pobjei bez igle", ree Gay. Stupio je na glavnu cestu. Troja su kola prola ne obazirui se na njegov znak palcem, i tek su etvrta stala da ga povezu. Momci su gledali kako se uspinje u kola i kree niz brdo. I odonda ga nisu vie vidjeli sto i osamdeset dana. Oh, ta beskraj nost mogunosti! Kako se to moglo dogoditi da su se kola, koja su povezla Gaya, pokvarila prije nego to su stigli do Montereya? Da Gay nije bio mehaniar, on ih ne bi bio popravio. Da ih nije popravio, njihov ga vlasnik ne bi bio odveo u lokal Jimmyja Brucie da neto popije. I zato je to bio Jimmvjev roendan? Od svih mogunosti na svijetu milijuna tih mogunosti dogodili su se samo onakvi dogaaji koji vode u zatvor Salinas. Sparky Eneo i Tiny Colletti bili su se pomirili nakon svae, pa su pomogli Jimmyju da proslavi roendan. Onda je ula ona plavojka. Pa onaj muziki spor pred automatskim gramofonom. Pa Gayov novi prijatelj, koji je znao neki judo zahvat pa ga je htio pokazati Sparkyju i slomio ruku kad je taj zahvat ispao naopako. Redar s pokvarenim elucem sve same nevane pojedinosti bez veze, a opet sve usmjerene u jednom smjeru. Sudbina naprosto nije namijenila da Gay ide u lov na abe, i Sudbini je trebalo prokleto mnogo neprilika i ljudi i nezgoda da ga u tome sprijei. Kad je sve zajedno dolo do vrhunca, i kad su se provalila vrata na Holmanovu postolarskom duanu i drutvo je u izlogu iskuavalo cipele, jedino Gay nije uo poarnu sirenu. Jedini Gay nije otiao gledati poar, i kad je dola policija, nali su ga kako sjedi posve sam u Holmanovu izlogu obuven u jednu smeu polucipelu i jednu veernju cipelu od laka s gornjim dijelom od sive tkanine. Vani kod kamiona momci su naloili malu vatru kad se smrailo i s oceana poeo dopirati hladan zrak. Iznad njih stenjali su borovi na svjeem morskom vjetru. Momci su polijegali na borove iglice i zurili u samotno nebo kroz borove grane. Neko su vrijeme razgovarali o potekoama koje Gay mora da ima oko nabavljanja nove igle, a onda malopomalo, kako je vrijeme prolazilo, nisu ga vie spominjali. "Trebalo je da netko poe s njim", ree Mack. Oko deset sati Eddie ustade. "Malo dalje, tamo uz brijeg, ima graevinski logor", ree. "Otii u malo gore, da pogledam ima li koji model T." . POGLAVLJE Monterev je grad s dugakom i blistavom knjievnom tradicijom. Sa zadovoljstvom i pomalo ponosno on se sjea da je tu ivio Robert Louis Stevenson. Njegov "Otok s blagom" svakako ima topografiju i obalnu strukturu rta Lobos. U novije se vrijeme mnogo knjievnih ljudi naselilo po dolini Carmel, ali nema vie onoga nekadanjeg dostojanstva prave lijepe knjievnosti. Jednom se grad zgrozio nad postupkom prema nekom piscu, koji su graani shvatili kao omalovaavanje. To se odnosilo na smrt Josha Billingsa, velikog humorista. Gdje danas stoji nova potanska zgrada bila je neko duboka usjeklina kojom je protjecala voda i preko koje je vodio mosti za pjeake. Na jednoj strani te usjekline stajala je krasna stara zgrada od crvene opeke, a na drugoj kua lijenika koji je imao na brizi sve sluajeve bolesti, roenja i smrti u gradu. Lijenik je radio i sa ivotinjama, a kako je studirao u Francuskoj, ak se pomalo bavio i novim obiajem balzamiranja tijela prije ukopa. Staromodni su ljudi smatrali da je to sentimentalno, neki su drali da je to uludo troenje novaca, a za druge je to opet bilo svetogre, jer nije nigdje predvieno ni u kojoj svetoj knjizi. Ali bolje i imunije obitelji poele su prihvaati taj obiaj, pa se inilo da e se to pretvoriti u sveopu modu. Jednog se jutra postariji gospodin Carriaga sputao od svoje kue na brdu dolje prema ulici Alvarado. Upravo je prelazio mostiem, kad mu panju privue djeai koji se sa psom s naporom izvlaio iz usjekline. Djeak je nosio jetra, a pas je vukao itave metre crijeva, kojima je na kraju visio eludac. Gospodin Carriaga je zastao i uljudno oslovio djeaka nazvavi mu "Dobro jutro." U ono su doba mali djeaci bili uljudni. "Dobro jutro, gospodine." "Kamo e  tim jetrima?" "Napravit u od njih meku i hvatati lokarde." Gospodin se Carriaga nasmijeio: "A pas, zar e i on loviti lokarde?" "Pas je to naao, pa je njegovo, gospodine. Nali smo to dolje u grabi." Gospodin Carriaga smijeio se i produio etnju, a tada mu je mozak poeo raditi. To nisu govea jetra premalena su. A nisu ni telea previe su rumena. Nisu ni ovja jetra I sada mu se misli uskomeaju. Na uglu susretne gospodina Ryana. "Je li tkogod sino umro u Monterevu?" upita ga. "Koliko ja znam, nije", ree gospodin Ryan. "Je li tkogod ubijen?" "Ne." Hodali su dalje zajedno, i gospodin Carriaga ispripovjedi sve o djeaku i psu. U gostionici "Abode Bar" okupilo se nekoliko graana na jutarnji razgovor. Tu je gospodin Carriaga ponovo isprivovjedio svoju pripovijest i upravo ju je zavrio, kad je u gostionicu uao redar. Taj bi morao znati ako je tkogod umro. "Nitko nije umro u Montereyu", rekao je. "Samo je Josh Billings umro vani u hotelu del Monte." Ljudi u gostionici zautjeli. Svima je glavom proletjela ista misao. Josh Billings bio je velik ovjek, velik pisac. Poastio je Monterey umrijevi tamo, a tako su ga ponizili. Bez mnogo razgovora sastavio se odbor od svih prisutnih. Ti su odreiti ljudi odmah krenuli do usjekline pa preko mostia i zalupali na vrata lijenika koji je studirao u Francuskoj. Lijenik je radio do u kasne sate. Lupa na vratima die ga iz postelje i izvue na vrata u nonoj koulji, raerupane kose i brade. Gospodin Carriaga strogo ga oslovi: "Jeste li vi balzamirali Josha Billingsa?" "Pa  jesam?" "to ste uradili s nutrinom?" "Pa bacio sam je u grabu kao i uvijek." Naloili su mu da se brzo obue i pohrlili dolje na obalu. Da se mali djeak bio brzo prihvatio svojega posla, bilo bi ve prekasno. Upravo se krcao u amac kad je odbor stigao. Crijeva su leala na pijesku gdje ih je pas ostavio. Tada su natjerali francuskog doktora da pokupi dijelove. Morao ih je prati s poitanjem i ukloniti zrnca pijeska koliko se god dalo. Doktor je sam morao snositi trokove oko nabavke olovnog sanduia, koji se poloio u lijes Josha Billingsa. Jer Monterey nije grad koji e dopustiti da se obeasti knjievni ovjek. " POGLAVLJE Mack i momci mirno su spavali na borovim iglicama. Neto prije zore Eddie se vratio. Morao je otii daleko dok je naao jedan model T. A kad ga je i naao, nije bio siguran hoe li biti dobro ako samo izvadi iglu iz njezina sjedita. Moda nee pristajati. Stoga je uzeo cijeli rasplinja. Momci se nisu probudili kad se vratio. Legao je uz njih i usnuo pod borovima. Modeli T imali su jednu veliku prednost: ne samo da su im se dijelovi mogli meusobno izmjenjivati, ve se nisu dali ni prepoznati. S obronka Carmela otvara se krasan vidik na polukruni zaton i valove to zapjenjuju pijesak, na pjeanu dinu oko Seasidea i odmah pri dnu brijega na toplu prisnost grada. Mack ustade u zoru, namjesti hlae koje su ga stezale, pa se stojei zagleda dolje na zaljev. Vidio je kako ribari ulaze u vodu da izvuku mree. Prijeko pred Seasideom stajao je tanker i krcao naftu. Iza Maka u grmlju ukali su divlji kunii. Tada se dignulo sunce i istreslo studen iz zraka kao da istresa sag. Osjetivi prvu sunanu toplinu, Mack zadrhturi. Momci zaloie malo kruha, dok je Eddie montirao novi rasplinja. A kad je bilo gotovo, nisu se ni potrudili da ruicom pokrenu motor. Izgurali su kamion na glavnu cestu i ubacivali brzinu sve dok motor nije upalio. Zatim su, s Eddiejem za volanom, uzvezli natrake uz uspon i dalje preko vrha, onda okrenuli naprijed pa nizbrdo mimo Hatton Fields. U dolini Carmel doekala su ih sivozelena polja artioka, a uz rijeku sono zelene vrbe. Zaokrenuli su lijevom stranom doline. Od samoga poetka evala im je srea. Ri pijetao pasmine Rhode Island, koji je odlutao predaleko od svojeg dve rita, zaleti se preko ceste, i Eddie ga zahvati kolima, a daj nije morao predaleko silaziti s ceste. Sjedei straga na ka mionu Hazel je pijetla putem peruao putajui da mu vje tar raznosi perje iz ruke tako se dokazni materijal rasprio dalje nego ikada, jer je ujutro puhao lagan povjetarac sa Jamesburga, pa se rie kokoje perje dijelom spustilo na rt Lobos, a dijelom ga je opet vjetar odnio ak van na puinu. Carmel je krasna rjeica. Nije ba dugaka, ali u svojem toku ima sve to rijeka treba da ima. Izvire u brdima i neko se vrijeme rui niza strminu, protjee pliacima, zastaje kod brane da tvori jezero, prelijeva se preko brane, klokoe meu krupnim okruglim kamenjem, tromo se vue ispod sikomora, slijeva se u jazove gdje ive pastrve, i zalijeva obale gdje stanuju potoni rakovi. Zimi se pretvara u bujicu, u estoku, pakosnu rijeku, a ljeti u idealno mjesto za djecu da po njoj gacaju i za ribie da po njoj lutaju. Sa njezinih obala mirkaju abe, a uz rubove joj raste duboki paprat. Srne i lisice dolaze da se na njoj napoje, i to potajno, ujutro i uveer, a tu i tamo poneka puma lape njezinu vodu priljubivi se uz zemlju izduenim tijelom. Posjedi u toj bogatoj dolinici dopiru stranjim krajem sve do rijeke i uzimaju njezinu vodu za vonjake i povre. Prepelice pupuriu uz njezine obale, a u suton, tiho zvidei, dolijeu divlji golubovi. Uz rubove joj gacaju rakuni traei abe. Ona je sve to rijeka treba da bude. Nekoliko milja uz dolinu rijeka zasijeca u obalu ispod visoke stijene, s koje se objesila vinova loza i paprat. Na podnoju stijene uvalio se jaz, zelen i dubok, a na drugoj strani jaza nalazi se pjeskovito mjestance, gdje je ugodno sjediti i kuhati ruak. Mack i momci sretno su se spustili do tog mjesta. Bila je savreno. Ako aba ima, bit e ih ovdje. Bilo je to mjesta kao stvoreno za odmor, mjesto gdje moe biti sretan. Na putu ovamo evala im je srea. Osim velikog rieg pijetla bila je tu i vrea s mrkvama koja je pala s nekog teretnjaka s povrem, te est glavica luka koje nisu pale. Mack je u depu imao vreicu kave. U kamionu se nalazila kanta od pet galona, kojoj su gornji dio odrezali. Vrsabirnica bio je jo gotovo do polovice pun. Potreptine kao to su sol i papar donijeli su sa sobom. Mack i momci smatrali bi uistinu pravom budalom svakoga onog tko bi putovao bez soli, papra i kave. Bez napora, zbrke ili mnogo razmiljanja za as su se dokotrljala etiri okrugla kamena i sloila na hrpu nasred pijeska. Pijetao, koji je jo toga istog dana dozivao izlaz sunca, leao je razrezan i oien u vodi u limenci od pet galona,, okruen oguljelim glavicama luka, dok je izmeu kamenja pucketala mala vatra od suha vrbova iblja posve mala T vatra. Samo budale prave veliku vatru. Trebat e dugo da se taj pijetao skuha, jer mu je i dugo trebalo da postigne svoju veliinu i miiavost. Ali kad je voda poela tiho kipjeti oko njega, odmah je dobro zamirisao. Mack ih je pripremao za posao. "Najbolje je vrijeme za abe nou", ree, "pa mislim da malo legnemo dok se ne smrai." Posjedae u sjenu i malopomalo jedan se po jedan isprui i zaspi. Mack je bio u pravu. Po danu se abe ne kreu naokolo i skrivaju se ispod paprati i potajno vire iz rupa pod kamenjem. abe treba hvatati nou, svijetlei depnom baterijom. Momci su spavali znajui da ih eka veoma poslena no. Samo je Hazel ostao budan, da nadomee na malu vatru ispod pijetla koji se polako kuhao. Tik pod stijenom nema zlaanih poslijepodneva. Kad je sunce zalo za nju ha pijesak se spustila aptava sjena. Sikomore su utale na popodnevnom povjetarcu. Doklizavi sa kamenja male su se vodene zmije njeno sputale u vodu te plivale preko jaza diui glavu uvis poput malih periskopa i ostavljajui za sobom slabaan trag. Neka se velika pastrva bacila iz vode. Muice i komari, koji izbjegavaju sunce, poee izlaziti i zujati iznad vode. Svi sunani kukci otili su kui muhe i konjske smrti, ose i streni. I kad se sjena okrala do pijeska, kad je prva prepelica poela dozivati, Mack i momci se probudie. Kokoja je juha mirisala da ti srce svisne. Hazel je obrao svje lovorov list sa stabla uz rijeku i bacio ga u juhu. Mrkve su sad ve bile unutri. Kava je u posebnoj posudi tiho kipjela na vlastitom kamenu, dovoljno daleko od plamena, da ne kuha prenaglo. Mack se probudio, ustao, protegao se, oteturao do vode, oprao lice zaobljenim dlanovima, iskaljao se, ispljunuo, isprao usta, pustio vjetar, stegnuo remen, poeao noge, prstima poeljao mokru kosu, nagnuo iz vra, podrignuo se i sjeo uz vatru. "Bogami, dobro mirie", ree. Svi ljudi rade otprilike isto kad se probude, pa su i ostali momci uinili gotovo isto kao i Mack. I ubrzo su se svi nali oko vatre i stali hvaliti Hazela. Hazel je zabadao svoj depni no u miije pijetla. "Ba nee biti ono to bi ovjek rekao mekan", upozori Hazel. "Taj bi se morao kuhati oko dva tjedna da se smeka. Koliko je po tvojem sudu mogao biti star, Mack?" "Meni je etrdeset i osam, a ja nisam tako ilav kao on", ree Mack. "to mislite", upita Eddie, "koliku starost moe doivjeti perad, to jest ako je nitko ne ganja ili ako ne oboli?" "Takvo to nee nikada nitko ustanoviti", ree Jones. Ugodno su se provodili. Vr je kruio i grijao ih. , "Eddie", ree Jones, "nije da se ja tuim. Samo sam onako mislio. Kako bi bilo da ima dva ili tri vra iza tezge? Pa da stavlja sav viski u jedan, sve vino u drugi i sve pivo u trei..." Na taj je prijedlog zavladala utnja lagana zgraanja. "Pa nisam nita time mislio rei", pouri se Jones. "Meni prija i ovako..." I sada je Jones previe razvezao, jer je znao da je poinio grubu drutvenu pogreku, pa se nije mogao zaustaviti. "Ono to mi se svia na tom piu, kakvo je sada, jest to to nikad ne zna kakva e pijanca dobiti od njega", urio se objasniti. "Na primjer, viski", brzo je nastavljao, "manjevie ve zna to e uiniti. Borben se ovjek potue, a onaj koji voli da se rasplae, taj e se rasplakati. AK ovo", ree velikoduno, "eh, tu nikad ne zna nee li te natjerati na borovo stablo ili da pliva do Santa Cruza. Ovako je mnogo zabavnije", doda nesigurno. "Kad ve govorimo o plivanju", upade Mack, da bi ispunio netaktino mjesto u razgovoru i uutkao Jonesa, "sve se pitam, to se moglo dogoditi s onim McKinleyem Moranom. Sjeate se onog ronioca?" "Sjeam ga se", ree Hughie. "Znali smo ii zajedno naokolo. Naprosto nije dobivao mnogo posla, pa se prihvatio pia. Malo je prenaporno za ovjeka i roniti i piti. Uz to su ga spopale i brige. Konano je prodao ronilako odijelo, ljem i sisaljku pa se sasvim propio i onda otiao iz grada. Ne znam kamo je otiao. Nije bio ni za to otkako je ono skoio za onim Talijancem koga je povuklo sidro sa "Dvanaestero brae". McKinlev je samo skoio za njim. Puknuli su mu bubnjii i poslije toga nije bio ni za to. A Talijancu nije bilo nita." Mack ponovo nagnu iz vra. "Znao je zaraditi grdne pare za vrijeme prohibicije", ree. "Znao je dobiti i po dvadeset i pet dolara na dan od drave, da roni za sanducima s piem, a Louie mu je davao tri dolara po sanduku da ih ne nae. Napravio je to tako da je na dan izvlaio po jedan sanduk, da zadovolji dravu. Luoieu to nije bilo krivo. To J  su tako uinili da ne uzmu nove ronioce. McKinley je lupao grdne pare." "Jest", ree Hughie, "ali on ti je kao i svaki drugi dobije neto novaca i ve hoe da se eni. Oenio se tri puta prije nego mu je ponestalo para. Odmah bih ja znao. Kupio bi bijele lisice i tres! nisi se ni okrenuo, i ve se oenio." "Sve mislim to se dogodilo s Gayem", javi se Eddie. To je bilo prvi put da su o njemu govorili. "Pa isto to, mislim", ree Mack. "U oenjena ovjeka naprosto ne moe imati povjerenja. Ma koliko on mrzio svoju staru, eh, on e ti otii natrag k njoj. Poet e misliti i misliti i otii e natrag. Ne moe se vie pouzdati u njega. Evo, uzmi Gaya", objanjavao je dalje Mack. "Njegova ga stara tue. Ali se kladim, kad je Gay tri dana bez nje, ve on sebi nekako sloi da je to njegova pogreka, pa ide natrag da joj se umili." Jeli su polagano, kieno, nabadajui komade piletine i drei ih nad kantom da se ocijede i ohlade, a potom glodali miiavo meso s kostiju. Mrkve su vadili iljastim vrbovim granicama, i konano popili sok, dodavajui kantu jedan drugomu. A oko njih veer se prikradala njeno kao glazba. Prepelice se meusobno dozivale dolje k vodi. U jazu se bacala pastrva. A veernje se leptirie spustile do vode i leprale nad jazom, dok se danje svjetlo pretapalo u mrak. Momci su dodavali jedan drugome lonac s kavom, osjeali se toplo i siti, pa su utjeli. Konano Mack prekine utnju. "Do avola", ree, "mrzim lace." "Tko ti je slagao?" upita Eddie. "Ah, mene ne smeta ovjek koji neto malo slae da bi se izvukao ili da izmakne razgovoru, ve onaj koji lae sam sebi." "Tko je to uradio?" upita Eddie. "Ja", ree Mack. "A moda i vi, momci. Evo nas", nastavi ozbiljno, "cijela naa prokleta, piiva druba. Namislili smo da emo prirediti zabavu za Doktora. I tako smo doli ovamo i bogovski se provodimo. Onda emo ii natrag i dobiti pare od Doktora. Nas ima pet, dakle emo popiti pet puta vie pia od njega. I ja nisam uvjeren da mi to inimo za Doktora. Nisam uvjeren da mi to ne inimo za sebe same. A Doktor je prezgodan ovjek a da bi mu se to smjelo uiniti. Doktor je najzgodniji ovjek koga sam ikad upoznao. Neu da budem onaj koji e ga Iskoristiti. Znate, jedanput sam mu htio podvaliti za jedan dolar. Izmislio sam cijelu pripovijest. I usred polovice prie vidim ja da on prokleto dobro zna da je cijela pria izmiljena. Pa tako kaem usred pripovijesti: Doktore, to je sve zajedno la!" A on turi ruku u dep i izvadi dolar. Mack," veli, mislim da je ovjeku, koji ga tako nuno treba, da ak izmisli la da bi ga se domogao, uistinu potreban" i dade mi dolar. Vratio sam mu dolar ve sutradan. Nisam ga ni potroio. Samo sam ga zadrao preko noi i onda mu ga vratio." Hazel se oglasi: "Nema nikoga tko vie voli zabavu od Doktora. Mi mu tu zabavu spremamo. to tu sada smeta?" "Ne znam", ree Mack. "Volio bih samo da mu dadem neto od ega neu dobiti natrag najvei dio." "A kako bi bilo s kakvim darom?" predloi Hughie. "Recimo da naprosto kupimo viskija pa mu ga damo, pa neka radi s njim to hoe." "Tako je", ree Mack. "To emo i uiniti. Samo emo mu dati viski i izgubiti se." "Ti zna to e se dogoditi", ree Eddie. "Henri i oni tamo s Carmela nanjuit e taj viski, i onda e ih umjesto nas etvorice biti dvadeset. Jednom mi je i sam Doktor rekao da sve tamo dolje od Point Sura nanjue kad on pri meso u Cannerv Rowu. Gdje ti je onda tu korist? On e bolje proi ako mu mi sami priredimo zabavu." Mack je razmiljao. "Moda si u pravu", prizna konano. "Ali kako bi bilo da mu dademo jo neto osim viskija moda dugmeta za manete s njegovim monogramom?" "Oh, to je glupost", ree Hazel. "Doktor ne eli neto takvo." Dotle se ve spustila no i na nebu zablistale zvijezde. Hazel primetnu na vatru, koja je na obali tvorila prostorijicu od svjetla. Preko breuljka uo se otar lave lisice. I sada je u noi dopirao dolje miris kadulje sa breuljaka. Voda je tiho hihotala tamo gdje je istjecala iz dubokog jaza. Mack je jo premiljao o posljednjem obrazloenju, kad ih zvuk koraka na zemlji nagna da se okrenu. ovjek, taman, velik, polagano im se pribliavao. Pod rukom je nosio puku, a uz petu mu plaho i lakonogo iao pas prepeliar. "A koga avola vi ovdje radite?" upita ih ovjek. "Nita", ree Mack. i "To je zabranjeno podruje. Tu je zabranjen lov, ribolov, paljenje vatre, logorovanje. Sad se odmah spakujte i ugasite tu vatru i kupite se odavle." Mack ponizno ustade. "Nisam znao, kapetane", ree. "asna rije, uope nismo vidjeli znak, kapetane." "Posvuda ima znakova. Nisu vam mogli izbjei." "ujte, kapetane, pogrijeili smo, pa oprostite", ispriavao se Mack. Zasta malo i pozorno promotri nemarno oputena ramena pridolice. "Vi ste vojnik, zar ne, gospodine? To u uvijek odmah pogoditi. Vojnik ne dri ramena kao obian svijet. Bio sam toliko u vojsci da to mogu odmah pogoditi." Neprimjetno, ovjeku se ramena isprave nita oito, ali se drao drugaije. "Ne doputam paljenje vatre na svojem podruju", ree. "Eh, ao nam je", ree Mack. "Odmah emo se pokupiti, kapetane. Vidite, mi radimo za neke nauen jake. Spremamo se nahvatati aba. Oni prouavaju rak, a mi pomaemo nabavljanjem aba." ovjek je asak oklijevao. "A to rade sa abama?" upita. "Pa znate, gospodine", ree Mack, "daju abama rak i onda ih mogu prouavati i s njima praviti pokuse, i ve su gotovo uspjeli, samo ako mogu dobiti aba. Ali ako nas ne elite na svojoj zemlji, kapetane, mi emo se odmah pokupiti. Ne bismo nikada ni dolazili da smo znali." Nenadano, kao da je tek sada ugledao psa, Mack se oduevi: "Bogami to je krasna kuja. Nalikuje na onu Nolu to je prole godine u Virginiji pobijedila na natjecanju za rad na terenu. To je virginijski pas, kapetane?" Kapetan je tren oklijevao, a onda slae. "Jest", ree kratko. "epava je. Krpelj joj se zario na samoj pleki." Mack se sav pretvori u sutu brinost. "Smeta li vam ako pogledam, kapetane? Doi, mala. Doi ovamo." Prepeliar najprije pogleda gore u svojeg gospodara, a onda se oprezno priblii Maku. "Baci jo prua na vatru da mogu vidjeti", naloi Hazelu. "Na takvu joj je mjestu tu gore da ne moe lizati", ree kapetan pa se nae preko Mackova ramena da vidi. Mack istisnu malo gnoja iz rune rane na ramenu ivotinje. "Imao sam jednom psa koji je imao isto tako neto, pa je to ilo sve dublje u njega i ubilo ga. Nedavno je imala mlade, zar ne?" "Jest", potvrdi kapetan, "est. Ja sam joj stavio joda na to mjesto." "Ne", ree Mack, "to joj nee izvui. Imate li kod kue gorke soli?" "Da ima velika boca." "Eh, nainite vru oblog od gorke soli i stavite na bolesno mjesto. Slaba je, znate, od mladih. Bila bi prava sramota da sada oboli. Izgubili biste i tenad." Prepeliar je gledao Maku duboko u oi i onda mu liznuo ruku. "Znate to u, kapetane. Sam u se za nju pobrinuti. Gorka sol e ovdje pomoi. To je ono najbolje." Kapetan pogladi glavu psa. "Znate to, gore kod moje kue imam baru, koja je tako puna aba da nou ne mogu spavati. Zato ne pogledate ondje? Svu no krekeu. Bio bih sretan da ih se rijeim." "To je jako ljubezno od vas", ree Mack. "Kladim se da bi vam oni doktori bili zahvalni za to. Ali bih ja rado stavio oblog ovom psu." Okrenu se ostalima. "Vi pogasite ovu vatru", ree. "Pazite da ne ostane ni jedna iskra i poistite sve naokolo. Neete valjda ostaviti nered za sobom. Ja i kapetan idemo da se pobrinemo za ovu Nolu. Vi momci doite za nama kad sve pospremite." Mack i kapetan se udalje zajedno. Hazel je nogom bacao pijesak na vatru. "Kladim se da je Mack mogao biti predsjednik Sjedinjenih Drava da je samo htio", ree. "A to bi on s time kad bi i bio?" upita Jones. "Pa to nije nimalo zabavno." . POGLAVLJE Rano jutro vrijeme je arolije u Cannerv Rowu. U onom sivom razdoblju, kada svane a sunce jo nije izalo, ulica se doima kao da lebdi izvan vremena u nekom srebrnastom svjetlu. Uline se svjetiljke gase, a korov se ivo zeleni. Valoviti lim na sardinerijama svjetluca bisernim sjajem platine ili starog kositra. U to doba ne voze automobili. Ulica uti o progresu i trgovakim poslovima. uje se samo kako valovi navaljuju i uzmiu zapljuskujui stupove sardinerija. To je razdoblje velikog mira, naputeno vrijeme, kratak vijek poinka. Preko plotova sputaju se make i poput sirupa vuku se po zemlji traei riblje glave. Tihi rani jutarnji psi stupaju dostojanstveno traei i odabirui pomno gdje e mokriti. Lepeui krilima galebovi dolijeu i sjedaju na krovove sardinerija da doekaju dan i otpatke. Sjede na vrhovima krovova rame uz rame. Vani sa hridina dopire lave tuljana kao dozivanje pasa. Zrak je hladan i svje. U Vrtovima iza kue bisagai izbacuju jutarnje humie svjee vlane zemlje, uljaju se napolje i odvlae cvijee u svoje rupe. Tek tu i tamo via se po koji ovjek, ba toliko da se pojaa dojam naputenosti. Jedna se od Dorinih djevojaka vraa kui s posjeta nekom gostu koji je prebogat ili prebolestan a da bi posjetio "Kalifornijsku zastavu". minka joj se malo razmazala, a noge su joj umorne. Li ong iznosi kante sa smeem i stavlja ih na rub plonika. Stari Kinez izlazi iz mora, klape preko ulice pa odlazi gore mimo Palae. Iz sardinerija izlaze uvari i mirkaju na jutarnjem svjetlu. Vratar u "Kalifornijskoj zastavi" izlazi na ulaznu verandu u koulji, protee se i zijeva i ee se po trbuhu. Hrkanje podstanara gospodina Mallova u cijevima odzvanja duboko kao iz tunela. To je biserni sat razdoblje izmeu dana i noi, kad vrijeme staje i ispituje sebe. Jednoga takva jutra i u takvoj rasvjeti dva su vojnika i dvije djevojke polagano prolazili ulicom. Izali su iz "La Ide" i bili su veoma umorni i veoma sretni. Djevojke su bile vrste, jake i prsate, a plava im je kosa bila malo razbaruena. Nosile su arene nedjeljne haljine od umjetne svile, koje su sada bile zguvane i prianjale uz njihove obline. Obje su nosile vojnike kape, jedna posve straga na potiljku, a druga sa titnikom nabijenim do nosa. Imale su punane usne, iroke nosove i snane bokove i bile su veoma umorne. Vojnicima su bluze bile raskopane, a remene su provukli ispod epoleta. Kravate su malo. otpustili, da bi mogli raskopati ovratnik na koulji. Vojnici su stavili na glavu eire dviju djevojaka. Jedan je nosio majuan ut tvrdi slamnjak s kiticom tratinica na vrhu, a drugi bijel pleteni polueir ukraen privjescima od plavog celofana. Hodali su drei se za ruke i maui njima ritmiki u hodu. Vojnik s kraja nosio je veliku papirnu vreu s hladnim pivom u limenkama. Tiho su stupali u sedefastom svjetlu. Divno su se proveli, pa su se dobro osjeali. Njeno su se smjekali poput umorne djece koja se sjeaju neke zabave. Pogledali su se i smijeili i zamahivali rukama u hodu. Proli su kraj "Kalifornijske zastave" i rekli "Zdravo" vrataru koji se eao po trbuhu. Sluali su hrkanje iz cijevi i malo se nasmijali. Kod Li Gongova su duana stali i zavirili u neuredan prenatrpan izlog koji je privlaio panju svojim alatom, odjeom i hranom. Zamahujui rukama i lijeno vukui noge stigoe do kraja Cannerv Rowa pa zaokrenue gore prema eljeznikoj pruzi. Djevojke se uspee na tranice da po njima hodaju, a vojnici im obujmie podebele strukove da ne bi pale. Proli su zatim kraj brodogradilita i zaokrenuli dolje na lijepo ureeno i zasaeno zemljite Hopkinsove pomorskonaune stanice. Ispred stanice prua se malen polukruni al kao minijaturna plaa izmeu niskih hridina. Blagi jutarnji valovi zapljuskivali su al i tiho aputali. S izloenih stijena dopirao je ugodan miris morske trave. Kad se njih etvero spustilo na al, iza breuljaka na drugoj strani zatona pomoli se krika sunca i pozlati vodu i pouti stijene. Djevojke kako je to red sjedoe na pijesak i namjestie suknje preko koljena. Jedna od vojnika probi rupu u etiri limenke piva te ih razdijeli meu njih. Momci se zatim ispruie na pijesku poloivi glave djevojkama u krilo i uzdignuvi oi prema njihovim licima. Smijeili su se jedno drugome kao da dijele neku umornu, mirnu i divnu tajnu. Gore od^stanice zau se lave psa opazio ih je uvar, tamnokos mrzovoljan ovjek, a opazio ih je i njegov crni, mrzovoljni panijel. uvar im poe dovikivati, a kako se nisu micali, sie na al, dok je pas i dalje jednolino lajao. "Zar ne znate da ovdje ne moete leati? Morate otii. To je privatni posjed!" Vojnici kao da ga nisu ni uli. I dalje su se smjekali, a djevojke im milovale kosu nad sljepooicama. Konano jedan od vojnika posve polagano okrenu glavu, tako da mu je sad obraz leao izmeu djevojinih nogu. Dobronamjerno se nasmijei pazitelju: "Hajde, ne zvrndaj", ree prijazno, pa se opet okrenu natrag, da gleda svoju djevojku. ti Sunce osvijetli njezinu plavu kosu, a ona ga poe eati iznad jednog uha. Nisu uope ni vidjeli kad se pazitelj okrenuo da se vrati u kuu. . POGLAVLJE Kad su momci stigli do farmerske kue, Mack je bio u kuhinji. Prepeliarka je leala na boku, a Mack joj je na ranu pritiskivao krpu zasienu gorkom soli. Meu njezinim nogama velika je debela tenad traila njukicama i gurala se da doe do mlijeka, a kuja je strpljivo gledala Maku u lice pogledom koji je govorio: "Vidi kako je to? Trudim se da mu kaem, ali on ne razumije." Kapetan je drao svjetiljku i gledao dolje na Maka. "Drago mi je da sada to znam", ree. "Neu da se mijeam u va posao, gospodine", ree Mack, "ali te bi psie trebalo odbiti od sise. Ona ba nema vie mnogo mlijeka, pa e ju ti psii svu ivakati." "Znam", ree kapetan. "Mislim da sam ih morao utopiti sve osim jednoga. Previe sam zauzet poslovima oko kue. Ljudi vie nemaju toliko zanimanja za prepeliare kao neko. Danas se trae samo pudli, bokseri i dobermani." "Znam", ree Mack. "A za ovjeka nema boljeg psa od prepeliara. Ne znam to je ljude napalo. Ali vi ih ne biste podavili, gospodine, je li?" "Pa znate", ree kapetan, "otkako se moja ena prihvatila politike, mislim da u poludjeti. Izabrali su je u pokrajinsku skuptinu, i kad zakonodavno vijee ne zasijeda, onda je na putu i dri govore. A kad je kod kue, onda neprestano ui i pie zakonske prijedloge." "Mora da vam je ugavo mislim, jako ste samotni", ree Mack. "Eh, kad bih ja imao ovakvo psetance" on podignu jedno tene, koje se migoljilo navorana, zabrinuta lica "eh, kladim se da bih za tri godine imao pravog ptiara. Ja bih uvijek uzeo kuju." "Biste li htjeli jednoga?" upita kapetan. Mack podignu pogled. "Mislite rei da biste mi jednoga dali? Oh? Isuse Kriste, da." "Odaberite ga", ree kapetan. "ini se da se vie nitko ne razumije u prepeliare." Momci su stajali u kuhinji i kupili brze dojmove. Bilo je oito da ene nema kod kue otvorene limenke, tava na kojoj se jo lijepio rub od prenih jaja, mrvice kruha na kuhinjskom stolu, otvorena kutija s lovakim patronama na kutiji za kruh sve je to vritilo da nema ene, dok su im bijeli zastori i papir na policama za sue i premale kuhinjske krpe na vjealici govorili da je tu bila ena. I podsvjesno su bili sretni to je nema. ene koje oblau police papirom i imaju ovako male kuhinjske krpe, osjeale su nagonsko nepovjerenje i nesklonost prema Maku i momcima. Takve su ene znale da su oni najgora opasnost za dom, jer donose lagodnost i misli i drugarstvo za razliku od urednosti, reda i dolinosti. Bilo im je drago to je nema kod kue. Kapetan kao da je smatrao da mu iskazuju uslugu. Nije dao da odu. Ree oklijevajui: "Moda bi vi, momci, voljeli da se neim ugrijete prije nego izaete po abe?" Ostali pogledae Maka. Mack se mrtio kao da promilja. "Kada smo na naunom poslu na terenu, onda stavljamo sebi kao pravilo da nita ne dirnemo", ree, ali brzo doda, kao da se moda previe zaletio: "Ali kad ste ve tako dobri prema nama  pa, ne bi smetala aica. Ne znam kako momci misle." Momci su bili sloni u tome da ni oni nemaju nita protiv aice. Kapetan uze depnu svjetiljku i ode u podrum. uli su ga kako pomie drva i sanduke, a kad se vratio, nosio je u rukama hrastovu bavicu od pet galona. Stavio ju je na stol. "Za vrijeme prohibicije nabavio sam viskija od kukuruza i pohranio ga. Ba sam pomislio da bi valjalo vidjeti kakav je. Sad je ve prilino star. Gotovo sam ga i zaboravio. Vidite moja ena..." Nije dalje tumaio, jer je bilo oito da oni razumiju. Kapetan izbi hrastov ep iz dna bavice i skinu ae sa police presvuene papirom sa valovito izrezuckanim rubom. Nije to tako lako natoiti samo prstdva iz bavice od pet galona. Svaki je od njih dobio pol velike ae bistroga smeeg pia. Ceremoniozno su poekali kapetana i onda rekli: "U zdravlje rijeke" i nagnuli au. Gutali su, cmakali jezikom, mljackali usnama, a oi im se zagledale nekamo u daljinu. Mack je zurio u svoju praznu au kao da joj je na dnu upisana kakva sveta poruka. Tada uzdignu oi i ree: "O ovomu ne moe nita rei. Takvo to ne stavljaju u boce." Udahnuo je duboko i polagano opet ispusti dah. "Mislim da nikad nisam okusio neto tako dobro", ree. Kapetan je oito bio zadovoljan. Pogled mu je odlutao natrag prema bavici. "Dobar je", ree. "Sto mislite, ne bismo li jo malo gucnuli?" Mack se opet zagleda u svoju au. "Moda samo jedan prst", pristade. "Ne bi bilo lake kad biste malo otoili u jedan vr? Ovako biste lako mogli proliti." Dva sata kasnije prisjetie se po to su doli. Zabija je bara bila etvrtasta oblika : pedeset stopa iroka, sedamdeset stopa dugaka i etiri stope duboka. Rubovi su joj bili obrasli mekanom travom, a vodu je primala iz rijeke malenim jarkom iz kojega su opet mali jarci vodili u vonjak. Bilo je tu i te koliko aba na tisue njih. Glasovi su im zagluivali no lajale su i kreketale i regetale. Pjevale su zvijezdama, blijedom mjesecu, lelujavoj travi. Mukale su ljubavne pjesme i izazove. Mukarci se kroz mrak uljali prema bari. Kapetan je nosio netom napunjen vr viskija, a svaki je ovjek imao svoju au sa sobom. Kapetan im je naao depne svjetiljke koje su radile. Hughie i Jones nosili su jutene vree. Dok su se tiho pribliavali, abe su ih ule kako dolaze. No je sve jeila od abljeg pjeva, a onda je najednom zanijemjela. Mack i momci i kapetan posjedae na zemlju da popiju posljednju au i da pripreme svoj plan. A taj je bio smion. Tokom milenija kroz koja abe i ljudi ive na istome svijetu vjerojatno su ljudi uvijek hvatali abe. I tokom tog vremena razvio se sistem lova i obrane. ovjek se s mreom ili lukom ili sulicom ili pukom ulja bez uma to on tako misli prema abi. Sistem trai da aba sjedi mirno, i to veoma mirno, i da eka. Pravila igre zahtijevaju da aba eka do posljednjeg dljelka sekunde, kad se mrea sputa, kad je sulica u zraku, kad prst pritee otponac, a onda da skoi, pljusne u vodu, otpliva na dno i prieka dok ovjek ne ode. . Tako se to radi, tako se to uvijek radilo. abe imaju svako pravo da oekuju da e se to uvijek tako raditi. Tu i tamo mrea je prebrza, sulica pogaa, puka plane, i ta je aba propala, ali to je sve poteno i pristaje u propisani okvir. abe to ne zamjeravaju. Ali kako su one mogle pogoditi unaprijed Mackovu novu metodu? Kako su mogle predvidjeti svu strahotu koja dolazi? Iznenadni blijesak svjetiljaka, vika i cika ljudi, jurnjava nogu. Sve su abe skoile, pljusnule u baru i kao pomamne plivale na dno. Za njima je u baru zagazio red ljudi, koji su toptali nogama, gurkali vodu, i u ludoj fronti napredovali du bare, razmahujui nogama. Istjerane iz svojih mirnih mjesta abe su histerino plivale ispred lude mlatnjave nogu, ali su noge stupale sve dalje. abe su dobri plivai, ali nemaju mnogo izdrljivosti. Plivale su sve dalje niz baru, dok se konano nisu nabile u gomilama uz donji rub bare. Ali ta su ih stopala i ta tijela, to su se divlje bacala slijedila i dalje. Nekoliko je aba izgubilo glavu i zaletjelo se izmeu stopala i probilo se, I te su se spasile. Ali veina odlui da zauvijek napusti tu baru, da nae novi dom u kakvu novom kraju, gdje se ovakvo to ne dogaa. Val izbezumljenih, osujeenih aba velikih i malih, smeih i zelenih, enka I mujaka cijeli val njih nagrnu na obalu puui, skaui, posrui. Penjale su se uz travu, hvatale se jedna druge, male su zajahale na velike. A tada oh uasa nad uasima! otkriju ih depne svjetiljke. Dva su ih ovjeka pobirala kao jagode. Bojna je linija izala iz vode, primaknula im se straga I poela ih pobirati kao krumpire. Na desetke i pedesetke bacali ih u jutene vree, i vree se punile umornim, zaplaenim i razoaranim abama to su se cijedile i tiho jadikovale. Neke su umaknule, naravno, a nekoliko ih se spasilo jo u bari. Ali se nikad u abljoj povijesti nije odigrala takva pohara. abe na funte, na pedesetke funti. Nisu ih broj ili, ali mora da ih je bilo est do sedam stotina. Mack tada sretno zavee vree. Bili su skroz naskroz mokri i cijedili se, a zrak je bio hladan. Da se ne bi prehladili, popili su brzo svaki jo po jednu na travi, prije nego su krenuli natrag kui. Dvojbeno je da li se kapetan ikada tako lijepo proveo. Osjeao se u dugu Maku i momcima. Kad su se kasnije zapalili zastori i vatra se pogasila onim malim kuhinjskim krpama, kapetan je rekao momcima da ne brinu, nije to nita. Smatrao je da bi za njega bila ast da mu i cijelu kuu spale do temelja, ako hoe. "Moja je supruga divna ena", rekao je u malom zakljunom govoru. "Predivna ena. Trebalo je da bude muko. Da je bila muko, ne bih se njome ni oenio." Dugo se smijao tomu i ponavljao to trietiri puta i odluio da to zapamti kako bi mogao pripovijedati i mnogim drugim ljudima. Napunio je vr viskijem i dao ga Maku. Htio je i da se preseli k njima u Svratiste Palae. Zakljuio je da bi se Mack i momci svidjeli njegovoj eni kad bi ih samo poznavala. Konano je zaspao na podu zavalivl glavu meu tenad. Mack i momci natoie sebi jo po aicu i ozbiljno ga stadoe promatrati. "On mi je dao ovaj vr viskija, zar ne?" upita Mack. "uli ste ga?" "Dabome da ti je dao", ree Eddie. "Ja sam ga uo." "Dao mi je i psia?" "Tano, da izabere kojega hoe od cijeloga legla. Svi smo ga uli. Zato?" "Nikad nisam iskoristio pijanog ovjeka, pa ne kanim ni sada", ree Mack. "Moramo otii odavle. On e se probudity i osjeati se sav sniten, a onda e sve biti naa krivnja. Ja naprosto ne elim da budem ovdje." Bacio je pogled na nagorjele zastore, na pod, koji je sjao od viskija i pseih izmetina, na mast od slanine, koja se ve gotovo stinula sprijeda na tednjaku. Poao je do tenadi, paljivo ih promatrao, opipavao im kosti i grau, zavirivao im u oi i .ogledavao im vilice, a onda izabrao lijepu takastu kujicu sa crvenkastosmeom njukicom, krasnih tamnoutih oiju. "Doi, milo", ree. Duhnuli su u svjetiljku da ne doe do poara. Upravo se primicala zora kad su Izili iz kue. "Mislim da nikad nisam imao tako sjajan izlet", ree Mack. "Ali sam poeo misliti kada e se njegova ena vratiti, pa su me sve srsi proli." tene zacvili u njegovim rukama, i on ga stavi pod kaput. "To je zbilja zgodan ovjek", zakljui. "Naime, kad ga malo umiri." Stupao je prema mjestu gdje su parkirali Forda. "Ne valja zaboraviti da mi to sve inimo za Doktora", ree. "Po onomu kako se stvari odvijaju, Doktor je, ini se, veoma sretan ovjek." . POGLAVLJE I Po svoj je prilici vrijeme najivljeg posla to su ga djevoke od "Kalifornijske zastave" ikada imale bilo onog oujka kad je ulov sardina bio onako velik. Ne samo da su ribe tekle u srebrenastim milijardama i novac je kolao gotovo isto tako velikoduno. U Presidio se doselila nova pukovnija, a nova gomila vojnika uvijek mnogo kupuje prije nego to se udomai. Dora je ba u to vrijeme imala i manje osoblja, jer je Eva Flanegan otila na odmor u East St. Louis, Phvllis Mae slomila je nogu na aljivoj eljeznici u Santa Cruzu, a Elsie Doublebottom drala je neki zavjet, pa nije bila ni od kakve velike koristi za ita drugo. Ljudi od sardelske flote, krcati para, ulazili su i izlazili cijelo poslijepodne. Oni izlaze na more u tami, love ribu svu no, pa se zato moraju zabavljati poslije podne. Naveer su dolazili dolje vojnici nove pukovnije i postajkivali naokolo svirajui muziki automat i pijuckajui Cocaolu te odmjerivali djevojke za ono vrijeme kada budu primili plau. Dora je imala neprilika sa svojim porezom na dohodak, jer ju je zahvatila udna zagonetka po kojoj je taj posao protuzakonit, ali se porez Ipak morao plaati. Osim svega ostalog bili su tu i redoviti gosti stalne muterije koje su ve dolazile dolje godine i godine: radnici iz ljunara, jahai iz raneva, eljezniari koji bi ulazili na prednja vrata, te gradski slubenici i ugledni trgovci, koji bi ulazili na stranji ulaz kod pruge i kojima su se dodjeljivali mali saloni sa arenim" pamunim prevlakama. Sve u svemu, bio je to silan mjesec, i ba usred toga morala je provaliti epidemija gripe. Zahvatila je cijeli grad. Imale su je i gospoa Talbot i njezine keri od hotela "San Carlos". I Tom Work ju je imao. Imali su je i Benjamin Peabodv i njegova ena. Imala ju je i presvijetla Maria Antonia Field. Cijela je obitelj Gross od nje oboljela. Monterevski su lijenici a bilo im je dosta da vode brigu o obinim bolestima, nezgodama i neurozama ve izludjeli. Imali su vie posla nego to su mogli savladavati ve i meu klijentima koji su, ako i nisu plaali svoje raune, barem imali novaca da ih plate. Cannerv Row, koji proizvodi otporniji soj ljudi nego ostali grad, zarazio se kasno, ali je na kraju zahvatilo i njih. kole su se pozatvarale. Nije bilo kue gdje ne bi bilo grozniave djece i bolesnih roditelja. To nije bila smrtonosna bolest kao godine 1917, ali je kod djece naginjala na upalu crijeva. Lijenici su bili prezaposleni, a uz to se Cannerv Row nije smatrao osobito povoljnim financijskim rizikom. Doktor od Zapadnog biolokog laboratorija nije imao prava da vri lijeniku praksu. Nije bila njegova krivnja to je svatko u ulici dolazio k njemu po lijeniki savjet. Ni sam nije znao kako i ve se naao trei od straare do straare, mjerei temperaturu, dajui lijekove, pozajmljujui ili donosei pokrivae, pa ak i nosei hranu iz kue u kuu, gdje su ga majke gledale upaljenih oiju sa svojih postelja i zahvaljivale mu i prenosile na njega svu odgovornost za ozdravljenje svoje djece. I kad bi se koji sluaj uistinu previe razmahao, telefonirao bi mjesnom lijeniku, i pokadto bi koji i doao ako bi se sluaj smatrao hitnim. Ali za obitelji svi su sluajevi bili hitni. Doktor se ba nije stigao mnogo naspavati. ivio je od piva i sardina iz konzerva. U Li ongovu duanu, kamo je otiao po pivo, sreo se s Dorom, koja je dola da kupi karice za nokte. "Izgledate umorni", ree Dora. "To i jesam", prizna Doktor. "Ve tjedan dana nisam spavao." "Znam", ree Dora. "ujem da je gadno. A k tomu dolazi i u zao as." "Pa, izgubili jo nismo nikoga", ree Doktor. "Ali ima strano bolesne djece. Ranselova su djeca sva dobila upalu crijeva." "Mogu li ja to pomoi?" upita Dora. "Znate da moete", ree Doktor. "Ljudi se tako uplae i postaju bespomoni. Eto, na primjer Ranselovi na smrt su uplaeni i boje se da budu sami. Kad biste vi, ili koja od djevojaka, mogli samo posjediti kod njih." Dora, koja je bila mekana kao miji trbuh, znala je biti i tvrda kao karborund. Vratila se u "Kalifornijsku zastavu" i organizirala sve za slubu. Bilo je to za nju nepogodno vrijeme, ali je ipak uinila svoje. Grki je kuhar priredio kotao od deset galona krepke orbe i neprestano je nadolijevao i odravao krepkom. Djevojke su se trudile da i dalje vre svoj posao, ali su ujedno odlazile u smjenama da posjede s porodicama,, a kad bi ile, nosile bi sa sobom lonac orbe. Doktora su gotova neprestano traili. Dora se savjetovala s njim i upuivala djevojke onamo kamo bi on predloio. A sve to vrijeme posao je kod "Kalifornijske zastave" bio u punom jeku. Muziki automat uope nije prestajao svirati. Momci iz ribarske flotile i vojnici stajali u repu, a djevojke obavljale svoj posao i onda odnosile svoje lonce orbe i odlazile da sjede kod Ranselovih, kod McCarthvjevih, kod Ferriasovih. Djevojke bi se iskradale na stranja vrata, a kadto bi, sjedei uz usnulu djecu, i same utonule u san u svojem stolcu. Vie se nisu ni mazale za svoj posao. Nije ni trebalo. Sama je Dora izjavila da bi bila mogla upotrijebiti i sve lanice starakog doma. Bilo je to vrijeme najvee poslenosti u sjeanju djevojaka kod "Kalifornijske zastave". Svi su bili sretni kad je prestalo. . POGLAVLJE Usprkos svojoj prijaznosti i svojim prijateljima Doktor bijae samotan, zaseban ovjek.Mack je to opaao moda vie nego itko drugi. U skupini ljudi Doktor se uvijek doimao kao da je sam. Kad bi se zapalila svjetla i navukli zastori, a na velikom fonografu zasvirala crkvena glazba, Mack bi od Svratita Palae obiavao gledati dolje prema laboratoriju. Znao je da Doktor ima kod sebe djevojku, ali je Mack tada obino osjeao kako iz toga izbija strana samoa. ak i u njenom, prisnom dodiru s kakvom djevojkom Doktor je samotan, mislio je Mack. Doktor je bio nona ptica. U laboratoriju su svjetla gorjela svu no, a ipak se inilo da je on i danju na nogama. A oni veliki platevi glazbe dopirali su iz laboratorija u svako doba dana i noi. Kadto, kad je sve bilo u mraku i kada se inilo da se konano spustio san, razlijegali bi se s prozora laboratorija dijamantno isti glasovi Sikstinskog zbora. Doktor je morao neprestano sabirati ivotinje. Nastojao je uhvatiti razdoblja jake oseke du obale. Morske hridine i alovi bijahu njegovo skladite. Za sve je znao gdje se nalazi kad bi mu ustrebalo. Svi artikli njegove trgovine bili su pohranjeni na obali babuke ovdje, hobotnice ondje, morski crvi na drugom mjestu, arena morska perca opet na drugom. Znao je gdje e ih nai, ali nije mogao ii po njih ba onda kad bi elio. Jer Priroda bi zakljuavala pojedinu robu i samo je povremeno izdavala. Doktor je morao poznavati ne samo doba plime i oseke ve i kad je na kojem mjestu odreena oseka povoljna. Kad bi se spremala niska oseka, sloio bi svoj alat za sabiranje u kola, upakovao staklenke, boce, ploice i sredstva za konzerviranje i odlazio na al, ili na hridine, ili na liticu, gdje bi bile pohranjene ivotinje koje su mu trebale. Sada je imao narudbu na male hobotnice, a najblie mjesto gdje e ih nai bio je krupnim kamenjem prekrit plimski pojas kod La Jolle, izmeu Los Angelesa i San Diega. To je znailo voziti pet stotina milja onamo i isto toliko natrag, a uz to se njegov dolazak onamo morao poklapati s osekom. Male hobotnice ive izmeu velikog kamenja uvaljenog u pijesak. Kako su plaljive i malene, najdrae im je dno na kojemu ima mnogo spilja i malih pukotina i gruda mulja, gdje se mogu sakriti od grabeljivaca i zatititi od valova. Ali na istom plosnatom terenu ima i na milijune babuaka. Izvrujui odreenu narudbu na hobotnice Doktor je mogao odmah nadopuniti i svoju zalihu babuaka. Oseka je nastupala u 5,17 ujutro jednog etvrtka. Ako Doktor krene iz Montereva u srijedu ujutro, lako e stii onamo na vrijeme za oseku u etvrtak. Rado bi poveo koga da mu pravi drutvu, ali su posve sluajno svi izbivali ili bili zaposleni. Mack i momci bili su gore u Carmelskoj dolini i sabirali abe. Tri mlade ene, koje je poznavao i u drutvu kojih bi uivao, bile su namjetene i nisu mogle otii usred tjedna. Slikar Henri bio je zauzet, jer je Holmanov trgovaki magazin namjestio nekog ovjeka, ne da sjedi na jarbolu za zastavu ve da se na njemu klie. Na visoku jarbolu na vrhu trgovake kue taj je ovjek imao malu okruglu platformu i tu je na klizaljkama neprestano vozio uokrug. Bio je ondje ve tri dana i tri noi. Preduzeo je da postavi novi rekord za klizanje na platformi. Prijanji je rekord iznosio sto dvadeset i sedam sati, pa mu je jo dosta trebalo. Henri se smjestio preko ulice kod benzinske stanice Reda Williamsa. Bio je posve oparan. Mislio je kako da izradi ogromnu apstraktnu sliku, koju bi nazvao "Iskonski san o klizau na,jarbolu". Henri nije mogao otii iz grada dok je kliza gore. Tvrdio je da klizanje na jarbolu sadrava filozofska znaenja kojih se nitko jo nije ni dotak224 nuo. Henri je sjedio na stocu naslonjen na reetku koja je prikrivala ulaz u nunik za muke u benzinskoj stanici Reda Williamsa. Nije snimao pogleda s klizake platforme u toj vrtoglavoj visini, i oito nije mogao poi s Doktorom u La Jollu. Doktor je morao otii sam, jer plima i oseka ne ekaju. Rano ujutro sakupio je svoje stvari. Osobne potreptine strpao je u malu torbu. Druga je torba sadravala instrumente i trcaljke za injekcije. Poto je spremio svoju prtljagu oeljao je i uredio svoju smeu bradu, uvjerio se da su mu olovke u depu koulje i da mu je povealo privreno uz suvratak kaputa. Plitice, boce, staklene ploice, sredstva za konzerviranje, gumene izme i pokriva sloio je u stranji dio svojih kola. Radio je kroz cijelo sedefasto razdoblje, oprao sue od tri dana, i bacio smee u more. Zatvorio je vrata, ali ih nije zakljuao, i prije devet sati bio je ve na putu. Doktoru je trebalo dulje nego drugim ljudima da nekamo ode. Nije brzo vozio i veoma se esto zaustavljao da jede sendvie s kobasicama. Vozei prema Lighthouse Avenue domahnuo je nekom psu, koji se okrenuo i nasmijeio mu se. U Monterevu, jo i prije nego je krenuo, osjetio je glad i stao kod Hermanova restorania da pojede kobasicu i popije au piva. Dok je jeo svoj sendvi i guckao svoje pivo svakakvi su mu se razgovori vraali u sjeanje. Blaisedell, pjesnik, jednom mu je rekao: "Vi toliko volite pivo. Jo ete jednoga dana ui i naruiti mlijeni cocktail od piva." To je reeno samo od ale, ali je sve odonda muilo Doktora. Pitao se kakav bi samo tek mogao imati mlijeni cocktail od piva. Ta ga je misao guila ali je nije mogao ostaviti na miru. Kad god bi pio au piva, ona bi se javila. Bi li se mlijeko usirilo? Bi li mi dodao eera? To ti je kao sladoled od rajica. Kad ti se takvo to jednom zabije u glavu, ne moe zaboraviti. Dovrio je svoj sendvi i platio Hermanu. Namjerno nije pogledao prema aparatima za pravljenje mlijenih cocktaila, koji su se tako blistavi nanizali uza stranji zid. Ako ovjek narui mlijeni cocktail od piva, mislio je, bolje je da to uini u gradu gdje ga ne poznaju. Ali opet, ovjek s bradom koji naruuje mlijeni cocktail od piva mogli bi pozvati i policiju. ovjek s bradom ionako je uvijek malo sumnjiv. Ne moe rei da nosi bradu zato to ti se brada svia. Ljudima nisi drag zato to govori istinu. Mora Mlijeni cocktail, mjeavina mlijeka i sladoleda. (Prev.) J  225 rei da ima oiljak, pa da se ne moe brijati. Neko, kad je Doktor jo bio na ikakom sveuilitu, silno je volio tegobe, a i prenaporno je radio. Zakljuio je da bi bilo lijepo poi na veoma dugako pjeaenje. Uprtio je malu naprtnjau i pjeice proao Indianu i Kentuckv, Sjevernu Carolinu i Georgiju, sve dolje do Floride. Hodao je meu farmerima i branima, meu stanovnicima movarnih krajeva i ribarima. I svagdje su ga pitali zato pjeaci zemljom. Budui da je volio istinu, pokuavao je objasniti. Rekao je da je nervozan, a osim toga da eli razgledati zemlju, mirisati tlo I gledati travu i ptice i drvee, osjetiti ladanjski ivot, a drugog naina za to nema nego pjeice. I nije se sviao ljudima, jer je govorio istinu. Gledali su mrko ili mahali glavama, tuckali prstom o elo, smijali se, kao da znaju da je sve la, a oni znaju prosuditi laca. Neki su mu opet, u strahu za svoje keri ili svoje svinje, rekli neka samo ide dalje, neka se gubi, samo neka ne stoji blizu njihova doma, ako zna to je za njega bolje. I tako je prestao da kazuje istinu. Poeo je govoriti da pjeaci zbog oklade da mu predstoji dobitak od stotinu dolara. Tada se svakomu sviao, i svi su mu vjerovali. Pozivali su ga na veere i poeljeli mu dobru sreu i smatrali da je sjajna momina. Doktor je jo uvijek volio sve to je istina, ali je znao i to da istina nije svaija ljubav i da moe biti i veoma opasna ljubavnica. U Salinasu se Doktor nije zaustavljao da pojede sendvi s kobasicom. No stao je u Gonzalesu, u KingCityju i u mjestu Paso Robles. U SantaMariji pojeo je sendvi s kobasicom i popio pivo i to dva puta, jer odanle do Santa Barbare ima povelik put. U SantaBarbari pojeo je juhu, salatu od mahuna, preno meso i gnjeeni krumpir, pitu od ananasa te malo sira i popio kavu, a zatim je napunio benzinski tank i otiao u toaletu. Dok su u servisnoj stanici pregledavali njegovo ulje i gume, Doktor je oprao lice i oeljao bradu, a kad se vratiokolima, ve ih se ondje nekoliko sakupilo koji su ekali da ih poveze. "Idete li na jug, gospodine?" Doktor je mnogo putovao glavnim prometnim cestama. Bio je ve stari majstor. One koje uzima kao suputnike mora paljivo odabrati. Najbolje je uzeti iskusna suputnika, jer taj utone u utnju. Novaci, meutim, misle da moraju biti za226 nimljivi, da tako plate za svoju vonju. Neki su od tih izludjeli Doktora svojim pitanjima. A kada si se odluio koga e povesti, zatiti se time da kae kako ne ide daleko. Ako se pokae da je tvoj suputnik neugodan, moe ga ostaviti. A moe opet imati i sreu i namjeriti se na ovjeka koji je svakako vrijedno poznanstvo. Doktor je brzo promjerio okom niz ljudi i odabrao svoje drutvo nekog suhonjavca u plavu odijelu, ovjeka nalik na trgovakog putnika. Imao je duboke brazde kraj usta i tamne, zamiljene oi. Neprijazno je pogledao Doktora. "Idete li na jug, gospodine?" "Idem", ree Doktor, "dijelak puta." "Biste li me povezli?" "Uite", ree Doktor. Kad su stigli do Venture, bilo je to samo neto poslije obilata ruka, pa je Doktor stao radi piva. Njegov suputnik nije ni jednom progovorio. Doktor je zaustavio kola kraj dorukovaonice uz cestu. "Hoete li piva?" "Ne", ree suputnik. "I ja u vam posve otvoreno rei mislim da ba nije osobito pametno voziti pod djelovanjem alkohola. Mene se nita ne tie to vi radite s vaim ivotom, ali u ovom sluaju vi imate automobil, a to moe biti ubojito oruje u rukama pijana vozaa." Ispoetka je Doktor bio poneto preseneen. "Iziite iz kola", ree tihim glasom. "to?" "Tresnut u vas po riosu", ree Doktor, "ako ne siete dok nabrojim do deset. Jedan dva tri ..." ovjek se uspetlja s kvakom na vratima, i onda se brzo natrake izvue iz kola. Ali kad se naao vani, zaurla: "Idem po policajce. Da vas uhapsi." Doktor otvori sandui na papui automobila i izvadi teki francuz. Njegov gost opazi tu kretnju i brzo se udalji. Onako ljut, Doktor se uputi do tezge u dorukovaonici. Konobarica, plavokosa ljepotica sa tek naznaenom guom, ljubezno mu se nasmijei. "to je po volji?" "Mlijeni cocktail od piva", ree Doktor. "to?" Eh, konano je izrekao, pa to onda, do vraga? Isto se tako moe toga sada rijeiti kao i bilo kada kasnije. Plavua upita: "Je li to podvala?" Doktora pritisnuo umor. Znao je da ne moe objasniti, da ne moe rei istinu. "Bolujem na mjehuru", ree. "Lijenici to zovu bipalychaetsonectomia. Moram piti mlijeni cocktail od piva. Tako nareuje lijenik." Plavua se umirljivo nasmijei. "Ah, mislila sam da je kakva podvala", ree koketno. "Vi mi kaite kako se pravi. Nisam znala da ste bolesni." "Veoma bolestan", ree Doktor, "a jo e se i pogorati. Stavite unutra mlijeka i dodajte pol boce piva. Onu drugu polovicu nalijte mi u au i ne stavljajte eera u cocktail." Kad ga je posluila, kuao je i iskrivio usta. A nije bilo ni tako loe naprosto je imalo tek po ustajalu pivu i mlijeku. "To je neto strano", ree plavua. "Nije tako loe kad se navikne", odgovori Doktor. "Ja to ve pijem sedamnaest godina." . POGLAVLJE Doktor je vozio polagano. Bilo je ve kasno poslijepodne kad je stao u Venturi, zapravo tako kasno da je, kad je stao u Carpentariji, pojeo samo sendvi od sira i otiao u toaletu. Osim toga je namjeravao pojesti(dobru veeru u Los Angelosu, a bilo je ve tamno kad je onamo stigao. Provezao se kroz grad i zaustavio kod velika restorana s pileim specijalitetima koji je poznavao ve otprije. I tu je pojeo peenu piletinu, preni krumpir, vrui kola s medom, pitu od ananasa i komadi sira. I tu je napunio svoju termosbocu vruom kavom, dao pripremiti est sendvia od unke i kupio dvije litre piva za doruak. Nou voziti nije bilo tako zanimljivo. Ne vidi pasa, samo cestu osvijetljenu farovima svojih kola.Doktor povea brzinu da to prije dovri putovanje. Bilo je oko dva sata kad je stigao u La Jollu. Provezao se kroz grad, pa dolje do litice ispod koje se prostirao njegov morski zaravanak. Tu je zaustavio kola, pojeo sendvi, popio malo piva, ugasio svjetla i skupio se na sjeditu da spava. Sat mu nije trebao. Tako je ve dugo radio ravnajui se po mijenama plime i oseke da je u snu mogao osjetiti kad nastupa mijena. Probudio se u zoru, pogledao kroz vjetrobran i opazio da se voda ve povlai sa zaravanka osuta kamenjem. Gucnuo je malo vrue kave, pojeo tri sendvia i popio litru piva. Oseka nastupa neopazice. Kamenje sve vie proviruje, kao da se izdie, a ocean se povlai ostavljajui za sobom male lokve, mokru morsku travu, mahovinu! spuve, svjetlucavost i smee, plave i crvene boje. Na dnu lee nevjerojatni otpaci mora izlomljene i nakrbljene koljke, komadii kostura i tipaljka, a cijelo je morsko dno fantastino groblje po kojemu ivi hrle i trkaraju amotamo. Doktor navue svoje gumene izme i vrlo pomno namjesti na glavu nepromoivi eir. Uze svoje abrove i posude i eljeznu motku, sendvie stavi u jedan dep a termos bocu u drugi i uputi se niz stijenu na zaravanak. Radio je hodajui po zaravanku iza mora koje se povlailo. eljeznom je motkom prevrtao kamenje, a ovdaonda bi mu ruka naglo sunula u ustajalu vodu i iznijela mladu hobotnicu, koja se ljutito otimala, rumenjela od bijesa i pljuvala mu mastilo u ruku. Spustio bi je u posudu s morskom vodom k ostalima, a pridolica bi obino bila tako ljuta da bi napala svoje drugarice. Bio je to dan dobra lova. Nahvatao je dvadeset i dvije m^ade hobotnice. A nabrao je i nekoliko stotina babuaka i stavio ih u drveni abar. Kako je nastupala oseka, on je iao sve dalje i dalje, a dotle je ve svanulo, i sunce je izalo. Zaravanak se pruao u more nekih dvjesta metara, i tu zavravao krupnim hridinama to su obrasle stvrdnutim morskim biljem; odatle je poinjalo duboko more. Doktor je radio sve do vanjskog ruba zaravanka. Sada je uglavnom ve imao to mu je trebalo, pa je preostalo vrijeme zavirivao pod kamenje, saginjao se i zurio u lokve stvorene plimom, u njihov ivobojni mozaik i njihov uzvrvjeli, uskipjeli ivot. Konano je stigao do vanjskog ruba, gdje su se dugake, smee konate alge ovjesile u vodu. Uza stijene drale se skupine crvenih zvjezdaa, a more je ritmiki udaralo goredolje uz ogradu, ekajui da se opet uvali. Izmeu dviju travom obraslih hridi na rubu zaravanka Doktor opazi kako se neto zabjelasalo ispod vode, a onda se opet prekrilo uzlelujanom travom. Uspeo se do togmjesta po kliskim stijenama, vrsto se uhvatio i oprezno posegao u vodu i razmaknuo alge. Sav se ukoio. Iz vode je gledalo u njega lice neke djevojke, ljepune blijede djevojke tamne kose. Oi su joj bile otvorene i bistre, lice vrsto, a more joj je njeno mrsilo kosu oko glave. Tijelo se nije vidjelo, jer je zapelo u pukotinu. Usne joj bijahu lagano rastvorene, pa su se mogli vidjeti zubi, a na licu joj se odraavala samo utjeha i poinak. Lealo je odmah ispod povrine i bistra ga je voda inila veoma lijepim. Doktoru se inilo da ga gleda cijele minute, i ono mu se usjeklo u sjeanje meu zapamene slike. Sasvim je polagano podigao ruku i pustio da se smea trava opet zaleluja i prekrije to lice. Doktoru je srce snano udaralo, neto ga steglo u grlu. Uzeo je svoj abar, posude i eljeznu motku i polako se preko kliskih hridi vratio na al. A pred njim je ilo djevojino lice. Sjeo je na al na otar suhi pijesak te izuo izme. U posudi male se hobotnice uurile drei se to dalje jedna od druge. Doktoru zajea u uima glazba: visoka, prodornoslatka flauta vodila je melodiju, koju nikako nije mogao zapamtiti, a pratio ju je snaan zvuk drvenih glazbala kao mlatanje mora. Flauta je ila sve dalje, preko dosega sluha, pa je ak i tu vodila svoju nevjerojatnu melodiju. Doktoru se najei koa na rukama. Zadrhtao je, a oi mu se ovlaile kao kad sagledaju veliku ljepotu. Djevojine su oi bile sive i bistre, a tamna joj kosa lebdjela u vodi, lagano noena preko lica. Ta je slika ostala za sva. vremena. Sjedio je tako sve dok se nije prvi put voda malo zalila preko vanjske ograde, nagovijetajui plimu. Sjedio je tako oslukujui glazbu, dok se more opet uljalo natrag preko kamenitog zaravanka. Rukom je lupkao ritam, a nevjerojatna mu je flauta svirala u mozgu. Oi su bile sive a usta malo nasmijeena, ili kao da su zadrala dah u zanosu. Uini mu se da ga budi nekakav glas. Iznad njega stajao ovjek. "Lovite ribu?" "Ne, sabirem." "A to je ono?" "Male hobotnice." "Mislite, avolska riba? Nisam znao da je ima ovdje. Cijeli svoj ivot ivim ovdje." "Morate ih traiti", ree Doktor bezvoljno. "ujte", ree ovjek, "zar vama nije dobro? Vi kao da ste bolesni." Flauta se ponovo uspinjala, odozdo je dopirao zvuk trzanih. ica violonela, a more se uljalo sve blie prema alu. Doktor otrese glazbu, otrese ono lice, istrese studen iz svoga tijela. "Ima li gdje u blizini redarstvena postaja?" "Gore u gradu. Zato, to se dogodilo?" "Jedno je tijelo tamo vani, na rubu." "Gdje?" "Ravno tamo zaglavilo se meu dvije stijene. Djevojka je." "ujte..." ree ovjek. "Za nalaz tijela dobije se nagrada. Samo sam zaboravio koliko." Doktor je ustao i poeo skupljati svoju opremu. "Hoete li vi prijaviti? Ja se ne osjeam dobro." "Potreslo vas je, zar ne? Je li runo? Istrunulo ili izgrieno?" Doktor se okrenu u stranu. "Vi uzmite nagradu", ree. "Ja je ne elim." Krenuo je prema kolima. U glavi mu je odjekivalo tek najsitnije pijukanje flaute. I . POGLAVLJE Vjerojatno nije ni jedan oblik reklame za Holmanov trgovaki magazin nikada izazvao toliko povoljnih komentara koliko unajmljivanje klizaa na jarbolu. Dan za danom bio je on gore na maloj okrugloj platformi i klizao se u krugu, a i nou se mogao razabirati kao tamni lik prema nebu, tako te je svatko znao da ovjek ne silazi. Svi su se sloili u tome da se nou kroza sredite platforme provlai elina motka uz koju se on vee. Ali nije ovjek sjedio, pa nitko nije zamjeravao elinu motku. Ljudi su dolazili sve tamo od Jamesburga da ga vide i dolje s obale sve od GrimesPointa. Ljudi iz Salinasa dolazili su prijeko u Monterev u skupinama, a Farmerski trgovaki magazin toga grada raspisao je natjeaj za naredni nastup, kad e kliza moi pokuati da srui vlastiti rekord i tako dade gradu Salinasu novi svjetski rekord. Kako nije bilo mnogo takvih klizaa, i kako je taj bio od svih najbolji, on je ve posljednjih godinu dana iao naokolo ruei svoje vlastite svjetske rekorde. Trgovaki magazin Holman bio je prezadovoljan tim pothvatom. Priredili su rasprodaju platna i rublja, rasprodaju ostataka, rasprodaju aluminijskog suda i rasprodaju porculanske robe, sve u isto vrijeme. Gomile svijeta stajale su na ulici promatrajui samotnog ovjeka na njegovoj platformi. Kad je bio ve drugi dan gore, poruio je dolje da netko na njega puca iz zrane puke. U odjelu za dekoracije i ureivanje izloga ljudi su poeli misliti. Izraunali su kut pucanja i pronali prijestupnika. Bio je to stari doktor Merrivale, koji se skrivao iza zastora svoje radne sobei pucao kao lud iz svoje zrane puke. Nisu ga prijavili, i on je obeao da e prestati. Imao je ugledan poloaj u Loi slobodnih zidara. Slikar Henri ostao je na svojem stocu kod servisne stanice Reda Williamsa. Razmiljao je o svim moguim filozofskim aspektima te situacije i doao do zakljuka da e morati kod kue podii platformu i sam to iskuati. Kliza je djelovao manjevie na svakoga u gradu. Gdje se nije mogao vidjeti, trgovina je opadala, a sve je bila ivahnija kako ste se pribliavali Holmanovu magazinu. Mack i momci takoer su poli onamo da malo gledaju, a onda se vratili u Palae. Nisu mogli vidjeti da u tome ima ba mnogo smisla. Holmanov je trgovaki magazin izloio u svojem izlogu brani krevet. Kad kliza srui svjetski rekord, on e sii i spavati u samom izlogu, a da ne skida klizaljke. Trgovaka marka madraca bila je napisana na kartici na podnoju kreveta. Tako se u cijelom gradu zanimanje i razgovor kretao oko toga sportskog dogaaja, ali o najzanimljivijem pitanju od sviju, o pitnju kojim se bavio cijeli grad, nije se nikad govorilo. Nitko ga nije spominjao, a ipak je bilo tu i proganjalo svakoga. Gospoa Trolat razbijala je glavu njime izlazei iz pekare s vreicom slatkog peciva. Njime se bavio i gospodin Hali u trgovini mukom kratkom robom. Tri gospoice Willoughbv cerekale se kad god bi pomislile na nj. Ali nitko nije imao odvanosti da ga javno iznese. Richard Frost, silno nervozan i nadaren mlad ovjek, razbijao je glavu tim pitanjem vie nego itko drugi. Ono ga je progonilo. U srijedu uveer muio se njime, a u etvrtak nave232 er postao je nemiran. U petak uveer opio se i pobio sa enom. Ona je neko vrijeme plakala, a onda se pretvarala kao da je zaspala. ula je kako se izvukao iz postelje i otiao u kuhinju. Iao je da jo malo popije. Onda je ula kako se tiho odijeva i izlazi. Tada je jo malo plakala. Bilo je veoma kasno. Gospoa je Frost bila uvjerena da on ide dolje u Dorinu "Kalifornijsku zastavu." Richard je odluno stupao niz brijeg kroz borik dok nije stigao do ulice Lighthouse Avenue. Zaokrenuo je lijevo i uputio se do Holmanova magazina. Bocu je nosio u depu i malo prije nego to je stigao do trgovine jo je jednom potegnuo iz nje. Uline su svjetiljke sada slabije gorjele. Grad je bio pust. Nigdje ni ive due. Richard stade usred ulice i pogleda gore. Gore na vrhu visokog jarbola mogao je nejasno razabrati samotni lik klizaa. Nagnu jo malo iz boce. Zaokrui rukama usta i zovnu promuklim glasom: "Hej!" Nema odgovora. "Hej!" zovnu on glasnije, pa se ogleda da vidi nisu li redari izali iz svoje postaje kraj banke. S neba se zau mrzovoljan odgovor: "to elite?" Richard ponovo zaokrui usta dlanovima. "A kako kako vi obavljate nudu?" "Imam ovdje kantu", odgovori glas. Richard se okrenu i vrati kui istim putem kojim je i doao. Iao je du Lighthouse Avenue pa gore kroz borik, doao do svoje kue i uao. Dok se razodijevao znao je da mu je ena budna. Kad bi spavala uvijek bi neto malo u snu blebetala. On se uspe u postelju, a ona mu naini mjesta. "On ima kantu tamo gore", ree Richard. . POGLAVLJE Usred prijepodneva kamion model T dokoturao se pobjedonosno kui u Cannerv Row, zadrndao preko kanala i okripao kroz korov do svojega mjesta iza Li ongova duana. Momci su namjestili drvene klade pod prednje tokove, u kantu od pet galona iscijedili ono benzina to je preostalo, uzeli svoje abe i umorno krenuli kui u Palae. Mack je zatim poao u slubeni posjet Li ongu, a momci su dotle zapalili vatru u velikoj pei. Mack dostojanstveno zahvali Liju to mu je posudio kamion. Govorio mu je o velikom uspjehu tog putovanja, o stotinama aba koje su uhvatili. Li se plaljivo smijeio i ekao ono neizbjeivo, "Mi plivamo u parama", oduevljeno izjavi Mack. "Doktor plaa pet centi po abi, a imamo ih oko tisuu." Li kimnu glavom. To je bila standardna cijena. Svatko je to znao. "Doktora nema", nastavi Mack. "Isuse, to e taj biti sretan kad sagleda sve te silne abe." Li ponovo kimnu. Znao je da Doktora nema, a znao je i na to taj razgovor smjera. "ujte, kad sam ve ovdje", ree Mack kao da je tek sada pomislio na to. "Malo smo momentano u stisci..." Uspjelo mu je da to zvui kao neka sasvim iznimna situacija. "Nema viskija", ree Li ong i nasmijei se. Mack se zgraao. "A emu bi nama i trebao viski? Pa mi imamo cijeli galon najfinijeg viskija kakva niste nikada ni dotaknuli usnama pun puncat galon.. Uostalom", nastavi, "ja i momci voljeli bismo da samo skoknete gore k nama na aicu. Rekli su mi da vas pozovem." I protiv svoje volje Li se nasmijeio od radosti. Ne bi mu ga nudili, da ga nemaju. "Ne", nastavi Mack, "rei u vam otvoreno. Ja i momci smo u vrakoj stisci, a i vraki smo gladni. Vi znate da je cijena abama dvadeset za dolar. Doktora eto sad nema, a mi smo gladni. Pa smo mislili ovako: mi ne elimo da vi ita izgubite, pa emo vam izruiti dvadeset i pet aba za dolar. Imat ete zaradu od pet aba, a nitko kraj toga nee propasti." "Ne", ree Li, "nita u novcu." "Pa, do vraga, Li, sve to nam treba, jest neto malo ivenih namirnica. Rei u vam to hoemo prirediti malu zabavu Doktoru, kad se vrati. Pia imamo na pretek, ali mi bismo rado nabavili moda i odrezaka i takvo to. On je tako zgodan ovjek. Do vraga, kad je vau enu bolio zub, tko joj je dao laudanum?" Predobio ga je. Li se osjeao u dugu prema Doktoru u debelu dugu. Ono to Liju nije ilo u glavu bijae pitanje kako njegova obaveza prema Doktoru zahtijeva da dade veresiju Maku. "Mi ne mislimo da vam dademo neku hipoteku na abe", nastavljao je Mack. "Mi emo uistinu predati ravno u vae ruke dvadeset i pet aba za svaki dolar u ivenim namirnicama koje nam date, a vi isto moete doi na zabavu." Lijev je mozak njukao po tom prijedlogu kao mi po ormaru sa sirom. Nije mogao nai nita loe na njemu. Sve je sasvim legalno. abe su uistinu bile gotov novac to se tie Doktora, cijena je bila standardna, a Li je tu imao dvostruku zaradu. Imao je svoj viak od pet aba, a onda jo i zaradu na ivenim namirnicama. Sve je ovisilo o tome, da li oni uistinu imaju aba. "Idemo pogledati abe", konano ree. Ispred Palacea popio je aicu viskija, pregledao vlane vree sa abama i pristao na transakciju. Stavio je meutim kao uvjet da uginule abe nee uzimati. Mack tad izbroji pedeset aba u jednu limenku i vrati se s Lijem u duam, gdje dobi slanine, jaja i kruha u vrijednosti od dva dolara. U oekivanju iva poslovanja Li iznese velik sanduk i stavi ga u povrarski dio duana. Istrese u nj onih pedeset aba i prekri ga mokrom jutenom vreom, da bi se dobro osjeale. I poslovanje je doista bilo ivo. Eddie je doetao dolje i kupio duhana "Buli Durham" u vrijednosti od dvije abe. Jones se malo kasnije zgraao kad je cijena CocaColi skoila od jedne na dvije abe. U stvari, javljalo se ogorenje kako je dan odmicao a cijene rasle. Meso za odreske, na primjer najbolje meso, nije smjelo stajati vie od deset aba po funti, ali je Li traio za nj dvanaest i po. Kompot od bresaka poskoio je nebu pod oblake osam aba za limenku broj 2. Li je drao svoje potroae u kripcu. Bio je siguran da Holmanov trgovaki magazin i duan "Jeftinoa" ne bi ba odobravali taj novi monetarni sistem. Ako su momci htjeli mesa za odreske, znali su da moraju platiti Lijeve cijene. Neraspoloenje je doseglo vrhunac kad je Hazel, koji je ve odavna patio za utim svilenim podvezicama za rukave, saznao da moe otii drugamo ako za njih ne eli da plati trideset i pet aba. Otrov gramzljivosti ve se uvlaio u nevini i hvalevrijedni trgovaki sporazum. Gorina se gomilala. A u Lijevu se sanduku gomilale abe. No financijalno ogorenje nije moglo preduboko zagristi u Maka i momke, jer oni nisu bili ljudi trgovakog duha. Nisu mjerili svoju radost prodanom robom, svoje lino "ja" bankovnim ulozima, niti svoje ljubavi onim to stoje. Dok su jo bili pomalo ljuti to ih Li privredno iskoritava na malo, a moda i na veliko, ve su im u elucima leala jaja I slanina u vrijednosti od dva dolara, na vrhu dobre podloge od viskija, a na vrhu tog doruka leao im je jo jedan sloj viskija. A sjedili su na vlastitim stolicama, u vlastitoj kui i gledali Mazu kako se ui piti konzervirano mlijeko iz limenke od sardina. Mazi je bilo sueno da ostane veoma sretno pseto, jer je u toj skupini od pet ljudi bilo pet odreenih teorija o odgoju pasa, teorije koje su bile toliko suprotne da Maza nije nikada ni dobila kakav odgoj. Od samog je poetka bilo to udo od kujice. Spavala bi na postelji onoga koji bi joj posljednji dao mito. Kadto bi stvarno za nju i krali. Mamili su je jedan od drugoga. Povremeno bi se sva petorica sloila o tomu da se sve mora izmijeniti i da se Maza mora disciplinirati, ali u diskusiji o odnosnoj metodi ta bi namjera redovno ishlapila. Bili su zaljubljeni u nju. Lokvice koje je ostavljala po podu inile im se draesne. Dosaivali su svim svojim znancima pripovijetkama o njezinoj ljupkosti, i bili bi je ubili hranom da nije na kraju krajeva ona imala vie razbora od njih. Jones joj je namjestio leaj u dnu velikog zidnog sata, ali Maza taj leaj nije nikada upotrebljavala. Spavala bi sad kod ovog, sad kod onog, ve kako bi joj se asomino prohtjelo. Izgrizla je pokrivae, razderala madrace, rasula perje iz jastuka. Koketirala je sa svojim vlasnicima i izigravala jednog protiv drugoga. Njima je bila divna. Mack je namjeravao da je naui razne vjetine, pa da s njom nastupa u varijeteu, a nije je nauio ni to da ne gadi kuu. Sjedili su poslije podne puei, probavljajui, dogovarajui se, i ovdaonda pomalo guckali iz vra. I svaki se put opominjali da ne smiju previe uzimati, jer je to za Doktora. To ne smiju ni asa zaboraviti. "to misli kad e se on vratiti?" upita Eddie. "Obino se vraa oko osam ili devet sati", ree Mack. "Sada nam valja razmisliti kada emo prirediti zabavu. Mislim da bi to trebalo uiniti veeras." "Dabome", pristadoe ostali. "Moda e biti umoran", nabaci Hanzel. "Dugaak je to put." "Do vraga", ree Jones, "nita te tako ne odmara kao ugodna zabava. Ja sam ve bio tako umoran da su mi sve hlae spadale, pa sam otiao na zabavu i divno se osjeao." "Moramo stvarno promisliti", ree Mack. "Gdje emo mu je prirediti ovdje?" "Eh, zna ti Doktora, on voli glazbu. Uvijek mu svira fonograf kad ima drutvo. Moda bi bio sretniji kad bismo mu je priredili prijeko, kod njega." "Tu si opet ti donekle u pravu", ree Mack. "Ali ja mislim, trebala bi to da bude i zabava i kao iznenaenje. A kako da izvedemo da bude i zabava, a ne da samo donesemo tamo vr viskija?" "A kako s dekoracijama?" predloi Hughie. "Kao za 4. srpnja ili za Halloween?" Mack je gledao preda se u prazno, a usne mu se rastvorile. Sve je to ve gledao u duhu. "Hughie", ree, "mislim da nije loa zamisao. Nikada ne bih mislio da bi ti bio za to sposoban, ali, bogami, ovaj put pogodio si ono pravo." Glas mu se smeka, a oi mu se zagledae u budunost. "Mogu ve sve vidjeti", ree. "Doktor dolazi kui. Umoran je. Pristaje s autom. Cijela je kua rasvijetljena. On misli da je provala. Ulazi stubama, a kad tamo sva je kua sama dekoracija: kreppapir pa rozete i velik kola. Isuse, onda bi znao da je zabava. A ne bi to ni bio maji kaalj. Mi bismo se onako od ale malo posakrivali na as, tako da ne zna tko je to uinio. A onda bismo se pojavili s vikom. Ne moete zamisliti njegovo lice? Bogami, Hughie, ne znam kako si se toga sjetio." Hughie se zarumeni. Njegova je zamisao bila mnogo skromnija, a temeljila se na novogodinjoj zabavi kod "La Ide", ali ako bude tako, eh, Hughie je voljan da za to preuzme zaslugu. "Pa mislio sam da bi bilo lijepo", ree. "Pa to je vie nego lijepo", ree Mack, "i ve sada mirne due kaem: kad se iznenaenje malo slegne, rei u Doktoru tko je to izmislio." Zavalili su se na svojim sjedalima i razmiljali o tome. U duhu im se okieni laboratorij inio kao staklenik u Hotelu Del Monte. Popili su jo po dvije aice, tek toliko da bolje uivaju u tom planu. Li ong imao je veoma neobine zalihe. Na primjer, veina duana kupuje u listopadu utocrni kreppapir i crne papirne 4. srpnja, Dan Nezavisnosti u SAD. Halloween, dan uoi Svih svetih, koji se slavi raznim veselim obiajima. (Prev.) make, krinke i bundeve od papirmaea. Prodaja oivi prije blagdana Halloweena, a onda ti artikli nestanu. Moda se rasprodaju ili izbace, ali u lipnju, na primjer, ne moe ih kupiti. .. To isto vrijedi i za pribor za dan 4. srpnja za zastave, stjegove i rakete. Gdje je to sve u sijenju? Otilo nitko ne zna kamo. Li ong nije tako radio. Kod Li onga mogao si u studenom kupiti prigodne karte za dan Sv. Valentina, a u kolovozu utu djetelinu, sjekirice i trenjeva stabla od papira. Imao je praskavih abica, koje je uskladitio jo godine 1920. Bila je prava tajna gdje on dri svoje zalihe kad mu ba nije velik duan. Imao je kupaih kostima koje je kupio jo onda kad su bile u modi dugake suknje i crne arape i rupci za glave. Imao je tipaljki za hlae za bicikliste, batiea za pravljenje ipaka i garnitura igre "Mah Jong". Imao je znaaka na kojima je pisalo "Spomen na Maine" i pustenih zastavica s natpisom "Fighting Bob". Imao je uspomene na Panamsku pacifiku meunarodnu izlobu godine 1915. u obliku tornjia od umjetnih dragulja. I jo je neto neortodoksno bilo u Lijevu nainu poslovanja: nikada nije imao rasprodaja, nikada nije sniavao cijene i nikada rasprodavao ostatke. Artikl koji je godine 1912. stajao trideset centi jo je stajao trideset centi, premda se nekomu moglo initi da su mu mievi i moljci moda ve smanjili vrijednost. Ali to nije bilo u pitanju. Ako si elio okititi laboratorij u nekom openitom stilu, nemajui odreenih elja to se tie godinjeg doba, ve samo tako da se stvori dojam da je to neka mjeavina izmeu Saturnalija i sveane proslave dana Zastava svih nacija, onda je Li ongov duan bilo ono pravo mjesto gdje da namiri svoje potrebe. Mack i momci znali su to, ali se Mack dosjeti: "A gdje emo nabaviti velik kola? Li nema nita do onih malih suhih kolaia." Hughie je ve imao toliko uspjeha da je ponovo pokucao. "Zato ne bi Eddie ispekao kola?" predloi. "Eddie je neko vrijeme radio kao pomoni kuhar u SanCarlosu." Oduevljenje koje je ta zamisao odmah izazvala istjerala je Eddieju iz mozga priznanje da nikada nije pekao kola. Mack je tome pridao sentimentalnu notu. "To bi Doktoru vie znailo" ree. "To ne bi bio tek kakav piivi gnjecavi kupljeni kola. Taj M imao due." Kako je poslijepodne odmicalo a viski se smanjivao, raslo je oduevljenje. Bezbroj se puta odlazilo do Li Congova duana. Iz jedne je vree ve nestalo aba, a Lijev je sanduk pomalo ve postajao prenatrpan. Prije est sati momci su dokrajili svoj galon viskija, pa su kupovali po etvrt litre "Starih papua za tenis" uz cijenu od petnaest aba po boci, ali na podu Svratita Palae leala je nabacana velika hrpa dekorativnog materijala na kilometre kreppapira prikladnog za proslavu svih popularnih svetaka, pa i nekih koji su ve izali iz mode. Eddie je pazio na svoju pe kao kvoka. Pekao je kola u umivaoniku. Poduzee koje je proizvodilo mast jamilo je za uspjeh recepta, ali ve od samog poetka kola se udno ponaao. Kad je tijesto bilo pripremljeno, ono se migoljilo i dahtalo kao da po njemu neto ivo milji i pue. Kad je jednom bilo u penici, stvorio se na njemu mjehur kao nogometna lopta, koji se sve vie nadimao i sjao, a onda odjednom zasiktao i splasnuo. Od toga je nastala takva udubina da je Eddie priredio jo tijesta i njime ispunio nastalu rupu. A sada se kola veoma udnovato ponaao, jer dok je dno zagaralo i iz njega izbijao crn dim, dotle se najgornji dio ljepljivo dizao i sputao uz niz malih eksplozija. Kad je Eddie konano izvadio kola da se ohladi, njegova je tvorevina podsjeala na neku BelGeddesovu minijaturu bojnog polja na podlozi od ukruene lave. Kola nije imao sree, jer dok su momci kitili laboratorij, Maza je pojela od kolaa koliko je mogla, povratila, i naposljetku se smotala u njegovu jo toplom tijestu i zaspala. Ali su Mack i momci dotle ve uzeli kreppapir, krinke, metle i papirne bundeve, crvenu, bijelu i plavu tkaninu za zastave, i otili preko gradilita pa preko ceste u laboratorij. Posljednje su abe isporuili za pol litre viskija "Stare papue za tenis" i dva galona 49postotnog vina. "Doktor jako voli vino", rekao je Mack. "Mislim da mu je jo i milije od viskija." Doktor nije nikada zakljuavao laboratorij. Pridravao se teorije da svaki onaj koji uistinu eli provaliti moe to lako uiniti, da su ljudi u biti poteni, i da konano ondje ionako nema mnogo to bi prosjean ovjek poelio ukrasti. Vrijedni su predmeti bili knjige i ploe, kirurki instrumenti i optika stakla te sve onakvi predmeti kakve praktian redovit pro239 valnik ne bi ni dva puta pogledao. Ta je njegova teorija vrijedila to se tie provalnika, sitnih tatova i kleptomana, ali nije imala ba nikakva uinka to se tie njegovih prijatelja. Knjige su se esto "pozajmljivale". Ni jedna limenka konzerviranog graha nije nikada preivjela njegovu odsutnost, a u nekoliko je navrata, kad bi se kasno vratio kui, naao goste u svojem krevetu. Momci naslagae ukrase u predsoblju, a onda ih Mack zaustavi. "to e Doktora najvie usreiti?" upita. "Zabava", ree Hazel. "Ne", ree Mack. "Dekoracije?" upita Hughie. Osjeao se odgovornim za dekoracije. "Ne", ree Mack. "abe! To e ga od svega najvie raspoloiti. A moda e, dok on stigne, Li ongov duan biti ve zatvoren, pa nee moi ak ni vidjeti svoje abe do sutra. Ne, gospodine moj", viknu Mack. "Te abe treba da budu ba ovdje, Usred ove sobe, prekrite komadom tkanine i s natpisom: Dobrodoao kui, Doktore!"" Odbor koji se uputio do Lija naiao je na krutu opoziciju. Liju se u sumnjiavoj glavi vrzle svakojake mogunosti. Objanjavali su mu da e i on biti na zabavi, pa tako moe pripaziti na svoje vlasnitvo, koje nitko i ne stavlja u pitanje. Mack je taka napisao na papir potvrdu kojom se abe prenose u vlasnitvo Lija, ako bude kakvih pitanja. Kad su Lijevi prosvjedi popustili, prenijeli su sanduk sa abama prijeko u laboratorij, napeli preko njega crvenu, bijelu i plavu tkaninu, jodom ispisali na kartu pozdrav velikim slovima i odatle poeli kititi prostoriju. Dotad su ve popili viski i osjeali se u pravom raspoloenju za zabavu. Kreppapir napeli su u unakrsnim trakama preko prostorije i namjestili bundeve. Zamalo su se drutvu prikljuili i ulini prolaznici i jurili prijeko u Lijev duan da nabave jo pia. Li Cong neko se vrijeme prikljuio drutvu, ali kako je imao poznato slab eludac, to mu je pozlilo, pa je morao kui. U jedanaest sati isprili su odreske i pojeli ih. Netko je kopao meu gramofonskim ploama i naao album ploa pjevaa Counta Basieja, i veliki je fonograf zatulio. Buka se mogla uti od brodogradilita pa do "La Ide". Nekoliko gostiju kod "Kalifornijske zastave" krivo je zakljuilo da je Zapadni bioloki laboratorij konkurentni lokal, pa su poletjeli niza stube . ijujukajui od veselja. Zaprepateni su Ih domaini izbacili, ali tek nakon duge, divne i krvave tunjave, u kojoj su se istrgnula ulazna vrata i razbila dva prozora. Trijesak razbijenih staklenki bio je neugodan. Prolazei kroz kuhinju u nunik Hazel je izvrnuo punu tavu vrue masti po sebi i po podu i teko se opekao. U jedan i trideset dolutao je u kuu neki pijanac i dobacio neto to su smatrali uvredljivim za Doktora. Mack ga je dohvatio udarcem kojega se jo i danas sjeaju i spominju. ovjek se odignuo s nogu, opisao tijelom mali polukrug i tresnuo kroza sanduk ravno meu abe. Netko je htio izmijeniti plou, pa mu je ispala ruica s dozom i kristal se razbio. Nitko jo nije prouavao psihologiju zabave koja zamire. Ona moe bjesniti, urlati, kipjeti, zatim dolazi groznica, pa mala utnja, i onda je na brzinu sve gotovo, gosti odlaze kui ili zaspe ili odlutaju na drugu priredbu i ostavljaju za sobom mrtvo tijelo. Svjetla su jarko svijetlila u laboratoriju. Ulazna su se vrata naherila visei samo na jednoj baglami. Pod je bio sav posut izlomljenim staklom. Ploe fonografa, neke slomljene, neke samo napukle, bile su razasute posvuda. Tanjuri s komadiima mesnih okrajaka i stinutom masti leali po podu, po ormarima za knjige, ispod kreveta. ae od viskija alosno se izvrnule na bok. Netko je pokuao da se popne na ormare za knjige, pa je istrgnuo cio red knjiga i prosuo ih po podu pobrkane, slomljenih hrbata. I sve je bilo prazno, bilo je gotovo. Kroz probijeni dio sanduka iskakutala je jedna aba i sjela naas ispitajui ima li opasnosti u zraku, a onda joj se pridruila druga. Njuile su krasan, vlaan, svjei zrak koji je prodirao kroz vrata i kroz razbijene prozore. Jedna je od njih sjedila na karti koja je spala sa sanduka i na kojoj je pisalo: "Dobrodoao kui, Doktore." A onda su obje abe plaho odskakutale prema vratima. Prilino je dugo cijela mala rijeka aba skakutala niza stube kao neka uskipjela, virovita rijeka. Dosta je dugo Cannerv Row vrvio od aba bio preplavljen abama. Neki taksi koji je dovezao kasna gosta u "Kalifornijsku zastavu" pogazio je pet aba na ulici. Ali jo davno prije zore sve J  su ve otile. Neke su pronale kanal, neke se uspele uz brijeg do rezervoara, jedne se zavukle u ispuste, a druge se opet samo sakrile meu korovom na praznom gradilitu. . POGLAVLJE U stranjoj prostoriji laboratorija bijeli su takori u svojim kavezima trali, skakutali i cviljeli. U kutu posebnog kaveza jedna je stakorica leala nad svojim leglom slijepe, goludrave djece i pustila ih da siu mlijeko, dok se ona nemirno ogledavala. U kavezu egrtua leale su zmije, poivajui s glavom na vlastitim kolutima, i zurile ravno preda se svojim namrgoenim pranavim crnim oima. U drugom se kavezu golemi guter, s koom poput torbice od staklenih zrnaca, polako uspravio na stranje noge i aporkama teko i tromo grebao po mrei. Moruzgve se u akvarijima rastvorile, sa zelenim i ljubiastim ticalima i blijedozelenim elucima. Mala crpka za morsku vodu tiho je zujala, a iglice utjerane vode siktale su u tankove tjerajui nizove mjehuria pod povrinu. Bio je to sedefni sat. Li ong iznosio je svoje kante za smee, da ih postavi na rub plonika. Vratar "Kalifornijske zastave" stajao je na ulaznoj verandi i eao trbuh. Sam Malloy izvukao se iz kotla i sjeo na svoju drvenu kladu i gledao kako se istok rasvjetljuje. Prijeko na stijenama kraj Hopkinsove pomorskonaune stanice jednolino su lajali tuljani. Stari je Kinez izlazio iz mora sa svojom koarom koja se cijedila i klipsao uz brdo. Tada su u Cannerv Row zaokrenula kola, i Doktor se dovezao pred laboratorij. Oi su mu bile crveno obrubljene od umora. Polako se kretao od premorenosti. Kad su kola stala, asak je nepomino sjedio, da istjera iz ivaca trenju putovanja. Onda se izvue iz kola. uvi njegov korak na stubama, egrtue isplazie jezike, oslukujui palucavim raljastim jezicima. takori se kao pomamni ustrkarali po ka242 vezima. Doktor se uspe stubama. U udu je gledao ovjeena vrata i razbijeni prozor. Kao da je umor izaao iz njega. Brzo je stupio unutra. Zatim je brzo pohrlio od prostorije do prostorije, zaobilazei polomljeno staklo. Brzo se sagnuo i podignuo smrskanu gramofonsku plou i pogledao njezin naslov. U kuhinji je prolivena mast pobijeljela na podu. Doktorove se oi zaarile od srdbe. Sjeo je na svoj kau, glava mu utonula meu ramena, a tijelo mu se malo zanosilo od bijesa. Iznenada skoi i ukopa struju u svoj veliki fonograf. Stavi neku plou i spusti ruicu s dozom. Iz zvunika pokulja samo pakleno ltanje. Podie ruicu, zaustavi okretanje ploe i ponovo sjedne na kau. Na stubama se zaue posrtavi, nesigurni koraci, i na vrata ue Mack. Lice mu bijae crveno. Nesigurno je stao usred sobe. "Doktore", ree "ja i momci..." Jedan as kao da ga Doktor nije ni opaao. No tada skoi na noge. Mack poe uzmicati. "Jesi li ti to udesio." "Pa, ja i momci..." Mala tvrda Doktorova pesnica zamahnu i tresnu Maka po ustima. Doktoru su oi blistale crvenim ivotinjskim bijesom. Mack svom snagom sjede na pod. Doktorova je aka bila tvrda i" precizna. Maku se usne rasjekle na vlastitim zubima, a jedan se prednji zub otro savio unutra. "Ustaj!" naloi mu Doktor. Mack se nekako osovi na noge. Ruke je opustio niz bokove. Doktor ga ponovo udari hladnim proraunatim, bolnim udarcem u usta. Iz Mackovih usana brinu krv i potee mu niz bradu. Pokuao je jezikom ovlaiti usne. "Dii ruke! Bori se, pasji sine!" vikao je Doktor, pa ga ponovo udario i uo hrskanje prelomljenih zuba. Maku se glava trgnu, ali se sada vrsto drao tako da ne bi pao. I ruke mu se nisu podizale s bokova. "Samo dajte, Doktore", promrsi priguenim glasom kroz rasjeene usne. "To sam i zasluio." Doktoru se ramena opustila. Osjeao se poraen. "Ti pasji sine", ree gorko. "Oh, ti prljavi pasji sine." Sjeo je na kau i gledao svoje pozlijeene zglobove. Mack sjede na stolicu i zagleda se u njega. Oi su mu bile rastvorene i pune bola. ak nije ni obrisao krv to mu je curila niz bradu. U Doktorovoj glavi zazvui jednotonski uvod u Monteverijev Hor eh el Ciel e Za Terra, beskrajno tuno i rezignirano tugovanje Petrarke za Laurom. Kroz tu glazbu Doktor je gledao Mackova rasjeena usta, kroz glazbu koja je ispunjala njegovu glavu i zrak. Mack je sjedio sasvim mirno, gotovo kao da i ne uje tu glazbu. Doktor baci pogled na mjesto gdje je stajao album s Monteverdijevim ploama, i tada se sjeti da je fonograf pokvaren. Uspravi se na noge. "Idi i operi lice", ree te izie, spusti se niza stuba i prijee ulicu do Li Gongova duana. Li je izbjegavao njegov pogled dok je vadio dvije boce od pola litre piva iz hladionika. Uzeo je novac a da nita nije rekao. Doktor opet prijee preko ulice. Mack je bio u nuniku i otirao okrvavljeno lice mokrim runicima od papira. Doktor otvori jednu bocu i polako natoi au drei je koso, da se stvori to manje pjene. Napuni i drugu visoku au, pa obje odnese u prednju sobu. Mack se vrati pritiui mokri runik na usta. Doktor pokae glavom na pivo. Mack rastvori grlo i izli u sebe pol ae bez gutanja. Uzdahnu eksplozivno I zabulji se u pivo. Doktor je dotle ve ispio svoju au. On unese bocu u sobu i ponovo napuni obje ae. Sjeo je na kau. "to se dakle dogodilo?" upita. Mack je gledao na pod, a s usana mu kanu u pivo kap krvi. Ponovo obrie rasjeene usne. "Ja i momci htjeli da vam priredimo zabavu. Mislili smo da ete se vratiti kui sino." Doktor kimnu glavom. "Razumijem." "Pa se previe raspojasala", nastavi Mack. "Ne koristi nita ako kaem da mi je ao. Cijeli mi je ivot neto ao. To nije nita novo. Uvijek je tako." Potegnu duboko iz svoje ae. "Imao sam enu", nastavi. "Ista stvar. Sve to sam uradio polo je naopako. Nije vie mogla podnositi. Ako bih uradio to dobro, i to bi se nekako zatrovalo. Dao bih joj kakav dar, a neto na njemu nije valjalo. Samo sam joj inio naao. Nije mogla vie trpjeti. I Isto se ponavljalo svagdje, dok nisam poeo izigravati ludu. Sada ne inim drugo ve izigravam ludu, nita vie. Nastojim da nasmijem momke." Doktor ponovo kimnu. U glavi mu je ponovo zazvuala glazba, tugovanje i rezignacija, sve ujedno. "Znam", ree. "Bilo mi je drago kad ste me udarili", nastavi Mack, "pa sam mislio: Moda e me to nauiti. Moda u to zapam244 titi. Nita neu uiniti. Doktore", uzvie se Mack, "kako sam ja to gledao, mi smo svi bili sretni i dobro se zabavljali. Vi ste bili sretni, jer smo vam priredili zabavu. I radovali smo se. Kako sam ja to gledao, bila je to uspjela zabava." Mahnuo je rukom prema krhotinama na podu. "Isto je tako bilo kad sam bio oenjen. Ja bih neto smislio, i onda ali nikad nije tako ispalo." "Znam", ree Doktor. Otvorio je drugu bocu piva i natoio ae do vrha. "Doktore", opet e Mack. "Ja i momci ovdje emo poistiti i platit emo to se Razbilo. Ako nam bude trebalo i pet godina za to, mi emo platiti." Doktor polako odmahnu glavom i obrisa pivsku pjenu s brkova. "Ne", ree. "Sam u poistiti. Ja znam kamo to spada." "Mi emo platiti, Doktore." "Ne, Mack neete", ree Doktor. "Vi ete misliti na to, i to e vas prilino dugo muiti, ali platiti neete. Ima tu razbijenog muzejskog stakla moda za tri stotine dolara. Nemoj rei da ete platiti. To e vam samo stvarati nemirnu savjest. Trebat e moda dvijetri godine dok zaboravite i budete opet posve mirni. A ionako ne biste platili." "Mislim da ste u pravu", ree Mack. "Prokletstvo, ja znam da ste u pravu. A to moemo?" "Ja sam ve prebolio", ree Doktor. "Oni udarci po ustima istjerali su to iz mene. Zaboravimo to." Mack ispi svoje pivo i ustade, "Do vienja, Doktore", ree. "Do vienja. uj Mack a to se dogodilo s tvojom enom?" "Ne znam", odgovori Mack. "Otila je." Nezgrapno se spustio niza stepenice, preao preko ceste, pa preko praznog zemljita i uz kokoje ljestve do Svratita Palae. Doktor ga je kroz prozor pratio pogledom. Onda umorno poe po metlu iza bojlera. Trebalo mu je cijeli dan da poisti nered. . POGLAVLJE Slikar Henri nije bio Francuz, niti mu je ime bilo Henri. A nije zapravo ni bio slikar. Henri se tako uivio u pripovijesti o Lijevoj obali u Parizu da je tamo ivio premda nikada ondje nije bio. Grozniavo je u asopisima pratio dadaistike struje i izme, udnovato enstvene ljubomore i religioznost, skrovitosti nastajanja i nestajanja raznih smjerova. Neprestano se bunio protiv zastarjelih tehnika i materijala. Jedne je sezone izbacio perspektivu. Druge je godine napustio crvenu boju, ak i kao majku ljubiaste. Konano je uope napustio boje. Nije se znalo je li Henri dobar slikar ili nije, jer se tako estoko bacao u nove umjetnike smjerove, da mu je preostajalo veoma malo vremena za bilo kakvo" slikanje. Nita se pouzdano ne moe rei o njegovu slikanju. Mnogo se nije ni moglo prosuditi iz njegovih djela od raznobojnog kokojeg perja i orahovih ljusaka. Ali kao graditelj amaca bijae genijalan. Henri je bio divan majstor. Prije mnogo godina kad je poeo graditi svoj amac ivio je pod atorom, sve dok nisu kuhinja i kabina bile toliko dogotovljene da se mogao useliti. No kad se jednom okuio i bio na suhu, nije se urio s gradnjom amca. Taj je amac bio vie kiparen negoli graen. Bio je dugaak trideset i pet stopa, a konstrukcija mu se neprestano mijenjala. Neko je vrijeme imao pramac kao jedrenjak i proirenu krmu poput razaraa. Onda bi opet nalikovao izdaleka na karavel. Kako Henri nije imao novaca, trebalo mu je kadto i po nekoliko mjeseci da nae kakvu dasku ili komad eljeza ili tuce mjedenih vijaka. On je tako i elio, jer Henri nije rii kanio ni htio da ikada dovri svoj amac. Taj je stajao meu borovima na zemljitu koje je Henri zakupio za pet dolara na godinu. To je podmirivalo porez i dabine i zadovoljavalo vlasnika. amac je poivao u koritu na betonskim temeljima. Preko boka visjele su ljestve od konopa, osim kada bi Henri bio kod kue. Tada bi uvlaio ljestve i sputao ih samo kad bi doli gosti. U njegovoj se maloj kabini du tri zida pruala tapetirana klupa. Tu je bio stol, koji se rasklapao kad bi ustrebalo, a sa stropa visjela mjedena svjetiljka. Kuhinjica bijae pravo udo po svojoj : zbijenosti, ali je svaka pojedinost u njoj bila rezultat razmiljanja i rada tokom mnogih mjeseci. Henri je stanovao u svojem amcu i gradio ga deset godina. Tokom tog vremena oenio se dva put i odravao niz polutrajnih ljubavnih veza. A sve su ga te mlade ene ostavile iz istog razloga. Kabina od sedam stopa bila je premalena T. dvoje. Smetalo ih je to se udaraju u glavu kad god ustaju i svakako su osjeale nestaicu nunika. Brodski nunici oito ne bi bili prikladni za amac koji je stalno na kopnu, a Henri nije htio pristati na kompromis s nekim nunikom seoskog tipa. On i njegova momentalna prijateljica morali su odetati meu borove. I jedna za drugom njegove su ga ljubavi ostavljale. Odmah kako ga je ostavila djevojka imenom Alice neto se veoma neobino dogodilo s Henrijem. Kad god bi ostao sam, tugovao bi, kako se dolikuje, neko vrijeme, ali bi zapravo osjeao olakanje. Mogao se ispruiti u svojoj kabinid. Mogao je jesti to eli. Bio je sretan to se na neko vrijeme oslobodio beskrajnih enskih biolokih funkcija. Poprimio je naviku, svaki puta kad bi bio naputen, da kupi galon vina, da se udobno isprui na tvrdom leaju i da se opije. Ponekad bi se sam za se rasplakao, ali je to bio pravi rasko, i obino bi se nakon toga dobro osjeao. itao bi naglas Rimbauda, sa veoma loim naglaskom, i pri tom se divio kako mu govor glatko tee. Bilo je to za jednoga takva ritualnog tugovanja za izgubljenom Alicom, kad se poelo dogaati neto neobino. Bila je no, i njegova je svjetiljka gorjela, i on se tek poeo opijati, kad odjednom vidje da vie nije sam. Oprezno je zaokruio pogledom po kabini, i tamo na drugom kraju prostorije sjedio avolski mladi, tamnokos i pristao. Oi mu svjetlucale inteligencijom i duhom i energijom, a zubi blistali. U njegovu je licu bilo neto veoma milo, a opet veoma strano. A uz njega sjedio zlatokos djeai, gotovo jo djetece. Mladi je ovjek gledao dolje na dijete, a dijete je uzdiglo pogled prema njemu i presretno se smijalo, kao da e se sadna neto divno dogoditi. Mladi je ovjek tada pogledao prijeko na Hernija i osmjehnuo se, i opet obratio pogled djetetu. Iz gornjega lijevog depa na prsluku izvadio je staromodnu britvu ravne otrice. Otvorio ju i pokazao na dijete pokretom glave. Stavio je ruku djetetu u uvojke, a dijete se radosno smijalo. ovjek mu tada savio glavu natrag i prerezao mu grlo, a dijete se samo dalje smijalo. Ali Henri zaurla od uasa. Dugo mu je trebalo da shvati da ni mukarac ni dijete nisu vie ondje. Kad se malo pribrao i prestao tresti, Henri je izjurio iz kabine, skoio preko boka amca i odjurio niz brdo kroz borove. Hodao je nekoliko sati i konano siao na Cannerv Row. Doktor je bio u prizemlju i radio oko maaka kad Henri banu na vrata. Doktor je nastavio raditi dok mu je Henri sve pripovijedao, a kad je bilo gotovo, Doktor ga pozorno promotri da vidi koliko tu ima stvarnoga straha a koliko glume. A preteno je bilo straha. "Mislite li da je to duh?" upita Henri. "Je li to odraz neega to se dogodilo, ili je to neki frojdovski strah koji izbija iz mene, ili sam ja sasvim enuo? Vidio sam to, kaem vam. Dogodilo se ba preda mnom, tako jasno kako vas sada gledam." "Ne znam", ree Doktor. "Eh, hoete li doi gore sa mnom, da vidimo hoe li se vratiti?" "Ne", otkloni Doktor. "Kad bih ja to vidio, mogao bi to biti kakav duh, i silno bi me uplaio, jer ja ne vjerujem u duhove. A ako biste vi ponovo vidjeli, a ja ne bih, to bi onda bila halucinacija, i vi biste se uplaili." "Ali to da radim?" upita Henri. "Ako ponovo vidim,, znat u to e se dogoditi i uvjeren sam da u umrijeti. Vidite, on se ne doima kao ubojica. On ima pristalu vanjtinu, i dijete je lijepo, i ni jednomu ni. drugomu kao da to nije nita. Ali on je to dijete zaklao. Vidio sam." "Ne znam", ree Doktor. "Ja nisam psihijatar ili progonitelj vjetica, a i ne namjeravam sada s time poeti." Kroz vrata zovnu glas neke djevojke. "Zdravo, Doktore, mogu li ui?" "Samo uite", ree Doktor. Bila je to prilino Ijepuna i veoroa ivahna djevojka. Doktor predstavi Henrija. "On ima neki problem", ree Doktor. "Ili ima nekakva duha ili stranu savjest, a ne zna koje od toga dvoga. Ispriaj joj, Henri." Henri ponovi cijelu pripovijest, a dok je priao, djevojci su oi blistale. "Pa to je strano" ree ona kad je dovrio. "Nikad u ivotu nisam ni namirisala duha. Hajdemo gore, da vidimo hoe li se opet pojaviti." Doktor je malo kiselo promatrao kako odlaze. Konano, on se bio dogovorio s njom za sastanak. Djevojka nije dodue nikada vidjela duha, ali je zavoljela Henrija, i tek ju je nakon pet mjeseci istjerala pretijesna kabina i nestaica nunika. . POGLAVLJE Na Svratiste Palae spustilo se mrano raspoloenje. Nestalo je iz njega sve radosti. Mack se vratio iz laboratorija rasjeenih usana i slomljenih zuba. U znak kajanja nije prao lica. Pokupio se u postelju i navukao pokriva preko glave i nije ustajao cijeli dan. Srce mu bijae isto tako ranjeno kao i usta. U duhu je prolazio sve nevaljaltine to ih je poinio u ivotu, i sve to je ikada poinio uini mu se sada nevaljalim. Bio je veoma alostan. Hughie i Jones jo su malko prosjedili zurei u prazno, a onda se zlovoljno otputili prijeko, u sardineriju Hediondo, zatraili posla i dobili ga. Hazel se osjeao tako loe da je otiao u Monterev i zametnuo kavgu s nekim vojnikom i namjerno je izgubio. Osjeao se malo bolje kad ga je potpuno nadvladao ovjek koga je Hazel bez po muke mogao izmlatiti. Maza je bila jedini sretan stvor u cijelom drutvu. Provela je dan pod Mackovom posteljom zadovoljno vaul njegove cipele. Bilo je to pametno pseto, a zubi su joj bili vrlo otri. U svojem mranom oaju Mack je posegnuo pod postelju, uhvatio kujicu i stavio kraj sebe u postelju da mu bude drutjvo, ali se ona izmigoljila i vratila natrag da grize njegove cipele. Eddie je odlunjao dolje do "La Ide" da razgovara sa svojim prijateljem pipniarom. Popio je nekoliko aica i pozajmio nekoliko novia od pet centi, da na muzikom automatu pet puta odsvira "alosno djetece." Na Maka i momke pala je sjena, i to su oni znali, a znali su da to i zasluuju. Postali su izopenici iz drutva. Sve su njihove dobre namjere bile sada zaboravljene. To da se ta zabava davala za Doktora, ako je i bilo poznato, nije se nikada spominjalo ili uzimalo u obzir. Prepriavali su o tome kod "Kalifornijske zastave". O tome se govorilo u sardinerijama. Kod "La Ide" pijanci su o tome kreposno raspravljali. Li ong se suzdravao od svake izjave. Osjeao se financijski oteen. A pripovijest, kako se irila, glasila je ovako: oni su ukrali pia i novaca. Zlonamjerno su provalili u laboratorij i sistematski ga unitili iz puke zlobe i pokvarenosti. ak i ljudi koji su mogli biti razboritiji, zauzeli su to stanovite. Neki od pijanaca kod "La Ide" dogovarali su se da odu prijeko i da cijelu tu drubu valjano isprebijaju,, da im pokau da takvo to ne mogu nainiti Doktoru. Samo je poznavanje solidarnosti i borbene sposobnosti Maka i momaka spasilo drubu od odmazde. Bilo je ljudi koji su se osjeali kreposni u toj aferi, a ve odavna nisu imali osnove za krepost. Najei je od svih bio Tom Sheligan, koji bi i sam bio doao na zabavu, samo da je za nju znao. Drutveno su Mack i momci bili izopeni. Sam Mallov nije ih oslovljavao kad bi prolazili kraj kotla. Povukli su se u se, i nitko nije mogao predvidjeti kako e se osloboditi sramote. Jer postoje dva naina reagiranja na drutveni ostracizam  ili ovjek proizae iz njega s odlukom da bude bolji, ii i prijazniji, ili pak postaje zao, prkosi svijetu i poinja jo i tota gore. Ovo je posljednje svakako najei nain reagiranja na sramotu. Mack i momci kolebali su se na vagi dobra i zla. Bili su dobri i njeni prema Mazi; meusobno bili su popustljivi i strpljivi. Kad su se slegli prvi odjeci u javnosti, podvrgli su Svratiste Palae takvu pospremanju kakvo jo nikad nije iskusilo. Ulatili su poniklovane ukrase na pei i oprali svu svoju odjeu i pokrivae. Financijski su postali nedosjetljivi i solventni. Hughie i Jones radili su i donosili kui svoju plau. ivene su namirnice kupovali gore na brijegu kod "Jeftinoe", jer nisu mogli podnositi Li ongov prijekorni pogled. U to je vrijeme Doktor stavio napomenu, koja je moda bila tana, ali kako je u njegovu obrazlaganju nedostajao jedan imbenik, ne zna se je li ba bio posve u pravu. Bio je blagdan 4. srpnja. Doktor je sjedio u svom laboratoriju s Richardom Frostom. Pili su pivo i sluali novi Scarlattijev album i gledali kroz prozor. Ispred Svratita Palae leala je velika cjepanica, na kojoj su Mack i momci sjedili na prijepodnevnom suncu. Bili su okrenuti licem dolje prema laboratoriju. "Pogledajte ih", ree Doktor. "Evo vam pravih filozofa. Mislim", nastavljao je, "da Mack i momci znaju sve to se ikada dogodilo na svijetu, a vjerojatno i sve to e se dogoditi. Mislim da se oni u tom odreenom svijetu odravaju bolje na ivotu nego drugi ljudi. U vremenima, kad se ljudi rastrgavaju od astohleplja i nervoze i pohlepe, oni su leerni. Svi nai takozvani ljudi uspjeha odreda su bolesni ljudi s pokvarenim elucima i pokvarenim duama, ali su Mack i momci zdravi i neobino iste due. Oni mogu raditi to hoe. Mogu udovoljiti svojim sklonostima, a da ih ne nazivaju drugim imenima." Taj je govor tako isuio Doktoru grlo da je do dna iskapio svoju au piva. Mahnuo je sa dva prsta po zraku i nasmjehnuo se. "Nema nita bolje od prvog okusa piva", ree. "Mislim", preuze Richard Frost, "da su oni ba kao i svatko drugi. Naprosto nemaju novaca." "Mogli bi ga se domoi", ree Doktor. "Mogli bi sebi unititi ivot i namaknuti novac. Mack ima odlike genija. Oni su svi veoma pametni ako neto ele. Samo to i predobro znaju kako sve ide a da bi nasjeli toj elji." Da je Doktor znao svu alost Maka i momaka, ne bi bio dao svoju daljnju izjavu. No nitko mu nije govorio o drutvenom pritisku koji se vrio na stanare Palacea. Polako natoi pivo u au. "Mislim da vam mogu pruiti dokaze", ree. "Vidite kako sjede licem okrenuti ovamo? Eh za neko pol sata prolazit e kroz Lighthouse Avenue sveana povorka u proslavu 4. srpnja. Ako samo okrenu glavu, mogu je vidjeti, ako ustanu, mogu je promatrati, a ako odeu dva kratka bloka kua dalje, mogu je gledati iz neposredne blizine. A ja se kladim s vama za pola litre piva da nee ak ni glavu okrenuti." "Pa to ako i ne okrenu glave?" upita Richard Frost. "to e to dokazati?" "to e to dokazati?" kliknu Doktor. "Pa naprosto to da znaju to e biti u povorci. Znat e da e se prvo voziti naelnik u automobilu iskienu zastavicama. Onda e doi Dugi Bob na svojem bijelcu sa zastavom. Onda gradsko vijee, pa dva odreda vojnika iz garnizona, onda udruenje Elks sa crvenim kiobranima, pa Vitezovi templari s bijelim nojevim perjanicama i maevima. Onda Kolumbovi vitezovi s crvenim nojevim perjanicama i maevima. Sve to Mack i momci znaju. Glazba e svirati. To su oni sve ve vidjeli. Ne treba im opet gledati." "Nema iva ovjeka koji ne mora gledati paradu", ree Richard Frost. "Onda, vrijedi oklada?" "Vrijedi." "Uvijek mi se ini neobino", ree Doktor. "Ono emu se divimo u ljudima  dobrota i plemenitost, iskrenost, potenje, razumijevanje i osjeaj popratne su pojave neuspjeha u naem poretku. A crte koje preziremo lukavost, pohlepa, gramzljivost, krtost, sebinost i vlastiti interes odlike su uspjeha. I dok se ljudi dive odlikama onoga prvog, oni vole proizvode ovoga drugog." "A tko ve eli da bude dobar ako mora biti i gladan?" upita Richard Frost. "Oh, nije to pitanje gladi. To je neto sasvim drugo. Prodaja dua, da bi se dobio cijeli svijet, neto je dobrovoljno i gotovo sveope  ali ne posve. Posvuda po svijetu ima Maka i momaka. Vidio sam ih u nekom prodavau sladoleda u Meksiku i u jednom Aleuaninu na Aljasci. Vi znate kako su pokuali da mi prirede zabavu, pa je neto polo naopako. Ali oni su eljeli da mi prirede zabavu. To je bio njihov poriv. ujte", prekinu se Doktor, "ne uje li se to glazba?" Brzo natoi dvije ae pivom, i oni priu k prozoru. Mack i momci sjedili su pokunjeno na svojoj cjepanici, licem prema laboratoriju. Zvui glazbe dopirali su s Lighthouse Avenue, a udarci su bubnjeva odjekivali od zgrada. I najednom prou naelnikova kola, kojima su s hladnjaka leprale zastavice zatim Dugi Bob na bijelcu sa zastavom, pa muzika, vojnici, udruenje Elks, Vitezovi templari, Vitezovi Kolumbovi. Richard i Doktor nagnue se napeto naprijed, ali su promatrali samo onaj red ljudi koji su sjedili na cjepanici. I ni jedna se glava ne okrenu, ni jedna se ija ne uspravi. Povorka je prolazila, a oni se nisu maknuli. I povorka je prola. Doktor iskapi svoju au, lako mahnu sa dva prsta po zraku i ree: "Nema nita bolje na svijetu od toga prvog okusa piva." Richard krenu prema vratima. "Kakvo pivo elite?" "Ovo isto", blago ree Doktor. Smjekao se gore prema breuljku, Maku i momcima. Lako je rei: Vrijeme sve cijeli, pa e i to proi. Ljudi e zaboraviti", i sve tako, kad nisi sam u pitanju, ali kad jesi, onda vrijeme ne prolazi, ljudi ne zaboravljaju, a ti si usred neega to se ne mijenja. Doktor nije znao za bol i razornu samokritiku u Svratitu Palae, inae bi moda pokuao da to poduzme. A Mack i momci nisu znali kako on osjea, inae bi opet podignuli glave. Bilo je to loe razdoblje. Zlo se mrano uljalo po praznom zemljitu. Sam Malloy nekoliko se puta potukao sa svojom enom, a ona je neprestano plakala. Zbog jeke u kotlu inilo se kao da plae pod vodom. Kao da su Mack i momci tvorili jezgru nevolja. Prijazni vratar kod "Kalifornijske zastave" izbacio je nekog pijanca, ali ga je izbacio preestokoi predaleko i slomio mu krsta. Alfred je tri puta morao odlaziti prijeko u Salinas dok se stvar raistila, a nije se ba nimalo dobro osjeao. Inae je to bio predobar vratar a da bi ikoga pozlijedio. Njegovi su zahvati bili udo ritma i gracioznosti. Povrh svega u gradu je skupina gospoa visokih naela zahtijevala da se moraju zatvoriti brlozi poroka, da se zatiti amerika muka mlade. To se dogaalo otprilike jednom u godini, u onoj mrtvoj sezoni izmeu 4. srpnja i pokrajinskog sajma. Kad bi se to dogodilo, Dora bi obino zatvorila "Kalifornijsku zastavu" na tjedan dana. Nije to bilo tako strano. Svi bi dobili mali dopust, a uz to su se mogli izvriti sitni limarski i zidarski popravci. Ali su te godine gospoe krenule u pravi kriarski pohod. Traile su neiji skalp. Ljeto je bilo dosadno, pa nisu mogle nai mira. Stvar se tako pogorala te su zahtijevale da im se kae tko su vlasnici objekata gdje se tjera porok, kolike su najamnine, te koje bi male prednosti proizale kad bi se ti lokali zatvorili. Eto kako su ve bile blizu toga da postanu ozbiljna opasnost. Dorin je lokal ostao zatvoren itava dva tjedna, a u Monterevu se odrale tri konferencije dok je "Kalifornijska zastava" bila zatvorena. To se razglasilo, i Monterev je za naredbu godinu izgubio pet konferencija. Na sve je strane bilo nevolje. Doktor je morao uzeti zajam u banci, da plati staklo to se polupalo na zabavi. Elmer Rechati zaspao je na pruzi June pacifike eljeznice i izgubio obje noge. Iznenada i posve neoekivana oluja je otklnula sa sidrita jednog ribara i tri amca na svijeu i bacila ih razbijene i tune na al kod Del Montea. Ovakav se niz nevolja ne moe objasniti. Svaki ovjek optuuje sebe. U svojim crnim duama ljudi se prisjeaju grijeha koje su potajno poinili, pa se pitaju nisu li oni prouzroili tu seriju nevolja. Jedan e to ovjek moda pripisati mrljama na suncu, dok opet drugi, pozivajui se na zakon vjerojatnosti, nee vjerovati. ak ni lijenici nisu dobro proli, jer premda je mnogo ljudi bilo bolesno, nije bilo nijedne bolesti koja se dobro plaa. Nije bilo niega to dobar lijek ili specijalitet ne bi mogao obaviti. A kao kruna svemu Maza oboljela. Bilo je to veoma debelo i ivahno psetance kad ju je bolest oborila, ali pet dana groznice svedoe je na puki kosturi presvuen koom. Crvenkastosmea njukica poprimila je ruiastu boju, a desni su joj pobijeljele. Oi joj bijahu staklenaste od bolesti, a cijelo joj tijelo bijae vrue, premda je kadto drhturila od zime. Nije htjela jesti i nije htjela piti, a debeli joj se trbui usukao sve do hrptenice, pa ak i na repu nazirali joj se kraljenjaci kroz kou. Oito je imala teneak. Svratiste Palae zahvatila je prava panika. Maza im je postala najvanija. Hughie i Jones odmah ostavie posao, kako bi mogli biti pri ruci da pomognu. Bdjeli su uz nju u smjenama. Stavljali su joj na elo hladan vlani oblog, a ona je sve vie slabila. Konano, premda im nije bilo po volji, bili su odabrani Hazel i Jones da potrae Doktora. Nali su ga kako prouava karte plima i oseka jedui pileu ujuad, kojega glavna sastojina nije bila piletina ve morski krastavac. Imali su osjeaj da ih on gleda malo hladno. "Doli smo zbog Maze", rekoe. "Bolesna je." "to joj je?" "Mack kae da ima teneak." "Ja nisam veterinar", ree Doktor. "Ja ne znam kako se takvo to lijei." "Pa ne biste li je mogli samo pogledati", ree Hazel. "Strano je bolesna." Stajali su uokrug dok je Doktor pregledavao Mazu. Pregledao joj je one jabuice i desni i stavio prst u uho, da vidi ima li groznicu. Prstima joj je opipao hrptenjau i rebra, to su strila poput bica. "Nee da jede?" upita. "Ba nita", odgovori Mack. "Morat ete je hraniti na silu krepke juhe i jaja i ribljeg ulja." inilo im se da je hladan i sluben. Doktor se vratio svojim kartama plime i oseke i svojoj ujusadi. Ali su sada Mack i momci imali to da rade. Kuhali su meso sve dok orba nije bila jaka kao viski. Stavljali su Mazi ribljeg ulja straga na jezik, tako da je neto morala progutati. Podizali joj glavu i od njezinih usna stvorili mali lijevak i ulijevali ohlaenu orbu. Morala je ili gutati ili se zaguiti. Svaka su je dva sata hranili i davali joj vode. Prije su spavali u smjenama sada nije vie nitko spavao. Sjedili su utke i ekali na Mazinu krizu. Ta je nastupila rano ujutro. Momci su sjedili ha svojim stolicama napol spavajui, ali je Mack bio budan, oiju uperenih u psia. Opazio je kako je Maza dvaput trgnula uima i kako joj se grudni ko nadima. Beskrajno slaba, ona se polako uspravila na svoje tanahne noice, odvukla do vrata, etiri puta liznula vodu i sruila se na pod. Mack probudi vikom ostale. Poeo je zdepasto plesati. Svi su momci vikali jedan drugomu. uo ih je Li ong i sam za se ljutito duhao iznosei kante sa smeem, uo ih je i vratar Alfred i mislio da imaju zabavu. Do devet sati Maza je ve posve sama pojela jedno sirovo jaje i pola litre tuenog vrhnja. O podne se ve oito poela debljati. Za jedan je dan ve malo skakala naokolo, a do konca tjedna bila je zdrav pas. Konano se u zidu zala pojavila pukotina. Moglo se to posvuda vidjeti. Onog su ribara izvukli s amcem sa hridina, i opet je mogao ploviti. Dora je saznala da moe opet mirno otvoriti "Kalifornijsku zastavu". Earl Wakefield uhvatio je karpinu sa dvije glave i prodao je muzeju za osam dolara. Zid zla i ekanja bio je probijen. Kidao se u gromadama. Te su noi na laboratoriju povueni zastor, i crkvena je glazba svirala do dva sata, a onda je glazba prestala i nitko nije izaao. Neka je sila djelovala na Li ongovo srce i u nekom orijentalnom asu on je oprostio Maku I momcima i otpisao dug za abe to mu je od samog poetka zadavao novanu glavobolju. A da dokae momcima da im je oprostio, odnio im je gore pol litre "Starih cipela za tenis" kao poklon. Njihovo nabavljanje kod "Jeftinoe" povrijedilo je njegove osjeaje, ali je sada sve prolo. Lijev je posjet pao u isto vrijeme s prvim zdravim nagonom za razaranjem, koji se javio kod Maze poslije bolesti. Sada su je potpuno razmazili, i nitko nije ni pomiljao na to da je naui ponaanju u kui. Kad je Li ong uao sa svojim darom, Maza je sva sretna odluno unitavala Hazelov jedini par gumenih izama, dok su joj sretni gospodari odobravali. Mack nije nikada profesionalno posjeivao "Kalifornijsku zastavu". To bi mu se inilo kao neko rodoskvrnue. On je posjeivao neku kuu vani kod igralita za baseball. Stoga, kad je uao u prednju toionicu, svi su mislili da eli au piva. Mack pristupi Alfredu. "Dora kod kue?" upita. "to e ti ona?" upita Alfred. "Moram je neto pitati." "to to?" "to se to tebe tie?" ree Mack. "U redu. Neka bude na tvoju. Pogledat u hoe li da s tobom razgovara." as kasnije uvede Maka u svetite. Dora je sjedila za pisaim stolom s pominim poklopcem. Naranasta joj kosa bila sloena u kovrice, a na elu je nosila zeleno sjenilo za oi. Tupim je perom sreivala svoje raune unosei brojke u krasnu starinsku knjigu za dvostruko knjigovodstvo. Bila je odjevena u velianstven kuni ogrta od ruiaste svile, ukraen ipkama na orukvicama i oko vrata. Kad je Mack uao, ona malo zaokrenu svoj pokretni uredski stolac, tako da mu sjedi suelice. Alfred je stajao na vratima i ekao. Mack je stajao sve dok Alfred nije zatvorio vrata i otiao. Dora ga je pozorno motrila sumnjiavim pogledom. "Dakle to mogu za te uiniti?" upita konano. "Evo, gledajte, gospoo", ree Mack. "Vi ste sigurno uli to smo uinili tamo prijeko kod Doktora prije nekog vremena?" Dora odmaknu sjenilo za oi na tjeme i odloi pero u staromodni utika u obliku okrugle opruge. "Jest", ree, "ula sam." "Eh, gospoo, uinili smo to za Doktora. Vi to moda ne vjerujete, ali mi smo mu htjeli prirediti zabavu. Samo to on nije stigao kui na vrijeme, i eh, zabava se malo razmahala." "To sam ula", ree Dora. "Dakle, to eli da ja uinim?" "Pa", ree Mack, "ja i momci mislili smo da emo vas pitati. Vi znate to mislimo o Doktoru. Htjeli smo vas zapitati to vi mislite da bismo mogli za njega uiniti, da bi mu to nekako i pokazali." "Hm", zamisli se Dora, zavali se natrag u naslon, prekrii noge i poravna kuni ogrta preko koljena. Potucka cigaretom, zapali je i zamisli se. "Priredili ste mu zabavu na koju nije doao. Zato mu dakle ne priredite zabavu na koju e doi?" upita. "Isuse", objanjavao je kasnije Mack svojim momcima. "Nita jednostavnije od toga. To je uistinu ena i po. Nije udo to je postala madame. Ba je ena i po." . POGLAVLJE Mary Talbot, to jest gospoa Toma Talbota, bila je krasna. Imala je crvenu kosu sa zelenkastim odsjevom, koa joj bila zlaana sa zelenkastom primjesom, a oi zelene sa zlatnim takicama. Lice joj bilo trouglasto sa irokim linim kostima, oi razmaknute, a bradica iljasta. Imala je duge noge i stopala plesaice, a kad je hodala bijae kao da uope ne dodiruje tlo. Kad bi se uzbudila a uzbuivala se poesto lice bi joj se zalilo zlatom. Njezinu su prapraprapraprabaku spalili kao vjeticu. Vie od svega na svijetu Mary Talbot voljela je drutvo. Voljela je prireivati zabave i voljela ii na zabave. Kako Tom Talbot nije zaraivao mnogo novaca, to Mary nije mogla svaki as pozivati drutvo, pa bi smicalicama navodila druge da to uine. Kadto bi telefonirala kojoj prijateljici i posve otvoreno  rekla: "Nije li ve vrijeme da priredi kakvu zabavu?" Mary je redovito imala est roendana u godini, a uz to je prireivala i maskirane zabave, zabave iznenaenja, zabave u proslavu blagdana. U njezinoj je kui Badnjak bio neto uzbudljivo. Jer Mary je sva evala kad je bila zabava. Val njezina oduevljenja ponio bi i njezina mua. Poslijepodne, kad je Tom bio na radu, Mary bi kadto priredila uinu za make iz susjedstva. Namjestila bi stoliicu sa alicama i tanjuriima za lutke. Okupila bi make, a tih je bila sva sila, i vodila s njima razgovore, raspredala nadugo i nairoko. Bila je to igra u kojoj je silno uivala nekakva satirinaigra koja je pred njom prikrivala injenicu da nema ba lijepu odjeu i da Talbotovi nemaju novaca. Gotovo su uvijek bili u stisci, a kad bi uistinu jedva povezivali kraj s krajem, Mary bi jo uspjela da priredi kakvu zabavu. Ona je to mogla. Ona je mogla zaraziti cijelu kuu veseljem, pa se tim svojini darom sluila kao orujem protiv maloduja, koje bi uvijek navirivalo u kuu ekajui da ue i da se baci na Toma. Gledala je to kao svoj zadatak da Toma ouva od maloduja, jer su svi znali da e on jednog dana sjajno uspjeti. Veinom bi uspijevala sprijeiti da neugodnosti prodru u kuu, ali bi kadto one ipak doprle do Toma i snitile ga. Tada bi on sjedio sate i sate i mozgao, dok bi Mary odravala protuvatru dobra raspoloenja. Jednom, kad je bio prvi u mjesecu pa stigle otre opomene od vodovodnog poduzea a stanarina jo nije bila plaena, kad je asopis "Collier" vratio rukopis, a asopis "New Yorker" karikature, i kad je Toma prilino neugodno muila i upala porebrice, on se povukao u spavaonicu i legao na postelju. Mary je tiho ula, jer je sivozelena boja njegova raspoloenja prodirala ispod vrata i kroz kljuanicu. Nosila je kiticu cvijea u maneti od papirne ipke. "Pomirii", ree i gurnu mu kiticu pod nos. On pomirisa cvijee i ne ree nita. "Zna li ti koji je danas dan?" upita, upinjui se iz svih sila da se na brzinu sjeti neega to bi dalo vedrine tome danu. "Zato ve jednom ne pogledamo svemu u oi?" upita Tom. "Mi propadamo. Mi tonemo. Kakva smisla ima zavaravati se?" "Ne, mi ne propadamo", ree Mary. "Nas prati arolija. Uvijek je tako bilo. Sjeti se samo onih deset dolara, to si ih. naao u nekoj knjizi sjeti se kako ti je brati poslao pet dolara! Nita se nama ne moe dogoditi." "Eh, ali se sad dogodilo", ree Tom. "alim", doda, "ne mogu se ovaj put uvjeriti da je drugaije. Sit sam toga pretvaranja u svemu. Bar jednom htio bih da bude sve pravo samo jednom." "Mislila sam prirediti veeras malo drutvo", ree Mary. "ime? Valjda nee opet izrezati sliku peene unke iz ilustracija i posluiti je na tanjuru, je li? Dosta mi je tog zavaravanja. To vie i nije smijeno. To je alosno." "Mogla bih prirediti malu zabavu", nije poputala. "Neto posve skromno. Nitko se nee sveano odjenuti. Danas je godinjica osnivanja Udruenja emancipiranih ena nisi se ak ni toga sjetio." "Nema smisla", ree Tom. "Znam da to ne valja, ali naprosto se ne mogu prisiliti. Zato ne izie? Zatvori vrata i ostavi me na miru! Ako ne izie, izbacit u te." Pozorno ga je pogledala i vidjela da on to uistinu ozbiljno misli. Tiho je izila i zatvorila vrata, a Tom se okrenuo na postelji i zario lice u ruke. uo ju je kako uka po drugoj sobi. Okitila je vrata starim boinim ukrasima, staklenim kuglama i srebrnim nitima i napisala mali plakat: "Dobro doao, Tome, na junae!" Oslukivala je na vratima, ali se nita nije ulo. Malko razoarana, izvukla je nisku stolicicu i prostrla na njoj ubrus. Na sredinu stolie stavila je au sa svojom kiticom cvijea i namjestila male alice i tanjurie. Zatim je otila u kuhinju, stavila aja u lonac za aj i pristavila vodu da zavri. Zatim je otila na dvorite. Maca Randolph sunala se uz prednju ogradu. Mary je pslovi: "Gospoice Randolph neki mi . prijatelji dolaze na aj, ako vam je po volji da doete." Maca Randolph lijeno se izvalila na lea i rastezala na toplom suncu. "Nemojte doi kasnije od etiri sata", nadovee Mary. "Moj suprug i ja idemo u hotel na primanje u proslavu godinjice osnivanja Udruenja emancipiranih ena." Polako se uputila za kuu u stranje dvorite, gdje su se preko ograde penjale vitice kupine. Maca Casini uala je na tlu. Tiho je sama za se reala i bijesno ibala repom. "Gospoo Casini", poe Mary, a onda zastade, jer je opazila to maka radi. Maca Casini imala je mia. Njeno ga je tapala nenaoruanom apom, a mi je pokuavao da umakne vukui za sobom svoje uzete stranje noge. Maka ga pusti da gotovo dosegnu kupinovo grmlje, a onda ljupko isprui apu na kojoj je niknulo bijelo trnje. Kao od igre abi pande u lea miu i privue ga k sebi, dok se on previ jao a njoj rep ibao amotamo od napeta uitka. Zacijelo je Tom ve bio barem napol u snu kad je zauo kako ga netko doziva po imenu. Skoio je viui: "to je? Gdje si?" uo je kako Mary plae. Potrao je na dvorite i vidio to se dogaa. "Okreni glavu", doviknu joj te ubi mia. Maca Casini skoi na vrh ograde, odakle ga je ljuti to promatrala. Tom podignu kamen i pogodi je u trbuh i zbaci s ograde. U kui je Mary jo malo plakala. Natoila je vruu vodu u kantu za aj i donijela je k stolu. "Sjedni tamo", naloi Tomu i une na pod ispred stoliice. "Zar ne mogu dobiti veu alicu?" upita Tom. "Ne mogu osuivati Macu Casini", ree Mary. "Znam kakve su make. Nije to njihova krivnja. Ali oh, Tome! Bit e mi teko pozvati je drugi put. Neko je vrijeme naprosto neu moi voljeti, koliko god moda i htjela." Pomnije promotri Toma i opazi da mu je sa ela nestalo nabora i da nekako ne mirka neraspoloeno. "Ali ja sam ionako ovo zadnje vrijeme toliko zaposlena s tim Udruenjem", ree, "te naprosto ne znam kako u na sve stii." Te je godine Mary Talbot priredila drutvo da proslavi to oekuje dijete. I svatko je govorio: "Gospode, njezino e dijete uvijek imati zabave." : POGLAVLJE Svakako je sav Cannery Row, a vjerojatno i sav Monterey osjeao da je nastala promjena. Sveje to lijepo i dobro ne vjerovati u sreu i znakove. Nitko u njih i ne vjeruje. Ali nije opet ni zgodno uputati se u ikakve rizike, pa to nitko i ne ini. Cannery Row, to je ulica u kojoj, kao i posvuda drugdje, nema praznovjerja, ali ipak njezini stanovnici nee proi ispod ljestava ili otvoriti kiobran u kui. Doktor je bio isti nauni radnik i nesposoban za praznovjerje, a ipak, kad je jednom doao kasno kui i naao na pragu razasuto bijelo cvijee, nije mu bilo voljko pri dui. Uostalom, veina ljudi u Cannerv Rowu naprosto ne vjeruje u takve znakove, a ipak ih se pridr v ava. U Mackovoj dui nije bilo ni najmanje sumnje o tome da se nad Svratiste Palae nadvio mraan oblak. U mislima je analizirao neuspjelu zabavu i doao do zakljuka da se nesrea zavukla u sve pukotine, da se loa srea oborila na sve poput veernjih rojeva pela. I kad jednom zapadne u takvo kolo, najbolje ti je da naprosto ode spavati dok nevolja ne prohuja. Ne moe se opirati. Nije da je Mack bio praznovjeran. No malopomalo neko je veselje poelo prodirati u ulicu i odande se iri sve dalje. Doktor je imao gotovo natprirodnog uspjeha s nizom enskih posjetilaca. Nije mu se trebalo nimalo truditi. Kujica u Palaceu rasla je kao korov, a imajui za sobom tisuu generacija odgoja, poela je sama sebe odgajati. Dojadilo joj mokriti po podu, pa je poela izlaziti. Bilo je oito da e se Maza razviti u dobra i ljupka psa, a od teninjaka nisu joj ostale nikakve posljedice. Dobri se utjecaj vukao ulicom poput plina. Prodro je ak i do Hermanove uline prodavaonice kobasica, protegao se do Hotela San Carlos. Osjeao ga je i Jimmy Brucia i njegov pipniar i pjeva, Johnny. Osjetio ga je i Sparky Evea, pa se veselo upustio u tunjavu s trojicom novih pokrajinskih redara. Dobri se utjecaj proirio ak i do pokrajinskog zatvora u Salinasu, gdje je Gay koji je provodio ugodan ivot doputajui erifu da ga pobjeuje u igri dame postao drzak i vie nikada nije izgubio nijednu igru. Tako je izgubio svoje povlastice, ali se opet osjeao potpun ovjek. Osjeali su to i tuljani, i njihovo je lajanje poprimilo zvuk i boju koji bi razdragali srce svetog Franje, Male djevojice na satu katekizma iznenada bi podizala oi i tiho se cerekale ni zbog ega. Moda bi se moglo konstruirati elektrini aparat koji bi bio toliko osjetljiv da bi mogao odrediti izvor irenja svega veselja i sree. A trijangulacijom bi se vjerojatno mogao tome odrediti izvor u Svratitu Palae. Svakako je Palae bio sav ispunjen time. Mack i momci bijahu kao elektrizirani. Zna se da je Jones skoio sa stoca, tek toliko da na brzinu otplee brzi step pa da opet sjedne. Hazel se neodreeno smjekao ni na to. Radost je bila tako openita i tako sve zahvaala da je Maku bilo teko da je dri usredotoenu i usmjerenu na .iS njezin cilj. Eddie, koji je sad prilino redovito radio kod "La Ide", skupljao je zalihe pia koje su mnogo obeavale. Vie nije ulijevao pivo u svoj sabirni vr. Rekao je da to mjeavini daje ustajali okus. Sam Malloy zasadio je slak, da mu obraste kotao. Razapeo je i malu tendu, pa su podvee on i ena esto pod njom sjedili. Ona je kakala pokriva za postelju. Radost se proirila ak i do "Kalifornijske zastave". Posao se dobro odvijao. Noga Phvllis Mae lijepo je cijel jela i Phvllis je ve gotovo bila spremna da opet pone raditi. Eve Flanegan vratila se iz East St. Louisa, presretna to je opet kod kue. U East St. Louisu bilo je vrue, a nije ni bilo tako lijepo kako joj je ostalo u sjeanju. Uostalom, bila je mlada kad joj je tamo bilo tako lijepo. Saznanje, odnosno uvjerenje, da se sprema zabava za Doktora nije bilo neto nenadano. I nije bilo odmah u punom cvatu. Ljudi su znali za zabavu, ali su pustili da se ona polako razvije poput liinke u kukuljicama njihove mate. Mack je bio realistian u tom pitanju. "Proli smo put sve nekako na silu", govorio je momcima. "Tako nee nikada prirediti uspjelu zabavu. Mora je pustiti da se polako u tebi priprema." "A kada e to biti?" nestrpljivo upita Jones. "Ne znam", odgovori Mack. "Hoe li to biti zabava iznenaenja?" upita Hazel. "Trebalo bi tako. To su one najbolje", ree Mack. Maza mu donese tenisku loptu koju je nala, a on baci loptu kroz otvorena vrata u korov. Kujica odskakuta za njom. "Kad bismo znali kada je Doktoru roendan, mogli bismo mu prirediti roendansku proslavu", spomenu Hazel. Mack zinu od uda. Hazel ga je neprestano iznenaivao. "Bogami, Hazel, ti si pogodio ono pravo", uzviknu. "Jest, gospodine moj, ako mu je roendan, onda e biti i darova. To je ono pravo. Treba samo da pronaemo kada je to." "To je barem lako", ree Hughie. "Zato ga ne bismo upitali?" "Vraga", ree Mack. "Onda bi prozreo stvar. Pitaj ovjeka kad mu je roendan, a pogotovu ako si mu ve priredio zabavu kao to smo mi uinili, i on e odmah znati zato to eli saznati. Ja u naprosto skoiti prijeko i malo pronjuiti sijvar, i nita neu odati." , "Idem s tobom", ree Hazel. "To ne ako bismo nas dva ili, mogao bi se dosjetiti da neto spremamo." "Eh, do vraga, zamisao je bila moja", ree Hazel. "Znam", ree Mack. "Ali kad dotle doe; eto, ja u rei Doktoru da je to bila tvoja zamisao. No bit e bolje, mislim, da prijeko idem sam." "A kako se dri? Prijazno?" upita Eddie. "O da kao uvijek." Mack je naao Doktora straga u podrumskom dijelu laboratorija. Bio je odjeven u dugaku gumenu pregau i gumene rukavice, da zatiti ruke od formaldehida. Utrcavao je neku obojenu masu u vene i arterije malih morskih pasa. U maloj mijealici vrtjela se plava smjesa. Crvena je tekuina ve bila u trcaljki. Doktorove vitke ruke radile su precizno, uvlaei iglu i pritiui otponac na komprimirani zrak kojim se boja utjerivala u vene. Dovrene je ribe slagao na urednu hrpu. Morat e ih jo jednom uzeti u posao, da im ubrizga plavu boju u arterije. Mali morski psi veoma su prikladni kao primjerci za disekciju. "Zdravo, Doktore", ree Mack. "Mnogo posla?" "Koliko samo mogu poeljeti", ree Doktor. "Kako je kujici?" "Da ne moe bolje. A bila bi uginula da nije bilo vas." Val opreznosti zapljusnu Doktora na as, pa opet popusti. Laska bi ga redovno tjerala na oprez. Ve je odavna imao posla s Makom. No iz njegovih je rijei zvuala samo zahvalnost. Doktor je znao koliko je Maku do tog teneta. "A kako je gore u Palaceu?" "Jake dobro, Doktore, ba jako dobro. Imamo dvije nove stolice. Volio bih da nas doete gore malo posjetiti. Sada je gore veoma lijepo." "Hou", ree Doktor. "Eddie jo uvijek donosi kui vr?" "Dabome", ree Mack. "Ali sad vie ne ulijeva u nj pivo, pa mislim da sada ima i bolji okus. Krepe je." "Bilo je krepko ve i prije", ree Doktor. Mack je strpljivo ekao. Prije ili kasnije Doktor e sam upasti, pa je na to ekao. Ako bi Doktor nekako sam naeo temu, bilo bi manje sumnjivo. To je uvijek bio Mackov nain. "Nisam ve dugo vidio Hazela. Valjda nije bolestan?" "Nije", ree Mack i zapoe svoj strateki potez. "Hazel je sasvim dobro. Neprestano se natee s Hughijem. To ve traje tjedan dana", nasmija se Mack. "A smijeno je da se nateu za neto o emu ni jedan ni drugi nema pojma. Ja se ne mijeam u to, jer ni ja ne znam, ali oni ne poputaju. ak su i malo ljuti jedan na drugoga." "A oko ega se to nateu?" upita Doktor. "Eh, gospodine moj", ree Mack. "Hazel uvijek kupuje nekakve tablete pa gleda koji su sretni dani i zvijezde, i sve tako. A Hughie kae da je to sve glupost. Hughie, kae on, ako zna kad se ovjek rodio, moe sve o njemu reci, a Hughie kae da oni samo prodaju Hazelu te tablete po dvadeset i pet centi komad. Ja o tomu nita ne znam. Sto mislite vi, Doktore?" "Ja bih nekako pristao uz Hughieja", odgovori Doktor. Zaustavio je mijealicu, isprao trcaljku za boju i napunio je plavom tekuinom. "Neko su se vee razigrali", ree Mack. "Pitaju me kad sam se rodio, pa im kaem dvadesetoga travnja, Hazel ide i kupi jednu takvu tabletu i na njoj ita sve o meni. Pa zbilja je tu i tamo pogodio. Ali je gotovo sve bilo povoljno, a ovjek rado vjeruje dobro o sebi. Tamo pie da sam hrabar i pametan i dobar svojim prijateljima. Ali Hazel kae da je sve tano. Kad je vama roendan, Doktore?" Na kraju tako dugakog izlaganja to je pitanje zvuilo onako posve uz put. Nita napadno. Ali ne valja zaboraviti da je Doktor paznavao Maka ve jako dugo. Da nije, bio bi rekao: 18. prosinca to je zapravo bio dan njegova roenja umjesto krivog 27. listopada. "27. listopada", ree Doktor. "Pitaj Hazela kakav sam onda ovjek." "Vjerojatno je to sve zajedno glupost", ree Mack, "ali Hazel sve ozbiljno uzima. Rei u mu neka pogleda za vas, Doktore." Kad je Mack otiao, Doktor se onako uz put pitao na to je to smjeralo. Jer on je prozreo da je nekakva smicalica posrijedi. Poznavao je Mackovu tehniku, njegov nain. Prepoznao je njegov stil. I pitao se u kakvu bi svrhu mogao Mack upotrijebiti taj podatak. Tek kasnije, kad se pomalo ve poelo govorkati, postalo je Doktoru sve jasno. Osjetio je tada olakanje, jer je isprva mislio da mu Mack eli neto podvaliti. . POGLAVLJE Dva su se djeaka igrala kod brodogradilita dok se na ogradu nije popela neka maka. Smjesta su se dali u potjeru, gonili je preko tranica i tu napunili depove granitnim kamenjem s nasipa. Maka im je dotle umaknula u visokom korovu, ali su oni zadrali kamenje, jer je bilo kao stvoreno za bacanje i po teini, i po obliku i veliini. Nikad ne zna kad e ti ovakav,kamen zatrebati. Djeaci su zatim okrenuli niz Cannerv Row i bacili kamen u proelje od valovita lima na sardineriji Morden. Nekakav prestraen ovjek pogleda kroz prozor poslovnice, a tada pojuri na vrata, ali su djeaci bili suvie brzi za njega. Leali su iza neke drvene grede na zemljitu jo prije nego se on i pribliio vratima. Ne bi ih bio mogao nai ni za stotinu godina. "Kladim se da bi nas mogao traiti cio ivot, pa nas ne bi naao", ree Joey. Nakon nekog vremena dojadi im skrivanje kad ih nitko ne trai. Ustali su i krenuli niz Cannerv Row. Dugo su vremena gledali u Li ongov izlog, prieljkujui izloena klijeta, pilie, tehniarske kape i banane. Zatim su preli preko ceste i sjeli na donju stepenicu stuba to su vodile na gornji kat laboratorija. "Zna", ree Joey, "taj ovjek unutri ima djecu u bocama." "Kakvu djecu?" upita Willard. "Pravu pravcatu djecu, samo prije nego to se rode." "To ne vjerujem", ree Willard. "Eh, istina je. Vidio ih je mali Sprague, pa kae da nisu vea nego ovoliko, i imaju male ruke i noge i oi." "A kosu?" "Pa, o kosi nije mali Sprague nita rekao." "Trebalo je da ga pita. Ja mislim da on lae." "Bolje da ne uje to kae", ree Joey. "Pa, moe mu rei da sam to rekao. Ja se njega ne bojim, a ne bojim se ni tebe. Ne bojim se nikoga. Hoe li da se tue za to?" Joey nije odgovarao. "Ha, hoe li?" "Ne", ree Joey. "Mislio sam zato naprosto ne odemo gore i ne pitamo tog ovjeka ima li djecu u bocama? Moda bi nam i pokazao, naime ako ih uope ima." "Nema ga tu", ree Willard. "Kad je doma, onda su mu i kola ovdje. Nekamo je otiao. Ja mislim da je sve la. Mislim da je mali Sprague laac. Mislim da si ti laac. Hoe li da se tue za to?" Dan je bio lijen. Willard e se morati jako naprezati da izazove uzbuenje. "Ja mislim da si ti i kukavica. Hoe li se potui za to?" Joey nije odgovarao. Willard izmijeni svoju taktiku. "Gdje ti je sad tvoj stari?" upita kao u razgovoru. "Mrtav je", ree Joey. "Oh, zbilja? Nisam uo. Od ega je umro?" Joey posuti asak. Znao je da Willard zna, ali nije smio pokazati da to zna, jer bi se inae morao potui s Willardom, a Joey se bojao Willarda. "On je poinio... ubio se." "Zbilja?" razvue Willard lice. "A kako je to uinio?" "Uzeo je otrova za takore." Willardu zakrijeti glas od smijeha. "Pa to je mislio da je takor?" Joey se malo nasmija na tu dosjetku, naime tek toliko. "Zacijelo je mislio da je takor", razvika se Willard. "Je li puzao naokolo ovako gledaj Joe ovako? Je li frnjio nos ovako? Je li imao dugaku repinu?" Willard je bio nemoan od smijeha. "Zato nije naprosto nabavio stupicu za takore i turio u nju glavu?" Dobro su se ismijali nad tom dosjetkom, Willard ju je uistinu tjerao do otrcanosi. Tada pokua s drugom dosjetkom. "A kako je izgledao kad je uzeo otrov ovako?" Zakilji oima, otvori usta i isplazi jezik. "Bilo mu je zlo cijeli dan", ree Joey. "Nije umro do ponoi. Boljelo ga je." "A zato je to uinio?" upita Willard. "Nije mogao dobiti posla", ree Joey. "Gotovo godinu dana nije mogao dobiti posla. A. zna to je smijeno? Sutradan: je doao neki ovjek da mu ponudi posao." Willard pokua da obnovi svoju dosjetku. "Mislim, on je naprosto smatrao da je takor" ree, ali dosjetka ne upali ak ni kod njega samog. Joey ustade i turi ruke u depove. Opazio je kako neto bakrenasto svjetluca u kanalu, pa se uputi onamo. No upravo kad stie, Willard ga gurnu ustranu i podie novi. "Ja sam ga prvi spazio", viknu Joey. "Moj je." "Hoe se potui za to?" upita Willard. "Zato ne ide i ne uzme otrova za takore?" . POGLAVLJE Mack i momci Vrline, Blaenstva, Ljepote. Sjedili su u Svratitu Palae, a bili su onaj kamen baen u baru, impuls koji je proirio kolute po cijeloj ulici, pa jo i dalje, do PacificGrovea, do Montereva, pa ak i preko brda do Carmela. "Ovaj put moramo biti sigurni da doe na zabavu. Ako ne doe, neemo je ni prirediti." "A gdje emo je ovaj put prirediti?" upita Jones. Mack nagnu stolac natrag do zida i zakvai se nogama za prednje noge stoca. "Mnogo sam o tome mislio", ree. "Naravno, mogli bismo je ovdje davati, ali ovdje bi ga bilo prilino teko iznenaditi. A Doktor voli svoju kuu. Tamo ima svoju glazbu." Mack se mrko ogleda po sobi. "Ne znam tko je zadnji put pokvario fonograf", ree. "Ali ako ga itko i samo prstom takne drugi put, ja u osobno ubiti boga u njemu." "Mislim da nam ne preostaje drugo ve je prirediti kod njega", ree Hughie. Ljudi nisu bili obavijeteni o zabavi znanje se o njoj naprosto malopomalo stvorilo u njima. I nitko nije bio pozvan. Svi su se spremali da idu. Dan 27. listopada bio je u duhu ispisan crvenom bojom. A kako je to imala biti proslava roendana, trebalo je razmisliti i o darovima. Na primjer, djevojke u Dorinu lokalu. Sve su se one ovom ili onom prigodom navratile prijeko u laboratorij, radi savjeta ili lijeka, ili naprosto zbog neprofesionalnog drutva. I vidjeli su Doktorov krevet. Bio je pokriven starim izblijedjelim crvenim pokrivaem punim lisijeg repa i pljevica i pijeska, jer on bi ga uzimao na sva svoja sabiralaka putovanja. Nikada mu nije padalo na pamet da kupi novi pokriva. Dorine su djevojke izraivale poplun od krpica krasan poplun, sav od svile. A kako je vei dio tih svilenih krpica potjecao od rublja i veernjih haljina, to se poplun divno prelijevao u svim bojama od blijedoruiaste do ljubiaste i od blijedozelene do jarko crvene. Radile su na njemu u kasno jutro i poslije podne, prije nego bi doli momci s ribarskih brodica. U tom zajednikom radu potpuno su nestale one tunjave i netrpeljivost, kojih uvijek ima u javnoj kui. Li ong izvadio je i pregledao osam metara dugaku traku s praskalicama i veliku papirnu vreicu lukovica kineskog ljiljana. To je po njegovu miljenju bilo najljepe to se moe pridonijeti nekoj zabavi. Sam Mallov ve je davno razvio vlastitu teoriju o starinama. Znao je da staro pokustvo, staklo i porculan, koje svojedobno nije bilo mnogo vrijedno, s vremenom postaje poeljno i vrijedno izvan svakog razmjera sa svojom stvarnom ljepotom ili korisnom primjenom. Znao je za neki stolac koji je donio pet stotina dolara. Sam je sabirao dijelove historijskih automobila i bio uvjeren da e jednog dana njegova zbirka, poto se on njome obogati, poivati na crnom barunu u najboljim muzejima. Mnogo je razmiljao o zabavi, pa je pregledao svoje dragocjenosti, koje je drao u velikom zakljuanom sanduku iza kotla. Odluio je da Doktoru dade jedan od svojih najljepih primjeraka klipnjau i klip nekog automobila tipa Chalmers iz god. 1916. Trljao je i latio tu krasotu, dok se nije sva sjala poput starovjekog oklopa. Napravio je za nju malen sandui i obloio ga crnom tkaninom. Mack i momci posvetili su problemu zabave mnogo misli i doli do zakljuka da Doktoru uvijek trebaju make i da mu ih nije lako nabaviti. Mack je iznio svoj dvostruki kavez. Pozajmili su maku koja se tjerala i postavili svoju stupicu ispod stabla empresa na vrhu praznoga zemljita. U kutu Palacea sagradili su kavez od ice, i u njemu se svake noi poveavala njihova zbirka ljutitih maora. Jones je morao po dvaput na dan odlaziti u sardineriju po riblje glave, da bi nahranili svoje tienike. Mack je smatrao, i to sasvim ispravno, da e dvadeset i pet maaka biti najljepi dar to ga mogu pokloniti Doktoru. "Ovaj put bez dekoracija", ree Mack. "Samo dobra solidna zabava sa mnogo pia." Gay je douo za zabavu sve tamo u zatvoru u Salinasu, pa se nagodio sa erifom da te veeni ode, i od njega je pozajmio dva dolara za povratnu autobusnu kartu. Gay je bio veo268 ma dobar prema erifu, a taj nije bio ovjek koji e to zaboraviti, pogotovu kad su se pribliavali izbori, a Gay je mogao odnosno rekao da moe pribaviti prilian broj glasova. Osim toga, Gay je mogao, ako bi htio, dovesti zatvor u Salinasu na zao glas. Henri je iznenada zakljuio da je staromodni jastui s gumbanicama oblik umjetnosti koji je cvao i dosegao svoj vrhunac koncem prolog stoljea i odonda se zanemario. Ponovo je uveo taj oblik umjetnosti i bio sav sretan vidjevi to se sve moe postii s raznobojnim gumbanicama. Slika nije nikada bila dovrena mogao si je mijenjati premjetajui gumbanice. Henri je pripremio nekoliko takvih djela za samostalnu izlobu, kad je douo za zabavu, pa je konano napustio svdj vlastiti rad i poeo izraivati divovski jastuk od gumbanica za Doktora. To je trebalo da bude komplicirana i izazovna kompozicija od zelenih, utih i plavih iglica, sve u hladnim bojama, kojoj je dao naslov "Pretkambrijsko sjeanje". Henrijev prijatelj Eric, uen brija koji je sabirao prva izdanja pisaca koji nisu nikada doivjeli drugo izdanje ili napisali drugo djelo, odlui da dade Doktoru aparat za veslanje to ga je dobio iz steajnog postupka protiv neke muterije, kojoj se nakupio brijaki raun od tri godine. Veslaki je aparat bio u izvrsnu stanju. Nitko se nije njime mnogo sluio. Nitko nikada i ne upotrebljava aparat za veslanje. Zavjera je sve vie rasla, pa je bilo beskrajnog posjeivanja ovamoonamo, podrobnog razglabanja o darovima, piu, o tome kada da se pone, i kako nitko ne smije nita rei Doktoru. Doktor nije znao kada je prvi put primijetio da se neto dogaa to se njega tie. U Li ongovu duanu prestajao bi razgovor kad bi on naiao. Spoetka mu se inilo da su ljudi hladni prema njemu. Kad ga je barem pol tuceta ljudi pitalo to radi na dan 27. listopada, stajao je pred zagonetkom, jer je zaboravio da je taj dan naveo kao svoj roendan. Zapravo ga je zanimao horoskop za neki proizvoljni datum roenja, ali Mack to nije nikada vie spominjao, i tako je Doktor zaboravio. Jedne se veeri zaustavio kod gostionice Halfway House, jer su ondje toili pivo na ae koje mu je prijalo i koje je imalo ispravnu temperaturu. Iskapio je na duak svoju prvu au i onda se pripremio da u miru uiva u drugoj, kad za269 uje kako neki pijan ovjek razgovara s konobarom koji je posluivao za tezgom. "Ide li na zabavu?" "Kakvu zabavu?" "Pa", povjerljivo e pijanac, "ti poznaje Doktora dolje u Cannerv Rowu?" Konobar baci pogled niz tezgu i opet ga upravi u pijanca. "Eh", nastavi pijanac, "spremaju mu udo od zabave na njegov roendan." "Tko to?" "Svi."  Doktor poe mozgati. Tog pijanca uope nije poznavao. Njegovo reagiranje na tu zamisao nije bilo jednostavno. Osjeti veliku toplinu pri pomsli da mu ele prirediti zabavu, ali se u isto vrijeme sav zgrozi sjetivi se one prole to su mu je priredili. Sada mu sve postade jasno Mackovo pitanje i ona zapadanja u utnju kad bi se gdje pojavio. Te je noi mnogo razmiljao o tome sjedei za svojim radnim stolom. Ogledavao se naokolo razmiljajui koji e se predmeti morati zakljuati. Znao je da e ga ta zabava skupo stajati. Sutradan poe vriti vlastite pripreme za zabavu. Svoje najbolje ploe odnese u stranju prostoriju, gdje su se mogle spremiti pod klju. Tamo spremi i svaki komadi ureaja koji bi se mogao razbiti. Znao je kako e to biti njegovi e gosti biti gladni, a jela nee sa sobom donijeti. I rano e im ponestati pia kao uvijek. Malo se umorno otputi u duan "Jeftinoa" gdje je bio pristojan, susretljiv mesar. Neko su vrijeme raspravljali o mesu. Doktor narui petnaest funti narezaka, deset funti rajice, dvanaest glavica salate, est hljebaca kruha, veliku staklenku maslaca od kikirikija i jednu staklenku dema od jagoda, pet galona vina i etiri litre dobrog, krepkog ali ne ba najfinijeg viskija. Znao je ve da e imati neprilika kod banke prvoga u mjesecu. Trietiri takve zabave, i izgubit e laboratorij. Meutim su se u Cannerv Rowu pripreme primicale vrhuncu. Doktor je bio u pravu, nitko se nije sjetio na jelo, ali se posvuda spremala na stranu po koja politrica ili litrica. Zbirka se darova poveavala, a popis gostiju, ako je takav i postojao, nalikovao je pomalo ve na popis puanstva. l Kod "Kalifornijske zastave" neprekidno su se vodili razgovori o tome to da se odjene. Kako nee biti u poslu, djevojke nisu htjele nositi svoje krasne dugake haljine, koje su im sluile kao odore. Odluile su da se odjenu u uline haljine. Nije to bilo ba tako jednostavno kako je zvualo. Dora je zahtijevala da barem ono najpotrebnije osoblje ostane na dunosti, da se brine za redovite goste. Djevojke se tada podijelie u smjene, tako da jedne ostanu u "Zastavi" dok ih druge ne zamijene. Morale su odluiti drijebom koje e prve ii na zabavu. Prve e vidjeti Doktorovo lice kad mu predaju kra,sni poplun. Taj je stajao napet na okviru u blagovaonici i bio ve gotovo dovren. Gospoa Mallov na neko je vrijeme odloila svoj ukrasni pokriva, za krevet, jer je kakala za Doktora est podloaka za pivske ae. Iz ulice je sada nestalo prvog uzbuenja, a njegovo je mjesto zauzela sve vea samrtna ozbiljnost. U kavezu u Svratitu Palae nakupilo se petnaest maaka, a njihova je dreka nou malo uznemirivala Mazu. I . POGLAVLJE Prije ili kasnije Frankie je morao saznati za zabavu. Jer Frankie se vukao naokolo poput oblaka. Uvijek bi se naao na rubu skupine ljudi. Nitko ga nije zapaao niti mu posveivao panje. Nisi mogao rei da li prislukuje ili ne. Ali je Frankie ipak douo za zabavu, a uo je i za darove, i u njemu se razvukao bogat osjeaj i bolesna enja. U izlogu Jacobove draguljarne stajalo je neto najljepe na svijetu. Ve je dugo ondje stajalo. Bio je to crn stolni sat od oniksa, s pozlaenim brojanikom. Ali ono najljepe nalazilo se na vrhu sata: bronana skulptura svetog Jurja koji ubija zmaja. Zmaj je leao na leima, s pandama u zraku, a prsa mu probijalo koplje svetog Jurja. Svetac je bio sav u oklopu, s uzdignutim vizirom, i jahao na debelu konju krupnih bedara. Svojim je kopljem pribo zmaja uza zemlju. Ali je najdivnije bilo to to je imao iljastu bradu i malo nalikovaona Doktora. Nekoliko bi puta u tjednu Frankie odetao u ulicu Alvarado, da stane pred izlog i gleda tu krasotu. A i sanjao je o njoj, sanjao kako prelazi prstima preko bogate, glatke bronce. Ve ju je mjesece i mjesece poznavao kad je douo za zabavu i darove. Frankie je stajao cio sat na ploniku prije nego to je uao. "Da?" ree gospodin Jacob. Okom je procijenio Frankieja kad je ulazio i ve je znao da u njega nema ni sedamdeset i pet centi. "Koliko stoji?" upita Frankie muklim glasom. "to?" "Ono." "Misli sat? Pedeset dolara  a s kipom sedamdeset i pet." Frankie izie bez odgovora. Spusti se na obalu i zavue pod izvrnut amac, odakle je virio u valie. Ona mu se bronana krasota tako snano upila u mozak te mu se inilo da stoji tu pred njim. I spopade ga neizdriv osjeaj nemoi. On se mora domoi te krasote. Oi mu se bijesno krijesile pri toj pomisli. Cio je dan ostao pod amcem, a kad se spustila no, izvukao se i vratio u ulicu Alvarado. Dok su ljudi odlazili u kino i izlazili te navraali kod "Zlatnog maka", on je etao goredolje pred onim blokom kua. A nije osjeao ni umor ni snenost, jer je ona krasota gorjela u njemu poput vatre. Konano su se ljudi prorijedili i postepeno nestajali s ulica, a parkirani automobili odlazili, i grad se spremio na poinak. Neki redar pomno promotri Frankieja. "A ta ti radi vani?" upita ga. Frankie dade petama vjetra i umaknu iza ugla te se sakri iza neke bave u postranoj uliici. U dva sata i trideset priulja se vratima Jacobova duana i okua kvaku. Zakljuano. Vrati se natrag u uliicu, sjede iza bave i zamisli se. Na tlu kraj bave opazi otrgnut komad betona, pa ga podignu. U svojem je izvjetaju redar javio da je uo prasak i potrao prema mjestu odakle ga je uo. Jacobov je izlog bio razbijen. Vidio je uhapenika kako se brzo udaljuje i dao se za njim u potjeru. Nije mogao shvatiti kako je djeak mogao trati tako daleko i tako brzo nosei sat i bronani kip od dva272 deset i pet kilograma, ali mu je uhapenik gotovo umaknuo. Da se nije pogreno zaletio u slijepu ulicu, bio bi mu umaknuo. ef redarstva pozva drugi dan Doktora. "Doite, molim vas, ovamo, moram s vama razgovarati." Uvedoe Frankieja, prljava i neoeljana. Oi su mu bile crvene, ali je vrsto stiskao usta, pa se ak nasmijeio za dobrodolicu Doktoru kad ga je opazio. "to se dogodilo, Frankie?" upita Doktor. "Provalio je sino u Jacobov duan", ree ef redarstva. "Neto je ukrao. Obratili smo se njegovoj majci. Ona kae da nije njezina krivnja, jer se on uvijek zadrava oko vae kue." "Frankie to nisi smio uiniti", ree Doktor. Teki kamen neizbjeivosti pritisnu mu srce. "Ne moete mi dopustiti da za njega poloim jamevinu?" upita Doktor. "Ne vjerujem da e sudac dopustiti", ree ef. "On se vodi kao slabouman. Znate li to je to kod njega?" "Da", ree Doktor. "Znam." "I vi znate to e se po svoj prilici dogoditi kad doe u pubertet?" "Da", ree Doktor. "Znam", i teki mu kamen jo jae pritisnu srce. "Lijenik smatra da e biti bolje ako ga uklonimo. Dosad to nismo mogli, ali sada, kako je poinio krau, mislim da e biti bolje da to uinimo." Dok je Frankie pratio taj razgovor, dobrodolica mu se ugasi u oima. "A to je to uzeo?" upita Doktor. "Velik sat i bronani kip." "Ja u platiti za to." "Ah, dobili smo ga natrag. Mislim da sudac nee htjeti ni da uje za to. Naprosto e se opet ponoviti. I sami znate." "Jest", tiho e Doktor. "Znam. Ali je moda imao neki razlog za to. Frankie", obrati se djeaku, "zato si to uzeo?" Frankie mu dobaci dug pogled. "Volim vas", ree. Doktor istra, uspe se u kola te odjuri da sabire ivotinje u spiljama ispod rta Lobosa. J  . POGLAVLJE U etiri sata poslije podne na dan 27. listopada Doktor je spremio u boce posljednje hrpe morskih klobuka. Isprao je posudu za formalin, oistio klijeta, napraio i skinuo svoje gumene rukavice. Otiao je gore, nahranio takore i spremio mikroskope i ponajbolje ploe u stranju prostoriju. Tada ju je zakljuao. Koji put kakav nakresani gost poeli da se igra sa egrtuama. Pravei pomne pripreme i predviajui razne mogunosti Doktor se nadao da e tu zabavu moi uiniti to bezopasnijom po ivot a da ipak ne bude dosadna. Pristavio je lonac s kavom, stavio u fonograf "Veliku fugu" i otuirao se. To je obavljao brzo, jer je ve bio odjeven u istu odjeu i ve pio svoju alju kave kad se glazba dovrila. Pogledao je kroz prozor na zemljite i gore prema Palaceu, ali se nitko nije micao. Doktor nije znao tko sve i koliko njih dolazi na njegovu zabavu. Ali je znao da ga motre. Bio je toga svjestan cijeli dan. Nije da je ikoga vidio, ali netko ili nekoliko ljudi dralo ga je na oku. Dakle, to e biti zabava iznenaenja. Pa onda neka i bude iznenaen. On e raditi sve kao obino, kao da se nita ne dogaa. Stoga prijee prijeko u Li ongov duan i kupi dvije litre piva. U Lijevu se duanu osjeala suzdrana istonjaka uzbuenost. Dakle i oni dolaze. Doktor se vrati natrag u laboratoraj i natoi sebi au piva. Prvu au ispi zbog ee, a drugu natoi radi okusa. Zemljite i ulica bijahu jo uvijek pusti. Mack i momci bili su u Palaceu i vrata su bila zatvorena. Cijelo poslijepodne pe je tutnjila zagrijavajui vodu za kupelj. ak su i Mazu okupali i svezali joj crvenu vrpcu oko vrata. "to misli kada da idemo prijeko?" upita Hazel. "Mislim ne prije osam sati", odgovori Mack. "Ali ne vidim nikakvu smetnju da popijemo aicu da se kao podgrij jemo." "A kako bi bilo da se i Doktor podgrije?" upita Hughie "Moda da mu samo onako odnesem jednu bocu, kao da n nita?" "Ne", ree Mack. "Upravo je otiao prijeko Liju po pivo." "Misli da nita ne nasluuje?" upita Jones. "A kako bi i mogao?" upita Mack. U kavezu u kutu dva su maka zametnula prepirku, a cijeli je to kavez popratio puhanjem i nagrbljenim leima. Imali su ukupno samo dvadeset i jednog maka. Nisu dosegli brojku koju su preduzeli. "Sve se pitam kako e se sve te make prenijeti onamo prijeko?" poe Hazel. "Taj veliki kavez ne moemo pronijeti kroz vrata. "Pa i neemo", ree Mack. "Sjeti se kako je bilo sa abama. Ne, mi emo Doktoru samo rei za njih. On mora doi ovamo i uzeti ih." , Mack ustade 1 podie jedan od Eddiejevih sabirnih vreva. "Ne bi kodilo da se malo podgrijemo", ree. U pet sati i trideset minuta ulo se klapsanje staroga Kineza, koji je silazio s brda mimo Palae. Preao je zemljite pa preko ulice nestao izmeu Zapadnog biolokog laboratorija i sardinerije Hediondo. Kod "Kalifornijske zastave" djevojke su se spremale. Vuenjem slamki odabrale su neku vrstu stalne strae. One koje ostaju zamjenjivat e se svaki sat. Dora je bila divna. Kosu je svjee obojila naranastom bojom, nakovrala je i naslagala visoko na glavi. Nosila je svoj vjenani prsten i veliku dijamantnu kopu na prsima. Odjenula je haljinu od bijele svile s crnim bambusovim uzorkom. U spavaonicama se odvijao obratni redoslijed od obinog. One koje su imale ostati kod kue nosile su duge veernje haljine, dok su one koje su se spremale na izlaz imale na sebi kratke arene haljine i izgledale vrlo ljepuno. Poplun, dovren i podstavljen, leao je u velikoj kutiji od kartona u toionici. Vratar je malo prigovarao, jer se zakljuilo da on ne moe ii na zabavu. Netko se mora brinuti za kuu. Protivno odredbama, sve su djevojke imale sakrivenu politricu i ekale na znak da se malo okrijepe za zabavu. Dora ue velianstveno u svoj ured i zatvori vrata. Otkljua najgornju ladicu pisaeg stola, izvadi bocu i au i natoi sebi dobar gutljaj. Boca tiho zvecnu o au. Djevojka koja je oslukivala ispred vrata ula je taj zvuk i odmah to razglasila. Sada Dora nee moi onjuiti njihov dah. I djevojke pojurie u svoje sobe da izvade svoje boce. Na Can18 nery Row spustio se sumrak, ono sivo razdoblje izmeu danjeg svjetla i uline rasvjete. Phvllis Mae proviri iza zastora u prednjoj gostinjskoj sobi. "Vidi li ga?" upita Doris. "Da. Zapalio je svjetla. Sjedi kao da ita. Isuse, kako samo taj ovjek ita! Mislio bi, pokvarit e oi. Ima au piva u ruci." "Eh", ree Doris, "onda bi i mi sebi, mislim mogle priutiti aicu." Phvllis Mae jo je malo epala, no inae je bila kao nova. Govorila je da bi se ve mogla uhvatiti u kotac i s gradskim vijenicima; "ini se neobino", ree. "Eno ga, tamo sjedi i ne zna to e se dogoditi." "On nikada ne dolazi ovamo da se pozabavi", malko e alosno Doris. "Ima ih mnogo koji nee da plate", ree Phvllis Mae. "To ih stoji jo vie, ali oni misle da je to neto drugo." "Eh, do vraga, moda mu se sviaju." "Sviaju tko to?" "One djevojke to dolaze tamo prijeko." "Ah, da moda mu se sviaju. Bila sam ja ve tamo. Nikad nije pokuao da neto sa mnom pone." "To on ne bi", ree Doris. "Ali to ne znai, kad ti ne bi ovdje radila, da se ne bi ipak trebala truditi." "eli valjda rei da mu se ne svia nae zanimanje." "Ne, to nipoto ne mislim. On vjerojatno smatra da djevojka koja radi ima drugaiji stav prema tomu." Opet su malo gucnule. , U svojem je uredu Dora natoila sebi jo jednu aicu i ispila je i ponovo zakljuala pretinac. Namjestila je svoju savrenu kosu pred zidnim ogledalom, pogledala svoje sjajne crvene nokte i napokon izila u bar. Vratar Alfred objesio nos. Dodue, nije nita rekao, niti je imao neugodan izraaj, no usprkos tomu vidjelo se da je objesio nos. Dora ga hladno promjeri. "ini mi se, fi misli da si zapostavljen, je li?" "Ne", branio se Alfred. "Ne, sve je u redu." To raspali Doru. "Sve je u redu, je li? Ti ima namjetenje, gospodine dragi. Hoe li da ga zadri ili ne?" "U redu, u redu", ledeno ree Alfred. "Ja se nita ne tuim." Podboio se laktovlma o tezgu i stao se prouavati I u ogledalu. "Samo vi idite i zabavljajte se", ree. "Ja u na sve ovdje pripaziti. Ne treba da se zabrinjavate." Dora se smeka nad njegovom boli. "Gledaj", ree, "ja ne volim da mi lokal bude bez mukarca. Kakav bi klipan mogao postati bezobrazan, a djeca ne bi mogla s njime izai na kraj. Ali malo kasnije moe skoknuti prijeko, pa moe kroz prozor malo pripaziti na lokal. Kako bi to bilo? Mogao bi vidjeti ako se to dogodi." "Eh", ree Alfred, "volio bih ja doi." Njezino ga doputenje smeka. "Kasnije u moda skoknuti prijeko, tek na minutuvije. Sino je bio ovdje gadan pijanac. I ja ne znam, Dora nekako sam izgubio ivce, otkako sam onom ovjeku prebio krsta. Nisam vie tako siguran u sebe. Jedne u noi nekoga slabije zgrabiti i nastradati." "Tebi treba odmora", ree Dora. "Moda u uzeti Maka da uskoi, a ti moe uzeti dva tjedna dopusta." Bila je divna ta ena Dora. Prijeko u laboratoriju Doktor je popio aicu viskija poslije piva. Osjeao se malo razblaen. inilo mu se lijepo to e mu prirediti zabavu. Zasvirao je sebi Pavanu mrtvoj princezi i postao sentimentalan i malo tuan. I u tom je raspoloenju nastavio dalje i zavirao Daphnis i Cloe. U toj ga je kompoziciji jedan odlomak podsjeao na neto drugo. U Ateni su promatrai prije Maratona javili da vide kako se duga pruga praine vue Ravnicom i da uju zveket oruja i eleuzinski pjev. Dio te kompozicije podsjeao ga je na tu sliku. Kada je glazba zavrila, natoio je sebi jo aicu viskija i poeo razmiljati o Brandenburkom koncertu. To bi ga trgnulo iz toga sladunjavog boleivog raspoloenja u koje tone. Ali to, zapravo, ne valja na tom slatkom, boleivom raspoloenju? Ba je ugodno. "Mogu svirati to god elim", ree glasno. "Mogu svirati Clair de lune ili Djevoje s kosom od lana. Ja sam slobodan ovjek." Natoi aicu viskija, ispi je i onda se odlui za kompromis: Mondscheinsonatu. Opazi kako se gasi i pali neonsko svjetlo "La Ide". A onda se upalila i ulina svjetiljka ispred "Kalifornijske zastave". Cijela se eskadrila golemih smeih kornjaa zaleti na Kompozicija Claudea Debussyja. (Prev.), svjetlo, da zatim popada na zemlju miui noicama i pipajui naokolo ticalima. Du ulinog slivnika doetala samotna maka u potrazi za avantirom. udila se to se dogodilo sa svim onim maorima koji su ivot inili tako zanimljivim a noi tako uasnima. Gospodin Malloy ispuzao na rukama i koljenima iz kotla da vidi je li tkogod ve otiao na zabavu. U Palaceu su momci nemirno sjedili promatrajui crne kazaljke budilice. . POGLAVLJE Priroda zabava jo se nije dovoljno prouila. Meutim se openito smatra da zabava ima neku patologiju, da je to neko bie i da lako bude i veoma perverzno bie. Openito se jo smatra da se zabava rijetko kad odvija onako kako je planirana ili zasnovana. Ovo posljednje, naravno, iskljuuje one jadne ropske priredbe, kojima daju umjetan poticaj i kojima upravljaju i gospoduju profesionalne domaiceljudoderi. To uope i nisu zabave, ve priredbe i manifestacije koje su otprilike isto onako spontane kao to je peristaltika i isto tako zanimljive kao i njezin konani proizvod. Vjerojatno je svaki stanovnik ulice Cannerjr Row u mislima doaravao kako e zabava tei poklici pozdravljanja, estitke, buka i dobro raspoloenje. A uope nije tako poelo. Tano u osam sati Mack i momci, oeljani i cisti, pokupili su svoje vreve i slono krenuli niz kokoje ljestve, preko eljeznike pruge i praznog zemljita pa preko ulice i uza stube Zapadnog biolokog laboratorija. Svi su bili u neprilici. Doktor je stajao na otvorenim vratima, a Mack je odrao kratak govor. "Budui da je danas va roendan, ja i momci mislili smo da vam poelimo sretan roendan i spremili smo vam dvadeset i pet maaka kao dar." Zastao je, pa su, sad izgubljeno stajali na stubama. "Uite", pozove ih Doktor. "Pa ja sam ja sam iznenaen. Nisam ak ni znao da mi je roendan." Peristaltika, automatsko stezanje miia eluca i crijeva, koje tjera hranu kroz probavni trakt. (Prev.) "Sve sami maci", ree Hazel. "Nismo ih donijeli sobom." Sjeli su slubeno u prostoriju na lijevoj strani. Zavlada duga utnja. "Eh", ree Doktor, "kad ste sad ovdje, kako bi bilo da jednu popijemo?" "Donijeli smo sa sobom neto pia", ree Mack i pokae na tri vra koje je Eddie bio sabrao. "Nema piva u njima", brzo upade Eddie. Doktor prikri svoje prvo veernje krzmanje. "Ne", ree "morate sa mnom popiti aicu. Sluajno sam spremio neto viskija." Sjedili su tako posve slubeno, suzdrljivo guckajui viski, kad se pojavi Dora s djevojkama. Predadoe mu poplun. Doktor ga rasprostrije preko svoje postelje, i svi se poee diviti kako je lijep. Dora i djevojke pristadoe da popiju aicu. Zatim su se pojavili gospodin i gospoa Mallov sa svojim darovima. "Mnogi ljudi ne znaju koliko ovakvo to vrijedi", objanjavao je Sam Mallov vadei klip i klipnjau tipa Chalmers 1916. "Vjerojatno ih nema vie nego tri ovakva na svijetu." I sad su ljudi poeli pristizati u skupinama. Henri je doao s jastukom od gumbanice veliine 1 x 1.30 m. Htio je odrati predavanje o svojem novom obliku umjetnosti, no dotle je ve zid slubenosti bio probijen. Doli su i gospodin i gospoa Gay. Li ong predao je dugaku vrpcu praskalica i lukovice kineskog ljiljana. Lukovice je netko pojeo ve u jedanaest sati, ali su praskalice dulje izdrale. Nekoliko je razmjerno stranih ljudi navratilo od "La Ide". Ukoenosti je brzo nestajalo. Dora je sjedila kao na prijestolju pod plamenom svoje naranaste kose. Kieno je drala aicu s viskijem ispruivi mali prst 1 neprekidno drala na oku djevojke da vidi ponaaju li se kako treba. Doktor stavi u fonograf plou s plesnom glazbom i poe u kuhinju da ispri odreske. Prva tunjava nije bila tako loa. Jedan od drutva iz "La Ide" stavio je nemoralnu ponudu jednoj od Dorinih djevojaka. Ona je prosvjedovala, a Mack i momci, zgraajui se nad tom povredom pristojnosti, brzo izbacie tog ovjeka a da uz put nisu nita razbili. To im je silno podiglo raspoloenje, jer su znali da neto doprinose. Vani u kuhinji Doktor je prio odreske na tri tave, rezao rajicu i pripremio cijelu hrpu narezana kruha. Bio je veoma zadovoljan. Mack je osobno pazio na fonograf. Naao je album Benny Goodmanovih tria. Zaplesalo se, i zaista je zabava poela dobivati na sadraju i zamahu., Eddie je skoknuo u poslovnicu da otplee step. Doktor je ponio bocu od pol litre u kuhinju, da se uz put krijepi. Osjeao se sve bolje i bolje. Svi su bili iznenaeni kad ih je posluio mesom. Nitko zapravo i nije bio gladan, ali su zaas sve poistili. Ali jelo baci zabavu u neku situ probavnu nujnost. Viskija je nestalo, i Doktor iznese pripremljene galone vina. Sa svojega prijestolja Dora ga zamoli: "Doktore, svirajte nam neto od one lijepe glazbe. Sita sam ve i presita onog muzikog automata tamo kod nas." Doktor je tada zasvirao Ardo i Amar iz Monteverdijeva albuma. Gosti su tiho sjedili, poglede kao da su okrenuli u sebe. Dora je udisala ljepotu. Dvojica pridolica tiho su se uspela stubama i neujno ula. Doktor osjeti neku zlatnu ugodnu tugu. Kad je glazba prestala, gosti su utjeli. Doktor donese knjigu i stade itati jasnim, dubokim glasom: ak i sada, Kad vidim u duhu Ijepoticu s grudima poput limuna, Jo zlaene puti, lica poput naih nonih zvijezda, Koje svakoga privlai; kad vidim kako joj plamen baca tijelo Ranjeno plamteim kopljem ljubavi, Moja prva od sviju zbog njezinih njenih godina, ivo mi se srce tad zavija snijegom. ak i sada, Kad bi moja djevojka s lotosovim oima dola opet k meni, Sva klonula od dragog tereta mlade ljubavi, Opet bih je obujmio ovim ljubavi gladnim rukama s njezinih usana srkao omamno vino, Kao to opojena pela kradljivica lakim lepetom Potkrada med iz lopoeva cvijeta. ak i sada, Kad bih je vidio kako lei irom rastvorenih oiju, A udubina joj nad jabuicom produljena kolirijumom Sve do sedefasta uha, dok joj bijelo tijelo Toliko trpi od groznice to sam daleko, Tada bi moja ljubav za nju bila nanizano cvijee, A no crnokos ljubavnik na grudima dana. ak i sada Moje oi, koje hrle prema sljepoi, sveudilj slikaju Lica moje izgubljene drage. O zlaani uvjci to milujete obraze njenih latica magnolije, O najbjelja i mekana pergameno, na koju su Moje jadne, od nje odijeljene usne ispisale Divne stihove poljubaca, i vie ih pisati nee. ak i sada Smrt mi alje drhtaje napraenih vjeda Na arkim oima, i ganutljivost njezina vitkog tijela Sveg skrenog umorom od uitka; Crvene cvjetie njezinih grudi, da mi budu utjeha Svojim drhtajem iznad marama; a za moju tugu Vlane grimizne usne, koje sam jednom obiljeio kao svoje. ak i sada Brbljaju o njezinoj slabosti u oba bazara, slabosti one koja je bila toliko jaka da me ljubi. A sitni ljudi, Koji kupuju i prodaju za srebro, jer su robovi, mirkaju usamljenim oima; no ipak Nijedan je knez gradova i mora nije uzeo, Da je vodi u svoju mrsku postelju. Mala samotnice, Ti prianja uza me, kao to prianja halja; moja djevojice. ak i sada Ljubim duguljaste crne oi, to miluju poput svile, Oi to su uvijek alosne, a uvijek nasmijane. Kojih vjee, kad se sklope, tvore tako slatku sjenu Da se doima kao jo jedan njezin divan pogled. Ja ljubim, svjea usta, ah, mirisava usta, valovitu kosu, njenu poput dima, J lagane prstie, i smijeh zelenih dragulja. ak i sada Sjeam se da si odgovorila veoma tiho, Dok smo bili jedna dua, a tvoja ruka na mojoj kosi, Dok ti je gorua uspomena jo kruila oko blizih usana; "Vidjela sam kako ljube sveenice Rati o zapadu mjeseca I kako su tada u dvorani na sagovima, pod jasnim svjetlom zlatne svjetiljke Polijegale nehajno gdje god bilo da spavaju." Rati, zarunica indijskoga boga ljubavi. (Prev.)  Odlomci iz sanskritske pjesme "Crni neven" (11. stoljee), koja opisuje misli i sjeanja siromana puanina, koji e sutradan u ranu zoru biti pogubljen, jer je vodio ljubav s kraljevom keri. (Engl. prijevod: E. Powys Mathers.) (Prev.) Phvllis Mae otvoreno je zaplakala kad je dovrio, a i sama je Dora pritiskivala rupi na oi. Hazela je toliko ponio zvuk rijei da nije ni sluao njihovo znaenje. A na sve se njih spustila laka, sveovjeanska tuga. Svatko se sjetio neke izgubljene ljubavi, svatko kakve promaene velike prigode. Mack ree: "Isuse, to je lijepo. Podsjea me na jednu enu..." i zauti. Napunili su ae vinom i utihnuli. Zabava je tonula u slatku tugu. Eddie izie u poslovnicu da otplee kratki step, pa se vrati i ponovo sjede. Zabava tek to nije zamrla i zaspala kad se najednom zau na stubama topot nogu. Snani glas viknu: "Gdje su cure?" Mack ustade gotovo sretan i brzo priskoi k vratima. A lica Hughieja i Jonesa osvijetli osmijeh. "Kakve vi to cure mislite?" tiho upita Mack. "Zar to nije javna kua? Sofer taksija rekao je da tu dolje ima jedna." "Zabunili ste se, gospodine." Mackov je glas zvuio veselo. "A kakve su to ene tu unutri?" I tako je poela tunjava. Bila je to posada tunolovca "San Pedro" sve valjani, snani, raspoloeni momci, vjeti tunjavama. U prvom naletu probili su se sve do drutva u sobi. Dorine su djevojke poskidale svaka po jednu cipelu i drale je za vrak. Kako bi bitka bjesnila mimo njih, one bi svako malo kvrcnule po kojeg mukarca po glavi iljastom peticom. Dora je skoknula u kuhinju i doletjela natrag viui sa strojem za mljevenje mesa u ruci. ak je i Doktor bio sretan. Mlatio je naokolo klipom i klipnjaom tipa Chalmers. Bila je to dobra tunjava. Hazel se spotaknuo i pao, pa su ga dva puta udarili nogom u lice prije nego to se mogao opet osoviti na noge. Franklinova se pe prevrnula s velikim praskom. Zatjerani u jedan kut, novodolice se branile tekim knjigama iz ormara za knjige. No postepeno su ih potiskivali natrag i usput izbili oba prednja prozora. Alfred, koji je uo lomljavu preko ulice, iznenada je napao straga svojim najmilijim orujem depnim pendrekom. Bitka je bjesnila niza stube pa na ulicu i prijeko, na prazno zemljite. Ulazna su se vrata opet mlitavo objesila na jednoj baglami. Doktoru su razderali koulju, a njegovo je vitko snano rame krvarilo iz ogrebotine. Neprijatelj je bio stjeran ve do polovice ze282 mljita kad su zazvidale sirene. Doktorovo je roendansko drutvo jedva stiglo da uleti u laboratorij, klinom uvrsti slomljena vrata i pogasi svjetla prije nego to je stigao redarstveni automobil. Redari nisu nita nali. Ali je drutvo sjemilo u mraku sretno se smijui i pijui vino. Kod "Kolifornijske zastave" izmijenila se smjena. Novo se pojaanje bijesno raspojasalo. I sada se zabava uistinu razmahala. Redari su se vratili, zavirili u laboratorij, pucnuli jezikom i pridruili se drutvu. Mack i momci posluili su se patrolnim automobilom da odu do gostionice Jimmvja Brucije i donesu jo vina, a Jimmy se s njima vratio. Zagluna se buka mogla uti od jednog kraja ulice do drugog. Zabava je imala sve najbolje odlike ulinih nereda i noi na barikadama. Momad s tunolovca "San Pedro" dovukla se ponizno natrag i prikljuila drutvu. Svi su ih grlili i divili im se. Nekoliko blokova kua dalje neka je ena zvala redarstvo da se potui zbog buke, ali nije mogla nikoga dobiti. Redari su prijavili da su im ukradena vlastita kola, a kasnije su ih nali na obali. Doktor je sjedio na stolu, prekrienih nogu, i smjekao se i lagano lupkao prstima o koljeno. Mack i Phvllis Mae zabavljali su se na podu rvanjem u indijanskom stilu. Kroz razbijene prozore puhao je svje vjetri iz zaljeva. I u tom je asu netko zapalio osam metara dugaku vrpcu s praskalicama. . POGLAVLJE Neki se odrasli sivi bisaga nastanio u gusto poraslu divljem jezeru na praznom zemljitu u Cannerv Rowu. Bio je to savreno mjesto. Tamnozelene mesnate stabljike uzdizale su se svjee i sone, a kad su dozrijevale, njihovi su plodovi izazovno mamili poput malih objeenih sireva. A i zemlja bijae savrena za rov bisagaa crna i mekana, no ipak izmijeana sa neto ilovae, tako da se ne mrvi i da se tuneli ne urue. Bisaga je bio debeo i gladak, a kesice u obrazima bile mu uvijek pune. Male uske bile su mu iste i lijepo smjetene, a oi crne kao glavice staromodnih gumbanica, i go283 tovo isto tako velike. Prednje noge za kopanje bile su mu snane, krzno na leima sjajnosmee, a svjetlosmee krzno na prsima nevjerojatno mekano i gusto. Imao je dugake, povinute ute zube i malen kratak rep. Sve u svemu, bijae to krasan bisaga u naponu svoje snage. Doao je ovamo preko cijelog kraja i zakljuio da je to veoma dobro mjesto i poeo kopati svoj rov na maloj izboini odakle je mogao viriti van kroz divlji sljez i promatrati kako ulicom Cannerv Row prolaze kamioni. Mogao je promatrati i noge Maka i momaka kad bi prelazili zemljitem na putu u Svratiste Palae. Kako je kopao dublje u zemlju crnu kao ugljen, vidio je da je jo i savrenija nego to je mislio, jer je tu pod zemljom bilo velikog kamenja. Za smjetaj svoje velike konobe za spremanje hrane odabrao je mjesto ispod velikog kamena, tako da se nikada ne moe uruiti, koliko god padala kia. Bilo je to mjesto kao stvoreno da se tu okuci i uzgoji nebrojene obitelji, jer se rov mogao proirivati u svim smjerovima. Bilo je divno rano jutro kad je prvo provirio glavom iz rova. Divlji je sljez proputao na njega zeleno svjetlo, a prve su zrake sunca na istoku sjale u njegovu rupu i grijale ga, pa je tako leao u njoj veoma udobno i zadovoljno. Kad je iskopao svoju veliku konobu i etiri izlaza za nudu te nepropustivo sklonite za sluaj poplave, bisaga poe skupljati hranu. Obarao je samo savrene stabljike sljeza i rezao ih tano na duljinu koja mu je trebala te ih nosio dolje niz rov i uredno slagao u veliku konobu i tako, ih namjestio da ne fermentiraju i da se ne zakisele. Naao je savreno mjesto da se nastani. Naokolo nije bilo vrtova, tako nee nitko ni pomiljati na to da mu namjesti stupicu. Bilo je dodue maaka, i to mnogo, ali su one bile tako podbule od ribljih glava i crijeva iz sardinerija da su ve odavno napustile lov. Tlo je bilo dovoljno pjeskovito, pa se voda nije nikada dugo zadravala ili naplavila rupe. Bisaga je neumorno radio, dok mu konoba nije bila pretrpana hranom. Tada je iskopao postrane komorice za djeicu, koja e ih nastavati. Za nekoliko godina bit e moda na tisue njegovih potomaka, koji e se iriti sa toga prvobitnog ognjita. No kako je vrijeme protjecalo, bisaga poe gubiti strpljenje, jer se nijedna enka nije pojavljivala. Jutrom bi sjedio na ulazu u svoju rupu i prodorno ciao. Taj zvuk ljudsko uho ne moe uti, ali ga mogu uti duboko u zemlji drugi bisagai. I jo se nije pojavljivala nijedna enka. Konano se, sav znojan od nestrpljivosti, otputio preko pruge, dok nije naiao na rupu drugog bisagaa. Poe izazovno ciati na ulazu. Zau neko ukanje i osjeti vonj enke, ali se iz rupe pojavi stari bojovni mujak, koji ga tako udesi i izujeda d.a se jedva dovukao kui i tri dana leao u svojoj velikoj konobi oporavljajui se, a u bitki je izgubio dva prsta s prednje ape. Opet je ekao i ciao kraj svojega krasnog rova na torrie divnom mjestu, ali se nijedna enka nije pojavljivala, pa se nakon nekog vremena morao odseliti. Morao je otii dva bloka dalje uzbrdo, do vrta s dalijama, gdje su svake noi postavljali stupice. IP . POGLAVLJE Doktor se budio veoma polako i nespretno kao debeo ovjek koji izlazi iz plivakog basena. Nekoliko mu je puta svijest izronila na povrinu i opet potonula. Na bradi je imao tragove boje sa enskih usana. Otvori jedno oko, ugleda bljetave boje popluna, i brzo zatvori oko. No nakon nekog vremena opet pogleda. Kliznu okom s pokrivaa na pod, na razbijeni tanjir u kutu, na ae po stolu izvrnutu na podu, i na knjige nalik na teke popadale leptire. Posvuda su leali komadii skovrana crvenog papira i osjeao se prodoran miris izgorjelih praskalica. Kroz kuhinjska je vrata mogao razabirati visoko naslaganu hrpu umazanih tanjira i tave prekrivene debelim slojem masti. Po podu je lealo na stotine ugaenih opuaka. A ispod vonja izgorjelih praskalica probijala se laka mjeavina vina, viskija i parfema. Oi mu se asak zaustave na hrpci ukosnica na sredini poda. Polako se prevali na drugu stranu podupirui se o lakat te pogleda van kroz razbijeni prozor. Ulica je tiho leala u sunanom svjetlu. Vrata na kotlu bijahu otvorena. Vrata na Svratitu Palae bijahu zatvorena. Na praznom zemljitu ne285 kakav je ovjek mirno spavao meu korovom. "Kalifornijska zastava" bila je vrsto zatvorena. Doktor ustade i poe u kuhinju i na putu u zahod zapali plinski bojler da zagrije vodu. Tada se vrati i sjede na rub kreveta te se stade ogledavati po ruevinama trljajui none prste jedne o druge. Ozgo s brijega ula se zvonjava crkvenih zvona. Kad je bojler poeo umiti, on se vrati u kupaonicu, otuira se i odjenu plave radne hlae i koulju od flanela. Li ongov je duan bio zatvoren, ali kad je Li ong, opazio tko je na vratima, on otvori. Poe do hladionika i bez pitanja donese litru piva. Doktor mu plati. "Lijepa zabava?" upita Li. Smee su mu oi bile malo upaljene iza podbulih kesica. "Divna!" kliknu Doktor i vrati se u laboratorij sa svojim rashlaenim pivom. Namaze komadi kruha maslacem od kikirikija da ima sendvi uz pivo. Na ulici je bilo sve mirno. Nitko nije prolazio. Doktoru u glavi zaromoni glazba viole i elo, mislio je. Svirali su hladnu, blagu, umirljivu glazbu, koja se ni po emu nije isticala. Jeo je svoj sendvi i guckao pivo sluajui tu glazbu. Kad je popio pivo, krenu u kuhinju i sloi prljavo sue u praonik. Natoi na nj vrue vode sipajui sapunske pahulje pod mlaz, tako da se stvorila pjena visoka i bijela. Zatim je zaao naokolo kupei sve ae koje su bile razbijene, te ih stavio u vruu sapunicu. Prljavi tanjiri stajali u visokoj hrpi na tednjaku, slijepljeni jedan s drugim smeim sokom od peenke i stinutom bijelom masti. Doktor naini mjesta jia stolu za iste ae te ih opra. Tada otkljua vrata stranje prostorije, iznese jedan od svojih albuma gregorijanske glazbe te namjesti plou, koja je sadravala "Oe na" i "Jaganje boji", na fonograf i ukopa ga. Aneoski, bestjelesni glasovi preplave laboratorij. Bijahu nevjerojatno isti i milozvuni. Doktor je radio oprezno perui ae, kako ne bi udarale jedna o drugu i pokvarile glazbu. Djeaki su glasovi vodili melodiju goredolje jednostavno ali s bogatstvom tona kakva nema ni u kojem drugom pjevanju. Kad je ploa odsvirala, Doktor obrisa ruke i iskopa fonograf. Opazi knjigu koja je leala na podu virei napol ispod njegova kreveta. Podignu je i sjede na krevet. Kratko je vrijeme itao u sebi, ali mu se tada usne stadoe micati, i zaas je ve itao naglas polagano, pravei stanku na kraju svakog stiha. ak i sada Sjeam se kako su dolazili i govorili mudraci sa kula, Gdje su razmiljanjem potratili svoju mladost. A ja, sluajui, Nisam nalazio zain apata svoje djevojke, Mrmor zbrkanih boja, dok bismo leali blizu sna; , Sitne mudre rijei i sitne dosjetljive rijei, Prpone poput vode, zaslaene medom zanosa. U praoniku se hladila bijela pjena i tiho pucketala kako su se mjehurii pjene raspucavali. Pod pristanima vladala je neobino jaka plima, i valovi su zapljuskivali stijene, koje ve odavna nisu dosegli. ak i sada Sjeam se da sam volio empres i rue, draga, Velika plava brda i male sive breuljke, Mrmor i um mora. Jednoga sam dana Ugledao neobine oi i ruke poput leptira; I za mene su jutrom uzlijetale eve sa majine duice, A djeca dolazila da se kupaju u rjeicama. Doktor zaklopi knjigu. uo je kako valovi udaraju ispod stupova i kako bijeli takori hrle amotamo po icanoj mrei. Poe u kuhinju i opipa vodu koja se hladila u praoniku. Nadoda jo vrue vode. Govorio je glasno praoniku i bijelim takorima i samomu sebi: ak i sada Znam da sam osjetio vru okus ivota Podiui zelene i zlatne pehare na velikoj gozbi. Tek jedno kratko i zaboravljeno vrijeme Od moje su mi se djevojke napunile oi Jarkim sjajem vjenoga svjetla. On otare oi nadlanicom. U svojim su kavezima bijeli takori skakutali i trkarali amotamo. A za staklom nepomino leale egrtue zurei u prazan prostor pranjavim namrgoenim oima.